Razgovarate li sa decom?

nastasenjka · **~daydreaming~**

Jeste li svjesni koliko malo međusobno komunicirate, poznajete li uopće svoje dijete?

Psiholozi i odgojitelji neumorno ponavljaju: razgovarajte sa svojom djecom jer dijalog je osnovni instrument za izbjegavanje nesporazuma, posebno u razdoblju adolescencije.

Jedino razgovorom od najmanjih nogu možete izbjeći da se odjednom nađete pred djetetom potpuno drukčije osobnosti od one koju ste mislili da poznajete.

Prema nedavnom istraživanju, vrijeme koje roditelji svakodnevno odvajaju za razgovor s djetetom nije dulje od 18 minuta.

To je možda dovoljno za najosnovniju komunikaciju, primjerice "Što si jeo?" ili "Kako je bilo danas u školi?"
Ali, premalo je da bi dijete moglo ispričati nešto o sebi, svojim osjećajima, željama i o onome što mu se doista važno dogodilo toga dana.

Naučite ih komunicirati

Kako izbjeći nesporazume i neugodna iznenađenja kad dijete uđe u razdoblje puberteta i kad u komunikaciji dođe do neugodnih šutnji i praznina koje je teško popuniti?
Tajna je u tome da s djecom počnemo razgovarati dok su još mala.

Čak štoviše, prvo je pravilo da roditelji međusobno više razgovaraju.
Naime, brojna djeca ne komuniciraju zato što ne znaju kako, jer od majke i oca nisu imali priliku naučiti uživati u opuštenom i konstruktivnom razgovoru.

Često se događa da roditelji, u trenutku kad se cijela obitelj okupi za stolom, šute, svađaju se ili, što je još gore, u tišini gledaju televiziju.

Čini se da su važne teme, planovi za budućnost, godišnji odmori i praznici, problemi na poslu i komentiranje onoga što se svakodnevno događa u svijetu sve rjeđe dio svakodnevne komunikacije unutar obitelji.

Slična je stvar i s navikom čitanja.

Ako djeca vide roditelje da s užitkom čitaju i redovito kupuju knjige i novine, vjerojatno će i sama razviti interes za tu aktivnost.
U suprotnom, čitanje će doživljavati isključivo kao školsku obavezu.

No, pitate se, o čemu razgovarati s djecom?

I kako voditi dijalog na način da postane korisno sredstvo za komunikaciju i međusobno upoznavanje?

Evo nekoliko savjeta stručnjaka koji će vam pomoći da uspješno svladate tu vještinu.

* Težina riječi
Možda vam to zvuči kao prazna fraza ili precjenjivanje stvarnosti.
No, za djecu do puberteta roditeljske riječi imaju vrlo veliku važnost. Stoga treba dobro odvagnuti prije nego što se nešto kaže.
Čak i kad nam se čini da su naši mališani rastreseni ili da nas uopće ne slušaju, oni se zapravo pretvaraju u uho i registriraju svaku našu riječ.

Stoga, kad vam postave neko pitanje, odgovor mora biti jasan i iskren.

Makar to bilo jednostavno "ne znam", bolje je i to nego da upadnete u kontradikciju.

Naime, djeca su vrlo vješta u postavljanju malih zamki, pitajući više puta isto pitanje i upozoravajući vas: "Ali neki dan nisi tako odgovorio"... Primijete li da mama i tata ne govore istinu ili da je ono što govore u kontradikciji, vrlo brzo gube povjerenje u vaše riječi.

* Obiteljske priče
Za izgrađivanje vlastitog identiteta i razvijanje uravnoteženog i zdravog karaktera djeca trebaju osjećati pripadnost skupini osoba s kojima žive i poznavati vlastite korijene.
Nekoć je sve bilo puno jednostavnije. Obitelji su bile povezanije, a bake i djedovi, tete i stričevi uvijek nadohvat ruke da pričaju o prošlosti.
Sada je sve ostalo samo na roditeljima.
Na njima je da djeci pričaju o djedovima i bakama, o tome kako su se upoznali i gdje su živjeli, da se prisjećaju anegdota iz njihovih života.

