Anegdote

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Tata i sin

Kada su francuskog pisca Aleksandra Dimu Mlađeg upitali šta misli o svom slavnom ocu i kako se njih dvojica slažu, pisac je odgovorio:
- Ah, da, sećam ga se! To je ono veliko dete koje se igralo sa mnom dok sam ja bio sasvim malo dete!-

Savet

Američka glumica Za-Za Gabor, bivši holivudski seks simbol i mis Mađarske za 1936.godinu, u jednoj televizijskoj emisiji odgovarala je na pitanja gledalaca. Teme su bile ljubavne veze, a gospođa Gabor bila je poznata po čestim udajama i brojnim veridbama. Jedna gledateljka je upitala:
- Raskidam veridbu sa bogatašem koji mi je poklonio bundu, dijamantski prsten i mikrotalasnu peć. Šta da radim? Da li da mu vratim poklone?
- Vratite mu mikrotalasnu peć. Nijednog muškarca nikad nisam toliko mrzela da bih mu vratila dijamante - odgovorila je Za-Za.

Gde boli?

Američki pisac Mark Tven bio je kao dete veoma nevaljao. Zbog raznih nestašluka roditelji su ga često kažnjavali. Kada je nekom prilikom ponovo nešto zabrljao, otac je odlučio da ga istuče. Ali, dok ga je udarao po zadnjici, bilo mu je žao sina, pa je rekao:
- Sine moj, znaj da mene još više boli zato što te bijem...-
- Možda, ali ne i na istom mestu - glasio je Markov odgovor.

Najbolje vaspitanje

Američkog predsjednika Harija Trumana jednom prilikom novinar je upitao kako vaspitava Margaret, svoju kćerku jedinicu, i šta uopšte misli o vaspitanju mladih ljudi. Truman je odgovorio:
- Otkrio sam izvanredan način davanja saveta deci. Jedini posao sastoji se u tome da nekako saznate šta ona, zapravo, žele. A onda im vi predložite da to učine!-

Zaboravnost

Nemački filozof Imanuel Kant, kao član komisije na ispitu, upitao je studenta koji je polagao:
- Da li možete da objasnite kako nastaje polarna svetlost?-
Student, u nameri da svakako položi ispit, pa makar i slagao, uzvrpoljio se:
- Jao, znao sam...ali, sada nikako ne uspevam da se setim!-
- To je prava šteta - odgovorio je Kant - budući da ste u tom slučaju upravo vi bili jedina osoba na svetu koja je to znala!

Najlepša strana

Za vreme snimanja igranog filma "Čamac za spasavanje", 1943.godine, američka glumica Meri Anderson htela je, bez sumnje da pruži najbolje što može, ali, isto tako, i da izgleda - najbolje moguće. Stoga je upitala reditelja Alfreda Hičkoka šta on, kao priznati stručnjak za žensku lepotu, misli: koja joj je strana lica lepša?
- Draga moja - odgovorio joj je Hičkok - na žalost, upravo sedite na vašoj najlepšoj strani!

Samo mi pozajmi...

Iako nije bio siromašan, austrijski pesnik Peter Altenberg kao da je bio opsednut mišlju da od drugih pozajmljuje novac. Ali, pare je retko kad vraćao...
Jedna od njegovih stalnih "žrtava" bio je i književni kritičar Karl Kraus koji mu je nekada pozajmljivao novac, a nekad izbegavao da to učini. Jednom prilikom Altenberg je uporno navaljivao...
- Čoveče, ostavi me na miru - pobunio se Kraus - možda bih ti i dao pozajmicu, ali novčanik mi je prazan! Uostalom, ti imaš više novca od mene! -
- Pa dobro - odgovorio je pomirljivo Altenberg - ako je tako, daću ti pare, a ti mi ih onda pozajmi!-

Svetla Brodveja

Kada je engleski pisac, pesnik i kritičar Gilbert Kit Česterton prvi put posetio Njujork, domaćini su ga poveli da vidi čuveni Brodvej. Česterton je nekoliko minuta posmatrao mnogobrojne svetleće reklame kako se pale i gase, a onda uzdahnuvši rekao:
- Što bi ovo moglo da bude divno za nekoga ko ne ume da čita!-

Gustina zarade

Za samo nekoliko meseci preduzeće koje se bavilo prodajom računarskih sistema za bržu procenu gustine saobraćaja u gradovima zaradilo je 20.000 dolara. Kada su klijenti saznali da je osnivač jedan četrnaestogodišnjak, mnogi su povukli svoj kapital. Dečak se zvao Bil Gejts i kasnije je osnovao "Majkrosoft" carstvo.

Vrisak

Američka glumica Dženet Li koja je igrala žrtvu ubice u čuvenom filmu "Psiho" Alfreda Hičkoka, ispričala je jednom prilikom kako je nastala čuvena scena vriska u pomenutom filmu:
- Za izradu lutke, koja će kasnije predstavljati raspadnuti leš majke ubice-psihopate, Hič je koristio moje mere. Ali, nisam znala da je naložio da se i jedna od tih lutaka napravi prema mome liku. I tako, za vreme snimanja, posle pauze za ručak, ja sam veselo ušla u garderobu - prikolicu i imala šta da vidim: u stolici je bio jeziv leš žene koja je ličila na mene. Prestravljena, vrisnula sam...-
- Šta se štrecaš? - rekao mi je Hičkok - Samo sam hteo da čujem koliko glasno možeš da vrisneš. Sada ćemo da vidimo šta su ton majstori zabeležili...-

