Dete probira hranu, bojkotuje obroke :(

crnibiser · samotvoja24

Mozda ce izgledati glupo , ali ja vec neko vrijeme "bijem bitku" sa starijim sinom koji ima 7 godina.Naime on je 24 sata gladan. Very Happy

Recimo cim ustane prvo sto uradim napravim mu da jede. Jede jako dobro i nije izbirljiv , s tim nemam problema.Ali stalno je gladan i svako malo me pita sta cemo i kada jesti?

Tek sto se ustanemo iza rucka , ne prodje ni pola sata on dodje kod mene i pita sta ce da jede?!

Uvijek nesto zvace , ili slano ili slatko , ili sok pije , ili bombonicu..sta god ali uvijek je gladan.

Inace koliko jede trebao bi da bude kao malo burence , no on je sasvim normalne gradje.
Neki dan sam ga vodila kod lijecnika rekoh da nema kakve gliste ili nesto drugo Laughing

Dijete zdravo ko drijen..ali uvijek gladan.
Neki dan mi se jada jedna komsinica kako joj dijete nista nece da jede i kako ga mora moliti kako bi mu u usta stavila komadic necega..To jeste tesko..ali i kada je dijete non stop gladno vala nije dobro Laughing

Imate li vi takvih problema?
Sta cinite?

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Jelovnik utječe na ponašanje djece

Klammrodt Friedrich u svojoj knjizi 'Prehrana i poremećaji u ponašanju' tvrdi da se brojnoj djeci s poremećajima u ponašanju djelotvorno može pomoći samo ako se u pedagošku i psihološku terapiju uključi i odgovarajuća dijeta. Autor knjige je otac troje djece s različitim poremećajima u ponašanju zbog kojih je 1985. cijela obitelj radikalno promijenila prehranu. Iz jelovnika su izbacili čokoladne prutiće, gotove juhe, riblje štapiće i coca-colu, a već nakon kratkog vremena ponašanje djece počelo se popravljati. Opažala se sve veća volja za učenjem i sposobnost koncentracije.

monitor.hr

jecika_84 · ^Everyday Is Viggo day^

ja stvarno nemam problema sa mojim sinčićem.. Very Happy

sve hoće da jede, čak je počeo da jede spanać (uz Popaja Mr. Green

) i to mi nekad i sam traži da idemo da kupimo da mu pravim supicu.. Very Happy

naravno da i njemu naiđe period da jede jako slabo, ali je to uglavnom kad je bolestan..

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Mnogi roditelji sa svojom djecom imaju isti problem, ishrana. Neka djeca već od samog prestanka dojenja i prelaska na tvrdu hranu počnu izvoljevati, te odbijati redovne obroke.

Roditelji izmišljaju sve moguće načine kako bi natjerali dijete da nešto pojede, ali često se svi napori svedu samo na picu, hamburger i gomile slatkiša.

- Sa djetetom treba pričati o hrani, najbolje dok je kupujete ili pripremate.

- Pitajte svoje dijete šta želi jesti, jer ćete ga tako uključiti u odlučivanje, a ono će s obzirom na to da je sam izabrao to lakše i pojesti.

- Važno je da sjedite s djetetom dok ono jede. Bilo bi lijepo da jedete zajedno, ali ako ne možete onda mu barem pravite društvo. Djeca ne vole jesti sama I uvijek trebaju vašu pažnju, a za stolom najviše.

- Djeca odbijaju da jedu jer je to jedna od rijetkih stvari koje mogu kontrolisati. Odbije li da večera, dopustite mu neka ode od stola, ali ne dajte mu desert. Dijete će tražiti hranu čim ogladni, ali tada mu ne dajte grickalice, nego pravu večeru.

- Mnogi roditelji misle ako djeci sakriju slatkiše da će bolje jesti, ali to je pogrešno. Ono što im oduzimate, to će vjerovatno najviše željeti. Nema razloga da im ne dopuštate da jedu slatko, ali nađite mjeru.

- Nemojte prijetiti djetetu da neće dobiti kolač ako ne pojede ručak ili večeru, jer će ono glavno jelo smatrati nečim lošim zbog čega ne može dobiti nešto što voli i želi. Umjesto te taktike, govorite im kako će od slane hrane postati jaki i veliki.

- Ne tjerajte djecu da pojedu sve što ste im stavili u tanjir. Oni najbolje znaju svoju mjeru u hrani i zato će u zavisnosti od dnevnih aktivnosti ili raspoloženja pojesti onoliko koliko im treba, ni više, ni manje!