To su sve elementi koji pridonose jačanju osjećaja samopouzdanja kod djeteta.
Važno je ukazati na pozitivne i vedre strane obiteljskih odnosa.

Niste baš ludi za svojom punicom?
Stavite na stranu svaku netrpeljivost i dok govorite o njoj, birajte tople riječi kojima ćete istaknuti njene kvalitete.

* Poslovni misterij
Iako je malo, vaše će dijete biti jako sretno ako mu pričate o tajanstvenom mjestu na kojem provodite toliko vremena.
Steći će predodžbu o onome što radite i o osobama s kojima provodite toliko vremena.

Nije loša ideja ni da ga povremeno povedete sa sobom u ured te da, ako je moguće, s vremena na vrijeme pozovete neku kolegicu u svoj dom kako bi je dijete upoznalo.

Možete mu ispričati poneku zgodnu anegdotu s posla ili mu priznati da ste malo umorni.

Korisno je da shvati kako posao nije igra.

Osim toga, činjenica da Zna gdje ste i što radite dok niste kod kuće s djetetom pomaže da lakše prebrodi tjeskobu i strah zbog razdvajanja, što je vrlo česta pojava u predškolskoj dobi.

* Pitajte ih za mišljenje
Mnogo je situacija u kojima dijete možete pitati za mišljenje: na izlasku iz kina nakon što ste zajedno pogledali film, nakon neke tv-emisije, za vrijeme zajedničkog ljetovanja.
Možete ga pitati što misli o obiteljskim prijateljima i ljudima koji vam dolaze u kuću.

Važno je da djeca osjete da uzimate u obzir njihovo mišljenje te da primijete kako ste s njima razvili ravnopravan odnos.
Dovoljno je da im postavite nekoliko jednostavnih pitanja:

"Kako ti se svidjelo?"

"Što te zasmetalo?" i slično.
Primijetite li da oklijevaju s odgovorom, ne inzistirajte. Dijete bi moglo osjetiti nelagodu i odgovoriti bilo što samo da vam ugodi.

* Poštujte dječje 'u povjerenju'
Svakome se može dogoditi, a posebno djeci, da ne uspijevaju izraziti ono što misle.
Na primjer, ako malog dječaka pitate zašto se posvađao s prijateljem, uzbuđenje i emocije u tom trenutku mogu blokirati njegovu sposobnost izražavanja.
Ili mu se može dogoditi da, prepričavajući radnju nekog filma, u svom izlaganju izgubi logičku nit slijeda događaja.
Kad se to dogodi, pomozite mu, ako je potrebno sugerirajući neku riječ ili rečenicu.

No, i u tom slučaju najbolje je djetetu dati dovoljno vremena da samo nađe način da se jasnije izrazi.
Ne smije se zbog toga osjećati krivim, a još manje vjerovati da nije sposobno pronaći odgovarajuće riječi da izrazi što želi.
Roditelji često prepričavaju što su djeca, posebno dok su još mala, rekla prijateljima ili znancima. Ponekad u želji da pohvale njihovu inteligenciju, ponekad da izazovu divljenje, da istaknu zrelost djeteta ili, pak, da ispričaju kako je njegovo ponašanje neobično.

To nerijetko čine u prisutnosti djeteta, kao da je riječ o dijelu namještaja. "Marko mi je ispričao...", "Zamisli što mi je Sandra rekla!"...
Djeca nisu baš uvijek najsretnija kad čuju da nekome drugome prepričavate, kao da nisu prisutna, što su napravila ili što su vam rekla u povjerenju.
Odlučite li ispričati neku anegdotu prijateljici ili baki i nalazi li se dijete pokraj vas, svakako ga pitajte za dopuštenje ili ga potaknite da samo sudjeluje u priči i ispravi vas kažete li nešto netočno.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Saveti za tinejdzere...

Razgovor s roditeljima

Roditelji se kotiraju prilično visoko na vašoj listi. Znate da vas vole i da brinu o vama. Oni će vam, najverovatnije, dati najbolje informacije, savet ili podršku koju ne možete dobiti nigde drugde. Ipak, razgovor sa njima može biti prilično težak u određenim situacijama - kako da počnete?

