Grof Sen Žermen

coco_bill · Zli carobnjak-lingvista

Manje ili više svaki vek podari civilizaciji znamenite ljude, ali ta ista civilizacija prihvati u okrilje istorije i neobične ličnosti.
Po svoj prilici "najuvrnutija" ličnost XVIII veka bio je grof Sen Žermen. Neprosvećen narod verovao je da je on pronašao životni eliksir i filozofski kamen, odnosno da je besmrtan! Sluđeniji od grofa, grofov pokrovitelj, landgrof Karlo Hesenski, inače pun para, učinio je nepravdu svetu: posle Sen Žermenove smrti spalio je sve njegove papire.
Šta je naglano Hesenskog da učini što je učinio, ne zna se, ali Sen Žermen nije mogao da tek tako prošeta kroz istoriju. Za njegov život zainteresovao se francuski vladar Napoleon III. Po njegovom naređenju grupa istraživača dala se na posao da izuči život grofa Sen Žermena. Bili su usred posla kada je izbio požar u zgradi gde su čuvali beleške o tajanstvenom grofu!
Nekoliko savremenika Sen Žermena proglasilo ga je šarlatanom, ali svet u to nije hteo da veruje.

Od Mađara postao Francuz

Izvesno je jedno: Sen Žermen nije živeo u oskudici pa zbog novca nije morao da se služi lažima. Tačno je i da je bio plemićkog porekla, na to je ukazivalo njegovo obrazovanje i ponašanje. Poreklo je, međutim, krio. Da li je bio Španac, Francuz, Portugalac, Rus... ostaće tajna. Znao je jezik svih tih zemalja. Primera radi, jedno vreme u gradu Livornu izdavao se za ruskog generala grofa Soltikova!
Godinama posle njegove smrti mučili su se istražitelji da saznaju životnu priču o grofu Sen Žermenu – čoveku koji je navodno pronašao eliksir života, napitak koji čoveka čini večnim!
Jedan, drugi, treći istraživač... Svi su dolazili do tačke koja je kazivala da je grof Sen Žermen – Mađar!
Što neposrednim, što posrednim dokazima, tek činjenice su počele da izbijaju na videlo.
Elem, Ferencu Rakošiju rodio se maja 1696. godine sin. Dobio je ime Lipot Đerđ, odnosno kako su ga na zapadu zvali Leopold Georg. Uzgred, Ferenc Rakoši je bio ugledna ličnost: vodio je mađarski narodni ustanak protiv Habsburgovaca. Posle četiri godine objavljeno je da je mali Lipot umro mada to nije bilo istina. Ferenc Rakoši se plašio da mu plaćene ubice ne ubiju sina pa je izmislio priču o sinovljevoj preranoj smrti. Bio je u pravu: bračni par Rakoši uhapšen je 1701. godine.
Srećom, Rakoši je pušten, ali sin više nije mogao da oživi. Naprasno "umrli" Lipot prepušten je brizi burbonskih hercoga, a potom grofovima Šarlerua i Tuluza, najuglednijim francuskim porodicama.
Mladi Mađar postao je Francuz.
Zvuči neverovatno koliko su decenija istraživači proveli da ovo saznaju.
Francuski vladar Luj XV primio je mladog Lipota, sada Sen Žermena, kao najrođenijeg. Ovaj ga je oborio s nogu kada je naprsli brilijantski prsten na njegovoj ruci sklopio u celinu čarolijom! Tako kažu, i to će ostati tajna ma koliko to danas izgledalo smešno. Bio