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Odbija da jede povrće, ne podnosi mleko ili često pati od zatvora... Šta preduzeti?

Do treće godine, dete voli da otkriva nove ukuse. Iskoristite taj period da ga naviknete na različite ukuse voća, povrća, mesa... Od treće do šeste godine života – ovo će biti praktično nemoguće! Najbolji način da naviknete dete na raznovrsnu ishranu jeste da mu date primer. Ako roditelji svakog dana jedu voće, povrće i ribu, dete će shvatiti da je to dobro i ješće i ono samo! Međutim, ako roditelji ne sarađuju, ovaj zadatak će biti mnogo teži. Uverite dete da je raznovrsna i uravnotežena ishrana zdrava, a ne započinjite svaki obrok svađom i primoravanjem deteta da pojede neku namirnicu. Ako i dalje neće sve da jede, morate pribeći nekim lukavstvima.

Ne voli određene namirnice

Nikad ne pije mleko ili ga ne podnosi

Zašto je mleko neophodno? Njime se unosi kalcijum neophodan za rast i čvrstinu kostiju. Idealno bi bilo da dete dnevno uzima četiri mlečna proizvoda. Retko se dešava da dete ne voli baš sve mlečne proizvode.

Šta predložiti kao zamenu? Dete koje ne voli ili ne podnosi mleko, i dalje ima veliki izbor.

Zapamtite: jogurt i sir ne sadrže laktozu, tako da ih mogu konzumirati i deca koja ne podnose proteine iz kravljeg mleka.

Među mlečnim proizvodima pokušajte da izaberete one naročito bogate kalcijumom: 100 g običnog jogurta sadrži 150 mg kalcijuma, čokoladni krem 120 mg, a voćni jogurt 96 mg. Tu su i sirevi, na primer, ementaler koji je izuzetno bogat kalcijumom (deca prosto obožavaju kada im narendate sir preko jela!)

Pored mlečnih proizvoda, i druge namirnice sadrže kalcijum u dovoljnim količinama: brokoli, zelena salata, peršun, griz, neke mineralne vode, badem i suve smokve... Još jedna ideja: ubacite mleko u svakodnevna jela (u supu, pire, bešamel sos), spremajte poslastice na bazi mlečnih proizvoda (palačinke, kolače sa jogurtom). Vodite računa da ne jedu suviše slano – gram soli dodat jelu izaziva gubitak od 25 do 50 mg kalcijuma putem mokraće.

„Mrzi” meso
Zašto je meso neophodno? Ono je bogato proteinima neophodnim za razvoj i održavanje mišića. Meso je inače i previše zastupljeno u ishrani. Dovoljna količina mesa iznosi 0,8-1 grama dnevno po kilogramu telesne težine. Možete ga davati detetu samo dva do tri puta nedeljno.

Šta predložiti kao zamenu? Na prvom mestu, jaja (60 g mesa = 1 jaje), ribu ili sir. Međutim i druge namirnice sadrže proteine: sušeno povrće (250 g sočiva ili pasulja vredi kao 100 g mesa) ili sušeno voće.

Ne voli povrće
Zašto je povrće neophodno? Ono obezbeđuje vitamine, minerale i vlakna. Pored toga podstiče varenje. Malom broju dece od dve do deset godina se sviđa povrće. Često je potrebno čekati pubertet da počnu zaista da ga cene.

Šta predložiti kao zamenu? Retko se dešava da dete ne voli baš nijedno povrće: ima ga mnogo, a može se jesti kuvano ili sirovo. Povedite dete na pijacu ili u neku baštu gde će moći samo da izabere ili ubere povrće. Zašto ne biste zasadili peršun na terasi? Pustite ga da vam pomaže u kuhinji, naročito kada treba oljuštiti povrće.

Ima problema sa zdravljem

Često pati od zatvora
O zatvoru govorimo kada dete ima manje od tri stolice nedeljno. Ovaj problem se javlja uglavnom kod dečaka, a uzroci mogu biti različiti: neuravnotežena ishrana, uzimanje određenih lekova (na primer kodeina), loša higijena u školskom toaletu...

Šta raditi? Vodite računa da dete unosi dovoljno vlakana. Za doručak mu predložite integralni hleb, žitarice, musli... Kao poslasticu neka jede voće koje sadrži više vlakana nego ceđeni voćni sok, sušeno voće (suve šljive, smokve, kajsije...), zeleno i sveže povrće. Takođe mora da pije više vode. S druge strane mora da smanji unos belog pirinča, testa, krompira, belog hleba, kao i fast-food obroke. Ne bi bilo loše da ima i redovnu fizičku aktivnost.