"Hej, mama, mogu li da koristim tablete za kontracepciju?" Ma da, kako da ne. Ukoliko je ne pripremite pre toga, ovo pitanje izazvaće pravu buru, te verovatno nećete dobiti onakav odgovor kakvom se nadate.

O seksu, vezama, pubertetu i sličnim temama tinejdžeri ne žele da razgovaraju sa roditeljima iz više razloga. Uz najčešće razloge, ponudićemo vam neke tehnike kojima lakše možete započeti konverzaciju.

Suviše vam je neprijatno

Prvo odlučite sa kim vam je lakše da razgovarate - sa mamom ili tatom; u zavisnosti od teme, nekad je lakše razgovarati sa jednim ili drugim roditeljem. Ako ipak osećate da vam se jezik zavezao, počnite sa nečim manje ličnim ("Moja prijateljica je uradila to i to...") ili iskoristite knjigu ili novine kako biste im skrenuli pažnju ("Čitala sam o prezervativima, jesu li oni zaista pouzdani?") Još uvek ste nervozni? Nije loše da i to kažete. Probijte led, recimo: "Vrlo mi je neprijatno da sa tobom pričam o tome, ali htela bih da znam..."

Vaši roditelji ne vole da razgovarate o takvim stvarima

Od velikog je značaja ako ste navikli da sa njima razgovarate o ličnim temama. Počnite sa manje nezgodnim temama pre nego što pređete na stvar. Pitanje kao što je: "Kakav si ti bio u mojim godinama?" može biti uvod u slobodniju priču o pubertetu, seksu i vezama. U većini slučajeva ljudi vole da pričaju o sebi, a do specifične teme možete doći tako što ćete ih navesti da govore o svojim iskustvima, na primer: "Koliko si imala godina kada si počela da izlaziš sa momcima?" ili: "Da li su ti se ikada dopadala dva dečka u isto vreme?"

nastasenjka · **~daydreaming~**

Oni vam samo drže predavanja

Ah, to vas stvarno može blokirati. Ako stalno pričaju svoju priču, stavite im do znanja šta rade. Moguće je da nesvesno započinju sa "lekcijama". Smisao razgovora je u tome da dobijete odgovore na pitanja i da istražite svoje mišljenje ili osećanja u vezi s određenom temom. Recite im da vas zanima njihovo gledište, ali da želite samo da razgovarate, ništa više. Budite istrajni u tome ako opet nastave u poznatom stilu.

Uvek izgleda kao da su previše zauzeti da bi razgovarali s vama

Svako ima mnoštvo obaveza, a ako vaši mama i tata ne mogu da se koncentrišu na ono što imate da kažete, razgovor neće biti baš zadovoljavajući. Pomozite im tako što ćete unapred isplanirati razgovor. Recite samo: "Možemo li ozbiljno porazgovarati večeras?" Oni će znati da vas nešto brine, a imaće i priliku da završe svoje obaveze pre nego što sednu da popričaju sa vama.

Pobesne čim načnete neku temu u vezi sa seksom

U redu, vi dovoljno poznajete svoje roditelje i znate da li mogu da podnesu neki razgovor. Ako zaista polude i naljute se na vas, možete se obratiti drugim odraslim osobama - tetki, baki, roditeljima svog ortaka... Ponekad su ti ljudi objektivniji od vaših roditelja. Bitno je da pronađete neku osobu, ali neka to ne bude neki vaš vršnjak. Ortaci mogu pružiti sjajnu podršku, ali odrasli imaju više informacija, iskustva i drugačiju perspektivu kad je reč o seksu, vezama ili pubertetu.

Ukoliko je tema zaista važna (na primer, neplanirana trudnoća), morate reći roditeljima. Ako mislite da vas uopšte neće razumeti, razgovarajte sa nekom odraslom osobom koja će vam pomoći da prvo sredite svoja osećanja u vezi s vašim roditeljima. Tada se obratite roditeljima sa manje straha i samooptuživanja. Možda će vas iznenaditi time što će vam u kriznim momentima pružiti veću pomoć i podršku nego što očekujete.

