Templari?

afibamarih · Početnik Domaćeg.de

Sta vi znate o "Redu siromasnih vitezova Hrista i Solomonovog Hrama"?

Konjanik · **Ludi Bosanac**

Moram priznati, da ne mnogo Embarassed

(a studiro istoriju) ono što znam, jako zanimljivi ljudi, jaki, pametni i lukavi. Ukinuti (pobijeni) kao heretici, čuvari mnogih tajni (navodno) i jaki ratnici u Krstaškim ratovima. trgovci, bankiri... bili su sve što su htjeli.

velociraptor · **Banovan!**

Ce___ · Početnik Domaćeg.de

Pa to da i nisu bili bas siromasni Laughing

evo ti neki linkovi, jes da su na engleskom knjigice ali to nebi trebao da ti je problem ako te interesuje

The knights Templars - Harun Yahya

The Knights Templars History and Mistery - Sean Martin

Emilli · Odomaćeni član

Red vitezova templara od osnivanja do propasti bio je praćen nizom kontroverzi i misterija. Interesovanja o istoriji i životu templara i danas ne smanjeni intenzitetom zaokuplja pažnju kako istoričara, tako i javnosti. O templarima se i danas ispredaju fantastične priče poput one da su oni osnovali Švajcarsku ili d su kroz vekove ilegalnog delovanja postali masoni, jedna od najmoćnijih organizacija na svetu. Mnogi su pokušali da objasne odakle tolika zainteresovanost za temlare. Iako su objašnjenja različita svi se slažu u jednoj tački: templari su postali svetski simbol mistike i esoteričnosti, pa kao takvi predstavljaju omiljenu temu istoričara i ardoznalih. Njihova čudna religijska stanovišta, ekonomska moć i mističnost zasenili su dva veka njihove krvave borbe protiv Saracena u Svetoj zemlji.

Templari su produkt krstaških ratova. Posle poziva pape Urbana II na saboru u Klermonu 1095 stotine hiljada vitezova, sveštenika, građana i seljaka krenulo je u oslobađanje Hristovog groba iz ruku nevernih. Na čelu pohoda bio je Godfri de Bujon vojvoda Donje Lotaringije. Krstaši su brzo putovali kroz Evropu i 1097 su stigli u Carigrad gde su položili zakletvu vizantijskom vasilevsu Aleksiju I da će mu pomoći da povrati vizantijske teritorije od nevernika. Tokom sledeće dve godine krstaši su pregazili Nikeju, Antiohiju i Tripolis. U junu 1099 posle 40 dana opsade krstaši su zauzeli Jerusalim. Iako su ispunili svoj primarni zadatak i oslobodili Hristov grob krstašima nije ni na pamet padalo da se vrate kući. Oni su u Palestini osnovali kraljevstvo i brojna vojvodstva i grofovije koja će postojati dva veka.

U svetoj zemlji su osnovani brojni monaški i viteško-monaški redovi. Najznačajniji od tih redova su, pored templara, hospitalci i tevtonci. Tevtonci su odigrali značajnu ulogu u stvaranju Pruske, a hospitalci su učestvovali u političkom životu u brojnim evropskim zemljama (Engleska, Sicilijska kraljevina i dr.).

Godine 1118 čovek po imenu Igo de Pajens došao je sa još osmoricom vitezova da od jerusalimskog kralja Balduina II izmoli dozvolu za osnivanje novog reda. Tako je stvoren Red vitezova templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis). Ustrojstvo ovog reda je bilo viteško-monaško, tj. članovi reda su bili istovremeno fanatični ratnici i smerni kaluđeri. Njihov znak je bio crveni krst na beloj podlozi. Templari su počeli sa devet ljudi, a za kratko vreme su postali jedna od najbrojnijih grupacija u Katoličkoj crkvi. Templari su bili multinacionalna organizacija (najviše je bilo Francuza, zatim Engleza, Nemaca, Flamanaca, Normana i drugih), pa se ubrzo u njihovu kasu počelo slivati ogromno bogatstvo. Zahvaljujući jakim vezama u Vatikanu,Templari su stekli preko 9000 poseda za vreme svog postojanja. S vremenom krstaši su izgubili Jerusalim (1187), ali su templari štab premestili na Kipar, a glavni perceptorat u Pariz. Padom Akre 1291 krstaši su izgubili poslednje uporište u Palestini. Templari su se ne smetano razvijali i bogatili sve do 1307, kada je Papa Klement V pod uticajem francuskog kralja Filipa IV Lepog ukinuo red i oduzeo mu sve posede. Iako je red formalno obnovljen 1705, godina 1307 se uzima za prestanak postojanja reda.