Ima dijareju
O dijareji govorimo kada dete ima česte i tečne stolice. Ona može biti prouzrokovana infekcijom (gastroenteritis), trovanjem hranom ili se može javiti uz ORL infekciju (na primer, zapaljenje uva).

Šta raditi? Iako se retko dešava da veće dete dehidrira, možete mu ponuditi sokove od povrća i voća (šargarepa, jabuka...). Za obrok mu dajte beli pirinač, testo, krompir, zrelu izgnječenu bananu. Ovakav režim ishrane treba zadržati dok stolice ne postanu normalne.

Oporavlja se od bolesti
Posle neke dečije bolesti ili ORL infekcije, detetu je potrebno da povrati snagu, ali ne oseća veliku glad. Ponudite mu sveže ceđene voćne sokove (od pomorandže, grejpfruta, kivija...) i, ako voli, milkšejk od jagode ili maline. Ovi prijatni napici će mu brzo nadoknaditi neophodne vitamine.

Izvor: stetoskop.info

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Kako navići decu na zdraviju hranu

Danas, kada imamo sve veću ponudu i sve primamljivije reklame namirnica koje ne doprinose zdravlju, u zapadnom svetu a i kod nas imamo rastući problem dečije gojaznosti, izazvan uglavnom konzumiranjem brze i nezdrave hrane. Roditelji se ponekad osećaju nemoćnim protiv “svemoćne” reklame. Ali, može se učiniti dosta toga, jer dobre prehrambene navike počinju kod kuće...

Svesnim i pažljivim odnosom prema kupovini i pripremi hrane i porodičnom obedovanju kod kuće, roditelji mogu stvoriti atmosferu koja pomaže i podstiče zdrave navike u ishrani.
Sve počinje kupovinom. Pre svega, roditelji koji su zaduženi za kupovinu hrane, ukoliko sami imaju zdrave navike u ishrani, trebalo bi da donose kući samo ono što bi želeli da njihova deca jedu. Rasprave oko toga šta bi trebalo jesti mogu se izbeći tako što jednostavno nećete kupovati hranu za koju znate da je nutritivno loša ili nepoželjna.

Što vide, to i jedu
Kad pogledate po kući, ako su namirnice koje su svuda vidljive i na dohvat ruke nezdrava hrana (kole, čokoladice, čipsevi), postarajte se da napravite drugačiji raspored i da na najvidljivijim mestima i na dohvat ruke budu drugačije namirnice - sveže i suvo voće, koštunjavi plodovi i dr. Kada su gladni, ljudi se hvataju za prvo što im je pri ruci, pa ovaj mali trik može pomoći da se članovi vaše porodice pre prihvate zdravije hrane.
Da biste izbegli da se jede previše, bolje je da unapred pripremite čitav tanjir sa hranom, nego da na sto postavite posude iz kojih će svi sipati koliko hoće. Istraživanja su pokazala da ljudi jedu više kad im je data mogućnost da uzmu više, iako im to zapravo nije potrebno!
Što se napitaka tiče, neka voda bude glavni izbor - ona je, nesumjivo, najzdraviji napitak. Pored vode, možete ponuditi sveže ceđene voćne sokove ili zdrave prirodne gazirane napitke kao što je kombuha (ima je u svim prodavnicama zdrave hrane).

Ustanovite redovno vreme obroka. U savremenim ubrzanim uslovima života ovo ponekad stvarno nije lako, ali može se pokušati. Redovno vreme obroka pomoći će da ukućani tačno znaju kad mogu da očekuju hranu i da ne grickaju između obroka, za koje se ne zna kada će tačno biti gotovi.

Zajednički obrok je bitan
Veoma je važno da porodica obeduje zajedno. Dosta istraživanja pokazalo je da to pozitivonn utiče na međusobne odnose u porodici. I još, istraživanja na mladima su pokazala da deca koja redovno obeduju sa svojim pororicama pokazuju bolje rezultate u raznim oblastima, kao što je na primer, bogatiji rečnik, bolje učenje, bolje ponašanje, manje problema sa gojaznošću....
Ako je ikako moguće, izbegnite da se u vreme obeda gleda televizija ili vode napete i neprijatne rasprave. Od toga deca mogu jedni početi da izbegavaju hranu. Obedujte u što je mnogo mirnijoj atmosferi uz prijatne i inspirativne priče, a ako se TV i rasprave nikako ne mogu izbeći, dogovorite se da ih odložite za kasnije.

