Poezija u muzici

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Mnogi tekstovi pesama iliti lyrics su, mada ponekad prozaichni, nesuvisli i neoriginalni, opet veoma chesto toliko dobri da ne samo da dobro zvuche uz odredjenu melodiju i slushani su, vec su i poetski kvalitetni.

Koji su vashi favoriti?

Pored Djoleta Balashevica (o kome tema vec postoji, a u vezi sa ovim Smile

) koji jeste pesnik i chiji tekstovi pesama jesu poezija, izdvojila bih (za pochetak Smile

):

Za godine tvoje-Van Gogh

Kazi mi,
Da li kad mislis na nas
Tisina vlada poljima
Koja cuvaju sve nase tajne

Secanja,
Imaju pravo na nas
I svakog jutra bude me
Placem u sebi, lagano umirem

Zasto bih plakao
Ali ponekad, uvek sama od sebe
U more padne od milion jos jedna
Topla suza za tebe
Zasto bih plakao
Vidis ponekad snovi dobiju krila
Evo dajem sve svoje
za godine tvoje
I sto si nekad mi bila

Nadam se,
Dok dani puze kraj nas
Da mozda negde i ugledam
Te stope tvoje cekam citav vek

Zaveden mirisom sna
Koji krade mi dusu
A znam da nemam pravo
Ne nemam pravo na nas

Beautiful Maria of My Soul-Los Lobos

In the sunlight of your smile
In the summer of our life
In the magic of love
Storms above scattered away

Lovers dreaming in the night
Reaching for paradise
But as the dark shadows fade
Love slips away

On an empty stretch of beach
In the pattern of the waves
Drawing pictures with my hand
In the sand, I see your face

Skipping pebbles on the sea
Wishing for paradise
Sand castles crumble below
The restless tides ebb and flow

Listening to a shell
Hoping for your voice
Beautiful Maria of my soul

Though we'll always be apart
Locked forever in a dream
If I ever love again
Even then, nothing will change

And the taste of you remains
Clinging to paradise
But as the distance from you grows
All that my heart ever knows
Hunger for your kiss
Longing for your touch
Beautiful Maria of my soul

Filling all my nights
Haunting all my days
Beautiful Maria of my soul

Please, gledajte da ovde izdvojimo tekstove vredne iz ugla poezije, ne prosto one koji nam se subjektivno dopadaju zbog same pesme/melodije/aranzmana i sl. (za to postoje sobice Domaci Lyrics i Strani Lyrics Smile

), vec one koji su vishe od toga, one koji su muzika za (poetsku) dushu Smile

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Nemoguće da ne znate nijednu pesmu koja je poetična, zapravo, čiji je tekst čista poezija... Rolling Eyes

Ali, zato ja znam Wink

Deo je u mom potpisu Wink

Dodirni me - Galija

Gledam te nekim drugim očima

Upravo onako kako ne treba

U tebi je Vojvodina zaspala

Sto izvora nigde obala

I ne shvatam šta mi se dešava

Nedostaje mi reč koja rešava

U tebi je neka tajna ostala

Ko muzika starih majstora

Dodirni me sasvim slučajno

Poljubi me, filmski, nestvarno

I najlepše kad je prestani

Okreni se i nestani

Osećam nešto čudno u vazduhu

Ceo svet na jednom jastuku

Na postelji od punog meseca

Nikom se ovde ne spava

I evo još jedne...

Ako znaš bilo što - Azra

ne znam sto da radim sa sobom
na sta misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto

Moytsa · Prijatelj foruma

NE DAJ SE, INES

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas ako me tko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Moytsa · Prijatelj foruma

POPODNEVNA PJESMA

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbuđenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščenićkom mljekarstvu
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kazem: šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite još ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas viđao
Između dva neodređena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašenu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957., 58. i slijedeće
šteta, nepovratno šteta

Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene....

Moytsa · Prijatelj foruma

Dušo moja ...

Dušo moja, ja ne znam više,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kiše,
pod mračnim prozorima tvojim!

Dušo moja, i kada krenem,
htjeo bih opet da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!

Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego išta ima!

Dušo moja, k'o kaplja vode,
i ti se topiš na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!

Dušo moja, ti umorna si,
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi, što se gasi,
ja tražim svjetlost, koje nema!

Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit' ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!