Važan je opit

- Kakvo je vaše mišljenje o prirodi ljudske duše?- upitala je jedna radoznala Italijanka poznatog engleskog fizičara i matematičara Isaka Njutna - Da li je duša smrtna ili nije?
- Ne znam, gospođo - jednostavno je odgovorio Njutn - budući da do svih saznanja pa i filozofskih, dolazim putem opita.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Dvije Biblije

U vatikanskom muzeju postoje dvije Biblije. Jedna je velika i debela više od pola metra, dok je druga sasvim mala i debela jedva dva cantimetra. Posjetiocu koji se raspitivao da li osim veličine postoje i neke druge razlike između njih, vodič je objasnio:
- U velikoj Bibliji je sve ono što je Eva rekla Adamu, a u maloj sve što je Adam rekao Evi.

Kralj i univerziteti

Engleski kralj Henri VIII bio je u svoje vrijeme jedan od prvih vladara u Evropi koji je shvatio značaj nauke. Kada mu je, nekom prilikom, jedan od savjetnika predložio da smanje rashode za univerzitete, kralj je odgovorio:
- Gospodo, mi ćemo svi jednoga dana umrijeti i naše kosti će istrunuti, ali će univerziteti upravljati Engleskom. I to ne loše!

Politika i brkovi

Poslije zarobljeništva u Burskom ratu mladi Vinston Čerčil prešao je u Južnoafričku laku konjicu. Prije nego što je tamo otputovao, prijateljica njegove majke mu je rekla da joj se ne dopadaju ni njegova politika ni njegovi brkovi.
- Gospođo - odgovorio je Čerčil - ne vidim ni jedan ovozemaljski razlog da stupite u vezu ni sa jednim ni sa drugim.

Neistinita polovina

Kada je trebalo da ode u penziju, poznati belgijski profesor medicine Olvir Dekroli na svom poslednjem predavanju, rekao je, između ostalog i slijedeće:
- Gospodo, prije nego što se povučem sa univerziteta htio bih da vam otkrijem svoje dvije male tajne. Prva je da ćete vrlo brzo otkriti da polovina od onoga što sam vas na fakultetu učio nije uopšte tačna. A druga: da nikako ne znam koja je od tih polovina istinita a koja nije.

Povratak prirodi

Teorija poznatog engleskog prirodnjaka Čarlsa Darvina o evoluciji dovela je u Engleskoj, u 19.vijeku, i do veoma protivriječnih mišljenja u naučnim krugovima. Međutim, kada je Darvin umro, čitava Engleska odala je priznanje njegovom geniju i on je, uz velike počasti i svečanosti, sahranjen u Vestminsterskoj opatiji. Poslije sahrane, jedan lord, sa malo zabrinutim izrazom lica, upitao je naučnika Tomasa Hakslija, velikog pobornika Darvinove teorije:
- Da li vjerujete da je Darvin bio u pravu?
- Razumljivo da jeste - odgovorio je Haksli.
Lord je, zatim, tužnim pogledom počeo da posmatra opatiju i okolinu, a onda tiho dodao:
- Pa zar to nije mogao da zadrži samo za sebe?

Krave neće tako misliti

Poznati engleski inžinjer i pronalazač prve parne lokomotive Džordž Stivenson nije, izgleda, imao toliko muke oko projektovanja i izgradnje mašine koliko prilikom ubjeđivanja i dokazivanja da će njegov pronalazak biti koristan ljudima.
- A zar vi ne mislite - upitao ga je nekom prilikom jedan član komisije, kojih je i inače bilo bezbroj i pred kojima je morao da brani svoj pronalazak - da se mnoge životinje neće plašiti toga što će dimnjak vaše lokomotive biti do crvenila užaren dok se bude kretala?
- Ne! - brzo se snašao Stivenson - One će, jednostavno, misliti da je dimnjak samo obojen crvenom bojom.

Gospodine Asimov, vi to ozbiljno?!

U svojoj autobiografskoj knjizi "U sjećanjima još zelenim" Isak Asimov, jedan od najčuvenijih pisaca naučne fantastike, navodi jednu anegdotu čiji je junak bio on sam:
- Kad sam dobio račun koji je bio znatno veći od bilo čijeg iz mog susjedstva, kao oparen sam odjurio da se požalim. Čovjeku na šalteru uporno sam objašnjavao da je iznos neprimjeran troškovima, jer moja supruga i ja nikako nismo mogli da potrošimo toliko gasa s obzirom da živimo sami, a preko dana smo na poslu. Zahtjevao sam objašnjenje. Čovjek, koji me je cijelo vrijeme gledao ne progovorivši ni riječi, na kraju me je samo upitao da li zaista želim da mi kaže o čemu je riječ. To me je još više razbjesnilo, pa sam mu sasuo nekoliko uvreda u lice.
- Gospodine Asimov, ne mogu da vjerujem da me to ozbiljno pitate - službeniku se smiješio brk -objašnjenje je vrlo jednostavno: ovo nije račun za gas već za struju!

Dva muzičara, dvije anegdote

Francuski kompozitor Žil Masne bio je poznat po tome što o drugim kompozitorima nikada nije volio da kaže bilo šta loše. Jednom prilikom, kada je iznio pohvale na račun jednog svog savremenika, prijatelj ga je pitao kako to da o tom čovjeku priča pozitivno kad ovaj Masnea kritikuje kad god stigne.
- Ni meni ni njemu niko ne može da zabrani da pričamo - odgovorio je Masne. - Druga je stvar da li mi zaista i mislimo ono što kažemo.

