Pomozite deci da prevaziđu stidljivost

anchi22 · **•• 20:01 ••**

Stidljivost može da bude deo karaktera deteta, ali i prolazna faza u odrastanju...

Kod sasvim male dece, u uzrastu do tri godine, stidljivost se manifestuje kao spuštanje pogleda, sisanje prsta, odbijanje komunikacije. Češća je kod dece koja su jedinci, koja su od rođenja navikla da su u centru pažnje odraslih. U vršnjačkom okruženju ona postaju zbunjena, jer tu važe drugačija pravila ponašanja. Potrebno im je vreme da savladaju veštinu komuniciranja sa vršnjacima. Sa druge strane, stidljivo ili povučeno dete biće omiljeno kod nastavnika u školi. Ono ne "pravi" nestašluke, odbija rizike, niko ne mora da ga opominje da bude poslušno ili mirno na času.

Roditeljima se uvek preporučuje da ne insistiraju da dete bude odraz njihovih sopstvenih ambicija, da budu svesni njegovih mogućnosti i da ga samo usmeravaju uz blago podsticanje.

Ukoliko dete u predškolskom uzrastu izbegava drugu decu ili teško sklapa poznanstva, to još uvek nije pouzdan znak stidljivosti. Sa prvom socijalizacijom ova će se osobina promeniti. Naime, kada uspe da se navikne na svoj vrtić ili školu, ono će moći uspešno da kontaktira u svom okruženju, a njegova stidljivost više neće postojati kao problem.

Međutim, ukoliko vaše dete izrazito izbegava drugu decu i odrasle, uporno ćuti i kada mu se postavi otvoreno pitanje, ne želi ni kontakt pogledom, ako ima napade besa ili plača kada su druga deca u blizini, ako odbija odlazak u park, igraonicu ili bilo koje drugo mesto gde će boraviti deca... njegova stidljivost zaslužuje vašu punu pažnju.

Naučite dete "magičnim" rečenicama, primerenim njegovom uzrastu. Odnosno, kada ga podstičete da ono učini prvi korak u nekoj igri sa vršnjacima, uz rečenicu: "Mogu li i ja da se igram sa vama?", uveliko utičete na razvoj njegovog samopouzdanja. Čak i ukoliko ga druga deca odbiju u igri, vaše dete je premostilo veliku prepreku prvog kontakta i poboljšalo sliku koju ima o sebi. U sopstvenim očima, posle ovog koraka biće hrabrije, odlučnije, samostalnije.

Omogućite detetu što više susreta sa njegovim vršnjacima, a vi pokušajte da ga u ovim prilikama što više ostavljate da se snalazi samo u rešavanju potencijalnih konflikata.

Pokažite detetu da razumete njegovu potrebu da čuva svoj lični prostor i da poštujete njegovu privatnost. Kucajte u sobu pre nego uđete, ili u kupatilo dok se ono kupa.

Ne insistirajte da se dete što više druži i ne ubeđujte ga da se sa vršnjacima ponaša onako kako vi smatrate da je poželjno.

Podstaknite njegovo samopouzdanje dozvoljavajući mu što više samostalnih odluka, primerenih njegovom uzrastu. Na primer, neka samo bira svoju odeću za sutrašnji dan.

Pružite detetu što više prilike za izražavanje sopstvenih stavova i emocija. Podstičite polemisanje i verbalno sukobljavanje kako bi se dete uverilo da ima pravo na stav različit od vašeg (ili drugih osoba) i da izražavanje tog stava ne samo da nema negativne posledice po njega, već mu može doneti neke dobrobiti, kao što je na primer bolji status u vršnjačkoj gupi.

(MONDO/Yumama)

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Pomozite svom djetetu da pobjedi sramežljivost

Uz malo vježbe i uprnosti možete pomoći svom djetetu

"Idite vi bez mene.", "Strah me dići ruku." "Radije bih bila sama." Što ako imate veoma sramežljivo dijete? Sina koji izgleda kao da ga nešto jako boli kad drugo dijete pokuša s njime uspostaviti konverzaciju... kćer koja zuri u pod kada je upoznate s nekim novim. Djeca koja su izrazito suzdržana, možemo reći, ne proživljavaju život u punosti. Sramežljivost djecu sputava, oni ne poduzimaju potrebne društvene rizike i kao rezultat ne stječu samopouzdanje u društvenim situacijama. Teškoće s upoznavanjem novih ljudi i prijatelja mogli bi ih pratiti cijelog života.

Dobra vijest je da im možete pomoći da se bolje osjećaju među ljudima pomoću jačanja i prakticiranje vještine socijalne kompetencije.

1. Potičite kontakt očima.
Kad razgovarate s djetetom recite mu: "Pogledaj me" ili "Želim ti vidjeti oči kad razgovaramo". Svjesnim jačanjem vještine i svakodnevnim vježbanjem, vaše dijete će uskoro početi koristiti kontakt očima. Savjet: Ako je vašem djetetu neugodno gledati direktno u oči, recite mu da gleda u "korijen" sugovornikova nosa. Uz malo prakse, dijete vjerojatno neće više trebati koristiti ovu tehniku i s više samopouzdanja će moći gledati sugovornika u oči.

2. Naučite dijete započeti i završiti razgovor.
Napravite popis tema i rečenica s kojima će vaše dijete lako započeti razgovor s različitim ljudima ili djecom. Primjerice: što reći nekome koga već poznaje, što odrasloj osobi koju je upoznao prvi put, prijatelju kojeg nije vidio neko dulje vrijeme, potpuno novom učeniku u školi ili djetetu s kojim bi se htio igrati na igralištu. Pokušajte zajedno odglumiti te razgovore i vježbajte to sve dok se dijete ne počne osjećati ugodno s započinjanjem razgovora. Napomena: Prakticiranje vještine razgovora na telefon je u početku puno prihvatljivije za sramežljivu djecu nego li komunikacija licem u lice.

3. Vježbajte određene društvene situacije.
Pripremite vaše dijete za nadolazeći društveni događaj opisujući prostor u kojem će se održati, opisujući sudionike, što bi se sve trebalo događati tamo... Tada mu pomognite uvježbati kako upoznati druge ljude, osnovnu vještinu konverzacije, pa čak i kako se pristojno pozdraviti.

4. Vježbajte vještine s vršnjacima
Philip Zimbardo, renomirani stručnjak za sramežljivost, preporučuje da na kraće periode "uparite" starije sramežljivo dijete s mlađom djecom. Dakle, stvorite mogućnost da se vaše dijete igra s nekim drugim djetetom koje je mlađe: mlađi brat ili sestra, rođak, susjed ili mlađe dijete nekog od vaših prijatelja. Za tinejdžere pokušajte s baby-sittingom: to je odličan način da sramežljivo dijete zaradi novac i istovremeno uvježbava socijalne vještine – započinjanje razgovora, korištenje kontakta očima – nešto što je puno problematičnije s djecom njegovih/njenih godina.

5. Omogućite druženja "jedan na jedan"
Dr. Fred Frankel, psiholog i osnivač svjetski poznatog UCLA trening programa društvenih vještina, predlaže druženja "jedan na jedan" kao najbolji način da dijete izgradi društveno povjerenje i samopouzdanje. To je vrijeme kada vaše dijete pozove samo jedno dijete na nekoliko sati druženja kako bi se bolje upoznali i vježbali vještinu stvaranja prijatelja. Pripremite im neku hranu i piće, a zatim pokušajte ih u potpunosti ostaviti na samo, sa što manje "upadanja" – braća ili sestre ne bi smjela biti uključena i gledanje televizije nije dozvoljeno.

{Zena}