Mitologija Kelta

Charmed · Malo ~ mače ~

Bitka Mag Tuireadh b Fomorach – Ravnica kula fomorskih

Nakon uspješnog pothvata uništenja čudotvornog 'vrela zdravlja' Fomori krenu u otvorenu bitku. Mnogobrojna i snažna vojska Fomora zauzme složaj u crti. Svaki je fomorski ratnik nosio oklop, kacigu, koplje, okrugli štit i teški mač. Bila je to, doista, snažna vojska, no, božanski ratnici bez imalo straha brzo im izađu u susret u dvije bojne crte. U prvu bojnu crtu stali su oni najsnažniji, najspretniji i najelitniji, doista veliki ratnici naroda Tuatha De Danann, a u drugoj su crti bili ostali ratnici od naroda Tuatha De Danann. No, najbolji među tim najboljim ratnicima Tuatha De Danann nije bio u bojnom složaju. Savjet bogova odlučio je da najveći među njima, Lugh strijelac dalekometni, ne sudjeluje u bitki jer njegov je život predragocjen. Lugh veličanstveni to nije želio prihvatiti, nadmudri svoje čuvare i pojavi se u svojim bojnim kolima pred božanskom vojskom naroda Tuatha De Danann. Obilazio je tako Lugh bojne redove božanske vojske propinjajući se na prste da bi ga svi mogli vidjeti. Doista, vidjeli su ga svi božanski ratnici, ali vidjeli su ga i svi ratnici Fomora. Lugh poviče glasno, najglasnije: 'Borite se hrabro! Nikada više neće biti sužanjstva za nikoga i bolje je današnji dan završiti smrću nego živjeti sutrašnji u ropstvu i plaćati danak nepravedni!' Među božanskim ratnicima nastane silno oduševljenje i naraste im bojni moral, a kod Fomora Bress zabrinuto reče svojim druidima: 'Doista, doima se čudesno i veličanstveno. Kao da je danas Sunce izašlo na Zapadu umjesto na Istoku.' Druidi odgovore zabrinuti: 'Za nas bi bilo i bolje da je tako.' Bres upita: 'Što li se to pojavilo ispred protivnika naših?' Druidi odgovore: 'Lugh, njegovo svijetlo i blješteće lice.' Onda pak iznenada dvije vojske uz snažne pokliče potrče jedna drugoj ususret. Sudar je bio strašan, više nego strašan. Koplja su udarila u štitove, mačevi u oklope, a vika ratnika bila je gromoglasna. Predivnom ravnicom Mag Tuireadha odzvanjali su udarci u štitove teške, zvečali su mačevi, fijukale strijele i koplja bačena. Sve je to zvučalo kao grmljavina strašna. Zemlja se stala natapati krvlju palih ratnika, a trava postane skliska. Rijeka Lensenn nosila je mrtva tijela, borba je bila teška, izuzetno krvava i krajnje okrutna. Mnogi su veliki ratnici pali na jednoj i drugoj strani. Ogma je ubio Indecha, Balor moćnog udarca bjesnio je među božanskim ratnicima i kosio ih kao snoplje, u tom 'otkosu' ubio je Nuadu Srebrnorukog i njegovu ženu ratnicu veličanstvenu Machu. Tada se Lugh pojavi ispred Balora strašnog i groznog. (Balor je Lughov djed – po Athumanunhu) Lugh veličanstveni pozove djeda na dvoboj. 'Podignite mi kapak!' Zapovjedio je Balor strašni i grozni svojim štitonošama, te nastavi: 'Da vidim ja toga brbljivca.' Da je kojim slučajem odsjaj Balorovog oka zahvatio Lugha on bi nestao zauvijek, no, Lugh baci snažno magični Tathlum, kamen težak, snažan i čvrst. Tathlum izbije Baloru njegovo treće oko, te ono padne na tlo i zahvati redove Fomora koji se odmah pretvore u prah i pepeo. Osljepljenje groznog Balora preokrenulo je ratnu sreću. Fomorski ratnici stanu posrtati i popuštati pod naletima božanskih ratnika. Onda pak se ispred redova božanskih ratnika pojave Morrigan, Badb i Nemain. Poput vihora iznenadnog poruše one redove Fomora i stanu ih rastrojavati, sve dok se iza njih ne pojave božanski ratnici u nezadrživom naletu koji zauvijek potisne Fomore u njihovu zemlju pod morem. Na kraju bitke Morrigan i Badb popnu se na najvišu planinu u Irskoj. Tu je Badb ispjevala pjesmu pobijede koju su svi čuli: 'Mir se podiže do neba, nebesa silaze na zemlju, zemlja počiva pod nebesima, svatko je sada jak …' Ostatak pjesme je zauvijek izgubljen ili možda zaboravljen, ali je ostalo zapisano da je Madb izrekla i proročanstvo u kojem je pretkazala i najavila približavanje kraja 'Božanskog razdoblja' i početak nekog novog razdoblja u kojem će ljeta biti bez cvijeća, krave bez mlijeka, žene bestidne, muškarci bez snage, drveće više neće davati plodove, mora će biti bez riba, starci će davati pogrešne savjete, zakonodavci će donositi nepravedne zakone, ratnici će izdavati jedan drugoga, ljudi će postati lopovi, a na Svijetu više neće biti nikakvih vrlina. Athumanunh ne zna i ne razumije što je Badb imala na umu kada je izrekla proročanstvo, ali ono se ubrzo pokazalo istinitim. Naime, dolazilo je doba u kojem će Bogovi doživjeti svoj sumrak. Naime, došljaci su dolazili preko mora i nisu imali božanskih osobina, bili su samo ljudi. Veoma čudno i neobično, Athumanunhu potpuno nepoznato. Nikada i nigdje, niti u jednoj mitologiji ljudi (smrtnici) nisu pobijedili Bogove (besmrtne pravednike). No, to je tipično i jedinstveno samo za mitologiju Kelta.

