Autobiografija Žarka Lauševića “Godina prođe, dan nika

foryou10 · Iskusni član

Naslov autobiografije Žarka Lauševića je „Godina prođe, dan nikad“, imaće oko 450 stranica, sa 40 fotografija iz života i bogate glumačke karijere ovog izuzetnog glumca, a pojaviće se u izdanju kompanije „Novosti“. – Skrivali smo, brižno i pažljivo, ovu izdavačku tajnu. I po želji autora i po našem opredjeljenju. Ugovor o izdavanju ove izuzetne knjige potpisali smo prije više od mjesec dana sa Lauševićevim zastupnikom Vladanom Bojićem, poznatim odvjetnikom – kaže Manojlo Vukotić, generalni direktor i glavni urednik kompanije „Večernjih novosti“.

- To je dirljiva, iskrena, poštena, divno napisana ispovijest ovog sjajnog glumca, kome je, nažalost, jedna tragična noć presjekla životni put i uvela ga u vrtlog, u pakao, iz kojeg još uvijek nije izašao – kaže Vukotić, koji je dva mjeseca bdio nad ovim rukopisom.

- To nije ni prava biografija, ni autobiografija, ni dnevnik, ni kronika – a sve to jest. Pomiješano i zgusnuto, prozračno i uzbudljivo.

U 51 poglavlju Žarko Laušević je istkao svoj život u posljednje dvije decenije. S izvanrednom vještinom pisanja, velikom lucidnošću, preciznošću, znanjem i maštom, on je paralelno vodio dva toka: jedan je njegovih 455 zatvorskih dana u Beogradu i Spužu, dramatičnih do bola, a drugi su njegovi otrgnuti medaljoni života u obiteljii, filmu i kazalištu.

- Naravno, ja nisam slobodan čovjek. Čovjek koji je ubio nikada više ne može biti slobodan. Sloboda više nikada ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu šta misle o meni, sloboda je da me „slobode“, svojataju, mrze i mrcvare. A ja više i ne znam što uopće znači ta riječ? Je li to možda samo sjećanje da sam jednom kao dijete trčao oko Biljarde i bio sretan, ili je sloboda onaj trenutak kad sam odlučio da napišem ovu knjigu? -zapisao je Žarko Laušević.

- Žarko počinje svoju knjigu pričom o kobnoj noći, 30. srpnja 1993. godine u Podgorici, kada su napadnuti on i njegov brat u jednom kafiću, i kada je u stravičnom spletu okolnosti, u magnovenju, u ludilu, ispalio hice i ubio dva mladića. To je ta noć koja se nikad nije završila, čiji ga mrak i dalje guši, mori… Zato će i napisati da „čovjek koji je ubio nikada više ne može biti slobodan“. Cijelu tu sudbu Laušević je ispisao fascinantnom iskrenošću, guleći svoju kožu, ukucavajući čavle u svoje meso, dok samog sebe razapinje – ocjenjuje Vukotić.

Knjiga Žarka Lauševića, „Godina prođe, dan nikad“, u čijem podnaslovu piše „dnevnik jedne robije“, tiskat će se u nezabilježenoj početnoj tiraži – 50.000 primjeraka.

Prvi primjerci veoma lijepe i bogato opremljene knjige pojavit će se na kioscima 30. studenoga, u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj.

Na kraju knjige autor je napisao „kraj prvog dijela“. To, najvjerojatnije znači da Laušević i dalje marljivo, kao da mu je pisanje profesija, ispisuje stranice dnevnika. To se da nagovijestiti i iz predgovora knjige, koju je napisao redatelj Zoran Amar. Život je i tu bio nepredvidljivi režiser: Amar je 1986. godine režirao film „Šmeker“ u kojem je Laušević igrao zapaženu ulogu, a sada njih dvojica žive u istoj zgradi u prenatrpanom New Yorku.

(Novosti

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Sam predgovor knjige govori toliko da covjek pozeli da je procita u dahu, jer je zaista napisana sa dusom. Lausevica sam oduvijek voljela i kao glumca i kao jednu musku pojavu kojoj sam se divila sa nekom djevojackom, hajde da to nazovemo i zaljubljenoscu, tako da je bilo i za ocekivati da to njegovo djelo necu propustiti.
Knjiga je po meni dosta cista i jasna, napisana emocijama i jednostavnim rijecima tako da u svakome izazove masu osjecanja, pitanja, optuzbi i opravdanja. Pored toga sto je divan glumac, isto tako me je prijatno iznenadio i kao pisac.

El Mero · Početnik Domaćeg.de

Pročitao sam je... Što bi se reklo, u dahu. Zaista nevjerovatna sudbina. Confused

Sicva · Prijatelj foruma

Imam obe knjige od Lauševića (moja mama je to kupovala). Pročitaću ih sigurno jednoga dana, ali nekako unapred mislim da mi ga je žao, ali i da je sam kriv za ono što mu se desilo u životu. Po meni nije smeo da dozvoli da mu slava udari u glavu i zato je verovatno tako prošao

škorpijica · **~ noćna mora mnogih ~**

Sicva ti da zaista znas ko je Zarko Lausevic i sta se njemu desilo sigurno ne bi ostavio ovakakv komentar, jer njegova sudbina nema nikakve veze sa slavom i zanimanjem... Verovatno ces i sam doci do drugog zakljucka kada sednes i procitas dve pomenute knjige koje je tvoja mama kupila.

Zao mi je sto je ovakakv umetnik doziveo ovako strasnu sudbinu. Imao je iza sebe divnu karijeru, a sigurno bi se tako i nastavilo da se nije desilo to sto se desilo. Knjiga kao knjiga veoma emotivna i puna detalja, detalja na koje pbracate paznju tek onda kada imate osecaj da je za vas vreme stalo. U svakom slucaju preporucujem svima knjige Very Happy