Kako izgraditi dobar, partnerski odnos sa školom?

foryou10 · Iskusni član

Mnogo je knjiga napisano o saradnji porodice i škole, ali se sve u suštini svode na isto: roditelji trebaju što više biti uključeni u odgojno-obrazovni sistem škole, što češće razgovarati sa nastavnikom i zajedno s njim dijagnosticirati problem djeteta i, opet zajedno, rješavati ga.
Pogrešna je, iako nažalost dosta ustaljena, logika roditelja koji smatraju da ako im dijete ima dobre ocjene u školi, oni nemaju potrebe čak ni da dolaze na obavezne roditeljske sastanke.
Kakav je vas stav ?

whitesnake1710 · Dobro upućeni član

Mislim da roditelji moraju da budu vrlo aktivni kad je skola u pitanju, bez obzira da li su im deca dobri odlicni ucenici ili ne. Ne radi se tu samo o ocenama. Ponekad i ti odlicni djeci umeju da prave s**nja ili da nagovaraju drugu decu na nesto (imam takav jedan primer). U skoli se mnogo vise ispoljava ono sto im je u srcu nego kod kuce. St iz straha, sto iz lose komunikacije, tek deca nisu u kuci ista kao i u skoli, to je sigurno. Mislim da je veoma bitno da roditelji idu redovno u skolu i da se redovno konsultuju sa uciteljima, nastavnicima, profesorima...

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Shvatanjem činjenice da se učitelji, nastavnici, profesori jednako zalažu za dobrobit deteta, pošto iz sopstvenog iskustva i iskustva svojih kolega stičem utisak da smatraju da smo u suprotnim taborima Rolling Eyes

Svakako ne prečest, ali redovan odlazak u školu, naročito ukoliko je dete lošiji đak i problematično, što ne znači da se, ukoliko nije, ne treba interesovati Wink

Vrlo često se desi da dete ne prenosi pozive i poruke učitelja/razrednog starešine, beži od odgovornosti i sl. Zato je neophodan redovan kontakt sa školom lično, da tako kažem Wink

Roditelji i škola trebaju i moraju da sarađuju, sve su to, after all, naša deca Very Happy

crnibiser · samotvoja24

E o ovome ja raspravljam u javnom zivotu u zadnje vrijeme skoro pa svakodnevno.

Naime skoro ce kraj godine , a uciteljica mojega sina jos nije odrzala ni jedan jedini roditeljski sastanak.Ja redovno idem na informacije jednom sedmicno , a po potrebi i vise.
Danasnja skola mi se nikako ne svidja..jer se sve svelo na to da djeci u skolovanju najvise pomazu roditelji , jer ako ja kao majka ne sjednem kod kuce sa svojim sinom on u skoli ionako nista i ne nauci..katastrofa.

Smatram da uciteljice i ucitelji trebaju da budu odskocna daska , a roditelji naravno MORAJU da budu velika podrska ne radi ucitelja vec radi svoje djece.

Medjutim iz svakodnevnih primjera vidim kako je taj odnos pomoci i zaineresovanosti roditelja /naravno od slucaja do slucaja/ sve manji.
Recimo u razredu s mojim sinom idu dva djecaka koji su prvo jako hiperaktivni , nestasni , zlocasti i nezainteresirani za skolu. Prvo sto stalno tuku drugu djecu , lome im skolski pribor , kidaju sveske i knjige , itd.
Uciteljica je nekoliko puta pozivala njihove roditzelje medjutim dobila je odgovor da njihova djeca nisu takva i da ona/uciteljica/ prestane na taj nacin obiljezavati njihovu djecu.

Podrska roditelja i zanimanje za svoje dijete u skoli je jako bitno ,ali slabo se iko bavi s tim na zalost.