Irfan Smajić: Vrste kickboxa i oprema za kickbox

superE · Početnik Domaćeg.de

Irfan Smajić, porijeklom iz Seljublja (BiH), četverostruki državni juniorski prvak u kick boxu, ističe:

Oprema koja se koristi u kick boksu razlikuje se od discipline do discipline i nije ista u profesionalnom i amaterskom sportu. Ipak, česta oprema su kacige (koje pokrivaju veći deo glave), štitnici za zube, rukavice (otvorene i zatvorene), obuća bez tvrdog đona, štitnici za potkolenice i gornji deo stopala, bandaže, elastične trake za zglobove te, kod žena, štitnik za grudi a, kod muškaraca, štitinik za genitalije.

Iako se radi o borilačkom sportu, kik boks zapravo nije jako opasan sport što potvrđuju i brojke; povrede su u ovom sportu izuzetno retke a i one koje se dešavaju, rezervisane su uglavnom za tzv. tvrde discipline kao što su full-contact, low-kick i tajlandski kik boks. Ipak, važno je naglasiti da je zaštitna oprema u profesionalnim borbama minimalizovana pa se u takvim borbama, u pravilu, ne koriste zaštitne kacige i zaštita za potkolenice što povaćava i rizik od povreda.

Neke od najčešćih povreda u tvrdim disciplinama su modrice, polomljene arkade te povrede nosa - navodi Irfan Smajić.

Kickboxing je moderan borilački sport koji obuhvaća više sportskih grana - disciplina, a to su: Semi contact (Polu kontakt), Light contact (Lagani kontakt), Full contact (Puni kontakt), Low kick, Thai kickboxing, Glazbene forme i Aero kickboxing.
Kickboxing je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih ali i zapadnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, Kickboxing je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga početkom sedamdesetih je napisao gospodin Mike Anderson - Amerikanac i veliki prijatelj Hrvatske i naših boraca.

Semi contact (Polukontakt)

Kao što sama riječ kaže - semi contact - je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno želeći nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio više bodova odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama, a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača) ili ponekad na ringu. Natjecatelji su podijeljeni u kadetskoj skupini po težini, a ponegdje i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po težini i natjecanja i skupine su odvojena za natjecateljice i za natjecatelje.

Light contact (Lagani kontakt)

Light contact je vrlo slična disciplina koja se za razliku od semi contacta odvija u kontinuitetu. Sudac ne prekida borbu već tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta - oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju, ali može i u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama, dobnim skupinama i po spolu.

Full contact (Puni udarac)

Full contact je disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom, odakle dolazi i naziv ove discipline. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u boksu, samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilniosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca registriraju bodove i na kraju borbe ocjenjuju boljega s 10, a lošijega s 9 bodova. I ovdje su podjele kategorija po dobu, težini i spolu.

Low Kick (niski udarac)

Low Kick je također tzv. “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama (gornjem dijelu nogu - iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika punom snagom (boduju se samo udarci po natkoljenici - dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom). Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hlače. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U profesionalnom dijelu - ne korsiti se kaciga i štitnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta - bodovanje, uloga sudaca, zaštitna oprema. Podjela u težinske kategorije nije ista kao u full contactu. Borba se odvija u ringu.

Thai kickboxing

Ime samo za sebe govori odakle vuče osnovne elemente - iz tajlandskog boksa, naravno uz neka ograničenja u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. “Tvrda” disciplina vrlo slična low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručnim tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u judu. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, "round back fist". Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod full contacta i low kicka. Za razliku od semi - light - full contacta i low kicka, borci u thai kickboxingu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkoljenice sa štitnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je thai kickboxing poznatiji kao K-1, što je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja, danas i sustava natjecanja, a ne discipline kickboxinga, ali čini se da je svima razumljivo.