Jesam li otuđeno i osamljeno biće u ovom vremenu i prostor

*kissy* · ***zauvijek njegova***

Toliko ljudi oko mene,a osjecam se usamljeno i tako prazno. Odakle dolazi ta praznina ni sama ne znam, možda su tome krivi neki ljudi a možda i ja sama. Kao da živim u svome svijetu, svijetu izgubljenog vremena. Nekad je bolje živjeti u mašti, zaustaviti vrijeme, pobjeći od stvarnosti i uzivati u svakome trenutku,u svojim snovima. Teško je živjeti u ovom okrutnom svijetu, gdje prevladava mržnja, okrutnost, pohlepa, sebičnost... Ljubav kao da postoji samo u bajkama, u današnje vrijeme kao da nije stvarna... Zbog čega se to dogodilo, zašto se sve kreće prema zlu? Na to pitanje neznam odgovoriti, i vjerujem da mi nitko ne bi znao da dati odgovor. Uzalud svi moji pokušaji da zaustavim vrijeme, jer ono nestaje, odlazi u nepovrat... Dani prolaze a moja osamljenost je sve veća. Osjećam veliku bol i razočarenje u život i u ovaj današnji svijet. Bojim se toga što dolazi, bojim se da će vrijeme proći a da neću naučiti živjeti. Neznam kako se nositi sa tim, niti kako protiv toga.. Živjeti u svijetu u kojem svatko gleda samo na sebe,u kojem mnogi uživaju u tuđoj nesreći, ponekad se čini nemoguće. Ali ipak živimo, ako se ovo može nazvati životom. Želim ga promijeniti, znam da ne mogu promijeniti ljude koji me okružuju,ali znam da mogu promijeniti sebe. Nada i vjera da će se moj život promijeniti, da ću pronaći sebe u ovom vremenu i prostoru su nešto što mi daje snagu i što me vodi dalje. Često se osjećam kao starac Santiago kao što je on plovio po moru i lovio ribe, tako i ja razmišljajući plovim životom i pokušavam uhvatiti vrijeme i ispuniti svoje snove. Nadam se da ću i ja uhvatiti brod svoga života i otploviti njime u nepovrat, možda ću biti pobjeđena ali nikad poražena.

-evo da se i ja pridruzim u ovoj temi, imam jos mnogo radova, ovaj je napisan prije nekoliko godina...to je bila školska zadaća iz hrvatskog jezika

jerotije · **rank**

Mogu samo da dodam... Wink

Always look on the bright side of life

* Lucky * · Iskusni član

*kissy* · ***zauvijek njegova***

nemam sta da ti izvinim,drago mi je da je nekoga taklo Very Happy

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Eh, u ona vremena kad sam ja bio mlad, tamo negdje tisuću sedamsto šezdeset i neke, ovako lijepa cura nikad nije mogla biti usamljena...

Pa šta rade ti momci u Osijeku, da mi je znati?

Izgleda da ni momci više nisu što su nekad bili...

Boky · **¤ The King of Kolo ¤**

Svaka cast kissy na prici .. samo napred ..

*kissy* · ***zauvijek njegova***

BulatCar · **::The Dark Knight::**

ne letim visinama sa kojih pad ubija. imati oslonac u prolaznom i promenjivom vremenu u kojem zivimo je kao marama iluzioniste, nestvaran trik obmane. sta covek da cini kad bude izigran od strane ljudi ili osobe koji su cinili sav njegov svet. taj preokret jednak je putu u bezdan koji nema dno padamo hvatajuci se za sigurne stvari naseg zivota u koje verujemo. dusa je ta koja je usamljena, kad trazi svog para. sve prve ljubavi cak i one prave na prvi pogled, sve su varljive. slike u oku patnje, kad srce zaboli steze se i zatvara a mi se borimo da mu ne dopustimo da zarobi bol u sebi. pre par dana cekao sam izlazak sunca sam pored reke. ispunio me taj trenutak udahnuo sam zivot i dobio nevidljiva krila, novu snagu koja zove osmehe. taj izlazak sunca radjanje novog dana, pobede svetla nad tamom. kad samocu podelis sa nekim ona prestaje i stize vazduh koji je preko poteban za koji se nekad borimo. krajnja linija je da svako mora imati snagu u sebi koja ga vodi , neiscrpan izvor hrabrosti, koji nam svetli u tamnoj noci da se ne predamo porazu.