 ::  |
| Autor |
Poruka |
Crno i zlatno
Banovan!
Šetaj svoju štiklu
 |
Godine: 42
Datum registracije: 18 Okt 2006
Poruke: 2778
|
|
Najveća legenda!!! Pjesmu mrtvog pjesnika znam napamet još od osnovne škole
Evo još malo pjesama:
VOĆKA POSLIJE KIŠE
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
MRTVA LUKA
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I --- stoje
|
_________________
-gledao sam sinoć zvijezde na nebu i pitam koja je tvoja, da je skinem i tebi sreću donesem, samo da budeš moja...
-ne treba meni zvijezda sa neba ja sam obična žena, meni samo treba kada se probudim netko da mi kaže: dobro jutro moja voljena, dal te itko voli kao ja? |
|
| |
|
 |
Crno i zlatno
Banovan!
Šetaj svoju štiklu
|
Godine: 42
Datum registracije: 18 Okt 2006
Poruke: 2778
|
|
LAĐA U NOĆI
Talas za talasom obali šalje
Lađa što krenu niz maglenu rijeku,
Iz Brača je stigla, i sad će dalje;
Tuli svoj dugi zbogom Osijeku.
U noćnoj tišini kotač joj lupa
Grabeći vodu, željan daljina.
Duž njenog u tamu ovitog trupa
Okruglo gore okna kabina.
I tako se dimi, i šumi, i svijetli;
Lijevo i desno obala spava.
Prije no zoru navijeste pijetli
Dunavu na dar dat će je Drava.
OBLAK
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Ali oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on --krvareći ljepotu --
Svojim nebom.
I plovio je sve to više
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
|
_________________
-gledao sam sinoć zvijezde na nebu i pitam koja je tvoja, da je skinem i tebi sreću donesem, samo da budeš moja...
-ne treba meni zvijezda sa neba ja sam obična žena, meni samo treba kada se probudim netko da mi kaže: dobro jutro moja voljena, dal te itko voli kao ja? |
|
| |
|
|
Crno i zlatno
Banovan!
Šetaj svoju štiklu
|
Godine: 42
Datum registracije: 18 Okt 2006
Poruke: 2778
|
|
MA KAKO UZDIGLO SE SRCE
Ma kako uzdiglo se srce,
Klonuti mora, mora pasti
Sudbino, prije no mi klone,
O daj mu još jedanput cvasti!
Još jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade žene,
Još jedne zaljubljene oči
Za ove oči zanesene.
Kad već se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim blagom, slično škrcu
Nek ne umre, već nek se razda!
Još nekoliko jasnih dana,
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grleći se, ljubeći se
Ostatak mladosti da usnem.
|
_________________
-gledao sam sinoć zvijezde na nebu i pitam koja je tvoja, da je skinem i tebi sreću donesem, samo da budeš moja...
-ne treba meni zvijezda sa neba ja sam obična žena, meni samo treba kada se probudim netko da mi kaže: dobro jutro moja voljena, dal te itko voli kao ja? |
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
 |
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Između ljudi što pjevaju život
i grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jača u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Iz dragih usta neka riječ,
Što godinama mirno spava
U crnoj sjeni zaborava,
Odjednom u tebi se prene
I sine sjajem uspomene.
Probudiv se u svojoj noći,
Trenutak sja ti u samoći;
No drugi časak već je briše,
I ne vrati se nikad više.
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Doći će jesen bez uvelih grana,
Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć,
Gle, ona neće imati dana:
imat će samo jednu noć!
Crnu će zimu vrijeme nam dović,
Al snijeg te zime neće past:
Zemlju će sunce u proljeće povuć,
Al ono neće sjat i cvast.
Sasvim ko zima i ljeto će minut:
I godine prazne tako će teć,
I sunce ti neće nikada sinut ---
Ni riječi nećeš na to reć.
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Kadikada, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijeloga svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjaj me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem, pišem, što ću s njim?
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Posve polako, u maglenom plaštu,
Jutros je ušla u selo. Kroz baštu
Prošla je pored ocvalij lijeha,
Nađoh je ispod snuždenih streha.
List za listom, dršćuć od straha,
Počeo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I čuj je kako doziva zimu.
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Kraj bijelih breza svakoga dana
Ja prođem srca razdragana.
(oduvijek ima tajnih veza
između pjesnika i breza.)
Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?
Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
U suton, kada prve zvijezde
i prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu---
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan --- vječan.
|
|
|
| |
|
|
jura4
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 09 Jun 2005
Poruke: 61
|
|
Nad svojim poletima palim
Neću da plačem i da kukam.
Preponosan da sebe žalim,
Ja pjesmu svoje propasti fićukam.
A svi što polaze u propast
Nerado na svom putu staju.
Sam sebi ja se hoću dopast.
Gle kako vedar idem svome kraju!
Samo kadikad, iznenada,
U srcu nešto me zazebe.
Protrnem. Čudan bol me svlada:
Izgubio sam sama sebe.
Zanijeme tada moja usta,
Već navikla na drske zvuke.
Oko mene je tama tako gusta.
--- Eliza, gdje su tvoje ruke?
|
|
|
| |
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|
