Zasto se kod nas vrednost devojaka promenio?

jbstapar · **[Caliente con el fuego]**

Znas ono ''dobre devojke su postale lose jer su shvatile sta muskarcu treba?''
Ma ne cene se, to je.. problem. Rolling Eyes

Ja sam nevina, i sto mi ideee najviseee na zivce je kad se nadje neko pametan, i onda on kao meni pocne nesto pricat da nisam opustena, da nisam kao druge, da to ti nije nista strasno. I pored takvih gadova koji spavaju sa devojkom i onda je ostave.. svi se bune sto sam nevina. I ne pada mi na pamet da se dam nekom salabajzeru, znam koliko vredim. Wink

Devojke se ne cene, ne znaju koliko su vredne i da muskarcu nece dokazati ljubav sa tim ako mu daju prvo vece, a i muskarac mora nekako da dokaze ljubav, a to moze ucitniti bar malo time da saceka (bar malo) Wink

Strasni GIMLI · Početnik Domaćeg.de

To se nekada davno zvalo-"dokaz ljubavi",na sta su mnoge devojke ispale naivne...sta reci ,kolo srece se okrece,pa se treba nadati boljim vremenima,koja ce doci,ali kada....

cezar1071944 · **Glas mog anđela**

Zato je sto je besparica dovela do toga,da misle da ce bolje proci ako se dobro udome,pa sponzoruse samo gledaju kolki ima muskarac konto na racunu,bez obzira kako izleda..Ali to sve polazi iz kuce i vaspitanja..Ja ne bih mogla biti sa nekim ko mi se ne svidja,moja merila vrednosti su takva,bitan mi je covek kakav je,pored fiz.izgleda..

jbstapar · **[Caliente con el fuego]**

A jbg

Ove male klinke nisu jos sposobne da prepoznaju.. prava osecanja. Ne znam kako drugacije da kazem. Laughing

Lik je sposoban cekati 2 meseca samo zato da mu dala, a onda bi je ostavio i pohvalio se.
Treba obratiti paznju na decka, i osetiti bar malo da li je stvarno zaljubljen i ceka zato sto mu devojka nesto znaci, ili ceka zato da bi mu samo dala. Rolling Eyes

Nisam rekla da je to dokaz ljubavi, ali... dokazuje bar malo, pored mnogo drugih stvari koje uticu na to dali ce devojka spavati sa njim ili ne. Wink

Ah, to apsolutno. Vaspitanje, vaspitanje, i samo vaspitanje.
Molite se Bogu da ovaj svet ne ode k vragu i da nam sve do zadnjeg deteta ne bude iskvareno. Confused

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Što nas čini promiskuitetnima?

Zašto se ustvari zaljubljujemo? Kako biramo prijatelje? Zbog čega su neki ljudi društveniji, a neki bježe u osamu? I tako sve do onih težih pitanja o socijalnoj izolaciji oboljelih od teških psihičkih bolesti (poput autizma ili šizofrenije) koje u svom krajnjem ishodu rezultiraju izolacijom od društva, odvajanjem i kidanjem veza. Sva ta pitanja još uvijek traže odgovor.

Ali ukoliko ste držali da je srce glavni organ kojim odabiremo ljubavne partnere i prijatelje, pogriješili ste. Komplicirani biološki procesi zaduženi za naš 'ukus', odnosno odabir ljudi koji nas okružuju, odvijaju se u mozgu i odašiljačima hormona, tvrde znanstvenici iz Emoryja.

Odgovor daju... voluharice?

Međutim, znanstveni tim sveučilišta iz Emoryja, vršeći svoja istraživanja na malim glodavcima - voluharicama, došao je do značajnih otkrića upravo na tom području.

Dr. Tom Insel, direktor Centra za biheviorizam (Center for Behavioral Neuroscience) iz Emoryja i voditelj istraživanja, iznosi kako se kod formiranja dugoročnih emocionalnih povezanosti zapravo radi o povezivanju na neurološkoj osnovi. Stoga je kroz svoje 15-godišnje istraživanje na voluharicama razvio najbolji laboratorijski model s područja socijalnih povezanosti.

Istraživanjima su podvrgnute voluharice različitih podvrsta. Planinske i prerijske voluharice u 99% slučajeva genetički su identične, ali onaj jedan posto rezultira ekstremnim razlikama kada je riječ o njihovu 'socijalnom' ponašanju.