Dakle, Ruadan se prerušio u ratnika Tuatha De Danann, što mu i nije bilo teško jer je bio napola bog. Tako je Ruadan stigao u tabor božanskih ratnika Tuatha De Danann. Usred tabora Ruadan je pronašao improviziranu kovačnicu u kojoj je božanski kovač Goibniu uz pomoć božanskog stolara Luchatainea i božanskog kotlara (brončara) Creidnie. Vidje tako Ruadan da Goibniu trima udarcima svog božanskog čekića kuje oštrice kopalja, vidje da Luchataine trima udarcima svoje božanske sjekire pravi drške za koplja i vidje Ruadan da Creidnie spaja ta dva dijela s tri brončana čavla. Ruadan pomisli da je ova božanska trijada zanatlija zapravo božanska tajna, te zamoli Goibniua da mu dade jedno koplje. Goibniu ništa ne sumnjajući odmah da jedno koplje Ruadanu koji čim uhvati koplje u ruku probode Goibniua. No, Goibniu istrgne koplje iz svog tijela i njime smrtno rani Ruadana. Ruadan smrtno ranjen vrati se među Fomore i tamo izdahne, a Goibniu krene prema božanskom iscjelitelju Diancecehtu koji je s kćerkom Airmid uvijek i u svako doba dežurao kod magičnog božanskog izvora nazvanog 'vrelo zdravlja'. Položi tako Dianceceht Goibniua u vrelo i rana mu odmah zaraste i zacijeli. Tako je zapravo magično 'vrelo zdravlja' bila ta tajna koju je Ruadan tražio, platio životom i nije je otkrio. Još dugo vremena 'vrelo zdravlja' ostat će tajna za Fomore i još mnoge božanske ratnike naroda božice Danu on je iscijelio i ozdravio. No, na kraju Fomori su ipak otkrili tu božansku tajnu. Naime, otkrio ju je mladi fomorski vođa Octriallach, sin Indecha. Octriallach povede nekolicinu svojih najboljih ratnika od kojih je svaki od njih nosio ogroman kamen iz rijeke Drowes. Tim velikim kamenjem Fomori su zatrpali čudotvoran božanski izvor stvorivši umjesto izvora kameni humak. Taj kameni humak još i danas se naziva Octriallachov kameni humak. Nakon ovoga Fomori će krenuti u otvorenu bitku s božanskim ratnicima naroda Tuatha De Danann.

