Stvari koje ne bi smele da postoje...ili ????

Yasmin · Prijatelj foruma

1500 godina stari modeli aviona, kompjuteri iz antičke Grčke, sijalice iz Egipta, kristalne lobanje iz prašuma Južne Amerike: Uvijek arheolozi nađu stvari koje nebi smjele postojati. Ali, zašto ipak postoje?

I danas mnoge ljude začuđuje priča koja se desila 1927 godine u prašumi blizu Belize (tadašnji Britanski-Honduras). Britanski arheolog i avanturista Fredrick Mitchell-Hedges je tada bio u potrazi za nestalim kulturama koje bi mogle biti povezane sa mističnom Atlantidom. Njegova, adoptirana, kćerka je na svoj 17-ti rođendan zapazila čudan sjaj među ruševinama arheološkog mjesta koji su istrazivali. Radnici su požurili da pronađu uzrok tom sjaju. Otklonivši zemlju i kamenje, oni su pronašli lobanju izrađenju od čistog kristala. Veličina je odgovarala lobanji čovjeka, bila je više od 5 kg teška i savršene obrade.

Pri vijesti o pronalasku lobanje, domorodci iz obližnjih mjesta su odmah došli tu i pali na koljena te molili se. Jedan stari Maja je rekao da je lobanja preko 100 000 godina stara, i da je samo jedna od ukupno 13 lobanja koje su neprocjenjivo blago njegovih predaka. One sadrže informacije o nastanku čovjeka, odgovore na pitanja o najvećim tajnama i, ako se svih 13 lobanja spoje, one počinju da pričaju.

Mitchell-Hedges izjavio je da neobičan nalazak je najmanje 3.600 godina star, i da obrađen je na nepoznat način. On nema pojma na koji način su ih Maje mogli napraviti. Detaljnija pretraga lobanje, učinjena 1970 godine u laboratorijama Hewlett-Packard - proizvođača kompjutera, potvrdila je njegove navode:
Lobanja je izrađena od čistog kristala, i suprotno njenoj prirodnoj osovini. Pri takvoj obradi ona bi zapravo trebala da se raspadne u hiljade dijelova.

Vjerovatno je prvo grubo obrađena dijamantnim oruđem te kasnije, sa smjesom vode i pijeska, glatko polirana. Procijenjeno radno vrijeme: Preko 300 godina. "Ova prokleta stvar zapravo nebi smjela postojati", izjavio je jedan od naučnika.

Šta znači to? Dali su Maje bile u stanju izraditi predmete koje ni danas, sa modernom tehnikom, nismo u stanju napraviti? Dali su prijašnje kulture bile mnogo više razvijene, nego što to danas pretpostavljamo? Ili ovdje utjecaj imaju neke nadnaravne sile? Mozda čak dolaze sa drugih planeta, a donešene su od svemiraca? Ovo zadnje tvrdi Anna Mitchell-Hedges, adoptirana kćerka Frederick-a.

Odgovori na ovakva pitanja nisu jednostavna, jer naučnici i arheolozi uvijek pronađu predmete koje nije moguće odrediti u poznati tok istorije. Oni se ističu iz toga, i bivaju "Out of Place Artefacts" nazivani, na našem jeziku prijevod bi otprilike glasio: umjetno stvoreni predmeti na čudnim mjestima.

Yasmin · Prijatelj foruma

Tokvima pripadaju baterije iz doba prije našeg vremenskog računanja, slike sijalica iz starog Egipta, željezni predmeti pronađeni u sedimentima pijeska iz kamenog doba, pa i kompjuteri iz antičke Grčke. Da li su to sve krivotvorevine? Ili moramo ranu istoriju čovjeka potpuno novo shvatiti i pisati?

Jedan od takvih predmeta je tzv. bagdadska baterija. 1936 godine, u Khujut Rabu`a je austrijski istrazivac Dr. Wilhelm K�nig iskopao jednu čudnu glinenu, preko 2000 godina staru, posudu. Unutar te posude se nalazio bakreni cilindar, koji je omotavao željeznu polugu. Omot je tako postavljen, da je bilo moguće popuniti ga sa nekom tečnošću. U sredini te tečnosti, od bakra električno izolirana, nalazila bi se spomenuta željezna poluga. Čemu je služila ta neobična sprava?