*****

Kada je Pablo Kazals, poznati španski violončelista, dirigent i kompozitor napunio 83 godine i dalje je sa istim žarom vježbao tri puta na dan. Na pitanje svojih učenika da li je za tako vrhunskog violončelistu neophodno toliko da svira, Kazals je sasvim ozbiljno odgovorio:
Mislim da je neophodno. Počinjem da napredujem!

Zapete za roman

Italijanski književnik Pitagrili zabilježio je u svojim "Uspomenama" i slijedeći slučaj:
Jedna mlada dama zamolila je mog prijatelja i kolegu Trilusu da pročita rukopis njenog romana. Svoje propratno pismo završila je riječima:"MOžda sam tu i tamo izostavila koju zapetu. Molim vas da mi ih vi stavite."
Tulisa je odgovorio: "Idućeg puta pošaljite mi zapete, a roman ću vam ja napisati."

Govori francuski

Francuska književnica Kolet veoma je voljela mačke. Za vrijeme jedne posjete Sjedinjenim Američkim Državamavidjela je jednom na drugoj strani ulice šćućurenu mačku. Prešla je ulicu, čučnula kraj nje, nešto joj govorila, a onda su obe dugo mijaukale. Kada se Kolet vratila svom pratiocu i prevodiocu, s predbacivanjem mu je rekla:
- Najzad neko ko u ovoj zemlji, osim vas, govori francuski.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Strah

Neurotično ponašanje američkog glumca i reditelja Vudija Alena već je postalo legendarno. Među mnogim smetnjama, Vudi Alen posebno ističe strah od zatvorenog prostora. Jednom prilikom je produžio putovanje automobilom za sto pedeset kilometara samo zato da bi izbjegao prolazak kroz tunel.
- Prije nego što uđem u lift, kupim nekoliko časopisa - kaže Alen - Ne smijem da ostanem sam sa svojim strašnim mislima tokom tog poluminutnog putovanja strave i užasa.

Neću da se ženim!

U ljeto 2002.godine američki časopisi objavili su tekstove o navodnoj ljubavnoj vezi između slavih muzičara Maraje Keri i Eminema. Neki novinari su čak tvrdili da će Eminem i Maraja uskoro stati pred oltar. To je poznatog repera - koji je inače već bio oženjen - toliko razljutilo da je tražio da se objavi tekst slijedeće sadržine:
" Radije bih bio u drugom stanju devet mjeseci i trpio porođajne bolove, nego da se kojim slučajem ponovo oženim."

Slavni potpis

Dok se jednom prilikom na jugu Francuske izležavao na plaži, slavnom slikaru Pablu Pikasu prišao je dječak noseći u ruci prazan list hartije. Dječaka su roditelji nagovorili da zatraži od proslavljenog slikara da mu nešto nacrta i - potpiše. Pikaso je vrlo ljubazno pristao da ispuni njegovu želju. Međutim, najprije je pocijepao list hartije i zamolio dječaka da mu okrene leđa. Flomasterom je na dječijim leđima napravio crtež, koji je zatim i potpisao.
-Trči sad kod roditelja! Nadam se da će ti jednoga dana dopustiti da se okupaš! - rekao je Pikaso.

Težak posao

Američki pronalazač Tomas Edison prezirao je javne skupove, a posebno svečane večere jer je smatrao da tako samo gubi vrijeme. Zato se rijetko odazivao i na najljubaznije pozive, a odbijao uvijek kada je to bilo moguće. Za vrijeme jedne svečane večere, kojoj je očigledno morao da prisustvuje, Tomasu Edisonu je prišla domaćica koja je po svaku cijenu htjela sa pronalazačem da započne razgovor:
- Na čemu trenutno radite? - upitala je gospođa Edisona.
- Na tome kako da pobjegnem sa ove proklete večere! - uzvratio je Edison.

Medalja u rijeci

Bokseru Kasijusu Kleju bilo je osamnaest godina kada je 1960.godine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Vrativši se u Luisvil u Kentakiju sa zlatnom medaljom na grudima, Kasijus Klej ušao je u jedan poznati restoran u kom je bio zabranjen ulaz crncima.
- Ne služimo crnce! - rekao je kelner olimpijskom pobjedniku.
- To je u redu. Ja i ne jedem crnce. - odgovorio je Kasijus Klej.
Ipak, izbacili su ga iz restorana. Bokser je potom otišao na obalu rijeke i bacio u vodu svoje olimpijsko zlato.

Luda krava

Prije nekoliko godina Opra Vinfri, poznata američka televizijska zvijezda, došla je u sud u Amarilu jer je bila optužena za klevetu. U svojoj televizijskoj emisiji govorila je, naime, o opasnosti koja prijeti ljudima ukoliko jedu govee i teleće meso jer mogu da se zaraze bolešću "ludih krava". Amarilo je inače stočarski kraj, pa su Opru ispred suda čekali mnogobrojni farmeri sa natpisima:"Jedina američka luda krava je Opra Vinfri."

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Tiho, tiše...