Hrana nije zamena za ljubav
Ne kažnjavajte decu oduzimanjem hrane, niti nagrađujte njihove uspehe i dobro ponašanje hranom. Iako ovo možda na kratke staze može dati neke rezultate, na duže staze može samo dovesti do problema sa ishranom u odraslom dobu.
Pokušajte da ne pokazujete svoju ljubav i naklonost prema deci hranom. Ima mnogo drugih načina da se iskaže ljubav, naprosto zagrliti dete, osmehnuti mu se, reći mu “Volim te!” Ako je hrana pretežni način na koji pokazujete svoju ljubav prema detetu, to zaista može dovesti do problema sa gojaznošću i zavisnošću od razne vrste hrane.
I naravno, teško će biti da naviknete decu na zdravu hranu ako je vi sami ne konzumirate. Deca u ogromnom broju slučajeva imitiraju roditelja, pa ako ih vi učite jednom, a radite drugo, oni će se pre ugledati na ono što radite, nego na ono što pričate....

Izvor: Zdrava Hrana

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Ne terajte decu da jedu

Neretko se sreću deca koja odbijaju određene namirnice od malih nogu. Ubeđeni da su im one neophodne za pravilan razvoj, roditelji pokušavaju nagovaranjima, pretnjama, kažnjavanjem, ucenama, molbama, da ih privole baš na tu hranu... Ukoliko su to zdrava deca sa visokim nivoom energije, nema potrebe za brigom. Treba poštovati njihovu individualnost u ukusu, ali i potrebe organizma. Ukus najčešće i jeste povezan sa nutritivnom potrebom.

Decu od malih nogu ne treba kažnjavati da bi jela, već ih navikavati na blagovremenu i kvalitetnu ishranu kroz redovne obroke, ali uz izuzetno poštovanje njihovih individualnosti i u pogledu ukusa.
Dok se gojaznost na dečjem uzrastu sve više pominje kao problem, za mnoge roditelje je problem kad najmlađi odbijaju hranu. Dete ili jede malo i retko ili odbija određenu vrstu hrane i svoj jelovnik svodi na nekoliko vrsta namirnica. Neretko se sreću deca koja odbijaju određene namirnice od malih nogu. Ubeđeni da su im one neophodne za pravilan razvoj, roditelji pokušavaju nagovaranjima, pretnjama, kažnjavanjem, ucenama, molbama da ih privole baš na tu na hranu... Ukoliko su to zdrava deca sa visokim nivoom energije, nema potrebe za brigom. Treba poštovati njihovu individualnost u ukusu, ali i u potrebe organizma. Ukus najčešće i jeste povezan sa nutritivnom potrebom. Pogotovo u uzrastu kada dete još nije deformisalo svoj ukus industrijskom hranom i usađenim lošim navikama u ishrani.
Dečje čulo još nije naviknuto na veštačke ukuse. Kod mališana je urođena potreba za hranom koja nosi prirodni ukus i miris. Odrasli menjaju ta čula, nudeći deci modifikovano kravlje mleko umesto majčinog, industrijske kašice iz teglica, veštačke sokove, a kad ih nauče da žvaću i keks, grisine i ostalo “smeće” koje je neko nazvao hranom, nastaju problemi.

Dete zna šta mu ne prija
Pored toga što se dešava da dete jednostavno odbija da jede određenu vrstu hrane osećajući šta je za njega dobro, a šta mu šteti (i ako roditelj i lekar smatraju da mu koristi) dešava se da se ta netolerancija odrazi kao alergija. Takođe se dešava da digestivni sistem pokaže da najmlađima pojedina hrana ne odgovara kroz neuredne ili loše stolice, gasove i sl.
Deca često ne vole meso. Odbijaju da ga jedu još kada im se prvi put ponudi. Netolerancija na mleko i mlečne proizvode je takođe česta. Nemojmo terati dete, nego mu ponudimo druge namirnice koje sadrže kalcijum, a ima ih u izobilju. Dešava se i da je dete alergično na određenu vrstu voća ili povrća. Moguće je da organizmu nije potrebna ponuđena količina izvesnih minerala ili vitamina, da je balans uspostavljen i organizam, ne želeći da ga remeti, šalje poruku preko čula ukusa - NE VOLIM, JER MI NE TREBA! Dešava se da, ne nalazeći dovoljnu količinu potrebnih elemenata u hrani koja mu je ponuđena, dete grebe zid i jede kreč, jede mrave i slično. Intuitivno prepoznaje izvore njemu, u tom trenutku, deficitarnih nutritivnih elemenata.