U toku svega dva veka dugog razvoja red je stekao bogatstvo nezamislivih razmera. Brojni porezi i bankarske usluge označili su templare kao najbogatiju i najuticajniju grupaciju na svetu. Francuski kralj Filip IV Lepi bio je veoma sposoban i jak vladar i verovatno jedina osoba koja je mogla da uništi templare. Filip je želeo da prigrabi bogatstvo templara i da otkloni templare kao pretnju svojoj vlasti. Plan za uništenje templara smislio je kraljev sekretar Giom De Nogare, a plan je bio jednostavan. Optužiti templare za jeres, oduzeti im posede i zabraniti red. Kao oružje za izvršenje plana Filipu IV je poslužio papa Klement V koji bulom Vox in excelso ukida red 13. oktobra (petak) 1307. Poslednji veliki majstor reda Žak de More je uhapšen u Parizu. Uskoro su usledili progoni, mučenja i ubijanja templara širom Evrope a sve zbog sumnjivih optužbi za jeres. 1314 posle sedam godina mučenja na lomači je spaljen Žak de More, poslednji veliki majstor. Iako postoji više teorija o opstanku reda definitivno je 1307 red izgubio svoj ugled i značaj.

Teorije o postanku reda:
Postoji više teorija o sudbini reda templara posle njihovog ukidanja i progona u Evropi. Tri najvažnije teorije su:

1) Templari su prešli u ilegalu i tokom godina tajnog delovanja su postali slobodni zidari tj. Masoni. Ova teorija ima najviše predstavnika u Velikoj Britaniji i Irskoj jer je masonerija tamo veoma uticajna i moćna. Prema toj teoriji posle ukidanja reda na kontinentu nekoliko stotina vitezova iz Francuske, Holandije i Belgije sa svim blagom reda (prema pričama 18 lađa je moralo da nosi blago) su prešli La Manš i našli utočište u Škotskoj. U Škotskoj u to vreme je vladao Robert Brus koji je bio u svadji sa papom, pa ga papina odluka o ukidanju reda nije obavezivala. U Škotskoj su templari skinuli svoja obeležja i postali «normalni građani». Tokom godina oni su se držali zajedno, sastajali se i čuvali templarske tradicije i običaje. S vremenom organizacija templara je prerasla u organizaciju masona.

2) Druga teorija sudbine reda je da su se templari utopili u druga dva velika reda: hospitalce i tevtonce. Razlog za ovakva mišljenja je činjenica da su svi posedi templara predati hospitalcima. Širom evrope templari su imali svoje posede. Neki autori tvrde da su posedi templara na vrhuncu njihove moći bili veličine Holandije. Ovakvi posedi su automatski značili ogromnu finansijsku moć. Makoliko ih proganjali nije logično da su templari tek tako nestali s obzirom na količinu novca koju su posjedovali. Istorijska je činjenica da su templari iz Španije i Portugala stvorili novi red, Red svetog krsta i nastavili svoju borbu protiv muslimana.

3) Treća i najmanje vjerovatna teorija je da su templari prebjegli u skandinavske i arapske zemlje. Iako su imali odlične trgovačke veze sa Arapima nije logično da bi se hrišćanski vitezovi pod bilo kojim uslovima sklonili kod nevjernika.
(sa neta)