Naučnici nisu mogli naći odgovor, i tada je Dr. K�nig postavio svoju smjelu tezu: Ta glinena posuda mogla je da bude baterija. Prema toj tezi, električna struja nije otkrivena 1798 godine od Luigi Galvani-a, već skoro 2000 godina ranije.
I zaista, mnoge istraživačke grupe (među njima i naučna grupa iz Roemer- und Pelizaeus-Muzeja u Hildesheim-u) uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi električnu struju. Naučnici su sami takvu identičnu posudu napravili, te je ispunili sa sokom od grožđa: između bakrenog cilindra i željezne poluge je bio napon od 0,5 Volt-a - ne mnogo, ali ipak! Sa malim naporom Partareni su znači mogli da proizvode struju. Ali, za šta? Sijalice, telefoni, motori ili fliperi tada nisu postojali.

Ili jesu? "Vec su starom Egiptu je postojalo električno osvjetljenje" , tvrde Peter Krass i Reinhard These, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, nastao oko 50 p.n.e., vidljiv je egipatski sveštenik koji drži u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutrašnjosti tog balona vidljiva je zmija koja se kreće prema nebu. Za Krassa i Habeck-a indicija je jasna: Taj reljef je tehnički nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijalici. Sa takvim električnim osvjetljenjem, Egipćani su osvjetljavali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objašnjeno zašto hodnici u piramidama nisu začadjeni po zidovima i plafonima.

Interesantna pretpostavka - ali ne i dokaziva. Bagdadska baterija proizvodi struju, ali jako malo. Da bi sijalicu od samo 1 Watt (jako slabu sijalicu) upotrijebili, potrebno bi bilo 40 bagdadskih baterija spojiti - sabrana težina: 80 kg. "Za osvjetljenje svih hodnika jedne piramide, potrebno bi bilo 116 miliona baterija!, sa ukupnom težinom od 233 600 tona!", objasnjava fizičar i matematičar Frank D�rneburg. Te dodaje: "Zašto ni jedan primjerak baterije nije pronađen? Ni jedan!"
Pored toga: Ni danas ne postoje tolike sijalice kao navodno predstavljene na spomenutom reljefu. Iz dobrog razloga: One bi bile bi opasne po život. Snaga implozije jednog staklenog predmeta koji nema vazduh u sebi, raste sa velicinom tog predmeta - a veličina "sijalice" iz Dandere bi imala pritisak vazduha od 63 tone.

Egiptolozi imaju drugačije objašnjenje za "sijalicu" iz Egipta: Egipatski reljefi uvijek imaju simbolično značenje: Stvarnost nikad nije predstavljena. Stilizacija ponekad ide tako daleko da je moguce iz malih isječaka rekonstruirati kompletna djela.

U reljefu oni prepoznavaju čamac boga sunca, Ra, koji završava u cvijetu lotosa. (Drugi to shvataju kao "kablove" u "dršci" sijalice). U mitologiji Egipćana, sunce naveče umire, da bi se ujutro ponovo rodilo. Stoga je zmija kao simbol ponovnog rađanja (i ona poslije mjenjaja svoje kože se "ponovo rađa"). Na "šalteru" ispod "sijalice" bog Heh pruža svoje ruke prema nebu i usmjerava Sunce prema nebu. Kontroverzni dio reljefa je predstava "navoje sijalične drške". Ni egiptolozi tacno ne znaju kako da se odrede, odnosno tumače, ti "navoji". Mogao bi značiti "horizont", i tada bi reljef predstavljao boga sunca, što u jutro Nove Godine, putuje ka nebu.

Jedno je sigurno: Radnici koji su klesali taj reljef, svoj posao nisu radili pri električnom osvjetljenju, već pri sjaju baklji. Iz doline kraljeva pronađeni su detaljni zapisi o upotrebi baklji; kome su dodijeljene, koliko komada i koliko ih je vraćeno. A, plafoni i zidovi hodnika što nisu začađeni? Izmisljeni su! U stvarnosti su ti zidovi i plafoni toliko začadjeni, da je potrebno bilo određene hodnike rastaurirati.