Moytsa · Prijatelj foruma

RODOLJUBNA PJESMA

Ne mogu napisati pjesmu u Moskvi
u visokoj snježnoj sobi zorom
između rasporenih kofera
sobarica mi tepa kao majka
i obavljamo sitnu trgovinu
nešto najlona i čokolade
ne mogu napisati pjesmu
suočiti se s ovim papirom
sa svojom olovkom
krevet je zapaljen poda mnom
ovaj osjećaj privremenosti
i gluhoća krajobraza u Francuskoj
moje se misli svojevoljno
izražavaju drukčije
rječnik mi se otima
govor mi se ni na šta ne odnosi
ptice koje udaraju o zidove
vraćaju se obezglavljene
kao vokali konzonantni moj
dalmatinski naglasak
moje mi oči ništa ne objašnjavaju
pred slapovima Rajne
ništa mi ne kazuju
mirno selo luđaka u okolini
plovidba sjevernom rijekom
utvare vrtni patuljci i
Wagnerova glazba
kraljevski podrumi kasni barok
nema pjesme u Parizu
moja se izbjeglička vlada rasula
ostajem u predvečernjem Salzburgu
na terasi kavane Glockenspiel
zagledan u tamnu Mozartovu statuu
juhu od kornjače i pivo
kakav mi je to život
ne mogu napisati pjesmu u kiši
Bruxellesa u Riu
u planinama što više nad Insbruckom
i u zagrljaju žene koje ljubavni
jezik ne poznajem
mijenjanje novca suveniri nemoguća
ishrana razglednice Zlatna Praha
samo su izmijenjeni oblici
moje samoće moje neizlječive čežnje
moje bolesti za tobom nesreće i nade
siromaškog porijekla i pripadnosti
ali tu ipak nema pjesme
potrebna mi je jedna ogoljela
ljetna postaja na pruzi
Perković - Šibenik
uvaljena u jaru zlato i kamen
koji se sklapa nad mojom glavom
kao dva vala
potrebna mi je modra zagrebačka kiša
sredinom rujna
moj auto moje cigarete i rakija
kino "Jadran"
da se uspostavi kakav takav način
glasovir u skromnom potkrovlju
i tvoje tijelo
more pod nogama i hvala Bogu stigli smo
kuhinja moje majke u rumenoj rasvjeti
"Slobodna Dalmacija" i slika u novčaniku
potrebni su mi da nešto kažem
da jedan osjećaj na najasnom putu privedem kraju
da jednu misao smirim
da načinim malo reda
u svojoj duši i napišem pjesmu.

Moytsa · Prijatelj foruma

ZAGRLI ME

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...

Moytsa · Prijatelj foruma

NISAM TI DOSPIO REĆI

Nisam ti dospio reći
što si mi sve dala
sada je već kasno
al'mislim da si znala

Nisam ti dospio reći,
što mi je tvoje tijelo
ja sam pisao riječi
ti pripremala jelo.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena

nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati

Nisam ti dospio reći
ili to nisam znao
svjetlost pada u more
onda je zastor pao.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.

Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.

Moytsa · Prijatelj foruma

Never more

nikad više, nikad više
miris vrtla poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše

nikad nisam znao uživat
u šouvima, slavi
za mene je bija vrtal
di se kupus plavi

nikad više, nikad više
miris vrtla poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše

skupija san sve mirise,
oštarija,žena
ali miris mokre zemje
kapule,selena

nikad više, nikad više
miris vrtla poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše

kad nevera litnja prođe
zamiriše bor,
al već čujem na engleskom
never mor,never mor

učini se da sve imam
al u niko doba
zaželi se moja duša
kukumara,boba.

nikad više,nikad više
miris vrtla poslin kiše,
nikad više,nikad više
miris vrtla,poslin kiše.

kad nevera litnja prođe
zamiriše bor
al već čujem na engleskom,
never mor, never mor.

učini se da sve imam
al u niko doba
zaželi se moja duša
kukumara,boba.

nikad više, nikad više
miris vrtla poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše
nikad više, nikad više
miris vrtla, poslin kiše

Lilly lovedoll · ***GiMmE mOrE***

Poludela

Sedeo je preko puta mene
u kafe baru na peronu
dok cekali smo voz za jug da krene
zalutali u vremenu

Gledao je negde u daljinu
cinilo se k’o da sanja
od ljubavi do tuge nit je tanka
a moja je ipak najtanja

Poludela, za jedan dan
sada zivot dajem ako me se seti
poludela, al’ dobro sam
jer to sto srcu prija ne moze da steti

Poludela, za jedan dan
pa ga od tada nocu sanjam vrlo cesto
poludela, al’ dobro sam
i u grudima mu cuvam jedno mesto

Rekao je tiho dovidjenja
i pruzio mi ovlas ruku
sa tom se slikom svakog jutra budim
na jastuku, na jastuku

Put me vodi na sve cet’ri strane
al’ ko za inat nikad vise
tamo gde jos jedna kosa plava
na jesenje kise mirise

gorantri · Početnik Domaćeg.de

Jedina,ponoc odzvanja
jesi li zaspala na ruci dragoga?
Znas li tu sam ja
provodim noc bez sna,
ispod tvoga prozora
kraj tvojih uzdaha.
Hajde sklopi oci
nestani u san,
docicu ti u snovima
kad noc proguta dan.

Docicu ti u snovima kad noc proguta dan,
pascu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan.
Docicu ti u snovima da ti ukradem poljupce,
naka vrijeme samo leti
jos uvek volim te.

A onda jutro je,
tiho budis se
pogledas covjeka sto spava kraj tebe.
Onda zaplaces jer to nisam ja,
koga si voljela prekasno jedina.
Ne placi,cekaj do veceri
kad zvjezde na nebu zasjaju,
cemo se ljubiti.

sara65 · Početnik Domaćeg.de

Kao i jučer

ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godine
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda

kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađeš tragove sjećanja
možda ne razumiješ
ali volim te

krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve

kao i jučer
iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ
ali volim te

otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara
možda umišljam
htio bih da budeš sretnija

kao i jučer
iza zavjese
igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
možda ne razumiješ
ali volim te

gledam kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće

kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ
ali volim te

kao i jučer
iza zavjese