afibamarih · Početnik Domaćeg.de

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Dosta toga je o vitezovima Templarima napisano kroz istoriju, dosta pretpostavki, nagađanja, misterije, laži ,teorija zavjera... ali ono što najpouzdanije znamo je to da je taj red vitezova zaista postojao i kao takav ostao zapisan u istoriji. Sve što se kasnije oko njih dešavalo, puke su pretpostavke i nagađanja koja i danas intrigiraju mnoge i pokušavaju proniknuti u njihove tajne. Pletu se oko njih mreže intriga, traga se za blagom koje su, navodno, posjedovali i krili... stavljaju ih na mjesta na kojima možda nikada nisu ni boravili...
Dovoljno poznati-monasi-ratnici, vitezovi-mistici, odjeveni u bijele plašteve sa proširenim crvenim krstom, koji su odigrali odsudnu ulogu u krštaškim ratovima. Jurišni konjanici Svete zemlje koji su se borili i junački ginuli za Hrista-jedna činjenica. Druga, zbunjujuća i neobjašnjiva činjenica je ta da su na kraju dvovjekovne karijere i borbe za Hrista ti isti Hristovi zaštitnici bili optuženi za poricanje i odbacivanje Hrista, za gaženje i pljuvanje po krstu.
Prema Gijomu iz Tira, franačkom istoričaru, u čije se navode ponekada i sumnjalo, red Siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama je osnovan 1118.godine, a osnovao ga je Ig de Pejen, plemić iz Španije i vazal grofa od Šampanje. Jednog dana se Ig de Pejen pojavio nepozvan sa osmoricom svojih drugova u dvorcu Boduena I, kralja Jerusalima, čiji je stariji brat Godfri Bujonski, osvojio Sveti grad, devetnaest godina ranije.Cilj ove devetorice vitezova bio je da koliko im njihova snaga i vještina dopušta, održe puteve i drumove bezbjednim uz posebnu brigu za zaštitu poklonika na putu u Svetu zemlju. Takav je bio cilj, bili su zakleti na siromaštvo, čak zvanični pečat prikazuje kako jednog konja jašu dva viteza, ali daleko od toga da su bili siromašni. Dosta je toga zapleteno kroz njihove puteve i planove, gdje su boravili, kojim poslovima se bavili... to će ostati još dugo tajna koja će izazivati razne istraživače, naučnike i istoričare. Logično je da devetorica vitezova nisu bili u stanju štititi tolike poklonike prema Svetoj zemlji a pri svemu tom za jednu deceniju , kako se čini i navodi u mnogim izvorima slava templara se proširila po cijeloj Evropi. Crkvene vlasti su ih veličale i hvalile svaki njihov hrišćanski poduhvat. Godine 1139, Papa Inokentije II je izdao bulu po kojoj templari ne bi dugovali odanost niti jednoj svjetovnoj ili duhovnoj sili, izuzec samom papi, a time su postali sami sebi zakon, sila i nezavisno međunarodno carstvo. Zašto? Zavjet o siromaštvu se tiho izgubio, postajali su velika sila i počeli se mješati u određene i skoro sve sfere društva. Interesantno je da su templari uspostavili i učvrstili ustanovu savremenog bankarstva. Pozamljujući velike svote monarsima (toliko o njihovom siromaštvu) , postali su bankari svakog prijestola u Evropi- a i izvjesnih muslimanskih vladara. Uz pomoć razgranate mreže, oni su takođe po umjerenim kamatnim stopama uredili bezbedan prenos novca iz mjesta u mjesto. Novac, uložen recimo u jednom gradu, mogao se zahtjevati i podići u drugom i to putem obveznica sa posebnim šiframa, na taj su način templari postali prvi mjenjači novca tog doba. Ali, postojao je i neko kome su se takvi kakvi su bili, mnogo zamjerili: Filip IV Francuski-Filip Lijepi koji je očigledno dugovao veliku svotu novca templarima, a već su se bili osilili i postali nadmeni i samovoljni, pa on nije imao nikakvu vlast više nad njima.

I tu počinje priča kako su nestali i smaknuti vitezovi tempari

Sledeći članak preuzet je iz knjige "Poslednje misterije svijeta"

Mračne priče o besmrtnosti i jeretičkim obredima pročule su se o redu templara u oktobru 1307.godine, kada je kralja Filip Pravedni naredio da se uhapse svi templari u Francuskoj. Podvrgnuti mučenju , mnogi templari priznali su da su jeretici, a neki su živi spaljeni na lomači zbog nedjela. Skandal je, međutim, bio i odlično opravdanje za francuskog kralja koji je želio da se osveti papi.

Godine 1096.kada je povela Prvi krstaški rat, hrišćanska Evropa počeka je dvovjekovnu borbu protiv muslimana za prevlast nad Svetom zemljom, ili Palestinom. U toj borbi osnovani su takozvani vojni redovi, tj. grupe ljudi koji su predstavljali spoj monaškre vjere i viteških borilačkih vještina. Ti ratnici monasi zavjetovali su se da će štititi Svetu zemlju od muslimana. Tri glavna reda bila su: red vitezova sv.Jovana, poznati kao Jovanovci ili hospitaleri, osnovan 1120, red vitezova templara, osnovan 1119, i red tevtonskih vitezova, osnovan 1190.godine.
Mamelučka vojska iz Egipta je 1291.godine zauzela poslednja krstaška uporišta u Svetoj zemlji i osvojila grad Akru, koji je više od 100 godina bio krstaška prestonica. Hrišćanske snage vratile su se kući , a templari su se povukli na ostrvo Kipar.

Okrivljavanje vitezova

Gubitak Svete zemlje zadao je jak udarac Zapadu, koji je za to odmah optužio krstašku vojsku. Neki su potvrdili da su krstaši bili pretjerano popustljivi. Smatralo se da su vojni redovi, naročito templari, počinili izdaju jer su napustili Svetu zemlju ne pruživši otpor. Ovaj red je kritikovan i zbog bogatstva - naročito u Francuskoj, gdje je imao velike posjede - kao i zbog unutrašnje borbe za moć. Sabor u Lionu je 1274.godiner predložio da se templari i jovanovci ujedine, ali se sveštenstvo i plemstvo usprotivilo. Krajem 1306.godine Žak od Moleja (oko 1245-1314), gospodar reda templara, otputovao je na sastanak sa papom Klimentom V u Poatu , na jugozapadu Francuske. Ishod ovog sastanka bio je i početak tragedije.
Papa Kliment prenio je Moleju glasine koje su već određeno vrijeme kružile o templarima. Na dvoru kralja Filila IV Pravednog (1268-1314), glavni ministar Gijom od Nogarea (oko 1260-1313) sakupio je veliki broj dokaza protiv vitezova templara. U njegovim spisima spominje se jeres, besmrtnost i zabranjeni magijski obredi. Papa nije vjerovao u te optužbe, jer je red templara odgovarao direktno njemu, ali na Molejev zahtjev, Kliment je naredio istragu.
Dvadeset četvrtog avgusta 1307.godine, Kliment je obavjestio kralja o svojim namjerama. Uprkos tome Filip IV brzo je reagovao: naredio je da se ujutru 13.oktobra uhapse svi templari u njegovom kraljevstvu i da im se oduzmu svi posjedi. Šta je u stvari stajalo iza te i takve naredbe?
Vladar je rekao da želi da spasi hrišćanstvo od jeretika među templarima, ali, naravno, to nije učinio zbog pobožnosti; Filip IV bio je proračunat vladar na čelu jedne moćne države. Nekoliko godina prije toga vodio je gorku borbu protiv pape Bonifacija VIII (1235-1303) zbog toga što je papa pokušavao da poštedi sveštenstvo od plaćanja poreza. Francuska je iz tog sukoba kraljeve i duhovne moći izašla još snažnija