Charmed · Malo ~ mače ~

Rat Bogova i Fomora

Uoči Samhaina dvije su vojske opasno stale jedna nasuprot druge. Bitka je mogla početi, jer bogovi su sada bili potpuno spremni, a Fomori još uvijek nisu vjerovali da će im se narod božice Danu doista suprotstaviti. Sam taj rat između Bogova i Fomora, po Athumanunhu, zapravo oslikava i vjerno dočarava način ratovanja drevnih Kelta. Naime, vode se bezbrojne pojedinačne borbe koje bi trebale odlučiti o samom ishodu bitke. Svakodnevno su se u dvobojima ogledavali ambiciozni suparnici, a vojske su i dalje mirno stajale i promatrale beskrajne dvoboje u kojima ipak nisu sudjelovali najbolji ratnici Bogova, ali niti Fomora. Tako bi ponekad pobijedio božanski ratnik, ali opet sutradan pobijedio bi ratnik Fomora i tako bi to trajalo unedogled, ali nešto se ipak događalo, što pak je Fomore zaprepastilo. Naime, kada bi koplja, ili mačevi, Fomora bili slomljeni u dvobojima, oni više nisu mogli biti uporabljeni u bitkama. Kada bi Fomorski ratnici u dvobojima bili ubijeni, više se nikada ne bi pojavili među živima. No, s božanskim ratnicima i oružjem bilo je drugačije. Slomljeno božansko oružje sutradan bi se u dvobojima pojavilo kao da nikada prije nije bilo rabljeno, a pali božanski ratnici drugoga dana pojavljivali bi se neozlijeđeni i opet spremni za bitku. Tako dok se broj Fomora drastično smanjivao, broj Bogova ostajao je isti. Zato Fomori odluče poslati nekoga da otkrije tu tajnu i misteriju Bogova koju oni nisu mogli razumjeti. Uhoda kojeg su Fomori odabrali bio je Ruadan, sin Bressa i Brigite koja je bila Dagdina kćer. Dakle, opet imamo nekoga tko je polubog, pa je samim time sličan Heraklu iz grčke mitologije.

Charmed · Malo ~ mače ~

Keltska božanstva

In Dagda (Dobri bog – po Athumanunhu) irski je bog keltske mitologije što je možda prije naslov nego ime. Ponekad se pojavljuje u mitološkim pričama i kao Eochaidh Oll athair (Sve otac – po Athumanunhu) kada nagovještava božanskog pretka, ali to nikako nije otac keltskih bogova. Nosi toljagu kao zaštitnik i posjeduje čarobni kotao kao opskrbnik. Veliki je uživatelj u hrani i spolnom životu, vođa je naroda Tuatha De Danann i nadzire druidsku čaroliju tijekom bitke bogova i Fomora kod Mag Tuireda.

Ogmios galski je bog mrtvih, naoružan je toljagom i u prikazima, te opisivanju drevnih keltskih mitoloških priča, Athumanunha je silno podsjetio na grčkog Herakla. Ponekad ga keltski mitološki prikazi prikazuju u obličju starca kojeg prate sretni i nasmijani sljedbenici čije su uši povezane lancem. U tom obličju Gali prikazuju Ogmiosa kao 'vodiča mrtvih'. Athumanunh ga ovdje dovodi u svezu sa irskim bogom Ogma.

Ogma koji je božanski ratnik prvak među irskim bogovima i predstavlja 'furor Celticus' (ratnička žestina keltskih ratnika koje se plaše i nepobjedive rimske legije – po Athumanunhu). Bog Ogma nadzirao je ratničku odvažnost božanskih ratnika tijekom bitke kod Mag Tuireda. Mitološke priče drevnih Kelta pripisuju mu i da je izumio Ogam gdje se tijekom pisanja rabi rez i potez i najvjerojatnije je imalo neko mistično značenje, možda poput runa.

Nantosuelta (nant – potok, velški drevni dijalekt – po Athumanunhu) galska je božica rijeka i potoka družica je boga Sucellusa (dobar toljagaš – po Athumanunhu), a po simbolu obličja (gavran) lako se može dovesti u vezu s irskom božicom rata Morrigan.

Morrigan (velika kraljica – po Athumanunhu koji je još raspoznaje i kao 'kraljicu prikaza ratnih') uobličuje tri božice rata drevnih Kelta Badb (vrana pepeljasta – po Athumanunhu), te Nemain (ratna mahnitost, bijes, srdžba – po Athumanunhu). Dakle Morrigan, Badb i Nemain javljaju se kao tri gavrana zlosretnika koji su loš predznak ako ih se vidi prije bitke (prema mitologiji Kelta – po Athumanunhu). Morrigan je bogovima predskazala ishod bitke tako što je onima koji će pasti u bitki oprala opremu. U toj mitološkoj priči, drevnih Kelta, Morigan se javlja u obličju mlade djevojke pralje na gazu, preko kojeg bogovi trebaju priječi rijeku da bi započeli bitku s Fomorima.