Za vrijeme jednog od svojih solističkih koncerata u Beču, slavni austrijski pijanista Artur Šnabel primjetio je u prvom redu stariju damu kako drijema. Poslije izvjesnog vremena gospođa je, izgleda, čvrsto zaspala... Međutim, iz sna su je prekinule ovacije oduševljene publike koja je burno pljeskala čuvenom pijanisti. Kada se buka stišala, Šnabel se poklonio pred pomenutom damom i sa pozornice rekao:
- Gospođo, izvinjavam se zbog aplauza. Što se mene tiče, svirao sam što sam mogao tiše.

Svijet je poludio

Nastupajući u jednoj televizijskoj emisiji, američki glumac Kris Rok izrazio je zabrinutost zbog trenutnog stanja u svijetu:
- Sve je otišlo do đavola! - rekao je - Najbolji svjetski rep muzičar je bijelac - Eminem. Najbolji igrač golfa je Tajger Vuds - crnac, najviši igrač En-Bi-Eja je Jao Ming - Kinez. Francuski političari napadaju Ameriku zbog drskosti dok se Nijemci gnušaju ratovanja... Svijet, očigledno, nije više onaj stari...

Loša pijanistkinja

Jedne večeri, poslije probe sa Londonskim simfonijskim orkestrom, Andre Preven, čuveni američki dirigent rođen 1929.godine, otišao je u bar londonskog hotela "Vestburi" u kom je odsjeo, da popije piće.Vidjevši u restoranu mladog američkog kompozitora čija je djela imao prilike da čuje, Preven ga je pozvao za svoj sto.
- Prije nekoliko večeri slušao sam vaš orkestar kako svira "Šestu Betovenovu simfoniju" - rekao je mladi muzičar - Zvučali ste predivno, bolje reći - veličanstveno.
- Oh, Bože! - uzvratio je Preven - Pa to je bilo one večeri kada je u drugom dijelu trebalo da nastupi Mauricio Polini i svira "Četvrti Betovenov koncert! On se razbolio pa su našli nekakvu zamjenu. Žao mi je što ste morali i to da slušate... Znate već kako biva, u poslednjem trenutku iskopali su neku od onih trećerazrednih pijanistkinja...
- Kako ne bih znao! - odgovorio je mladi kompozitor. - To je bila moja supruga.

Kolekcionar

Vilijam Randolf Herst, američki novinski magnat, bio je poznat kao strastveni sakupljač umjetničkih slika. Jednom prilikom pozvao je kustosa svoje galerije i naložio mu da svakako nađe određeno umjetničko djelo ma gdje da se ono nalazilo. Bio je, naime, spreman da plati bilo koju cijenu samo da bi se domogao slike. I tako je kustos krenuo u svijet... Vratio se nakon nekoliko mjeseci.
- Gospodine, najzad sam našao sliku po koju ste me poslali. Kupovina vas neće stajati ni jednog jedinog centa. Jer, tu sliku vi već imate. Samo ste je zaboravili. Nalazi se već godinama u magacinu.

Kakva dijeta!

Slavni američki džez muzičar Djuk Elington bio je poznat po tome što se stalno udvarao ženama i što je uvijek želio da izgleda savršeno. Zato je posebno vodio računa o oblačenju, ali i o vitkoj liniji. Nažalost, to je bilo u suprotnosti sa njegovom prirodom. Volio je da jede i stoga je često držao dijete. Jednom prilikom, dok je ručao sa svojim aranžerom Vilijamom Strejhornom, naručio je samo čaj i parče prepečenog hljeba. Za to vrijeme Vilijam je žvakao svoj sočni odrezak. Djuk je izdržao pet minuta, a potom pozvao kelnera. Uprkos savjesti, donio je odluku da nešto gricne. Šta je naručio? Dva velika odreska (jedan s lukom, a drugi bez), dvostruku porciju prženih krompirića, zelenu salatu, punu činiju paradajz salate, buter, kifle i kafu. A zatim: pitu, parče torte, sladoled, voćni puding i na kraju - sir. Izjavio je da se njegov apetit tek tada probudio, te da bi mogao da smaže i desetak palačinki i jaja sa slaninom, ali je tu bitku sa sopstvenom savješću - ipak dobio.

Nasljedstvo

Ijan Mekgregor, škotski glumac (poznat po ulogama u "Ratovima zvijezda", "Anđeoski glas", "Ema"...) na premijere filmova u kojima igra uvijek dovodi svoje roditelje. I ne samo roditelje, već i rodbinu i prijatelje. Kada se približilo prvo prikazivanje filma "The Pillow Book" Pitera Grinaveja (koji obiluje "golišavim" scenama), Ijan je ipak obavijestio roditelje da ne bi bilo pametno da dolaze na premijeru, a posebno ne bi bilo prikladno da zovu i rođake. Roditelji su sa rođacima ipak došli. Nekoliko dana poslije Ijan je primio od oca pismo u kom mu je rekao da im se film dopao uprkos tome što je pun golotinje:
- Posebno mi je drago što sam pred rodbinom mogao da se dičim što si naslijedio moje najveće tjelesno preimućstvo!

U smrt ili na prijesto?

Kao jednu od mjera pomoću kojih bi sredio prilike u svom kraljevstvu Abisiniji, današnjoj Etiopiji, vladar Menelik II naručio je iz Amerike tri električne stolice. Želio je da najstrožijom kaznom zastraši tamošnje kriminalce. Ali, oni ubrzo odahnuše. Jer, kada su stolice stigle, kralj se tek tada dosjetio da u Abisiniji još nisu uveli struju!"Američki namještaj" ipak mu se dopao: jedna od tri stolice prepravljena je u kraljevski prijesto.