Neće uvek ići lako, možda će roditelji vikati, ali ovakvi razgovori sa njima stvarno su vrlo bitni. Sjajno je kad znate da pored sebe imate zrelu osobu sa kojom možete razgovarati o svim pitanjima ili brigama koje imate.

anchi22 · **•• 20:01 ••**

Igrajte se rečima

Prilikom dugih putovanja, ili u slučaju nekih vanrednih situacija (bolesti koja zahteva dugotrajno ležanje), kao i u svim prilikama kada je detetu dosadno i zahteva vašu pažnju - uvek prisutne igračake su reči.

Iako nismo navikli da o rečima mislimo kao o igračkama, već isključivo kao o sredstvu komunikacije, postoji veliki broj raznovrsnih i zanimljivih igara sa rečima. One od vas ne zahtevaju ni novac, ni posebno izdvojeno vreme. Reči su uvek dostupne, a pravila lako promenljiva, što posebno odgovara mlađoj deci.

Ove igre su i odličan način da se povede razgovor o nekoj, za dete važnoj temi. Na primer: ako vaše dete uskoro polazi u vrtić i pokazuje otpor, možete u vaše igre sa rečima da ubacite pojmove kao što su: grupa, vaspitačica, nove igračke, spavanje popodne, zajednički obroci... i slične asocijacije za vrtić.

Na ovaj način, temu polaska u vrtić ne samo da uspešno približavate detetu, već mu dajete "oružje" da i samo, tj. kroz igru na drugačiji način počne da posmatra ono što mu trenutno predstavlja problem.

Istovremeno, igrajući se raznovrsnih igara sa rečima, vi utičete na razvijanje rečnika deteta, proširujete fond reči koje može da koristi, utičete na bolju dikciju (jer dete usvaja i kopira vaš govor, način na koji vi akcentujete reči, vašu dikciju), njegovu memoriju (mnoge igre zahtevaju od deteta da ponovi ono što vi izgovorite)...

Takođe, ukoliko je dete stidljivo, ili ima različite strahove i tremu - upravo su igre sa rečima jedan od najbezbolnijih i najboljih načina da se ove teškoće prevaziđu.

Neke od najpoznatijih igara sa rečima su:

USMENE

Kaladont
Prvi učesnik igre kaže jednu reč (bilo koju, bez obzira da li je imenica, lično ime, glagol...), a sledeći igrač kaže sledeću reč koja mora da počinje na poslednja dva slova prethodne reči.

Na primer: "lampa", sledeći mora da počne svoju reč sa "PA" i kaže, na primer, "paket". Sledeći mora da počne reč sa "ET" (na primer: "etiketa"), itd.

Prednost ove igre je usvajanje velikog broja reči, upoznavanje sa novim pojmovima, proširivanje rečnika. Pobednik igre je onaj ko kaže reč koju je nemoguće nastaviti, na primer: kaladont, argument...

Nastavi priču
Prvi igrač kaže jednu rečenicu. Sledeći ponovi prethodnu rečenicu i doda, tj. na prethodnu nadoveže svoju rečenicu. Sledeći (ili ako su samo dva igrača - onaj prvi) ponovi obe rečenice i doda treću.

Prednost ove igre je što se pored vežbanja izgovora i pravilne dikcije, vežba i memorija. Tako dete ne samo da ponavlja vaše rečenice, već i njihov redosled.

S obzirom na to da priču izmišljate zajedničkim snagama, ne zaboravite da se igrate i podstičete maštovito izražavanje deteta. Odnosno, priča ne mora da bude logična. Naprotiv, ukoliko je teža i neobičnija, pred detetom je veći izazov da pamti čudne rečenice, ali i veće zadovoljstvo u vašoj zajedničkoj igri.

Kad bi bio, šta bi bio
Ovo je jedna od igara asocijacija, a bazira se na zamišljanju šta bi neka osoba bila kada bi bila: životinja, godišnje doba, boja, cvet...

Najpre izaberite jednu osobu koju svi učesnici igre poznaju. Na primer: "kada bi tvoj tata bio neka boja, šta misliš, koja bi boja on bio"?

Pored uobičajenih, standardnih pojmova kao što su: biljka, životinja... možete da obogatite detetovo poimanje sveta time što ćete da uvedete i neke nove pojmove. Na primer: "kada bi tata bio voće, junak iz stripa, igračka, mašina..."