Bogovi odlaze – otočje Avalon (Hy Breasail)

Jedino u keltskoj mitologiji smrtnicima je pošlo za rukom da poraze bogove što predstavlja jedinstven i neponovljiv slučaj koji nije zapisan ni u jednoj drugoj Athumanunhu poznatoj mitologiji. No, pobijeđeni narod božice Danu, božanski narod Tuatha De Danann, tim porazom nije izgubio svoje božanske osobine i dalje je štovan od naroda Kelta. Lišeni svojeg obitavališta u dotadašnjoj zemlji koju sada napućiše smrtnici, bogovi su morali potražiti novi dom. Tako nakon dužeg vijećanja bogovi odluče da se presele na nepoznati i smrtnicima neznan otok na zapadu. Mitologija je to ovako zapisala: '… bila je to otočna dolina Avalon, gdje tuča, kiša i snijeg nikada ne padaju, ni vjetar snažno ne puše. Tamo na Zapadu počiva duboka dolina, sretna i lijepa, čije su zelene hladovite udoline okrunjene morem modrim i ljetnim, a čuvaju je redovi ratnika božanskih …' Ta zemlja vječne ugode opisivana je u mitologiji Kelta na izuzetno mnogo načina i nazivana bezbrojnim imenima poput 'Tir Taingire' (Obećana zemlja – po Athumanunhu), 'Mag Mell' (Dolina sreće – po Athumanunhu), 'Tir nam beo' (Zemlja življenja – po Athumanunhu), 'Tir nam og' (Zemlja mladosti – po Athumanunhu), ili Hy Breasail (Bresalov otok - – po Athumanunhu). Upravo ova posljednja narečena najbrojnija je u spominjanju i u pričama mitologije Kelta. Mistična je to zemlja divljenja i čuđenja, a priče o njoj još ni danas nisu izblijedile. Na starim je pomorskim zemljovidima čak prikazivana i kao stvarna što pak je možda, po Athumanunhu, navelo španjolske mornare koji su se iskrcali na nepoznatoj obali, a za koju su pomislili da je to Hy Breasail i nazvali je Brazil koji i mi danas prepoznajemo na kontinentu Južne Amerike. Doista, drevni su Kelti bili uvjereni, da ako se pozorno motre određene Zvijezde s najzapadnijih obala današnje Irske, a isto tako i današnje Škotske, na trenutak se može uhvatiti bljesak zalaska Sunca u tamnopurpurne sfere mora mističnog Avalona.

Charmed · Malo ~ mače ~

Uspon boga Sunca – Lugh dalekometni strijelac

E, sada će Athumanunh malo zakomplicirati na samo sebi svojstven način. Bogovi Kelta zapravo su ispremiješana Galska, Irska i Velška mitološka božanstva, pa bi možda to neke moglo i zbuniti, no, potrebito je samo pozorno pratiti Athumanunhova objašnjena i neće biti zabune. Hajdemo onda nekim redom samo Athumanunhu svojstvenom i razumljivom. Usprkos svrgnuću Bressa, Fomori još uvijek traže da im bogovi plaćaju danak koji su svake godine dobivali na brdu nazvanom 'Balorovo brdo'. Jednom tako kada su Fomori čekali da im bogovi (Tuatha De Danann – po Athumanunhu) dođu izraziti svoju pokornost, naklonost i poslušnost, ugledaše oni kako im se približava mlađahan bog na konju Manannana (Sjajna griva – po Athumanunhu) Bog je na sebi nosio štitnik i oklop kroz koji niti jedno oružje prolazilo nije, a bio je naoružan mačem, sjajnim štitom i otrovnim strijelama. Poput sunca zalazećeg, barem tako priča mitološka priča, bijaše sjajan izgled njegova lica i čela njegovog. Fomori ga nisu mogli pogledati u lice poradi snage njegova sjaja. Dakako, bio je to Lugh Dalekometni (Svijetleći, onaj koji je Samildanach – vješt mnogim umijećima kazao bi Athumanunh, božanski izumitelj, a kasnije će postati zapovjednik Božanske vojske Pravednika naroda Tuatha De Danann. Sjuri se tako Lugh među Fomore, rastjera i pobi ih mnogo. Bio je to povod za rat koji će izbiti između Fomora i Bogova. Vojsku Fomora činile su grozne izgledom vojske koje su okupili i doveli Elathan, Tethra, Indech, (ovo su zapravo kraljevi Fomora – po Athumanunhu), zatim sam Bress, Balor, Cethlenn (Krivi zub - po Athumanunhu), žena Balorova i njegovih dvanaest bijeloustih sinova. Bilo je tu na okupu mnoštvo fomorskih ratnika i druida. Na drugoj strani Lugh je okupljao ratnike Tuatha De Danann, te su započele priprave za rat koje potrajaše punih sedam godina.