Kritičar

Kritičara američkog magazina "Njujorker" Pitera Šejeldala, poznatog po tome što godinama "dijeli pravdu" na polju moderne umjetnosti, novinar je jednom prilikom upitao koliko na prvi pogled može da zaključi da li je djelo nekog umjetnika vrijedno ili ne. Kritičar mu je iskreno odgovorio:
- U stvari, ja pogledam izložbu i kažem šta mislim. Ali, to nije uvijek i moj konačni sud. Na primjer, kada sam upoznao buduću suprugu, nije mi se nimalo dopala. Poslije sam promjenio mišljenje. Sada obilježavamo dvadesetogodišnjicu braka.

Ljekarske usluge

Doktor Čarls Mejo, poznati američki ljekar i osnivač čuvene klinike "Mejo" u Ročesteru, država Minesota, dobio je svojevremeno pismo jedne gospođe koja se redovno bavila prizivanjem duhova.
- Dragi doktore, - pisala mu je ova neobična dama - otkako je vaš pokojni otac otišao na drugi svijet, nisam uspjela da se naviknem ni na jednog drugog ljekara. Bila sam njegov dugogodišnji pacijent. Sada mi nema druge, nego prizivam njegov duh i on mi sa onoga svijeta govori kako treba da se liječim. Šta vi, kao njegov nasljednik, mislite o svemu tome?
- Divno, baš mi je drago. - odgovorio je Čarls Mejo - Pozdravite mi oca. Ali, za njegove ljekarske usluge ipak platite na ovom svijetu - meni.

Srećan kraj

Za vrijeme snimanja igranog filma "Na zapadu ništa novo" 1939.godine, reditelja Luisa Majlstouna (rođen je kao Lev Milštajn u Rusiji) direktori filmskog studija "Juniverzal" nagovarali su da završetak ove ratne drame obavezno bude srećan. Film, koji će kasnije osvojiti i "Oskara", sniman je prema istoimenom romanu Eriha Marije Remarka i govori o Prvom svjetkom ratu. Majlstounu je naposljetku dosadilo da sluša navaljivanja producenata koji su zahtijevali srećan završetak filmske priče, pa im je rekao:
- U redu! Imaćete taj vaš srećan kraj. Prekrojiću i roman i istoriju: napravićemo kao da su Nijemci pobijedili!

Spartanska disciplina

Spartanskog zakonodavca Likurga mnogi su napadali zbog toga što je vjerovao da je čvrsta disciplina stanovnika zemlje jedini način da zemlja opstane. Politički protivnici uvjeravali su ga da bi kao državnik trebalo da se ponaša demokratski budući da su građani Sparte živjeli u velikom strahu od nepoštovanja nametnutih strogih zakona.
- Kakva demokratija! - odgovarao im je oštro Spartanac - Pokušajte da primjenite demokratiju u sopstvenoj porodici, pa ćete vidjeti šta će se dogoditi.

Pješice ili na metli - svejedno

Vilijem Marej Mensfild, slavni britanski sudija, trebalo je da donese presudu povodom tužbe da se izvjesna starija žena bavi vještičarenjem. Tužitelji su naveli kako dotična nije hodala kao svi ostali ljudi, već da su je vidjeli kako leti. Iako su u njegovo vrijeme žene najstožije osuđivane zbog navodnog vještičarenja, sudija Mensfild je oslobodio optuženu. U zapisniku su ostale zabilježene njegove riječi:
-Moje je mišljenje da ova dobra žena treba smjesta da se vrati svojoj kući. A da li će to učiniti hodajući po zemlji ili leteći kroz vazduh, svejedno je: neka to učini po svojoj volji, odnosno, kako joj drago. Engleski zakon tim povodom ne predviđa nikakvu kaznu.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Mjera predostrožnosti

Poznati njemački ljekar i profesor Rudolf Virhov pitao je jednom na ispitu studenta:
- Šta biste vi uradili kada bi vam se obratio neki bolesnik i rekao da je iščašio vilicu?
Budući ljekar se malo zamislio pa odgovorio:
- U takvim slučajevima često se veoma dobri rezultati postižu tako što se bolesnik iznenada udari po iščašenoj vilici.
Profesor Virkov zadovoljno klimnu glavom i upita studenta dalje:
- A šta biste poslije toga učinili?
- Poslije toga? - student ponovi profesorovo pitanje - Ako bi to bio neki snažan i krupan čovjek, sklonio bih se u stranu da izbjegnem udarac koji bi mi taj čovjek vjerovatno uputio.

I to je dovoljno

Poznati britanski naučnik i lord Kelvin je, zahvaljujući nevjerovatnoj pronicljivosti, jasno shvatao i brzo ulazio u suštinu mnogih fizičkih pojava i zakonitosti. Zbog toga je bio protiv svake vrste vještačkih podjela i klasifikacija koje, inače, često vrše neki osrednji naučnici.
- Govore da postoje tri vrste poluga - rekao je lord Kelvin na jednom predavanju. - Ja ne znam i ne razumijem koja je od tih poluga prve, koja druge, a koja treće vrste, ali to, uostalom, nije ni važno. Kod sve tri vrste poluga najbitnije je to da se sve one okreću oko jedne tačke oslonca i to je sasvim dovoljno.

