Enes Kišević

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Pahulje, pahulje, pahulje...

Sve sto nize padam
sve vise svijet se veseli.
U padu se masovno dopadam.
Svatko me gazit pozeli.

Slobodno gazite, onako svojski,
bez milosti, bez dobrote.
Ja padam, madam, za vasu srecu.
Za kulisu vase ljepote.

Samo bez njeznosti, molim,
ne snijezite, gazite jace!
Stvarno me nista ne boli,
probajte cizmom, dapace.

Bez bojazni, krzneni zimzeleni,
divljac je na banketu.
Zduznije, zduznije, ingeniozni,
do guse mi zarijte petu.

Nesto premeko gazite krhki.
U padu vrlo smo bliski.
Uceni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se, gazite jace,
koliko srce vam voli.
U ime ciste duse sto place
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo, gradski cistaci jave!
Ne lopatom, sad cu se dici.
Vec oblak bijelom gestom zove -
bez traga cu, bez traga, otici.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Otvoren kavez

Nesto se divno desava s nama,
osjecas li to i sama?
U nama se pomicu neke granice
sto su nas stezale godinama.

I nasa ljubav,
ko ptica u kavezu
kad joj otvoris vrata,
ustreptala gleda u beskrajnu plavet,
i od ljepote strah je hvata.

Vec sama pomisao da je slobodna,
da moze zaparati visine modre,
kavez joj cini vecim od svemira,
vecim od njene slobode.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

S glavom cvijeta

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen, za ovo tijelo u dusi.
Ko cvijet sto se lomi pod teskom glavom
i mene ce tvoja ljepota da skrsi.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ode naša ludost divna

Kao da neko guske čerupa -
Nebo se zaperja
Ne znam što mi bi,
Podigoh ruku
I rekoh:
"Ode moj šal!"

"Ode moj šešir"
Ti prihvati igru,
I zakači šešir u zrak.
"Ode moja knjiga",
Uzvratih mirno.
Prestrašen graknu mrak.

"Ode moja tišina",
Ti radosno ciknu
"Adieux mon sher rochar!"
"Ode moja šubara"
Učtivo viknuh
"Moj kroljik daragoj,
Prašćaj!"

"Ode moj ogrtač",
Ti šapnu stidno,
Plešući valcer divljinom.

"Ode", zanijemih.
Gle, noć se gluha ogrnu pelerinom.

"Ode moj hubertus",
Naglasih značajno.
"Što je to za jednog kralja".
"Ode moja ogrlica",
Ti uzdahnu nježno -
I poprska krv koralja.

"Ode moj opasač"
"Ode moj pas".
U snu se osmijehnuše breze.
I haljina tvoja u slapu skliznu:
Dva uštapa prekriše zvijezde

Strepeći da ne vrisneš:
"Ode moje tijelo",
Povukoh te put kućnog dima.
Za nama snijeg je tragove meo..

O, ode naša ludost divna.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Smrtne ruze

Bokori ruza mirisom zubore
Oko tvoga cela blijeda, zamisljena.
Kroz zatvoren prozor zore svijecom gore.
Na krevetu lezis od sna ispijena.
Pijana od ruza. U smrt zaljubljena.

Vani tresnja miri prvim pahuljama
Moje misli k tebi pcelama se roje.
Ti smijesis se mrtva u bijelim haljinama,
Dok pred kucom svati smrznuti -
Propeti konji ukopani stoje.

Spavas poput cvijeta u knjizi,
Pritjesnjena izmedju smrti i zivota.
I kao da nisi zena.
Sva si u snu ljepota.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Neki stid

Na zlo sam odavno vec okornjacio,
jos jedino dobrota cista mene gane.
O pete sam zavist okacio.
Cvijetom moje zarasle su rane.

Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mrznje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.

Pa ipak se katkad cutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajuci kud bih sa ocima.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Zašto se djeca ne smiju

To što prolaze starci zamišljeni,
Što misli im o smrti obraze piju,
To još razumijem, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

I to što pored zrelih žena
Prolazi svijet umornih očiju -
I na to sam se navik'o, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

To što se u metrou ni riječ ne čuje,
Što parovi ruke u džepovima kriju -
To je već normalno, al' mene plaši,
Zašto se djeca ne smiju?

To da um služi jedino za to:
da o novcu sanja i plod u embriju -
I to sam prošao, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Bijeli sni

Crkavica.
Snijeg se kezi.
Cvokoce.
Skrguta.
Skripi.
Prosinac bjelac
Krosnje brezi
Zaplice,
Zasipa,
Sipi.

U guste pletenice vijavica
Uvijen svaki je put.
U glasu ptice zacakli se
Cvrkut zamrznut.

Sve vise snijezi,
I snijezi,
Nebo se pred ocima bjelasa
U ranjenoj zvijeri sto bjezi
Cijepa se lavez pasa.

A negdje
U drvenoj izbi
Gdje vjetar - vepar vije,
Gdje vucije oci zezu,
Ljubav se moja krije.

Oko nje vampiri kruze.
Krhki leptiri lete.
Padaju snijezne ruze.
Mecava zavija.
Mete.

Dok cjelac uz prozor rze,
I glogovo drvo pucketa,
Ona na medvjedjem krznu
Cvili u svili ljeta.

U njoj jos more romori,
Valovlje u njoj jos dise,
Suncem cjelova gori,
Sjecanjem sva mirise.

Na nekoj divljoj plazi
Jos za njom uzdisu vali,
More je obalom trazi,
Zovu je daleki zali.

Sve vise snijezi,
I snijezi,
I vjetar - vepar vije...
U nekoj drvenoj izbi
Sad moja ljubav bdije.

A nad njom mjesec laje
Ko bijesan pas bez lanca
Ko ludjak u kosulje vezan
Vristi na ledjima vranca.

Ona uz okno sjeda.
Duhova ledi se dah.
Od njene kose krijese
Pauka hvata strah.

Upire pogled daleko.
Dok planina prahom se rusi,
More se pahulja ljulja
U njenoj samotnoj dusi.

hada26 · Početnik Domaćeg.de

Kako je tesko biti

Ako me ima,
ako jesam,
prihvati me u biti.

Ako te ima,
znas i sam
kako je tesko biti.

...
Ulovljen u zivot
covjek sveukrug gleda
trazeci izlaz