Poštujte dečiji apetit i sklonosti
Prema tome, decu ne treba, a vrlo često nije ni moguće, terati da jedu ni po pitanju određene vrste namirnica, ni po pitanju količine. Takođe ne treba očekivati da su dečji ukus i potrebne količine hrane konstantni. Nema potrebe za brigom ako dete u jednom periodu jede manje ili počne da odbija ono što je nekada rado jelo. Promene nastaju zbog raznih činilaca - godišnjeg doba, perioda intenzivnog rasta, stepena fizičke aktivnosti, psihičke ravnoteže.
I tokom bolesti deca najčešće odbijaju hranu. Ni zbog toga ne treba brinuti, već ispoštovati apetit kao nepogrešivi pokazatelj potrebe organizma. Postom za vreme bolesti organizam se oslobađa toksina. Takođe štedi energiju koju bi potrošio na varenje, a koja mu je neophodna za rad imuno-sistema. Kad ozdravi, dete često ima pojačani apetit kako bi povratilo telesnu težinu i tada se dešavaju prekretnice u njegovom izboru hrane. Tada treba biti maštovit. Dokazano je da se deca kojoj je dozvoljeno da jedu samo ono što sama izaberu pravilno razvijaju . U pravilnom izboru hrane odrasli mogu biti dobri stratezi.

Nenametljiva škola ukusa
Pozovite dete da vam pomaže u kuhinji - nije praktično, ali ume de bude korisno, a mirisi prilikom spremanja obroka otvaraju apetit. Pitajte ga nenametljivo da li želi da ruča i ako odbije ne pominjite više jelo, sedite blizu njega i sa uživanjem se posvetite obroku. Nemojte pričati prijateljima i rođacima o problemu, jer ga time uveličavate, pogotovo kada dete u pozadini sluša, čak i kada deluje da je skoncentrisano na svoju igru. U hranu koju voli stavljajte male količine (koje ne menjaju mnogo ukus) namirnica koje nose visok koncentrat hranljivih materija. Hrana koju dete prihvata može da bude baza za nova jela.

Izvor: Zdrava Hrana

filip.mm · Početnik Domaćeg.de

Ja sam sa svojim petogodisnjim sinom sve varijante probala al tvrdoglavije dete nisam videla.Do 2-3 god.je jeo dosta raznoliko a nakon toga jednu po jednu namirnicu je izbacivao iz jelovnika.Zabranila sam i slatkise i grickalice i pokusala i to da ne mora jesti pa ponuditi posle ili za veceru.Znate sta je bilo?Ceo dan je bio gladan i na kraju ga boleo stomak i ujutro kad jeo povratio je(kiselina).Znaci ne pali nista.On je jako uporan i makar ceo dan gladovao nece pojesti ono sto ne zeli.Bio je i celo popodne za stolom al ne,nije ni takao jelo.Ucenjivala ga da nema bazena,cokolade,odlaska na rodjendan...ne pali nista.Sta bi vi uradili?

filip.mm · Početnik Domaćeg.de

Vidim da niko nema odgovor.Na zalost ni ja. Crying or Very sad

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

O zdravoj prehrani trebate ih naučiti od malih nogu

Pričajte s vašim djetetom o tome što jede u školi, što mu se sviđa, a što mu se ne sviđa.Izdvojite zdrave namirnice od onoga što mu se sviđa i pokušajte ih uskladiti u zdrav i primjeren obrok.

Sve počinje od nečijeg rođendana u kojekakvom lancu brze hrane. Iako se trudite svaki dan kuhati razna variva, meso i jaja s proteinima i ribu koja je zdravija od svega, nikako ne možete spriječiti dijete da proba hranu u vanjskom svijetu. No, to ne mora nužno značiti da ih ne morate uputiti u sve ono što sadrži fast food, nezdrava hrana, miješanje raznih namirnica i raznolikost obroka.

Vaše dijete još je maleno i nema smisla objašnjavati mu što su proteini, ugljikohidrati, dijeta, što koji proizvod sadrži i zašto određenu vrstu hrane moramo kontrolirano unositi u organizam. Dijete će se samo zbuniti ukoliko započnete sa fakultetskim znanjem o tome koji je odnos masti i ugljikohidrata i zašto i koliko kalija sarži banana.

Što im reći?