Profesorska zaboravnost

Paul Erlih, njemački hemičar, bio je, kao što se za profesore često kaže, veoma rasijan čovjek. Imao je običaj da svojim pomoćnicima u laboratoriji daje kartončiće na kojima je ispisivao uputstva, zadatke i poslove koje moraju završiti u toku dana. Slične podsjetnike pravio je i za samog sebe, ali plašeći se da ih gdje ne zagubi ili zaboravi, stavljao ih je u koverat i preko pošte slao na svoju adresu.

Nedostatak mogućnosti

Pruski car Fridrih II smatrao je sebe za dubokog mislioca i uživao je da članovima Akademije nauka postavlja raznorazne zagonetke i pitanja. Tako ih je jednog dana zapitao:
- Zbog čega čaša šampanjca odzvanja mnogo čistije nego ona napunjena burguncem?
U ime kolega sa Akademije odgovorio mu je profesor Šulcer:
- S obzirom na veoma mršava sredstva koja Vaše Veličanstvo daje svojim akademicima mi, na žalost, nemamo mogućnost da sprovedemo takve "značajne" eksperimente.

Znao unaprijed

Viljem Gilbert, poznati engleski fizičar, matematičar i ljekar britanske kraljice Elizabete I, bavio se istraživanjem magnetizma i elektriciteta i prvi uveo naziv elektricitet. Još kao dijete pokazivao je izuzetnu nadarenost, ali se nije mnogo trudio da savlada školsko gradivo iz matematike.
Kad je njegovom učitelju već prekipjelo da gleda kako se darovit učenik nemarno odnosi prema ovom predmetu, ljutito mu je to i prebacio.
- A zašto bih toliko učio? - upitao ga je Viljem. - Ja ću već ionako kasnije u životu postati veliki matematičar.

Loša knjiga - dobar film

U namjeri da Ernesta Hemingveja utješi zato što je bio nezadovoljan filmom "Za kim zvona zvone" (snimljenim prema njegovom istoimenom romanu), američki reditelj Hauard Hoks rekao je slavnom piscu da postoji izreka koja kaže da od dobre knjige obično nastaje loš film, a od loše knjige - dobar. Tako, izjavio je reditelj, slijedeći put ako bude snimao film po nekom književnom djelu, on će izabrati neku zaista lošu knjigu...
Po kom je djelu Hauard Hoks snimio sljedeći film?
Ponovo prema djelu Ernesta Hemingveja. Bio je to roman "Imati i nemati".

Ne volim Getea

Viktor Igo, poznati francuski pjesnik i pisac, često je govorio kako mu nije jasno zašto se svi toliko dive Geteu.
- Gete nije napisao ništa što je vrijedno čitalačkog truda. - izjavio je jednom prilikom Igo - Njegovo jedino uspjelo djelo su - Razbojnici.
- Pa, Razbojnike je napisao Šiler, a ne Gete - odgovorio mu je sagovornik.
- Eto, vidite! Čak je i to jedino što vrijedi Šilerovo, a ne Geteovo!

Carski dnevnik

Poslednji ruski car Nikolaj II Romanov svakodnevno je pisao dnevnik. Careve zabilješke bile su uglavnom spisak dosadnih događaja iz plemićkog života: čitanje knjiga, šetnje, prijemi, večere, opisani u najkraćim crtama. Mogao se steći utisak da su Nikolajevi dani bili svi jedan drugom nalik. I sve tako do 1906. godine. U svom dnevniku toga dana car je zabilježio odlazak u jutarnju šetnju, zatim šta je ručao, a šta večerao. I na kraju samo kratko:
- Potpisao dekret o raspuštanju skupštine.

Izvor: "Politikin zabavnik" 2023/1990; 2527/2004

Napomena: Pošto koristim isti izvor kao i naš coco bill, molim članove koji čitaju anegdote da mi ne zamjere ako je koja već napisana i pročitana kroz njegove postove. Confused

Rene Artoa · Добар дечко

[quoteCarski dnevnik

Poslednji ruski car Nikolaj II Romanov svakodnevno je pisao dnevnik. Careve zabilješke bile su uglavnom spisak dosadnih događaja iz plemićkog života: čitanje knjiga, šetnje, prijemi, večere, opisani u najkraćim crtama. Mogao se steći utisak da su Nikolajevi dani bili svi jedan drugom nalik. I sve tako do 1906. godine. U svom dnevniku toga dana car je zabilježio odlazak u jutarnju šetnju, zatim šta je ručao, a šta večerao. I na kraju samo kratko:
- Potpisao dekret o raspuštanju skupštine.
[/quote]

Исто има дневник француског цара луја XVI на 14 јули 1789 )револуција у француској) и пише за тај датум:
- Веома досадан дан данас. Ништа узбудљиво се није догодило.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Nadahnuće

Neka mlada, ali veoma neobrazovana glumica upitala je jednom prilikom francuskog dramskog pisca Žana Rasina (1639-1699) iz čega crpi nadahnuće i gde nalazi zanimljive teme o kojima piše u svojim dramama.
"Uglavnom u Starom zavetu", odgovorio je književnik.
"Svašta!" uzvratila je glumica. "Pa zašto koristite Stari zavet kad postoji i Novi?"

Ostavi Isusa na miru!