Ako baterija iz Bagdada nije služila za osvjetljenje - čemu je onda služila? Jedino logično i uvjerljivo objašnjenje: za pozlaćivanje figura. Za galvanizaciju dovoljno je imati malu jačinu i napon struje.

Uspješno je učinjen i taj ekspiriment. Jedna mala figura je uspješno pozlaćena. Postavljena je bila u posudu napunjenu sa mješavinom zlatnog praha i priključena sa baterijom. Već poslije dva sata, figura je bila obložena zlatom - pozlaćena. Tako je to moglo biti.

Ipak, mnogo pitanja ostaje: Da li su baterije zaista bile upotrebljavane za pozlaćivanje? Da li su Partareni uopšte poznavali proizvodnju zlatnog praha potrebnog za galvanizaciju? I zašto arheolozi pronalaze i slične "baterije" u kojima, umjesto željeznih poluga, se nalaze bakrene poluge u bakrenoj spirali? Sa dva ista metala nije moguće proizvesti struju. Da li je te posude onda slučajno moguće upotrijebiti za galvanizaciju, dok zapravo služe ya nešto drugo?

Naše pretke ne bi smjeli potcjenjivati. Šta su stvarno mogli i sta su pojedinci mogli, poslije par stoljeća teško je znati. Vjerovatno su postojali genijalci i genijalni izumi o kojima su nestali svi tragovi i za koje nikad saznati nećemo. Ako naučnici danas pronađu takvu stvar, onda se nađu pred novom zagonetkom.

Yasmin · Prijatelj foruma

Primjer takvog predmeta je i "kompjuter" iz Antikitere. Pronađen je u jednom antičkom brodu potopljenom u moru. Bilo je to1900. godine - u dubini od 42m, i "kompjuter" je imao veličinu kartona za cipele. Arheolozi su katalogizirali pronađene predmete: Važne, posude vina, kipove, amfore, mramorne i brončane figure. Po svemu sudeći, bio je to trgovački brod, potonuo u prvom stoljeću prije nove ere.

Šta su zaista katagolizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osušen, popucao i na svjetlo dana pojavio se čudan metalni predmet. Potrebno je bilo još 70 godina da bi se taj predmet dovoljno proučio i shvatio. Učinjeni su rentgenski snimci predmeta i ostataka u "drvetu", kao i provjereni detaljni arheološki zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkriće je zaista bilo začudjujuće: Bio je to astrolabijum!
Taj astrolabijum je sprava koja pokazuje vrijeme izlazka i zalaska sunca, te kretanja 5 (tada poznatih) planeta, ukljucujuci i faze mjeseca. Skoro 30 zupčanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako dočaravalo faze Mjeseca, izlazak i zalazak Sunca itd. Svi zupčanici su napravljeni od bakra koji sadrži i izvjesnu količinu cinka. Zubi tih zupčanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A, sa strane imali su "navojak" koji je pokretač tome svemu bio. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake što su označavale položaj planeta u određenim vremenskim periodama.

Otkriće je senzacionalno. Teško nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako komplikovan sistem sa zupčanicima. Sistem, koji možemo usporediti sa sistemom zupčanika današnjih satova na navijanje. A, takvi satovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni! Pored toga, kompjuter iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu: zupčanike, čije osovine nad drugim zupčanicima kruže. Tek 1828 je taj princip privaljen u uredu za patentiranje. Zašto, ili kako, su stari Grci mogli to poznavati čak 1900 godina ranije?

Da li je s time dokazano da su Grci tada bili mnogo više "napredniji" negoli sto se to danas smatra? Ili da postavimo pitanje, a koje je već postavio Erich von D�niken: "Od kojeg astronautskog kuma je ta sprava i to znanje dobiveno?" Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, možemo lako osporiti: Zašto bi vanzemaljci darovali znanje koje je ograničeno na samo pet planeta, a ne sa svih devet?

