istina ili iskrivljena predodžba?

~brza~ · Upućeni član

Mnogi se ježe podjele ljudi na kategorije plavuši i crnki, debelih i mršavih ili pak visokih i niskih. No, iako je teško priznati, većina procjenjuje ljude po izgledu.
Kad netko spomene običnog zaljubljenika u računala ili još više programera, odmah se stvara slika neobrijanog muškarca s naočalama. Rijetko će tko pomisliti na neku ženu ili pak radoznalo dijete. Samo jedan površan pogled na vanjštinu dovoljan je za procjenu osobe iako se na taj način dolazi do iskrivljene predodžbe o njoj. Svakodnevno se odvija isti postupak među ljudima.
Međutim, predrasude predstavljaju jednostavno uopćavanje koje nekad može biti i korisno. Zamislite da vam netko nudi dvije jabuke, jednu crvenu i jednu zelenu. Koju biste uzeli? Naravno, priklonit ćete se generalizaciji i uzeti crvenu. No, uopćavanje po izgledu ljudi može biti jako štetno. Stereotipiziranim ljudima društvo često nameće ulogu i oni se tome prilagođavaju. Lako je susresti plavušu koja se stalno glupavo smije i crnku koja vodi glavnu riječ. Onaj tko ih želi naći upravo takve – naći će ih jer ih ima. One druge istoga izgleda možda
neće ni zamijetiti ili će ih smatrati izuzetkom. Najčešće su žene na meti stereotipa i to posebno ako je riječ o boji kose, tjelesnoj građi, a još više
ako im se i zanimanje uklapa u postojeće predrasude. U nas
već postoji pravilo: manekenka = glupača. I ne samo glupača. Možemo
dodati još nadimaka kao «lutka iz izloga», «lijepa dok šuti», »sponzoruša», «hodajuća barbika» i što već ne. I rijetko će tko imati povjerenja u takvu
osobu. Ipak, ljepše žene bolje prolaze, naročito na intervjuima za posao, pogotovo ako je riječ o poslu koji zahtijeva izravni kontakt sa strankama,
kao recepcionerke, službenice, televizijske voditeljice. No, u drugim poslovima, gdje se vrednuje profesionalnost, sposobnost i iskustvo, ljepota ne pomaže. U takvim poslovima lijepe žene
se ne shvaćaju ozbiljno, iako je i to daleko od stvarnosti. Ali zašto onda još uvijek pričamo viceve o plavušama? Jesu li one doista tako glupe da su postale glavna tema zezancije? Nisu, to se događa jer dopuštamo da nas stereotipi izlude. Plava kosa se povezuje s nježnošću, naivnošću i nevinošću, a sve se to svodi na glupost pa je umjesto nabrajanja sličnih osobina lakše reći «glupača».
I plavuše su se tome prilagodile pa se sve više smiju
vicevima i prihvaćaju šalu na svoj račun. Stereotipi dijele plavuše u dvije
kategorije: glupe plavuše i seksi plavuše. Dok su glupe plavuše rezervi-
rane za viceve, seksi plavuše su glavni ideal u muškim glavama. Jedno je
sigurno : muškarci više vole plavuše. Zašto? Zato što je jednostavno
tako. Časopisi nas bombardiraju slikama polugolih plavuša (ili golih), s go-
lemim silikonskim grudima. I usprkos tom seksi izgledu, one su i dalje
nježne i krhke i treba ih zaštititi, a muškarci se lako užive u ulogu zaštitnika (jer ne žele za ruku držati ženu bildera). No ipak, oni se žene i crnkama i brinetama, iako je idealna žena plavuša. Eto, ima onih koji svoje misli ne pretvaraju u djela. Što se tiče tjelesnih proporcija, često debljinu povezujemo sa zločestoćom. To je najizražajnije kod djece pred-
školske dobi. S debelima se nitko ne želi družiti pa su takva djeca izožena ruganju i vrijeđanju od mršave djece. Zato se debela djeca povlače u
sebe s velikom željom za osvetom, ali i strahom. Budući da emocionalne rane u toj dobi teško zarastaju, cijeli život će ih pratiti manjak samopouzdanja, a sve to zbog negativne generalizacije zvane stereotip.
Još iz doba naših predaka je vrijedilo pravilo da su debele žene iz bogate obitelji jer se dobro hrane, dok su mršave žene bile oličenje bijede
i siromaštva. Danas vrijedi suprotno pravilo: debela žena ne drži do sebe i svog izgleda, neuredna je, dosadna i neodgovorna. Tko zna što će
se još promijeniti u idućim godinama.
Iako u manjoj mjeri od žena, i muškarci su na meti stereoti-
pa. Kad vidimo čovjeka od stopedeset kila, bez majice, s tr-
bušinom koja visi preko hlača, okarakterizirat ćemo ga kao
lijenu „seljačinu“ koja po cijele dane leži s bocom piva. Visoki crnokosi muškarac je prema zakonu stereotipa odlučan, poduzetan i emociona-
lno stabilan, dok je niski plavokosi nepovjerljiv, slabić i nesposobnjaković, a uz to još i laže. Eto, kao što muškarci vole nježne plavuše, tako i žene
vole visoke crnokose. Nije to neko nepisano pravilo, to je
jednostavno tako u većini slučajeva.
I, što reći za kraj? Kad kupujete parfem, što na kraju odnosi prevagu: izgled bočice ili miris? Naravno, miris. E pa, valja primijeniti isti postupak
na ljude. Ipak, nije sve u izgledu. U glavi je puno više.