Istražujući njihov život u divljini, biolozi su otkrili da su prerijske voluharice pravi prirodni model obiteljskih vrijednosti. Ove životinje instinktivno izabiru 'obiteljski' model i nakon izbora svog partnera ostaju u dugogodišnjoj vezi, zajedno snoseći brigu o svojim mladuncima. Mužjak prerijske voluharice koji je jednom izabrao svoju ženku vrlo agresivno reagira na druge mužjake.

S druge strane, planinske voluharice su samostalne jedinke sklone promiskuitetu kod kojih ljubav traje koliko i čin parenja, a ženka planinske voluharice vrlo kratko ostaje sa svojim mladuncima.

S voluharica na hormone...

Razlog tako ekstremnim razlikama medu pripadnicima iste vrste je distribucija hormona oksitocina (OT) kod ženki i vasopresina (AVP) kod mužjaka.

Dr Insel i dr Larry Young uspjeli su dokazati da se ne radi o količini hormona, već o receptorima i načinu na koji se hormoni distribuiraju u mozgu. Ta se razlika izravno očituje u raznolikosti ponašanja ovih inače srodnih životinjskih vrsta. Drugim riječima, zbog različitog načina rada hormona jedna vrsta se opredijelila za monogamiju, a druga za promiskuitet (hm, postoji li neki drugačiji izraz za slobodnije ponašanje voluharica?).

Toliko o voluharicama. Ali mogu li se ovi zaključci primijeniti i na ljudsku vrstu? Do sada, uloga spomenutih oksitocina i vasopresina potpuno je neistraženo područje kad se radi o formiranju društvenih veza u ljudi. Znamo tek da kod muškaraca AVP raste proporcionalno s uzbuđenjem, dok OT svoju najvišu točku doseže zajedno s ejakulacijom. Od ovog zaključka nismo više daleko otišli, ističe dr. Insel.

Gen za vjernost
Da bi se identificirao specifični mehanizam koji oblikuje razlike u ponašanju voluharica, tim neurologa usmjerio je svoja istraživanja na DNK. Izolirali su gen vasopresin prerijske voluharice, poznate po svojoj odanosti i socijabilnosti, i usadili ga u običnog miša (jer je taj promiskuitetan poput planinske voluharice, i uopće nimalo socijalan tip).

Drugim riječima promiskuitetni miš postao je novi "transgenski" mišonja. I upravo u skladu s očekivanjem znanstvenika, mali je glodavac promijenio svoj nezgodan karakter i postao vjeran i druželjubiv. Ovim pokusom prvi put je dokazano da jedan jedini gen može promijeniti cjelokupno ponašanje.

Barem kod miševa. Za ljude ćemo još vidjeti.

Dr. Insel u budućnosti svoja istraživanja želi usmjeriti upravo u smjeru utvrđivanja varijacija hormonalnih receptora kod ljudi. Njegov rad smatra se izuzetno važnim pomakom u istraživanjima abnormalnog ponašanja.

Ako ovo nije gen baš za vjernost, onda barem za liječenje sramežljivosti

Implikacije ovih genetskih nalaza zvuče vrlo intrigantno. Stoga dr Insel naglašava kako se ovdje ne radi o lovu na eliksir za vječnu bračnu vjernost (šteta!?), već se istraživanja usmjeravaju na problem od kojeg pate milijuni ljudi koji ne mogu ostvariti normalne socijalne odnose. Također se odnosi i na one koji pate od teških bolesti poput autizma, šizofrenije ili nekih drugih bolesti - jer upravo te bolesti mijenjaju socijalno ponašanje i sposobnost komunikacije kod oboljelih.

Današnja medicina bazira liječenje uglavnom na lijekovima, ali oni vrlo malo mogu učiniti za izlječenje socijalnih poremećaja kod takvih osoba.

Stoga je opravdana nada da ce se ovim otkrićem napraviti pomak i u ovom neispitanom području neurologije i iznimno složenih psihičkih bolesti.

Ova istraživanja samo su početak identificiranja odnosa između DNK, kemije mozga i socijalnog ponašanja kod ljudi i životinja.

šamar · Iskusni član

Veze nikakve, oblacenje nema sa ponasanjem...
Ako je neko oskudno obucen, sta treba da pomislim da je Dro*a...
Meni ne smeta, pogled, ili prizor, polugole djevojke, koja ekstra izgleda...
Razmisljam o necemu drugom, a ne o tome, jel' ovakva ili onakva u dusi...
Sta mene briga za dusu...ili nekog ko ima dvadeset godina....
Treba da ga interesuje dobar provod...