Špijun u belim čarapama

Sen Žermen je svakim danom sve više osvajao francuski dvor. Među plemićima se pričalo da on kao od šale od običnog pravi drago kamenje i da je u stanju da svaki oštećeni dragi kamen dovede u red kao da je nov. Naravno, to niko nije video, ali priče su priče. Ubrzo je Sen Žermen dobio titulu grofa!
Francuski dvor je živeo od tračeva i senzacija, a to je bilo bogomdano tlo za Sen Žermena. Toliko drzak nije bio da tvrdi kako je u stanju da proizvodi zlato i drago kamenje, ali njegov pronalazak izuzetno postojanih boja za tkanine sam po sebi već je izazivao pažnju. Eto otkrića i priče o svemogućem grofu Sen Žermenu.
Svestrana ličnost, grof Sen Žermen je i komponovao. Ništa nije ostalo u pamćenju osim pesme "Hoćeš li mi darovati svoje srce" koja se danas pripisuje Bahu.
Francuski dvor mu je u nekoliko navrata poverio složene diplomatske zadatke i zbog toga je u evropskim aristokratskim krugovima nazivan "špijunom u belim čarapama"! Istina je drugačija. Od grofa Sen Žermena nije bilo veće pristalice masona.
Sen Žermena je sve zanimalo pa je savladao i medicinu. Tako, najzad, dolazimo do njegovog eliksira života. Nije to bio eliksir, bio je to običan čaj spravljen od nekoliko lekovitih biljaka, koji je on sâm nazivao "čaj grofa Sen Žermena". Ali, ko da razuveri lakoveran narod?
Pod starost je i sâm Sen Žermen poverovao da je njeogv čaj zaista eliksir života, da ljudima donosi besmrtnost. Na samrtničkoj postelji izjavio je da neće umreti nego da kreće na Himalaje!
Ostalo je zapisano da je imao sjajno pamćenje i tako bujnu maštu da je o vladarima pričao tako uverljivo kao da se upravo s njima rastao. Sve oko sebe je obarao s nogu iznošenjem detalja o dvanaestorici apostola. Slušajući ga, sticao se utisak da je on trinaesti, a oni njegovi nerazdvojni prijatelji.
Uspeo je da pričom sludi i kočijaša svojih kočija. U Drezdenu su pitali nesrećnog kočijaša da li je tačno da je njegov gospodar star 400 godina. Mrtav ozbiljan on je odgovorio: "Ne znam tačno, ali za 130 godina koliko ga služim on se nije nimalo izmenio!"

[iz "Politikinog zabavnika" #2160/1993]

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Čudaci i ludaci

Tajne grofa Sen Žermena

Mnogo misterija vezanih za grofa od Sen Žermena ostalo je nerazješnjeno do danas*Miljenik kraljeva i svita na evropskim dvorovima*Pravi tvorac Slobodnih zudara živio skoro 2000 godina?

Razložno ponijevši titulu najvećeg avanturiste 18.vijeka, grof od Sen Žermena je rado priman na dvorove širom Evrope, gdje su mu kraljevi ukazivali izuzetnu pažnju. Rado je viđan u društvu dvorskih dama i kraljevih milosnica, diplomata, špijuna i šarlatana kao i brojnih misterioznih ličnosti koje su se vrzmale po predsobljima gotovo svih evropskih dvorova. Sav taj konglomerat bio je tajanstven i antiklerikalan, a grof od Sen Žermena je bio njihov duhovni vođa. Čak su mu dodijelili i stepen besmrtnika!

Agent kralja Luja XV

Mada mnogo toga vezanog za ovu neobičnu ličnost nije razjašnjeno do danas, bilo čudno savremenicima i svima koji su se bavili životom velikog francuskog avanturiste, nesumnjivo je utvrđeno da je bio tajni agent francuskog kralja Luja XV. Možda baš zahvaljujući ovoj okolnosti neobični čovjek bio je poznat pod više imena. Od njih su najčešće u upotrebi bila grof Saltikov, Ševalije, Veldon, grof Balamur... Ali, mnogo toga ide u prilog tvrdnjama da je svoje špijunske usluge pružao i drugima. Vjerovatno se u tome i krije čuđenje diplomata njegovog vremena sa kolikom lakoćom se pojavljivao na čudnim mjestima sa još čudnijim zadacima.
Pričalo se kako je, sa nevjerovatnim talentom, pleo najzamršenije intrige, što upućuje na to da je bio čovjek neobičnih sposobnosti.