Za vreme snimanja igranog filma "Kralj kraljeva" 1927. godine, slavni reditelj i producent Sesil B. de Mil saznao je da je igračica Seli Rend, koja je imala malu ulogu, stupila u strasnu ljubavnu vezu sa glumcem H.B. Vornerom, tumačem glavne uloge - lika Isusa Hrista. Dvoje zaljubljenih stalno su kasnili na snimanja i bili potpuno rasejani. Kada su jednog jutra ponovo zakasnili na snimanje, reditelj je, u besu, viknuo u megafon tako da ga svi dobro čuju:
- Gospođice Rend, ostavite mi Isusa na miru! Ukoliko ste baš morali ovde da tražite ljubavnika trebalo je da zavedete Pontija Pilata.

Veliki Aristotel

U 16. i 17. veku lekari su uglavnom bili podeljeni u dva tabora: jedni su bili galenisti, pristalice Galenovog učenja, a drugi, sledbenici Aristotelovog - peripatetici. Poklonici galenske škole verovali su da su nervi povezani sa mozgom dok su peripatetici smatrali da su nervi povezani sa srcem. Galileo Galilej (1564-1642) slavni naučnik, ostavio je zapis o jednom zanimljivom događaju. Naime, Galilej je u Veneciji prisustvovao obdukciji leša kojom je rukovodio pristalica Galenovog učenja, a među posmatračima su bili i sledbenici Aristotelovog učenja. Objašnjavajući svojim kolegama suprotnog uverenja kako izgleda ljudsko telo, on je pokazivao splet nerava koji polazi od glave (mozga) preko kičmenog stuba i grana se po čitavom telu, te da samo jedan nerv dopire do srca.
"Poštovani kolega, dok vas slušam, sve mi izgleda očigledno i krajnje jasno", odgovorio je aristotelovac. "I ja bih se rado složio sa vama da veliki Aristotel nije tvrdio da svi nervi potiču iz srca!"

Hoću u raj!

Poznati američki muzičar i glumac Elvis Prisli (1935-1977) stalno je oko vrata na lančiću nosio dva priveska: krst i Davidovu zvezdu. Kada su ga novinari upitali zašto nosi dva verska obeležja, Elvis je odgovorio:
- Želim po svaku cenu da odem u raj. Ne bih voleo da ne budem primljen samo zbog tehničkih razloga!

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Popularna arheologija

Mnogim studentima arheologije predavanja op rvom kamenom oružju, primitivnim građevinama, naseljima i praistorijskim načinima lova i ribolova danas su poprilično dosadna i veoma daleka. Shvatajući to, jedan poznati francuski profesor ovako je počinjao svoja predavanja:
- Skrenuta mi je pažnja da materija koju ću iznijeti neće biti od praktične vrijednosti za većinu mojih slušalaca, Ja, međutim, smatram da ona može da bude od velike i praktične koristi za sve vas jer ćete iz nje izvući najbolje savjete kako da ostanete u životu poslije nuklearnog napada.
Poslije ovakvih uvoda njegova predavanja postala su najpopularnija na fakultetu.

Novinari i u nebeskom carstvu

Poznati američki profesor novinarstva Čarls Klejton imao je običaj da svoje prvo predavanje novim studentima ovako počne:
- Šta vi mislite, koja će profesija biti potrebna ljudima kada se nađu u nebeskom carstvu? Ljekari, na primjer, ne, jer tamo više niko neće biti bolestan. Neće im biti potrebni ni sveštenici jer će svi biti već spaseni. Međutim, oni koji se nađu u južnim krajevima carstva nebeskog željeće da znaju kako žive i šta rade "stanovnici" sjevernih krajeva. O tome jedino novinari mogu da ih obavijeste. To je, dakle, jedina profesija koja će biti potrebna i na onom svijetu.

Ne vjeruje ženskim godinama

Suprug britanske kraljice Elizabete princ Filip obilazio je Sjevernu Englesku, pa se, čuvši da u jednom mjestašcu živje dvije veoma stare žene, zadržao tamo i porazgovarao sa njima. Na pitanje koliko godina imaju, jedna starica je odgovorila 104, a druga - 101.
- Znate - učtivo im se obratio princ - ja znam da dame uvek vole da skinu bar deset godina.

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Kad pobjesnim

Kad je pas jednom ujeo Marka Tvena, on je pozvao ljekara i upitao ga da li će od toga umrijeti.
- Umrijeti nećete, ali nije isključeno da ćete dobiti bjesnilo - odgovorio mu je ljekar.
- Onda mi odmah dajte pero i mastilo - javio se pisac
- Nije došlo dotle da već pišete testament - umirivao ga je ljekar.
- Ne mislim na testament. Hoću samo da napravim spisak ljudi koje ću ujesti kada budem pobjesnio - uslijedio je odgovor velikog pisca.

Vaša ekselencijo ... ovaj ... predsjedniče

Idi Amin Dada bio je predsjednik i diktator Ugande od 1971. do 1979. godine. Poznat je po nadimku Afrički kasapin, po uvođenju prava prve bračne noći u svojoj zemlji, ali i po tome što je jeo svoje protivnike. Ono što je zanimljivo jeste da je sam sebi dodjelio jednu od najdužih titula koja glasi: Njegova ekselencija predsjednik feldmaršal al Hađi dr Idi Amin, Bog svih životinja na zemlji i riba u moru i osvajač Britanskog carstva u Africi generalno, a u Ugandi posebno.

Društvo mrtvih pisaca

Na jednom banketu, priređenom u čast slavnog književnika, govornik je veličao Marka Tvena i upoređivao ga sa Homerom, Šekspirom i Geteom. Poslije kraće pauze, Tven je ustao i ovako mu odgovorio:
"Upravo ste me uporedili s Homerom, Šekspirom i Geteom. Poređenje vam je veoma uspjelo: Homer je mrtav, Šekspir je mrtav, Gete je mrtav - a ni ja se, poslije svega, ne osjećam najbolje..."