Kad smo bili mali često su nam govorili ''Jedi špinat i bit ćeš jak kao Popaj''. Nama je to itekako bilo u interesu jer eto nije bilo Pokemona, Yu Gi Oh-a i drugih kineskih junaka koji bi nam odvukli pažnju. Divili smo se Popajevoj snazi i bili smo uvjereni da će i nama iskočiti mišići od pojedenog tanjura špinata. Koliko god nam to danas bilo smiješno i simpatično, takve primjere bismo trebali davati i našoj djeci. Prilagodite dob i interese vašeg djeteta te ih uskladite i ubacite znanje o prehrani u njih. Primjerice, za dijete od 10 godina sasvim je prikladno da mu kažete kako će biti najbolji/a u razredu/nogometu/tjelesnom odgoju/gimnastici ili igranju igrica ako uvijek bude bio sretno.

No, da bude sretan mora imati određenu koncentraciju i svježinu svakog dana, a ta svježina i koncentracija nalazi se u prirodnim žitaricama, mlijeku, mesu, voću i povrću i onome što mama priprema za doručak i kuha za ručak. Svakako napomenite kako ste ponosni na njega što vas razumije i što u školi za vrijeme užine bira zdravu hranu. Potaknite svoje dijete time što mu uvijek u školsku torbu pripremite nešto svježeg voća i bočicu vode.

Razgovor

Razgovarajte sa svojim djetetom. Pokušajte uvijek pronaći kompromis. Nemojte nametati svoju volju i kuhinju ukoliko se djetetu ne sviđa nešto s vašeg jelovnika. No opet, nemojte mu niti dopuštati da se nekontrolirano hrani sa nezdravim namirnicama. Jednom tjedno organizirajte ručak po volji svog djeteta. Neka sam izabere što želi jesti. Ostale dane trudite se uvijek imati pod kontrolom i na oku zdravlje svoga djeteta jer to je ono najbitnije.

Kuhajte zdravu, organsku hranu s puno povrća i voća kao desert. Jasno, nije nam u interesu da nam dijete ostane gladno, i uvijek ćemo se potruditi da se naš mališan osjeća sitno i sretno. Neka jede koliko hoće, ali neka bude zdravo.

Pričajte s vašim djetetom o tome što jede u školi, što mu se sviđa, a što mu se ne sviđa. Obratite pozornost na sve što kaže. Izdvojite zdrave namirnice od onoga što mu se sviđa i pokušajte ih uskladiti u zdrav i primjeren obrok.

Kako biste izbjegli ljutite pozive ostalih roditelja jer ste rekli svojem djetetu kako čips nije obrok i kako 'Ivan iz 3.c' nije upućen u zdravu prehranu, radije mu objasnite da postoji zdravija zamjena za čips u obliku badema, oraha, orašastih proizvoda, sušenog voća i svega od čega će biti zdrav i jak i bolji na satu i na tjelesnom, te uvijek biti spreman za nove školske pothvate. Spakirajte mu voća, orašastih plodova ili slane štapiće prije nego mu date novac od kojeg će kupiti raznorazne čipseve i čokolade sumnjivih porijekla.

Naime, nismo ovdje kako bismo vam rekli da svojem djetetu trebate bilo što uskratiti, već želimo pokazati kako neke prehrambene navike od malih nogu mogu imati veliki utjecaj dok djeca budu starija i iskusnija. Jedenje brze hrane nije zdravo, i izaziva ovisnost, a mi uvijek želimo samo najbolje za naše dijete.

{Zena}

anchi22 · **•• 20:01 ••**

Klinci odbijaju da jedu?

Pokušajte da im ponudite što šareniju hranu.

Ako vaše dete odbija da jede, ponudite mu što šarenije namirnice, u različitim bojama, a u nekim slučajevima pomaže i maštovito aranžirana hrana.

Psiholozi kažu da decu privlači obrok sačinjen od namirnica u šest različitih boja. "Ono što deca smatraju primamljivim često se veoma razlikuje od onoga što je privlačno odraslima. Ako vaše dete odbija da pojede ono što mu je u tanjiru, pokušajte da promenite svoj pristup", poručuju naučnici sa Kornel univerziteta.

Sudeći po rezultatima njihovog istraživanja, dečji apetit podstiču obroci u kojima su upotrebljene namirnice u šest različitih boja, a efekat je još bolji ako je hrana aranžirana tako da pravi neke oblike, cvetić ili srce na primer.

U istraživanju je učestvovalo 23 dece i 46 odraslih osoba, a ispitanicima su pokazivane fotografije tanjira sa različitim kombinacijama hrane.

Ispostavilo se da decu više privlače kombinacije namirnica u različitim bojama, a šanse da klinci pojedu sve što im je servirano rastu proporcionalno izboru koji im je ponuđen. Studija je pokazala da deca vole obroke sačinjene od namirnica u šest različitih boja, dok će se odrasli pre odlučiti za "trobojni" obrok, prenosi "Dejli mejl".

