Kaktusi i sukulenti

bananche · Početnik Domaćeg.de

ja koji god da krenem da gajim, rikne u vrlo kratkom roku. kupih jesenas onaj zivi kamen, svi su svrshavali kako je bio lep, a imao sam ga skoro godinu dana. i onda u roku od dva dana samo se izvitoperio. Rolling Eyes

ima li ko ideju sta to moz da bude?

Yasmin · Prijatelj foruma

pogledaj 2 stranu ove teme....pisala sam o tim kamencicima a i o uzgoju kaktusa...presadjivanju i nezi uopste....
ono sto zasigurno znam...nepisano pravilo za kaktuse vazi....bolje ga ostavi bez vode nego da ga udavis....to vazi za sve vrste sukulenata....

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

Evo malo Izraelskih svakodnevnih kaktusa Smile

P.S.Slikano telefonom,malo losiji kvalitet Smile

sivigruja · Početnik Domaćeg.de

lepa biljcica, a i lekovita

vladeling · Prijatelj foruma

pet bambija za ovaj izvanredan cas Smile

, svaka cast!!!

sanjica980 · Upućeni član

kazu da kaktusima treba pevati i pricati da ne bi boli

maucetung · Prijatelj foruma

Veliki Kaktus

BabyG · Prijatelj foruma

Volim kaktuse kao ukrasno bilje u kuci.Ali one male kaktusice u onim slatkom teglicama u bojama.Tako lijepo izgledaju. Ali i inace su mi jako zanimljive biljke, jer ipak one u pustinji mogu bez vode da prezive..... Wink

foryou10 · Iskusni član

Volim kaktuse i divim se njihovoj ljepoti i otpornosti.

Mirel123 · Početnik Domaćeg.de

Imam kaktus u sobi, dobila sam ga na poklon za rodjendan i jedina biljka u sobi, obozavam ga Very Happy

milanche_81 · Upućeni član

Meni su kaktusi strava, voleo bih da gajim pejotl Wink

foryou10 · Iskusni član

· Sukulentne biljke ili sukulenti su biljke koje spremaju vodu u svoje povečane listove,stabljike ili korijen.
· Povečanje listova se najviše vidi kod tkiva biljke aloe vera .
· Iako sve biljke crpe vodu,sukulenti su se savršeno prilagodili da crpe vodu za dugo vrijeme.
· Ova prilagodba im pomaže da prežive u okruženju u kojem druge biljke ne mogu.
· Za vrijeme dana njihovo stanište je veoma vruće,doduše stanište je noću hladnije pa im to pomaže da odahnu.
· Mnogi sukulenti imaju voštani zaštitni sloj na svojoj stabljiki i lišću,koji im pomaže sačuvati vlagu.
· Neke od porodica u kojima nalazimo sukulente su : Cactaceae, Agavaceae, Aizoaceae, i Crassulaceae.

