:: |
Autor |
Poruka |
Annabel_Lee ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
|
Godine: 42
Datum registracije: 02 Feb 2005 Poruke: 30310
|
|
Ivo andrić pisao je i pesme Uživajte
Blaga i dobra mesečina
Blaga i dobra mesečina,
što pada, kô molitve matera naših
po grobovima zaboravljenih
milostiva je uteha onih,
koji nerado pod suncem hode.
Mesečina.
Kad prožme sivi i snuždeni oblak
i on bude beo i lep,
ko latice divnoga cveta.
I sivi, snuždeni oblak!
I licima usedelih devojaka
daje lepotu zaboravljenih noći,
mladosti snova i cveća
i očima tužnim sjaj strasnih
davnih ašikovanja.
Mesečina. Majka nevoljnih,
sestrica onih koji se vole,
ulazi u srca paćenika
i diže stare, suzne spomene,
kô svele ruže iz prašnih knjiga.
Svi koji mnogo stradaju
ne vole obesno sunce.
Mesečina. Njina je molitva srebrena
nad grobovima onih
koji su žalosno umrli.
Ko miris neznana cveća
ona je bolesnim,
ko bledi prsti devojke
miluje obraze samotnim,
ko ritam starih, starih pesama
zvoni u srcu nesrećnih.
Blaga mesečina, sestrica ljubavi,
milosno zove sebi turobne.
|
_________________ ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ |
|
|
|
|
Annabel_Lee ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
|
Godine: 42
Datum registracije: 02 Feb 2005 Poruke: 30310
|
|
Lanjska pesma
Mirišu silno bijeli cv'jetovi
i pada sitna kiša proljetna,
ja kisnem sam.
O niko ne zna kako je
teško hoditi sam i bolestan,
bez igdje ikog svoga,
u zlatno proljeće.
U srcu mome nema ljubavi,
u srcu mom su tavni spomeni,
davni i mučni.
Silno mirišu bijeli cv'jetovi.
Kisnem. Bez mira, bez ljubavi.
Sam i žalostan.
|
_________________ ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ |
|
|
|
|
Annabel_Lee ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
|
Godine: 42
Datum registracije: 02 Feb 2005 Poruke: 30310
|
|
Jakob i Rakela
Sedam je godina Jakob pastir bio
Labanu, ocu brđanke divne Rakele;
ne ocu, već njoj je služio dane cijele
i samo nju je kao nagradu htio.
S nadom u dan jedini tekli su dani i sati,
čim pogleda je, sretniji je od sviju:
ali se otac njezin lukavstva lati,
mjesto Rakele dao mu je Liju.
Vidjevši tužan pastir kako je varkom
obmanut tako pastiricu svoju izgubio,
kao da je nije zaslužio dvorbom žarkom
sedam godinanovih produžio je zadatak,
rekavši:"Služit ću i dalje, ako ne bude bio
za tako dugu ljubav život kratak."
|
_________________ ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ |
|
|
|
|
Annabel_Lee ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
|
Godine: 42
Datum registracije: 02 Feb 2005 Poruke: 30310
|
|
Lepa mlada žena govori
Da sam voda tekućica
U kojoj mnogi žeđu gase,
I svaki odlazi zadovoljan, čist i umiven,
Sa svojom srećom jedinstvenom
Kojoj na svetu nema ravne.
Da sam piće, silovito i radosno,
Koje piju drugari po krčmama,
Tražeći sreću u osmejku i zaborav u pevanju.
Da im ja želje ostvarujem, i najluđe i najsmelije,
Pomamnim šumom noćnih sati, gustim dimom terevenke.
Da sam otrov, munjevit i nepoznat,
Piće za one koji ne mogu
Da sačekaju zalazak sunca,
Da sečem život u korenu, brže od munje,
Da misli, bića i svetove
Brišem netragom zaborava
|
_________________ ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ |
|
|
|
|
Beatrica Odomaćeni član
|
Datum registracije: 04 Sep 2008 Poruke: 1310 Mesto: Beograd
|
|
Koracam jos kao da idem...
Koracam jos kao da idem
necem u susret, gledam i mislim,
a preda mnom su sve same neminovnosti,
bez izlaza, bez odlaganja.
Kamen koji moze samo
Da tone.
Zavesa koja se svega jednom spusta,
a nikad ne dize.
Prica o ptici za koju se zna jedino
Da je odletela.
Zivota nema, smrt ne dolazi.
Neshvatljiva, duga, nepodnosljivo duga,
Ljudska sudbina
|
|
|
|
|
|
° Jaca ° ~ zažmirim i putujem ~
|
Datum registracije: 28 Okt 2008 Poruke: 13324
|
|
Ex Ponto
Veoma su česte noći kad nemir ne da usnuti. Nemir koji je isprva sladak i drag, a što duže zalazi u noć, biva sve teži i mučniji.
Teško je po dušu da osjećanja koja su vezana uz događaje našeg života ne umiru zajedno s tim događajima. Nego i kad nestane lica i krajeva koji su bili podlogom osjećanjima, ona ostaju živa i svježa i to ne u liku sjećanja nego istinita i moćna kao u dan doživljaja. A kako su izgubila svaku realnu podlogu, bude bol i čežnju, tresu dušom kao nezaštićenim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadašnjost i truju budućnost.
I još se često u noći pitam: otkud ovaj nemir?!
|
|
|
|
|
|
° Jaca ° ~ zažmirim i putujem ~
|
Datum registracije: 28 Okt 2008 Poruke: 13324
|
|
Nemiri
Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja šutkam otrovanu krv da u tišini bolje čujem huk vremena koji dolazi.
Zora, koja će sutra svanuti, za mene je najviša zapovijed, sve dokle ja sam čovjek koji čeka i vojnik na skrovitu mjestu.
Oko mene su šume koje znadu samo jednu zapovijed: da se raste, i samo jednu nuždu: da se umre. Nada mnom oblaci, zli, nijemi, žalosni.
Suđen sam na samoću, srce mi, čini mi se, ne bije, samo osluškujem divlji topot i svetačko pojanje godina koje odlaze.
|
|
|
|
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|