Dusa ili telo???

kika_sd · Dobro upućeni član

S tim u vezi slazem se sa tobom.Ja mislim da mozak pokrece telo,ali da dusa daje telu vrednost i lepotu :love2:

slatka_sanerka · **Anđeo s greškom**

dusa je tu glavana

markoP_BG · Dobro upućeni član

sta ce mi dusa, sta da radim sa njom, dajte mi telo, sa njim znam sta cu :color:

kissuzana · Početnik Domaćeg.de

Definitivno dusa pokrece telo,jer ako ti je u dusi sve ok,imas snage za sve.

toledo · Početnik Domaćeg.de

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Dusa. To nase neopipljivo Ja, jedina nedodirnuta praznina koja se puni i boli i leti i lebdi i pjeva i suti… Sugovornik kad sugovornika nema, dusa je veza s nasim pra-roditeljima i nasom pra-djecom. Ona ne zna za san, jer kad sanjamo ona nam govori, prisjeca nas, zabavlja. Vjerujemo u slike za koje nemamo nista sto bi nas trebalo vezati a opet znamo da te slike nisu tek neko nista. Da li je dusa dana nam karika s pravom i istinom, karika u lancicu saznanja, osjecaja i iskustava na kojem je objesena amajlija s lozinkom za vjerivanje u dobro i kad nijedno dobro nije na vidiku? Jest, samo to treba priznati, a to je ono najteze. Nas materijalni svijet danas stavlja dusu na sarene cestitke, upisuje ju na balone koji se besplatno dijele djeci, stavlja je u osmijeh Djeda Mraza na poklon bonu neke trgovine s igrackama. Nekome treba nasa dusa pa je pokusava kupiti. A zasto mu treba dusa? Ne znam. Postoje li sakupljaci dusa? Mozda postoje. Ne znam nijednog od njih. Ali znam one kojima je dusa marketingski trik. Nije to od jucer a ni od ovog stoljeca. Tog ima oduvijek.

Dusa nam ne dozvoljava da razmisljamo puno o njoj. Rijetko se kad netko zapita: Gdje je ta moja dusa? Sto li je sad s njom? Mnogi nemaju vremena za nju, previse njih je dalo nju na cuvanje raznim kvazi-dusebriznicima. Nazalost, mnogi se ljudi ne zele baviti samim sobom. To im je naporno, dosadno, to ih ne zabavlja. Predaju se potrazi za nekom vecom srecom, idu na kladionice, kockaju, kurvaju se, opijaju, drogiraju… odu predaleko. A dusa ceka na samocu. Ceka na preturanje po osjecajima i dogadjajima. Koliko je tesko ponirati u sebe? – pitaj me. I reci cu ti, lako je dok je kratko i dok nema laganja samom sebi. Lako je dok nema zamki koje zive u nama – neutazenih strasti, nagona iz korijena evolucije, neizigranih godina… Sa zamkama, razgovor s dusom postaje dinamicniji i pustimo li se priznanjima i oprostu kojeg prvo sami sebi dugujemo put k centru nase duse olaksan je ali ne i sasvim lak. Jer dusa je kao i sve drugo a ponajvise kao ljubav. Treba je njegovati, zalijevati kao najlomljiviji cvijet i vjerovati u njenu snagu kao sto se vjeruje u snagu goreceg Sunca.

Sto je dusa, pitao je netko ovog aureliana koji voli da vam pomalo dosadjuje. I sto sam rekao nego ono sto vec neko vrijeme vjerujem da znam. S nasim rodjenjem dusa je djelic Boga u nama. Nasa dusa odlazi od nas i vraca se, nekima jednom ode i ne vrati se vise nikad. Ode tamo gdje je nitko nece vrijedjati, negirati, ponizavati. Ljudi koji nemaju duse zive medju nama, izgledaju poput nas ali ne umiru poput nas. Oni mogu biti i propalice i milijuneri, i zene i muskarci, i Bijelci i Crnci i Arapi i Kinezi. Mogu imati sve a nemati nista. Na kraju ionako jedino sto zivot stvarno znaci je koliko si volio i koliko si bivao voljen. Sve drugo je pepeo i prah jer eventualno nismo iskreno voljeni zbog ociju, nosa ili usta, zbog auta, kuce, bankovnog racuna, nego zbog onog sto smo znacili svojim najblizima i koliko ce tih nasih najblizih iskreno i s punom svojom dusom ispratiti nas i nasu dusu na nas posljednji put.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Htjela sam odgovoriti i dati svoje mišljenje o duši i tijelu, čitala redom postove, malo se smijala, malo čudila, malo razmišljala, ali sam kod aurelijanovog posta zastala, i da bih vas natjerala da pročitate te divne riječi, taj opis odnosa duše i tijela, namjerno stavljam svoj post. Jer poslije takvih riječi, ja nemam šta dodati. Samo želim ovu temu izvući sa osme, poslednje strane filozofije i prebaciti je malo na vrh, tek da pročitate i da vas natjera na razmišljanje.

aureliano · ♣ El Capitán ♠