Kraljeva moć raste

U isto vrijeme Filipu je bio potreban novac da nastavi skupo ratovanje u Flandriji i Akvitaniji. takođe je namjeravao da povede novi krstaški rat u Svetoj zemlji. Krstaški rat, međutim, bio je samo opravdanje da bi kraljeva blagajna ubitala još poreza i da bi kralj nametnuo svoju moć sveštenstvu. Okrenuvši se protiv templara Filip je uspio da se dočepa zemlje i bogatstvai zada veliki udarac papinoj moći i prestižu. Očigledno je borba protiv templara imala više veze sa francuskom politikom nego sa jeretičkim vjerovanjima ili upotrebom magije. Filip je računao da će ponovo uspjeti da pobijedi slabašnog i bolešljivog Klementa V. No, i pored toga što se Klement nije usprotivio volji francuskog kralja, ipak ga nije slijepo poslušao. Kada je saznao za hapšenje templara, papa je 22. novembra 1307.godine izdao ukaz poznatu kao papska bula, u kom je naredio da se svi templari-u francuskoj i u inostranstvu-bace u tamnicu, a da se njihovi posjedi predaju crkvi. Većina evropskih vladara poslušala je ukaz, ali je sprovođenje naredbe u djelo trajalo devet mjeseci.
U drugoj buli Kliment je naredio da se u svakoj biskupiji templarima sudi pojedinačno. Nevini templari i oni koji su se vratili crkvi poslije priznanja krivice dobit će penziju i moći će da žive u samostanu po sopstvenom izboru. Oni koji nisu htjeli da priznaju krivicu i da se vrate pod okrilje crkve "biće pogubljeni u najgorim mukama". Papa je zadržao pravo donošenja presude u slučaju istaknutih templara koji su priznali da su jeretici.
Pored toga Kliment je imenovao papske predstavnike i ovlastio ih da ocijene rad templara u svakoj oblasti. U Vijenu, u sjeveroistočnoj Francuskoj, sastao se savjet da bi odlučio da li treba raspustiti čitav red.
U međuvremenu je Filip Pravedni, uz pomoć Vilhelma, velikog inkvizitora iz Pariza, zaposlio svoje poslušnike. Ispitivanje templara počelo je odmah po hapšenju, a kraljevi namjesnici nisu se ustezali od najstrašnije surovosti. Samo u francuskoj prestonici 124 od 138 vitezova ovog reda priznalo je krivicu poslije mučenja. Između ostalog, priznali su da su izdali Isusa, da su pljuvali krst, bili idolopoklonici i stupali u homoseksualne odnose.

...nastaviće se...

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Dokazi govore

Kako su dokazi o većini ovih suđenja iz oktobra 1307.godine sačuvani, možemo mnogo da saznamo o postuoku protiv templara. U većini sačuvanih spisa zabilježena su njihiva proznanja; pošto bi vitez priznao krivicu, nije se održavalo zakonsko suđenje. Oni koji su priznali krivicu bili su mahom Francuzi ili iz oblasti i država saveznica Francuske, npr. vojvodstva Provanse ili kraljevstva Navare. Jasno je da su popuštali usljed mučenja i govorili ono što su vlasti željeli da čuju.
Filip Pravedni je mislio da je pobijedio kada se papski svijet okupio u novembru 1309.godine. U naletu velikodušnosti rekao je da svi zatočeni vitezovi koji žele da daju izjavu mogu da odu u Pariz. Međutim, tu se prevario: uprkos njegovom očekivanju , pojavilo se 600 templara koji su izjavili da su oni i njihov red nevini. To je itekako uzdrmalo cjelokupno pravosuđe, ako se to tim moglo i nazvati.
Ipak, biskupijski odbori bili su odani kralju, a ne papi, i to je pružilo priliku Filipu da se osveti. Peteset četiri templara koji su prije dvije godine proiznali krivicu , ali su sada ustali u odbranu svoga reda spaljeni su na lomači. Uprkos toj strašnoj kazni, ni jedan od osuđenih vitezova nije povukao svoju izjavu. Ipak, otpor ostalih je jenjavao, Filip je odahnuo , a papski odbor je zaklučio da je vitezovima pravilno suđeno. Izvan Francuske zatvoreno je samo nekoliko tepmplara; sudije su ih ov+bično oslobađale optužbe. Francuski templari očigledno su pali kao žrtve pohlepno nemilosrdnog vladara.