Takođe, deca više vole da im se glavni deo obroka, meso ili riba na primer, nalaze u delu tanjira koji im je najbliži.

"Deca ne samo da vole da u tanjiru imaju što više boja, već vole i da im je glavno jelo 'blizu', kao i da prilozi formiraju neke smešne oblike", kaže dr Brajan Vonsink koji je bio šef istraživačkog tima.

Nemojte deci hranu servirati na isti način kao odraslim ukućanima. Sunce od šargarepe ili srce od graška mogu biti jednostavno rešenje za klince koji odbijaju da jedu.

(MONDO)

foryou10 · Iskusni član

Djeca koja prestanu jesti ne čine tako radikalan izbor iz puke hirovitosti. Njihova ponašanja su adaptivna i svrhovita: djeca pokušavaju ili izbjeći nešto što doživljavaju kao neugodno, ili dobiti pristup nečemu što im je važno. Dijete šalje roditeljima jasnu poruku: "Ne sviđa mi se što se zbiva. Ako želite da jedem, morate nešto promijeniti." Kada se radi o bebama i maloj djeci, moramo postati osjetljivi na njihovo neverbalno ponašanje kako bismo razumjeli poruku koja iza njega stoji. Naš zadatak, prije nego što učinimo bilo kakav pokušaj otklanjanja problema, jest pažljivo početi primjećivati što dijete radi i razmišljati o značenju tog ponašanja. Moramo se zapitati: "Koje poruke nam dijete šalje?"

Ako odbija uzeti hranu ili tekućinu, dijete nam kazuje nešto o bilo čemu ili svemu od sljedećeg:

1. Dijete nije gladno ili žedno.
2. Nešto ga tijekom jela boli.
3. Dijete doživljava emocionalnu nelagodu kao rezultat prethodnih neugodnih iskustava hranjenja.
4. Naučilo je kako se ponašati na određeni način i time dobiti nešto što želi - bilo da se radi o određenoj hrani ili posebnoj pažnji.
5. Dijete tek mora naučiti da će hranjenje stvoriti ugodne okuse i umanjiti glad.
6. Dijete je zbunjeno oko toga što znači jesti onako kako to roditelji žele.
7. S jednom osobom dijete jede dovoljno i bez problema, ali to nije slučaj kada su u pitanju druge osobe.

Kada jednom prepoznamo koje od ovih situacija utječu na djetetovo jedenje, imamo veće izglede saznati što treba učiniti da se mališanu pomogne da željno jede.

1. Fizički doživljaj gladi ili žeđi. Bez obzira na dob, djeca se jako razlikuju u potrebi za hranom i pićem. Njihove "metode" jedenja i pijenja također se značajno razlikuju. Također, ako je dijete prije obroka uzimalo zalogaje ili pilo mnogo tekućine, neće biti gladno.

2. Tjelesna nelagoda. Bez odlaganja otiđite pedijatru, ako primijetite da vaše dijete tijekom jela pokazuje bilo što od sljedećeg: povraća i se zagrcava, poplavi, izbacuje hranu kroz nosnice, osjeća nelagodu u želucu, savija leđa kao da
doživljava bol u prsima ili upornu trbobolju. Upamtite, dijete koje ne želi jesti šalje nam poruku: njegovo odbijanje hrane moglo bi govoriti da ga nešto boli.

3. Emocionalna nelagoda. Gotovo 95 posto djece koja ne žele jesti, pokazuju emocionalnu nelagodu vezanu uz hranjenje. Često je sâm prizor žlice, primicanje visokog stolca ili samo spominjanje ručka dostatno da kod mališana izazove bijes ili strah. Starija djeca, po obavijesti da je vrijeme za jelo, mogu se odmah požaliti na mučninu. "Emocionalna" ponašanja često su odraz prijašnjih, bezuspješnih i ponekad grubih pokušaja hranjenja i zahtijevaju, kod male djece, dodatan korak - "desenzibilizaciju". No, ponašanja velikog broja djece koja su naizgled odraz straha ili ljutnje (npr. bacanje na pod, urlanje, čvrsto zatvaranje usta, odguravanje hrane) zapravo su naučene reakcije stečene u interaktivnim iskustvima s roditeljima. Tim reakcijama, često nazivanim reakcijama izbjegavanja, uvijek su djecu nesvjesno naučili dobronamjerni roditelji koji nisu bili sasvim sigurni što učiniti kada se dijete počelo buniti protiv hranjenja. Problem reakcija izbjegavanja, i potreba da ih se "prevlada", predstavlja jedan od glavnih temelja pomoći.