Plauzibilniji je odgovor, da tok razvoja nije uvijek tekao ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dole kod znanja - kao i znanje koje se u toku vremena izgubi te se ponovo mora "otkriti". Matematičar Hero iz Aleksandrije je već u prvom stoljeću naše ere otkrio parnu mašinu i napravio je dva funkcionirajuća primjera. James Watt je to isto "otkrio" tek 1765. godine. Takođe je i beton bio poznat u starom Rimu; Koloseum je sagrađen uz korištenje cementa. Ali, tek 1849 god. je James Parker prijavio patent na "svoj" izum. Šta su sve onda ljudi prije 2000 godina stvarno poznavali?

Yasmin · Prijatelj foruma

Poznavali su "avione", tvrde neki istraživači, i kao dokaze navode male zlatne figure iz Južne Amerike. Te figure, samo 4 cm dužine i koje se datiraju od prije 1500 godina, potiču iz Tolima kulture i bile su stavljanje kao pokloni/posjed u grobovima mrtvih. O toj kulturi iz podrucja današnje Kolumbije, malo toga je poznato. A, još manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Vecina se ipak, bez dvoumljenja, može odrediti kao nakit na glavi: špange i iglice za kosu, ukrasi za noseve i uši, kao i razni privjesci. Pored tih, postoje i čudne figure koje predstavljaju insekte - mada bi mogli reći da prije sliče jednom spaceshuttle-u negoli nekom insektu! Današnji posmatrač teško se može oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona.

Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboom i oficir vazduhoplovstva Peter Belting su od stirepora i drveta napravili kopiju tog "insekta" veličine 16:1, te su joj dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom za avione-modele. Senzacija: Imitacije tih figurica su bile odlične za navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da pronađene figure doista predstavljaju avione?

Teško je to reći. Naime, kopije od stirepora i drveta nisu zaista kopije istog materijala. K tomejoš, njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o vazduhoplovstvu "ugradili" u taj model: motor, propeler, "frgice" sa "pilotske kabine" su uklonili, krilima su dali aerodinamičan izgled, te su sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla da (po)leti.
I otkud da stare Inke poznavaju avione? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali naći milione dokaza za takvo što. Sjetimo se samo prozvodnje željeza, goriva, proizvodnja motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kao minijature kopirali. Ali, ni to nije dovoljno plauzibilno: Strani posjetioci moraju prevaliti bezvazdušni prostor (svemir) da bi došli do naše planete, a krila tada nemaju smisla.

Pa i pretpostavka da su sa sobom "vukli" avione istraživače s kojima bi istraživali našu planetu, nije uvjerljiva. Naime, oni su morali već uprijed (prije posjete) znati kakvu atmosferu naša planeta ima, od čega se sastoji i koja je njena gustina, da bi mogli koristiti avione na njoj. Inace cijela konstrukcija aviona ne funkcioniše. Da li su onda te figure samo kopije insekata? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili ptica nisu na donjem dijelu trupa već na gornjem. Takođe ni insekti, kao ni ptice nemaju uspravan rep. Figure prije slice ribama sto lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata.

Uvjerljiv odgovor ne postoji. "Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali sto rasporedjuju arheološke pronalaske, a ne istraživače i naučnike. Kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik ono što već smatra riješenim, ni u tom slučaju mi ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i špekulirati", tako govori direktor gradskog muzeja u Linz-u.

Onda, špekulirajmo malo: Šta je sa nožem faraona? 6.Novembra 1922 godine je pronađeno u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago: sarkofazi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozni nalaz je nož faraona koji je bez hrđe. Željezo je u to vrijeme bilo vrijednije nego zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost. Značaj tog noža je itekako velik, to je vidljivo i po tome što je faraonu bio zavezan s desne strane uz nogu, pa čak i u grobu.

Ali, kako je faraon došao u posjed tog noža? Da li je zaista taj nož jedan "Out of Place Artefact" kako inace razni izvori na internetu to tvrde? O njemu možemo skoro nevjerovatne navode pročitati: Da je saliven od nehrđalog željeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da njegovu leguru je moguće ostvariti samo u vakuumskim uslovima. A, tadašnji Egipćani nisu poznavali ni salijevanje željeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobivanju takve legure.