Kliment V popušta

Krajem 1311.godine sabor u Vijenu trebalo je da donese jednostranu odluku o sudbini templara. Filip je, međutim, vršio pritisak na papu sve dok ovaj nije izdao bulu Vox in exelso, kojom je red raspušten, iako nije proglašen krivim. Osim na Iberijskom poluostrvu , gdje je važio poseban ukaz , blago tempk+lara dato je redu jovanovaca.
Prema istoričarima, moguće je da su neki vitezovi templari zaista počinili neka nedjela za koja su optuženi. Većina pripadnika ovog reda, međutim, nisu bili jeretici niti članovi mračnih sekti. Vremenom su dokazali svoju nepoljuljanu vjeru neustrašivo braneći hrišćansku zajednicu i pokazujući spremnost da poginu na bojnom polju.

Pad Velikog gospodara

Veliki gospodar templara je prvi priznao nedjela, ali je kasnije povukao priznanja u prisustvu dva papina izaslanika. Konačno je stavio svoju sudbinu u papine ruke. Filip nije dozvolio Mojelu da otputuje do Klimenta koji bi mu sudio.
Tek krajem 1313.godine, papa je osnovao odbor od tri kardinala i ovlastio ih da presude Moleju u papino ime. Odbor je osudio Moleja na doživotnu tamnicu. Poslije izricanja presude Molej je prekinuo ći+utanje i progovorio u odbranu reda.Lada je kralj doznao za templarom prkos, oglušio se o papinu presudu. Po Filipovom naređenju, n+veliki Mojel je spanjen na lomači 18.marta 1314.godine.

* Glas neslaganja

Godine 1311. Rinaldo de Konkoreco, nadbiskup Ravene, naredio je da se pred sud izvedu templari u njegovoj biskupiji u Bolonji. Trinaestorica templara oslobođeni su optužbe. Ovaj slučaj zanimljiv je zbog stava porote prema mučenju. Crkva je 1252.godine dozvolila mučenje jeretika tokom suđenja. Kliment V izričito je zahtjevao mučnje u ovom slučaju jer nije bio zadovoljan suđenjem. Rinaldo je, međutim, tvrdio da sud "mora da vodi računa o nevinima koji su podvrgnuti mučenju i koji su priznali krivicu, ali su kasnije povukli priznanje". Nadbiskup je zaista bio mnogo ispred svog vremena!

Glas kritike

Malobrojni hroničari su bili protiv zvaničnog progona templara. Evo dvojice koji su se usprotivili raspuštanju reda temlara:
Đenovljanjin Kristijana Spinola, špijun aragonskog kralaj, napisao je:
"Vjerujem da ovo rade papa i kralj jer hoće da se domognu nova templara, ali i zato što hoće da spoje sve redove, templare, jovanovce i ostale u jedinstven red..."
Vilani, hroničar iz Firence, smatrao je da "mnogi tvrde da su templari pobijeni i uništeni nepravedno i iz grešnih namjera, jer su predmet njihove želje bili njihobi posjedi, koje je papa zatim dao redu jovanovaca".

Uvijek su se najveći zločini, optužbe, ratovi, vodili se isključivo radi novca, posjeda, zlata i prirodnih resursa, rijetko kad zbog neke tajne. Niti jedna tajna nije mogla biti toliko dugo godina sakrivena a da je ne izbaci zemlja i ili sam čovjek, a toliko se dugo traga za tajnama vitezova templara, za koje se čak tvrdi da su čuvari Svetog grala, za koji još nikada niko nije utvrdio šta je i kakva svojstva ima taj predmet, osoba ili neštp drugo. To je neko moje miščkenje, na osnovu svega što sam čitala o templarima kroz istoriju, i svako od nas bi mogao da razvije neku svoju tezu i ideju i da čak dokaze koje nađe pokaže toliko uvjerljivim kao i mnogi što su to učinili.

[B]Vratitit ćemo se malo na "Sveta krv, Sveti gral"- Bejdženta, Lija i Linkolna čija je knjiga 1982 kada je i objavljena izazvala pravu euforiju ili bolje rečeno neku vrstu cirkusa, što im zaista nije bila ni najmanja namjera, ali je priča dobila status osvjedočene šokantno-stravične priče, a oni su u stvari imali namjeru tek iznijeti jednu hipotezu, a zna se da hipoteze nužno i počivaju na spekulacijama.
Bilo kako bilo, onaj ko nije pročitao ovu knjigu, puno toga mu neće biti jasno i prvom prilikom neka je i pročita, u svakom je slučaju, mada je dokumantarna, bolja u svakom slučaju od Braunovog bestselera "Da Vinčijev kod" pa ću ovom prilikom navesti tek neke dijelove ove knjige u kome se pominje dosta toga, od katara, templara, preko siona itd.