4. Sklonost prema određenoj hrani i cijenjenim reakcijama. Neka djeca odbijaju hranu selektivno - posve su zadovoljna uzimanjem isključivo jedne vrste jela, a odbijaju jesti gotovo sve drugo. Iz nekih razloga, roditelji ove djece rano su našli hranu koju je dijete pristajalo jesti i zadržali su se na davanju te hrane, često i po nekoliko mjeseci. Kod jednog je djeteta bila riječ o čokoladnom pudingu obogaćenom vitaminima. Kod drugog se radilo o tjestenini i umaku. A jedno dijete ne bi pravilo nikakve probleme roditeljima i pedijatru da je moglo preživjeti na čipsu i gaziranim sokovima. Roditelji izvještavaju da pokušaji proširivanja djetetovog jelovnika uvijek rezultiraju kraljevskim bitkama i obustavom daljnjih napora. Jedenje samo izabrane hrane nije toliko sporno kod druge skupine mališana. Njihovi su napori usmjereni prema drugom cilju: odlučni su učiniti sve kako bi ih roditelji uzeli u naručje ili kako bi zadobili njihovu punu pažnju. To može biti signal da se djetetu u obitelji posvećuje premalo pažnje. Zapravo, najveći dio obiteljskih interakcija odvija se tijekom objedovanja. U tom slučaju mališan će naučiti da kada jede brzo, tiho i dobro, dobiva malo priznanja ili ljubavi, ali kada pravi galamu oko jela, prima od roditelja mnogo pažnje. Tada je hranjenje manji problem od dinamike obiteljskih odnosa.

5. Odsustvo iskustva ugodnih okusa i/ili utaživanja gladi. Većina djece koja ne žele jesti, čak i ona mlađa od godinu dana, uspješno su iskusila različite okuse hrane, kao i ugodan osjećaj što dolazi uslijed umanjivanja gladi jedenjem.
Njihovo stečeno odbijanje hrane nije povezano s nepoznavanjem tih prirodnih posljedica jedenja. Međutim, mali broj djece dohranjivan je nekim drugim, umjetnim načinom. Ta su djeca mnogo boravila u bolnicama, ili izravno zbog neuspjeha u dobivanju na težini i rastu ili zbog velikih tjelesnih tegoba koje su im se prepriječile na putu još od rođenja. (Boravak u bolnici može dramatično poremetiti normalnu rutinu hranjenja, uzrokujući različite stupnjeve odbijanja hrane.) Zbog potrebe za opsežnim dohranjivanjem, djeca nisu razumjela da jedenje ustima može proizvesti ugodne okuse i/ili umanjiti glad. U pravom smislu, ova su djeca imala malo udjela u procesu hranjenja. Bila su hranjena prema tuđem rasporedu. Bez sumnje su doživljavala osjećaj gladi, ali nisu doživjela bilo kakav aktivan, osobno potaknut proces umanjivanja gladi.

6. Zbunjenost. Ponekad je dijete nesigurno oko toga što roditelji zapravo žele. To se događa kada su roditelji nedosljedni - u vezi s priborom za jelo; zatim u vezi s tim trebaju li hraniti mališana ili se od njega očekuje da jede sam; nadalje, u vezi s količinom hrane koju dijete treba pojesti, koliko je treba ponuditi, kada se obrok smatra završenim, treba li dijete jesti dok je u naručju ili dok sjedi samo, te još mnoštvo drugih stvari koje obično ne predstavljaju problem djetetu koje jede opušteno i primjereno. Jedna 12-mjesečna beba bila je nasumce hranjena dojenjem, iz bočice i iz šalice. Beba je odlučila unijeti red i dosljednost u svoj mladi život: posve je prestala jesti.

7. Dijete jede "za" (u prisutnosti) jednog roditelja (odrasle osobe), ali ne i za bilo koga drugog. Naposljetku, neka djeca pokazuje jasnu sklonost tome "za koga" će, odnosno s kime će jesti. Ponekad je izabrana osoba samo majka, a u nekom drugom slučaju samo otac. Ima i slučajeva kada dadilja lako hrani dijete, dok ni majka ni otac nemaju nikakvog uspjeha u tome. Dijete koje jede za nekog, možda uz izuzimanje svih ostalih, govori nam da je metoda hranjenja te osobe, iz djetetove perspektive, najbolja. Jedan od naših zadataka jest precizno analizirati tu metodu kako bismo pomogli drugima da je oponašaju.

Iz "Moje dijete ne želi jesti", Joel Macht, u izdanju Ostvarenja, 2005;