Manfred Sachse, predsjednik istraživačkog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio proučavanjem pronalaska noza. No, od kojeg materijala je taj nož napravljen ni on ne zna. "To niko ne zna", kaze Manfred. I dodaje: "Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke željeza kod tog noža. Niti je to do dandanas učinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati nož za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu analizu nema u Egiptu. Premježtaj svega potrebnog je jako skup, te nismo našli institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znači, svi navodi o sastojcima i načinu salijevanja tog noža su jednostavno izmišljeni. Mada, u grobnici faraona vladali su odlični uslovi koji su očuvali nož od vlage. Svi pronađeni predmeti su u odličnom stanju."

Ali, otkud onda faraonu željezni nož? Kako je on došao u njegov posjed? Kupljen je u inostranstvu: Hetiti, susjedi Egipćana, poznavali su već tada mogućnost salijevanja željeza. Druga mogućnost: Željezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, željezo je tada nosilo naziv "crni bakar s neba". I kada se nađe takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u željeni oblik. S izvjesnim pravom bi znači mogli tvrditi da je nož vanzemaljskog porijekla! I kao takav, bi tada mogao imati (što dokazano nije) kristalnu strukturu koju je moguce imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je običan ili neobičan taj nož, to možemo tek znati kada se dotični naučno provjeri. Svi navodi do tada ostaju: špekulacija.

Najmanja zagonetka je spomenuta lobanja na početku ovog štiva: Ona je obični lažnjak! Istrazivač Fredrick Mitchell-Hedges lobanju nije pronašao1924. godine u džungli, već je lobanju kupio 1943. godine na aukciji u Londonu za 400 engleskih funti. Pod polarizovanim svijetlom jasno su vidljivi tragovi mašinalne obrade, a navodi o nalazima pri istraživanju u laboratorijama Hewlett-Packard su glupost i takođe izmišljeni: Ne postoji posebna osovina kod kristala, stoga ne postoji ni obrada suprotno osovini pri čijoj primjeni bi lobanja trebala da se rasprsne u hiljade dijelova. I danas možemo lako doći do jedne takve lobanje: Porudžbom preko interneta.

Jedina zagonetka kod te lobanje je slijedeća: Kako je ta laž mogla biti tako dugo održiva i povjerovana od stotine hiljada ljudi širom naše planete, bez sumnje?

veckson · Upućeni član

Za sve znatizeljne...
Kristalna lobanja se nalazi zakljucana u jednom muzeju u Londonu. Nije za javnost posto je to navodno *krivotvorevina i gruba sala nedoraslih ljudi*. Ovu tezu koriste muzejski eksperti kako bi mogli da cuvaju lobanju od ociju javnosti.

luka-v · Početnik Domaćeg.de

imam samo jedno pitanje, kako se moze biti siguran da nesto postoji, ako to nije potvrdjeno... to su samo price, ali bih ja zeleo i dokaz: naprimjer te neke kristalne lobanj, dali iko ima bar sliku, da pokaze, ili bilo kakav dokaz.... to me bas ineresuje... jeste da vjerujem i ja u razne stvari, ali bih najradije viditi neki dokaz... puno pozdrava

Yasmin · Prijatelj foruma

luka-v
pa ne mislis valjda da ja treba da imam sliku te lobanje Shocked

vidis da gore stoji vec slika...zar ti to nije dovoljno????

redxiii · Početnik Domaćeg.de

Nas je planet star preko 5,5 milijardi godina, i vjerojatno je moguće da su bili prije nas neki drugi oblici života jednako razvijeni kao mi sada.

zlajo · Početnik Domaćeg.de

sve te teze su fascinantne, zar ne? da li ste sudjelovali iskopima mladjih arheoloskih projekata, ili zivjeli u takvim mjestima gdje su rimske iskopine svakodnevnica?

zola89 · Početnik Domaćeg.de

pre dve godine je iskopana neka rimska kapija iz Vi veka u Dubrovniku, sto menja tezu da je Dubrovnik nastao u VII veku Shocked

M@RCHELLO · MUSIC WIZZARD

i suvise fascinantno za mene

Pedjanbg · Početnik Domaćeg.de

Mnogi veruju da majanske kristalne kugle imaju vremenski kljuc, odnosno da cemo moci procitati eventualne informacije iz njih tek kada budemo raspolagali odgovarajucom tehnologijom.