...nastaviće se...

gkukolj · **-tončica-palončica-**

[quote="gkukolj"]Dokazi govore

Kako su dokazi o većini ovih suđenja iz oktobra 1307.godine sačuvani, možemo mnogo da saznamo o postuoku protiv templara. U većini sačuvanih spisa zabilježena su njihiva proznanja; pošto bi vitez priznao krivicu, nije se održavalo zakonsko suđenje. Oni koji su priznali krivicu bili su mahom Francuzi ili iz oblasti i država saveznica Francuske, npr. vojvodstva Provanse ili kraljevstva Navare. Jasno je da su popuštali usljed mučenja i govorili ono što su vlasti željeli da čuju.
Filip Pravedni je mislio da je pobijedio kada se papski svijet okupio u novembru 1309.godine. U naletu velikodušnosti rekao je da svi zatočeni vitezovi koji žele da daju izjavu mogu da odu u Pariz. Međutim, tu se prevario: uprkos njegovom očekivanju , pojavilo se 600 templara koji su izjavili da su oni i njihov red nevini. To je itekako uzdrmalo cjelokupno pravosuđe, ako se to tim moglo i nazvati.
Ipak, biskupijski odbori bili su odani kralju, a ne papi, i to je pružilo priliku Filipu da se osveti. Peteset četiri templara koji su prije dvije godine proiznali krivicu , ali su sada ustali u odbranu svoga reda spaljeni su na lomači. Uprkos toj strašnoj kazni, ni jedan od osuđenih vitezova nije povukao svoju izjavu. Ipak, otpor ostalih je jenjavao, Filip je odahnuo , a papski odbor je zaklučio da je vitezovima pravilno suđeno. Izvan Francuske zatvoreno je samo nekoliko tepmplara; sudije su ih ov+bično oslobađale optužbe. Francuski templari očigledno su pali kao žrtve pohlepno nemilosrdnog vladara.

Kliment V popušta

Krajem 1311.godine sabor u Vijenu trebalo je da donese jednostranu odluku o sudbini templara. Filip je, međutim, vršio pritisak na papu sve dok ovaj nije izdao bulu Vox in exelso, kojom je red raspušten, iako nije proglašen krivim. Osim na Iberijskom poluostrvu , gdje je važio poseban ukaz , blago tempk+lara dato je redu jovanovaca.
Prema istoričarima, moguće je da su neki vitezovi templari zaista počinili neka nedjela za koja su optuženi. Većina pripadnika ovog reda, međutim, nisu bili jeretici niti članovi mračnih sekti. Vremenom su dokazali svoju nepoljuljanu vjeru neustrašivo braneći hrišćansku zajednicu i pokazujući spremnost da poginu na bojnom polju.

Pad Velikog gospodara

Veliki gospodar templara je prvi priznao nedjela, ali je kasnije povukao priznanja u prisustvu dva papina izaslanika. Konačno je stavio svoju sudbinu u papine ruke. Filip nije dozvolio Mojelu da otputuje do Klimenta koji bi mu sudio.
Tek krajem 1313.godine, papa je osnovao odbor od tri kardinala i ovlastio ih da presude Moleju u papino ime. Odbor je osudio Moleja na doživotnu tamnicu. Poslije izricanja presude Molej je prekinuo ći+utanje i progovorio u odbranu reda.Lada je kralj doznao za templarom prkos, oglušio se o papinu presudu. Po Filipovom naređenju, n+veliki Mojel je spanjen na lomači 18.marta 1314.godine.

* Glas neslaganja

Godine 1311. Rinaldo de Konkoreco, nadbiskup Ravene, naredio je da se pred sud izvedu templari u njegovoj biskupiji u Bolonji. Trinaestorica templara oslobođeni su optužbe. Ovaj slučaj zanimljiv je zbog stava porote prema mučenju. Crkva je 1252.godine dozvolila mučenje jeretika tokom suđenja. Kliment V izričito je zahtjevao mučnje u ovom slučaju jer nije bio zadovoljan suđenjem. Rinaldo je, međutim, tvrdio da sud "mora da vodi računa o nevinima koji su podvrgnuti mučenju i koji su priznali krivicu, ali su kasnije povukli priznanje". Nadbiskup je zaista bio mnogo ispred svog vremena!