Charmed · Malo ~ mače ~

Bogovi dolaze – drevni božanski preci Kelta

Na početku, u mitologiji Kelta postojalo je, a mnogo prije dolaska božanstava Tuatha De Danann, drevno i maglovito kraljevstvo drevnih žitelja. Tako mitologija Kelta prepoznaje dvije božanske nebeske dinastije ljudi koje su prethodile dolasku Naroda božice Danann. Prva dinastija sebe je nazivala 'Rasa Partholon' i predstavljala je dvadeset i četiri muškaraca i dvadeset i četiri žena, a pojavljuje se na dan koji je po našem kalendaru jednak 1. svibnju, a posvećen je bogu Bileu – bogu smrti. Ubrzo se narod Partholon, s prvotnih 48, povećao na 5000 žitelja. Rasa Partholon također je ratovala s Fomorima i to izgleda vrlo uspješno. U mitološkoj dolini Ith, Partholonci su nanijeli odlučujući poraz Fomorima kojima je tada zapovijedao demon naziva Cichol Beznogi. Porazom fomroske izobličene i monstruozne vojske nastupio je mir koji je potrajao čitavih 300 godina, a onda je opet na 1. svibanj zavladala nepoznata epidemija koja je pokosila i desetkovala Partholonce, te prvotne mitske pravednike. Epidemija je potrajala tjedan dana, a kada su Partholonci shvatili da će ih ona potpuno izbrisati s lica Zemlje svi preostali okupili su se u prostranoj ravnici koja je nosila ime Senmag (Stara ravnica – po Athumanunhu) u namjeri da se olakša živima pokapanje mrtvih. Mjesto na kojem su pokopani posljednji preživjeli Partholonci postoji još i danas pored grada Dablina u Irskoj, a to je brdo naziva Tallaght. Dakako, Partholonci su ga nazvali Tamlech Muintre Partholain (Grob Naroda Parholonskog – po Athumanunhu). Nakon 'Rase Partholon' pojavljuje se druga nebeska dinastija nazvana 'Rasa Nemed'. Baš poput svojih prethodnika i narod Nemed tukao je četiri uzastopne bitke s groznim Fomorima. No, nakon tih bitaka umire prvak Nemed i Fomori pod vodstvom svojih kraljeva Morca sina Delovog i Conanna sina Febarovog potiskuju Nemede, te grade toranj na otoku Tory, glavnom fomorskom uporištu. Narod Nemeda morao je Fomorima plaćati strašan danak svakog dana Samhaina i to u vidu dvije trećine djece rođene na taj dan. (Ovdje keltska mitologija pomalo počinje sličiti grčkoj i to onoj o Minotauru gdje Teba mora plaćati danak u mladićima i djevojkama koji kasnije posluže kao objed strašnom čudovištu Minotauru, dok to napokon ne prekine junak Tezej – po Athumanunhu) Očajnički Narod Nemeda napada fomorsko uporište i zauzima ga, ali platili su visoku cijenu. Od njih 16 000 koji su napali uporište Fomora, preživjelo ih je svega 30, a na kraju i oni nestaju u mitološkim maglovitim misterijima i tajnama. Neposredno pred dolazak bogova Kelta zemlju nastanjuje misteriozan narod tamne puti i izrazito kovrčave kose, a kako Kelti sebe smatraju 'djecom Svijetla', oni su te narode koji su živjeli prije dolaska njihovih bogova nazvali 'djecom mraka'. Doista, nazivi plemena tih tamnoputih prethodnika Kelta imaju imena koja tomu govore u prilog. Tako raspoznajemo slijedeća plemena: Corca Oidce (Ljudi mraka – po Athumanunhu), pa Corca Duibhne (Ljudi noći – Po Athumanunhu), nadalje ti 'sinovi tame' svoju zemlju nazivaju Hi Dorchaide (Zemlja noći – po Athumanunhu). Bilo kako da bilo keltske mitološke priče pričaju da su njihovi bogovi stigli s Neba, ali kasnije verzije kazuju pak o dolasku keltskih bogova sa sjevernih i južnih otoka Svijeta. Bogovi Tuatha De Danann, keltska mitološka božanstva, žive u četiri mitološka grada naziva Findias, Gorias, Murias i Falias, a u tim gradovima oni uče magiju. Četiri su glavna misteriozna predmeta moći tih božanstava, a to su Nuadin mač kojemu nitko nikada nije pobjegao, a niti se od njegovog udarca oporavio. Mač je izrađen u mitološkom božanskom gradu Findiasu. Iz mitološkog grada Goriasa dolazi užasna omča boga Lugha, iz Muriasa strašan kotao božice Dagde, a iz Faliasa tajnoviti kamen boga Fala (kamen Sudbine – po Athumanunhu).