Na ovaj način podstičete maštu i formirate asocijativno viđenje okruženja.

Ista igra, ali obrnut redosled podrazumeva da jedan učesnik igre zamisli određenu osobu, a da ostali igrači na osnovu svojih "šta bi bio kad bi bio" pitanja, i vaših asocijativnih odgovora, pokušavaju da otkriju koga ste to zamislili.

Smišljamo pesmu
Svaki igrač treba da smisli po jedan stih. Na primer: "Jedna maca sa stola pala", drugi igrač treba da nastavi pesmu smišljajući rimu na prethodni stih (reči koje se rimuju sa pala su: stala, razlupala, zastala...).

Cilj ove igre nije da formirate kod deteta pesničke ambicije, već da se poigrate rečima i dobro zabavite. Takođe, nije neophodno da pesma ima logičnu radnju. Sasvim je dovoljna vežba traženje reči koje se rimuju i koje mogu da se formiraju u istu strofu.

Zamisli nešto
Jedan od igrača treba da zamisli neki objekat po dogovoru (životinju, biljku, predmet...), a ostali igrači treba da kroz postavljanje pitanja otkriju koji je to objekat. Na pitanja se odgovara samo sa DA ili NE, a čim jedan učesnik na svoje pitanje dobije odgovor NE, sledeći učesnik postavlja svoje pitanje.

Na ovaj način dete predškolskog uzrasta vežba koncentraciju (jer mora da ostane fokusirano na to šta pitaju drugi učesnici igre i da slaže sve dobijene odgovore u celinu, kako bi što pre došlo do rešenja). Istovremeno, vežba se u postavljanju pitanja na koja može da se odgovori samo sa DA ili NE.

Igra asocijacija
Najpre se dogovorite šta želite da asocijacijama pogađate. Igra se sastoji u tome da navedete tri pojma, tj. tri asocijacije za jednu, vašu zamišljenu reč koju dete treba da pogodi. Na primer, ako je dogovor da zamišljamo godišnje doba: sladoled, more, plaža mogu da budu tri asocijacije za leto.

Na slovo, na slov
Smisao igre je da se na određeno slovo koje je nasumično izabrano, nabroji što više pojmova koji počinju tim slovom (životinje, biljke, gradovi...). Pobednik igre je onaj ko smisli najviše pojmova koji počinju određenim slovom.

Zanimljiva geografija
Na neko nasumično izabrano slovo treba da se nabroje gradovi, jezera, planine, države i ostali geografski pojmovi. Ova igra je idealna za decu starijeg osnovnoškolskog uzrasta, jer se kroz nju podsećaju mnogih naučenih lekcija.

Svako pominjanje geografskih pojmova je i odlična prilika da pričate o putovanjima, različitim kulturama, gde biste želeli da putujete, koje su turističke atrakcije aktuelne i zašto... Upravo je tema putovanja jedan od dragocenih izvora informacija šta trenutno zanima vaše dete.

Tako, ako vam kaže da bi želelo da putuje u Afriku, to odaje sasvim drugačiju poruku nego da kaže da želi u Njujork. Zatim krenite u konkretizaciju razgovora o Africi, pa ćete svakim novim detetovim odgovorom da još malo proširujete svoje znanje o njemu.

PISANE

Pronađi reč
Svakom učesniku podelite isti broj slova-kartica, sa zadatakom da se sastavi reč sa što više dobijenih slova.
Ovakvim igrama dete vežba percepciju, jer treba da od više pojedinačnih, nepovezanih elemenata (slova) formira logičnu celinu (reč).

Odredi redosled
Suprotna igra prethodnoj jeste da vi najpre izaberete sva slova potrebna za neku dužu reč (na primer: igraonica, biblioteka...), a zatim da ta slova ispreturate. Dete ima zadatak da pronađe pravu reč. Zatim obrnite uloge.

Gde su slova?
Izaberite neku reč, ali umesto da je prikažete kroz sva slova, izbacite kartice sa samoglasnicima (na primer, izabrali ste reč "gušter", ali ste detetu ponudili samo slova: G, Š, T, R).

(MONDO/Yumama)