Čarobni eliksir mladosti

O neobičnom talentu ovog čovjeka govori i podatak da je perfektno govorio ruski, njemački, engleski, italijanski, francuski, španski i portugalski, a još na nekoliko jezika je mogao da se dobro sporazumijeva. Savršeno je komponovao i muzicirao. Bolji poznavaoci grofa Sen Žermena su tvrdili kako je mogao istovremeno da piše obema rukama i to dvije potpuno različite stvari. Nisu neosnovane ni tvrdnje kako je izvanredno poznavao alhemiju. Zahvaljujući ovom znanju, uspijevao je da vadi mrlje iz mutnog grahoh kamenje, ali i da obične metale pretvara u zlato!
Sam za sebe, grof od Sen Žermena. govorio je da je star preko 2000 godina i da se održava nekakvim čarobnim eliksirom koji ga stalno podmlađuje. Kako ga niko nikada nije vidio da jede, vjerovalo se da ovaj čovjek ne uzima nikakvu ovozemaljsku hranu. Dokazano je da je izgledao vitalan i mlad kao da mu je 20 godina, mada mu je po proračunu,bilo više od 50 ili čak svih 2000 kaok je sam tvrdio.
Mnogi su ga ceoma cijenili, a bio je omiljena ličnost Madam de Pompadur i Fridriha Velikog. Zanimljivo je i da ga je slavni grof Kaljostro, jedan od najvećih hohštaplera u istoriji, jako poštovao i tvrdio za njega da je pravi tvorac Reda Slobodnih Zidara.

Misterije persijskih mudraca

Iako je njegov život bio predmet istraživanja mnogih isroričara, o mladosti grofa od Sen Žermena, ne zna se apsolutno ništa. Postoje tvrdnje kako su nađeni tragovi po kojima je on, možda, rođen oko 1710.godine, kao sin moskovskog trgovca. Živio je od 1730.do 1737.godine u Persiji gdje je od mudraca ove zemlje neučio orijentalne misterije. Zna se da je 1743.godine uhapšen u Londonu kao špijun. Zabilježeno je kako je, prilikom prve audijencije na francuskom dvoru, kralju Luju XV poklonio dvije slike Murila i Velaskeza neprocjenjive vrijedosti. U dalekoj Indiji se obreo 1756.godinr, a četiri godine kasnije, prekinuo veze sa Lujem XV, da bi 1762.godine aktivno učestvovao u Petrogradu u intrigama i nastojanjima da na prijesto dođe Katarina Velika.
Nema preciznih podataka ni o tome kako, kad i gdke je umro. Pretpostavlja se da se to dogodilo u Njemačkoj oko 1784, ali je izvjesna madam dAdemor tvrdila da je on 1789.posjetio Luja XVI i upozorio ga da se kraljeva kao i glava Marije Antoanete nalaze pred giljotinom. Istovremeno je prorekao da okrutna sudbina očekuje i njihovog sina, prestolonasljednika Dofena, nesuđenog Luja XVII.

Proročanstva se ostvaruju

Grozno proročanstvo grofa od Sen Žermena se ostvarilo, i Luj XVI sa Marijom Antoanetom, skončao je na giljotini. Nažalost, zla kob sudbine zadesila je i njihovog sina Dofena, nesuđenog kralja. U to vrijeme, ovaj nježni dječak je tek bio navršio 10 godina. Već po rođenju imao je pravo da sebe nazove kraljem Francuske. Međutim, revolucionari koji su ga držali zatočenog u Tanplu, nazvali su ga Luj Šarl Kapet, sin tiranina. Iz iste tamnice, oni su odveli njegovog oca i majku na gubilište.
Dječak je bio dragocjen zatvorenik, pa je brižljivo čuvan. Revolucionari su se bojali da dječak ne dodje u kontakt sa Rojalistima i ozbiljno ugrozi prijesto. Mjesecima je nesrećni dječak bio zatočen sam u ćeliji bez ikakvih sanitarija, najminimalnijih uslova za život, ali i mogućnosti da se, sa bilo kim sastane. Čak ni sa šest godina starijom sestrom Marijom Terezijom, zatočenom, takođe u Tamplu. Hranu su mu doturali kroz prozorče. Čak su ga neki od stražara primoravali da podnosi strašne i neshvatljive optužbe protiv rođene majke i tetke Jelisavete koja je, takođe, giljotirana. Postupajući sa dječakom kraljevske loze kao sa životinjom, prisiljavali su ga da konzumira alkohol i služi se groznim psovkama.
Povremeno su ga posjećivali visoki funkcioneri revolucionarne vlade, ali je Dofen odbijao da sa njima govori. Zahvaljujući tome, proglašen je maloumnim a u narodu se pojavilo vjerovanje da je nekrunisani kralj zamijenjen sa nekim gluvonijemim dječakom.