Glas kritike

Malobrojni hroničari su bili protiv zvaničnog progona templara. Evo dvojice koji su se usprotivili raspuštanju reda temlara:
Đenovljanjin Kristijana Spinola, špijun aragonskog kralaj, napisao je:
"Vjerujem da ovo rade papa i kralj jer hoće da se domognu nova templara, ali i zato što hoće da spoje sve redove, templare, jovanovce i ostale u jedinstven red..."
Vilani, hroničar iz Firence, smatrao je da "mnogi tvrde da su templari pobijeni i uništeni nepravedno i iz grešnih namjera, jer su predmet njihove želje bili njihobi posjedi, koje je papa zatim dao redu jovanovaca".

Uvijek su se najveći zločini, optužbe, ratovi, vodili se isključivo radi novca, posjeda, zlata i prirodnih resursa, rijetko kad zbog neke tajne. Niti jedna tajna nije mogla biti toliko dugo godina sakrivena a da je ne izbaci zemlja i ili sam čovjek, a toliko se dugo traga za tajnama vitezova templara, za koje se čak tvrdi da su čuvari Svetog grala, za koji još nikada niko nije utvrdio šta je i kakva svojstva ima taj predmet, osoba ili neštp drugo. To je neko moje miščkenje, na osnovu svega što sam čitala o templarima kroz istoriju, i svako od nas bi mogao da razvije neku svoju tezu i ideju i da čak dokaze koje nađe pokaže toliko uvjerljivim kao i mnogi što su to učinili.

Vratitit ćemo se malo na "Sveta krv, Sveti gral"- Bejdženta, Lija i Linkolna čija je knjiga 1982 kada je i objavljena izazvala pravu euforiju ili bolje rečeno neku vrstu cirkusa, što im zaista nije bila ni najmanja namjera, ali je priča dobila status osvjedočene šokantno-stravične priče, a oni su u stvari imali namjeru tek iznijeti jednu hipotezu, a zna se da hipoteze nužno i počivaju na spekulacijama.
Bilo kako bilo, onaj ko nije pročitao ovu knjigu, puno toga mu neće biti jasno i prvom prilikom neka je i pročita, u svakom je slučaju, mada je dokumantarna, bolja u svakom slučaju od Braunovog bestselera "Da Vinčijev kod" pa ću ovom prilikom navesti tek neke dijelove ove knjige u kome se pominje dosta toga, od katara, templara, preko siona itd.

Od svojih najranijih goduna Templ je održavao izvjesne tople odnose sa Katarima, naročito u Langdoku. Mnogi bogati zemljoposjednici - katari ili naklonjeni katarima- su poklonili velike površine zemlje redu. Preema jednom od skorašnjih pisaca, najmanje jedan od osnivača Tempa bio je katar. Ovo izgleda pomalo nevjerovatno, ali je izvan svake sumnje da Bertran d Blanšfor , četvrti majstor reda, potiče iz katarsk eporodice. Četrdeset godina nakon Bertranove smrti, njegovi su se potomci borili rame uz rame sa drugom katarskom gospodom protiv sjevernjačkih osvajača Simona de Monfora.
Tokom albižanskog krstaškog pohoda, templari su prividno ostali neutralni, ograničavajući se na ulogu svjedoka. Pri tom svemu, onovremenski veliku majstor je kako izgleda, razjasnio stav reda kada je izjavio da je, u stvari, jedini pravi krstaški rat onaj rat protiv Saracena. Staviše, pažljivo ispitivanje tadašnjih izvještaja otkriva da su templari obezbjedili utičište mnogim katarskim izbjeglicama. Izgleda da su ove izbjeglice povremeno branili i oružjem A pregled prijemnih spiskova reda pred početak albižanskog pohoda otkriva veliki priliv katara u templarske redove gdje se čak ni krstaši Simona de Monfora ne bi usudili da im prijete. Zaista templarski spiskovi tog doba pokazuju da je značajan dio velikih dostojanstvenika reda bio iz katarskih porodica. U langdoku su Templovi zvaničnici češće bili katari nego katolici. I još, izgleda da katarski plemići koji su se učlanjivali u Templ nisu toliko putovali po svijetu kao njihova katolička sabraća.Naprotiv , čini se da su najvećim dijelom ostajali u Langdoku stvarajuči na taj način redu dugotrajnu i postojanu osnovu u pokrajini.
...nastaviće se...