Sukulente

Sukulente ili mesnatice su biljke koje imaju sposobnost pohranjivanja zaliha vode u listovima i zadebljanim dijelovima stabljike, pa mogu uspješno preživjeti duga sušna razdoblja u pustinjama i ostalim suhim područjima u kojima žive. U sukulente ne ubrajamo samo kaktuse nego i mnogobrojne druge pripadnike pojedinih biljnih porodica (poput mlječika, tustika, čupavica, agava, glavočika, ljiljana, svilenica itd.). Zimu mesnatice provode u hladnim staklenicima, jer ne podnose mraz i suviše niske zimske temperature.
U svibnju, kad prođe opasnost od ranih jutarnjih mrazova, iznesemo ih iz staklenika i smjestimo uz sjevernu ogradu Vrta nasuprot stakleniku, gdje ostaju do rujna.
Kaktusi i neke veće mlječike zadržavaju vodu u svojim debelim, zelenim stabljikama. Oni (uz neke iznimke) nemaju listova. Domovina kaktusa je Američki kontinent i njegove pustinje i polupustinje na jugoistoku SAD-a, Meksika i Andi.Najviši kaktus u našoj zbirci je stupasti ili peruanski kaktus (Cereus peruvianus), koji vrlo brzo raste i ima razgranatu stabljiku. Pogledajte ga ljeti kad svojim brojnim, velikim, iznutra bijelim, a izvana ružičastim cvjetovima uljepšava prostor na kojem su izložene i ostale sukulente.Za razliku od kaktusa, sukulente koje zadržavaju vodu u svojim zadebljalim listovima većinom pripadaju afričkoj, a u manjem broju američkoj flori. Na primjer, aloje potječu uglavnom iz Afrike i s otoka Madagaskara. Imaju velike mesnate listove, obično smještene u dnu stabljike. Mogu biti različite veličine: neke su visoke samo 10 cm, a neke i do 10 metara. Cvjetovi su im atraktivna izgleda, žute ili narančaste boje. U zbirci se mogu naći drvolika aloja (Aloe arborescens), prava aloja (Aloe vera ili A. barbadensis), šarena aloja (Aloe variegata), afrička aloja (A. africana) i ostale.Agave su također sukulentne biljke. Pripadaju porodici agava i uglavnom rastu u Meksiku i južnim područjima SAD-a te u nekim krajevima Južne Amerike. Imaju velike i mesnate listove koji su na rubu i vrhu bodljikavi. Većina agava prvi put cvjeta tek nakon nekoliko desetaka godina. Stabljika koja nosi cvat obično je vrlo visoka (često nekoliko metara) i na vrhu nosi velike cvatove s brojnim svijetložutim cvjetovima. Prije nekoliko godina u našem je stakleniku procvala jedna agava stara sedamdesetak godina, cvat joj je bio viši od 6 m te smo morali ukloniti stakla i otvoriti dio krova (pogledajte fotografiju u našem prospektu!). Američku agavu (Agave americana) donijeli su prije nekoliko stoljeća iz Južne Amerike španjolski i portugalski pomorci na jug Europe, odakle se proširila i sada raste samonikla uz obale Sredozemlja, a ima je i u našem obalnom području.Zanimljiv je pripadnik zbirke sukulenata tanjurasti eonij (Aeonium tabuliforme), endemična svojta koja potječe s Kanarskih otoka (otok Tenerife), gdje raste po kamenitim obroncima i u pukotinama stijena. Izgleda poput tanjura, može doseći promjer od 30 do 45 cm i vrlo je dekorativan. Biljka ugiba nakon cvatnje.Sukulentne mlječike izgledom nalikuju kaktusima, pa se često s njima brkaju. Međutim, za razliku od kaktusa, sve mlječike izlučuju mliječnobijeli sok koji podražuje kožu. Kristov trn (Euphorbia millii) vrsta je dugačkih grana gusto obraslih dugim šiljastim trnjem. Cvjeta cijele godine, cvjetovi su sitni i neugledni, ali imaju žarkocrvene pricvjetne listove koji biljci daju prepoznatljiv izgled, pa ćete je lako uočiti među ostalim sukulentama. Kuglasta mlječika (Euphorbia obesa) primjer je raznolikosti oblika toga roda, a ime joj potpuno odgovara – to je prava mala zelena kugla. Tu je i Tirucallijeva mlječika (Euphorbia tirucallii), drvolika biljka karakteristične okrugle, bogato razgranjene stabljike i grančica. Ona sadržava vrlo otrovan mliječni sokLjeti su u cvatu različite vrste ljepljivaca ili pitospora (npr. Pitosporum tobira), mračnjaci (Abutilon sp.), bauhinije (Bauhinia sp.),kalistemoni (Callistemon sp.) i bugenvilije (Bougainvillea sp.). Nekim vrstama, npr. australsko plameno drvo (Brachychton acerifolius), potrebno je i do 15 godina do prve cvatnje (koju nestrpljivo iščekujemo).