Umorstvo nesuđenog kralja

U vrijeme jačanja pozicije Rojalista 1795.godine bio je to neugoan glas za revolucionare. Ukazala se potreba, a uskoro i prilika da se dokaže kako je kraljević Dofen umro u Tanplu. U maju se dječak razbolio. Pozvan je i njegov ljekar dr Disol. Ali ovaj ljekar, koji je ranije liječio kraljevića , nakon nekoliko dana je umro pa se, razložno smatralo da je otrovan. Liječenje su preuzeli ljekari Paltan i Dimanžen, a 8.jula dječak Luj Šarl je proglašen mrtvim. Zapisnik o smrti kaže da je dječak umro od škofuloznih rana, dakle od tuberkuloze. Dva dana kasnije, mladi zatočenik je zakopan na neobilježenom mjestu groblja Sent Margarit. Niko od rodbine nije pozvan da identifikuje leš, mada je i tada njegova sestra Marija Terezija bila zatočena u Tanplu. Čak niko od kraljeve posluge nije vidio leš nesrećnog dječaka. Na brzinu su obavljene kratke formalnosti i zapisnik na brzu ruku sačinjen, čime su legendi da je kraljević Dofen živ, dati novi impulsi!

Avet nesuđenog vladara Francuske

I pored silnih nastojanja da dječakova smrt padne što prije u zaborav, legenda je ostala vječna. Poput aveti, nestali kraljević je godinama prisutan na stranicama istorije. Ova "avet" je mnogima bila neprijatna. Revolucionarima, potom Napoleonu, na kraju, nije bila prijatna ni Burbonima. Krunisan za kralja Francuske, stric Luj Šarl, 1814.godine iz razumljivih razloga je sproveo tek površnu istragu o dječakovoj sudbini i smrti. Mnogi su tvrdili kako je mnoge istorijske dokaze dao uništiti. U stvarnosti, dokazi za Dofenovu smrt i njegovo bjekstvo iz zatvora imaju podjednaku vrijednost.
Vrijedan pažnje podatakda se do 1850.godine pojavilo oko 50 ličnosti koje su za sebe tvrdila da su nestali Dofen, odnosno nesuđeni Luj XVII, kralj Francuske. Među njima, bio je i izvjesni Rišmon čije navode je potvrđivao i jedan zatvorenik iz Tanpla. Sličan njemu je i Naundorf, sahranjen u Delftu u Holandiji, na čijem je spomeniku pisalo da tu leži Luj XVII, kralj Francuske i Navare. Sveštenik Eleazar Vilijems je odrastao među indijancima države Njujork i tvrdio da prima od Francuske neku vrstu penzije da se ne bi pojavljivao među pretendentima ma prijesto Francuske i držao jezik za zubima.
I, tako, mada postoje mnoge, nerijetko kontroverzne tvrdnje o životu, a naročito o smrti ili misterioznom nestanku kraljevića Dofena, pouzdano se jako malo zna. No, i pored toga nekrunisani kralj Francuske ima zapaženo mjesto u istoriji i o njemu u svijetu postoji potamašna literatura.