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Što se tiče samog hapšenja templara, Filip je pažljivo smišljao svoje poteze. Sakupljen je spisak optužbi, djelom od kraljevih uhoda , dijelom iz doborovoljnog priznanja jednog odbjeglog templara. Naoružan svim ovim optužbama, Filip je najzad mogao da se pokrene: a kada je izveo sam napad, učinio je to iznenada, hitro, djelotvorno i smrtonosno. U tajnoj operaciji, dostojnoj jednog SS-a ili Gestapoa, kralj je slao zapečaćena tajna uputstva svojim senešalima širom zemlje. Ova naređenja su morala biti otvorena svugdje istovremeno i smjesta izvršena. U zoru, u petak 13. oktobra 1307.godine, trebalo je da kraljevi ljudi pohvataju i zatvore sve vitezove templare u Francuskoj, da njihovi preceptorati budu stavljeni pod kraljevski pečat, a njihova dobra zaplijenjena. Pa, iako je moralo izgledati da je svrha Filipova iznenađenja bila postignuta, glavni cilj cijelog poduhvata - ogromno blago templara - mu je izmaklo. Ono nikada nije ni pronađeno, ne zna se niti se može uprkos brojnim nagađanjima ni pretpostaviti šta je bilo tako da je sudbina "čuvenog blaga templara" ostala tajna kroz vijekove.
Neizvjesno je, u stvari da li je Filipov iznenadni napad na red bio onoliko neočekivan koliko je on, ili kasniji istoričari vjerovali. Postoje značajna svjedočanstva koja ukazuju na to da su templari unaprijed primili neku vrstu upozornja. Kratko vrije prije hapšenja, na primjer, veliki majstor reda Žak de Mole je sakupio mnoge knjige i postojeće pravilnike reda i dao da se spale. Blagajnik je rekao vitezu koji se u to vrijeme povukao iz reda da je izuzetno razborit, jer je propast bliska. Zvanično saopštenje koje je naglašavalo da nikakvi podaci koji se tiču običaja i reda ne smiju biti objavljeni kružilo je svim pariskim preceptoratima.U svakom slučaju, bili unaprijed upozoreni ili ne, ili su sami zaključili šta im se sprema, izvjesne predostrožnosti su preduzete. Kao prvo, izgleda da su se vitezovi koji su uhapšeni, predali bez borbe, što je nezamislivo na toliku njihovu borbenu obučenost i hrabrost, ako da im je bilo naređeno da upravo tako i postupe.Nigdje ne postoji nikakav zapis o aktivnom otporu reda kraljevim senešalima u Francuskoj. Kao drugo, postoje ubjedljivi dokazi o nekoj vrsti organizovanog bjekstva koje je prduzela određena grupa vitezova -koji su svi do jednog bili povezani sa blagajnikom reda. Možda i nije iznenađujuće, otuda, što je blago Templa, skupa sa svim njegovim dokumentima i zapisima moglo nestati. Postojane, ali ne i dokazane glasine, govore da je blago prokrijumčareno noću iz pariskog proceptorata , kratko vrijeme prije hapšenja. Prema ovim glasinama, ono je kolima bilo prenijeto do obale-pretpostavlja se, u pomorsku bazu reda u La Rošelu i utovareno u osamnaest galija za koje se nikada više ništa nije čulo. Bila ovo istina ili ne, čini se da je templarska flota izbjegla kraljevim kandžama jer ne postoji zapos o zarobljavanju ijednog broda koji je pripadao redu. Naprotiv, ti brodovi, kako izgleda, sasvim su nestali sa svim što su mogli nositi i što su templari smatrali blagom.
Pohapšenim templarima se u Francuskoj sudilo i mnogi su bili mučeni, kako je već pomenuto. Izvučena su čudnovata priznanja, a podignute još čudnije optužnice. Strašne su glasine počele da kruže zemljom. Templari, su, navodno, obožavali demona po imenu Bafomet. Držalo se da su pri svojim tajnim obredima ničice padali pred bradatu glavu koja im je govorila i obdarila ih okultnim moćima. Neovlašćeni svjedosi ovakvih ceremonija nikada više nisu bili vidjeni. A bilo je i drugih, još morbidnijih optužbi:za ubistva djece, za proučavanje žena o načinu pobačaja, za besramne poljupce i zavođenje iskušenika, za homoseksualnost. Ali od svih optužbi podignutih protiv ovih časnih Hristovih vojnika koji su se za Hrista borili i ginuli, jedna se izdvaja kao najčudovišnija i naizgled nevjerovatna. Bili su optuženi za obredno poricanje Hrista , za odbacivanje, gaženje i pljuvanje po krstu.

*moj mali komentar

I nakon svega ostalo je pitanje, šta je i zbog čega Filip naredio pogubljenje i ne samo to, nego je svim silama, lažima i lažnim suđenjima, uništio red vitezova templara. Koliko im je dugovao, koliko se plašio njihovog uticaja u narodum koliko je mislio da blaga ti isti posjeduju. knjiga "Sveta krv, Sveti Gral" je tek početak takvih pitanja, postavljene su mnoge vizije, teorije i onome ko je nije čitao malo će šta od svega ovoga biti jasno. Jer, nisam pomenula katare na početku, na koje se nadovezuju vitezovi, pa sionski priorat, pa masonerija i na kraju sveta loza. Zato, knjigu u ruke, ako ste mogli ćitati lako štivo za plažu i odmor Dena Brauna, vjerujete da će vam ova knjiga i sama nametnuti mnoga pitanja za koja niste mogli ni da pretpostavite da ćete jednog dna o njima razmišljati.
Nadam se da sam vam makar malo potakla maštu, naravno ako volite tajne prošlosti koje teško ispivaju u onom pravom sjaju i istini.