Charmed · Malo ~ mače ~

Bogovi Kelta – stanovnici Prošlosti daleke i ponora Vremena

Kao i u drugim božanskim panteonima (nebeskoj hijerarhiji – po Athumanunhu) drugih i inih drevnih naroda, tako je i u mitologiji Kelta, baš onako kako je to Athumanunh i očekivao kada je na 'brdu na kojem plaču ptice' prvi put u ruke uzeo prašnjavu knjigu što toliko tajni Kelta znade. Naime, mitološki likovi, božanstva i njihovi protivnici zakleti (Dobro i Zlo – po Athumanunhu) također su zorno i strogo podijeljeni i odijeljeni u dva oduvijek i zauvijek suprotstavljena tabora. Baš onako kako se Olimpljani bore s Titanima, onako kako se bore Deve s Asurama, tako i kod mitologije Kelta postoji Božanska vojska pravednika koju snažno ustrojiše bogovi Dana, Svijetla, Života, Plodnosti, Mudrosti i Dobra, a na drugoj su strani zakleti im protivnici i ljuti neprijatelji Demonski ratnici Noći, Tame, Mraka, Smrti, Neplodnosti i Zla. Prvi su potomci božice Danu i po njoj nose ime zajedničko – Tuatha De Danann, a ako Vam Athumanunh prevede bilo bi to ' Narod božice Danu'. Drugi su okupljeni oko još jedne drevne božice imena Domnu i po njoj nose zajedničko ime – Fo Mori Domnuu, pa ako Vam Athumanunh opet prevede bilo bi to 'Stanovnici dubokog morskog Ponora'. Ove druge , dakle zločeste bogove demone Athumanunh naziva jednostavno – Fomori. Davno, jako, jako davno prije iz zagrljaja Kaosa i Stare Noći rođeni su Fomori koji bijahu ogromni i deformiranih obličja. (Athumanunh ih ponekad voli prikazivati kao kombinaciju grčkih Kiklopa i Meduze.) Fomori su dakle stariji od Bogova Tuatha De Danann, ali davno je prije bilo zapisano i predodređeno da će oni na kraju pasti u strašni Bezdan – Ponor Vremena kako to navodi Athumanunh. No, Vrijeme kao strašni i neumoljivi sudac koji nikoga ne štedi iznjedrilo je doba Beltaine i doba Samhain u kojima dolaze bogovi mitski pravednici. Dakle da Athumanunh zaključi – Kelti štuju solarna božanstva, no, ipak božanstva Kelta pojavljuju se u drugom dobu Vremena, pa tako Kelti zapravo veće značenje daju ekvinocijima nego solsticijima. Tako je i Beltaine – proljetni ekvinocij koji označava početak ljeta, a Samhain – jesenski ekvinocij pak označava kraj ljeta predivnoga. Eto tako, negdje daleko u najdubljim mitološkim zapisima koje zapisa Athumanunh još davno prije, drevni Kelti upravo noćas, točnije ove izuzetno vruće i sparne Noći, slave dolazak svojih bogova koji će započeti tešku bitku sa strašnim stanovnicima mora dubokog …