Ne mislite na brak

Džordž Bernard Šo, proslavljeni britanski pisac, novinar i kritičar, irskog porijekla, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1925. godine, bio je zagovornik slobodnih veza. Braku nikada nije pridavao veliki značaj, a pričama o njemu je uvijek dodavao posprdan ton.
Kada ga je jednom prilikom mlada novinarka, neupućena u piščeve životne stavove, ispitivala o šansama mlade žene da se uda, kao primjer je dodala:
- Šta kažete, kakve su moje šanse?
Šo ju je pogledao ispod oka i mirno odgovorio:
- Draga moja damo, o tome bolje nemojte ni da mislite.
- A zašto da ne mislim? - željela je da zna mlada novinarka.
- Zato što mislim da ste suviše pametni da biste se zadovoljili muškarcem koji bi bio toliko glup da se vama oženi.

"Dobili ste opkladu"

Neki nadobudni pisac, kad je napisao prvu dramu, želio je na svaki način da je Bernard Šo pročita i ocijeni. Najzad se dosjetio kako da to ostvari pa je poslao čuvenom piscu svoje djelo i uz njega i pismo:
"Uvjeren sam da moju dramu nećete ni pogledati. Kladim se u deset funti da je nećete ni pročitati."
Poslije nekoliko dana mladić je od Šoa primio prilično tešku pošiljku - vraćeni rukopisi i uz to ček na deset funti s kratkim objašnjenjem:
"Dobili ste opkladu. Šo."

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Žene, pravi anđeli

U društvu Marka Tvena neko je tvrdio da su pojedine žene pravi anđeli.
"Poznajem samo jednog čovjeka čija je žena pravi anđeo," javi se poznati pisac.
"Ko je to?", upitaše ga svi u jedan glas.
"Gospodin Smit"
"Gospodin Smit!? Ali, taj je udovac!", primjeti neko.
"Tako je!", potvrdi Mark Tven.

Porijeklo
Na zabavi kod jedne otmjene pariske dame čuvenom piscu Dimi Ocu priđe neki uobraženi plemić i bezobrazno ga upita:
"Izvinite, gospodine Dima, da li je istina da je vaš otac mulat?"
"Istina", odgovori mu Dima.
"Dakle, vaš je djeda bio crnac."
"Da", ponovo potvrdi Dima.
"A šta je bio vaš pradjeda?"
"Majmun", neočekivano odgovori Dima.
Plemić na to poče da se grohotom smije, ali mu slavni pisac ozbiljno reče:
"Da, da, kao što vidite, moje porijeklo se završava tamo gdje vaše počinje."

Izvor: "Politikin zabavnik" 3044/2010

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Pročitaj šta piše!

Slavni ruski pisac Lav Nikolajevič Tolstoj jednom je, šetajući moskovskim ulicama, ugledao pozornika koji je ispred sebe, ne baš ljubazno, tjerao pijanca. Tolstoj je neko vrijeme posmatrao taj tužni prizor, a onda je prišao i ovako se obratio policajcu:
"Znaš li da čitaš?"
"Znam," odvrati ovaj.
"Dobro! Idi onda kući i pročitaj u Svetom pismu zapovijest koja kaže: Voli svog bližnjeg kao samog sebe!"
Pozornik je malo u početku začuđeno gledao velikog pisca, a zatim rekao:
"Znaš li ti da čitaš?"
"Svakako da znam."
"Imaš li kod kuće knjigu Uputstvo za policajce?"
"Nemam."
"Onda je kupi i pročitaj šta kaže paragraf 18 o našim dužnostima prema pijancima," rekao je policajac i potjerao uhapšenika prema obližnjoj policijskoj stanici.

Vuna je loš provodnik

Alberta Ajnštajna su jednom prilikom pozvali na večeru. Domaćica, u haljini s dubokim izrezom i sa skupocjenim nakitom, bila je neobično lijepa i privlačna. Zato joj se slavni fizičar, iako poznat kao veoma uzdržljiv čovjek, neprestano divio.
"Ranije, kad ste me sreli u jednostavnoj vunenoj haljini, bili ste hladni kao kamen," prebaci mu u jednom trenutku domaćica.
Ajnštajn se na to samo osmijehnu i reče:
"Vuna je, razumije se, loš provodnik."

Brankova ratna taktika

U napadu na Banja Luku, januara 1944. godine, s jedinicama Četvrte divizije učestvovao je i Branko Ćopić. Naše jedinice prodrle su u centar grada, ali su morale da se povuku zbog iznenadnog nailaska njemačkih tenkova.
Na povratku iz borbe, Branko je pričao svoje utiske:
- Nastupam ja sa Šestom brigadom. Ukaza se i učiteljska škola. Moja škola! I baš kada sam namjeravao da, poslije toliko godina, ponovo prekoračim prag svoje škole, ukazaše se njemački tenkovi!
- Aha! Šta će sad biti? - upade neko od pažljivih slušalaca.
- Bogme, drugovi, ja tada brzo prebacim inicijativu iz ruku u noge, pa zagrebah uz jedan sokak - završi Branko u svom stilu, praćen glasnim smijehom svih prisutnih.

Izvor: "Politikin zabavnik" 3044/2010