Enes Kišević

foryou10 · Iskusni član

Enes Kišević, bosanski pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1. maja 1947. god. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Član je DKH-e i UDUH-e. Igrao je u više kazališnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, talijanski, turski, mađarski. Urednik u časopisu "BEHAR" i član glavnog odbora Kulturnog Društva Bošnjaka Hrvatske, "Preporod" od 1995. Profesionalni je glumac i književnik.

Bibliografija
· Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled(1976),
· Sve mirim te svijete(1976),
· I ništa te kao ne boli (1980),
· Mačak u trapericama (igra za djecu 1979),
· Na ogledalu lice umij (igra za djecu 1979.),
· Due Pozzi Verdi(izbor pjesama na talijanskom 1987.),
· Erosa sjeme(1986),
· Lampa u prozoru(1987.),
· Sijeda djeca (1992.),
· Snijeg u očima (1993.),
· Havino preklinjanje (1995.),
· Dever ćuprija (1996.),
· Svjetlost je Tvoja sjena (2002)

Filmografija
· "U raljama života" (1984)
· "Nepokoreni grad", TV serija (1981)
· "Balada o jednoj zastavi" (1976)

Književne nagrade
· Nagrada društva književnika Hrvatske,
· Nagrada "7 sekretara SKOJ-a",
· Nagrada “Zmajev štap” na Zmajevim dečjim igrama u Novom
Sadu,
· Nagrada Politikinog zabavnika za najbolju dječiju knjigu u
bivšoj Jugoslaviji za 1979.
· 2003. dobitnik nagrade "Zvonimir Golob"

Ne govori nikad o onom, što oči tvoje ne vide.
Nemoj da tvoje se oči rođenih usta stide.

Vatra vatru ne gori

Pod tvojim pasom -
korice vruće.
Pod mojim pasom
jatagan go.

U tvojim očima -
modar grom guče.
U mojim očima
pjeni se konj.

Sa tvojih kula
dva topa tuku.
S tri tisuće zuba
osmijeh ti sja.

U meni vatra -
pola od ognja.
U tebi vatra -
pola od sna.

crnibiser · samotvoja24

VELIK KAO DIJETE

Znas li sto cu ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu svijete ?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja cu postati dijete.

Najljepse je kad odrastes,
a ostanes djecji stvor,
pa svi misle da si velik
zato sto si profesor.

Sto si doktor od imena,
strucnjak za rakete-
a ne znaju da si velik
zato sto si dijete.

Mozes biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.

Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja cu ostat' dijete.

Enes Kisevic

crnibiser · samotvoja24

BUDI SUNCE POEZIJE

Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze

Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga

Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi

I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.

Enes Kisevic

SheDevilx · Početnik Domaćeg.de

Nedjeljivost

Osvajati tvoju ljubav,
Osvajati tvoju slobodu:
Isto je
Sto i svijetlost razlamati.

Dijeliti mene od tebe,
i onda kad nas nema:
Isto je
sto i more razdvajati.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te

Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
Svima je kao ludo

I ti si kao sretan.

....

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ti pišeš

Ti pišeš:
kako se treba igrati i igrati,
a meni kažeš:
-Sakupljaj te igračke! -
Ti pišeš:
kako treba maštati i maštati,
a ne vidis od nosa
ni bijele mačke.
Ti pišeš
o nekoj slobodnoj slobodi,
a meni:
-Mir! Tišina!' - vičeš.
Ti pišeš
kako sunce dan u šetnju vodi,
a vani najobicnija noć je,
pjesniče.
Ti pišeš
o nekoj tamo sreći,
o nekoj ljubavi,
i nekom miru...
A ja i noćas sam moram leći.
Laku ti noć , pjesmo na papiru!

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Zajedno ćemo svući tijela

Ne gusi krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noc
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svuci tijela
i smijat cemo se
i smijat cemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drzi
za moje ruke od svjetla

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Između dva krika

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini

Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Sunce, vjetar i ti

Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme će mirisati pred kišu
Žito će snivati Van Goga
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapahnuti.

Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišene neke slobode
Nedeljiva od svega što vidiš:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat će glave
Ružama dah će stati
Za vitkom pojavom tvojom
Sve će se okretati

I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje pršte u prozor boje,
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoleti neće,
Za kosu ćete ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat

"Moja si", siktat će vjetra
Za vratom studeni zubi.
Dobacit ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.

"Ne bježi", bjesnit će vjetar,
"Nećeš se oteti lako!"
I zaskočit ćete pod suknju -
Put bijela bljesnut će zrakom.

Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim ću, tiho, u pjesmi
Otškrinuti oblake lake,
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.

Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut
Od nožnog palca do čela
nevidljiva vatra će liznut.

Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje će rasti.

Osjetićeš pod čaškom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamečić
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv će širiti vrela -
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Brzo se sakrij u mene

Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da neznam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.

Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

U nama su samo oči žive

Nismo mi to
Što naša tijela hoće,
I što se sada
U jednom grču lome,
Mi ljubavi smo
Samo dvije samoće
U životu ovom providnome.

Ko oka dva
Što zajedno gledaju,
A jedno drugo
Nikada ne vide.
Ko oka dva
Što sjaj prelijevaju,
I plaču,
I snivaju
Stvari posve vidne.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Točka izvan kruga se ruga

Od jedan se uvijek broji
Od jedan sve drugo postoji
I prije početka
Jedan bi
Jedan će doći i poslije svih
Jedan što sve drugo sadrži
Kako da se tog jednog
Riješimo
Množine je dug
Uhvatimo početaki beskraj
I vežimo
Dobili smo krug
I evo metaforosfera:
Vasiona je bezbroj krugova
U rukama nevidljivog žonglera
Koji hita i hvata
Svaki od nas
Osim kruga u kojem se okreće
Ima i krug u kojem se kreće
I svaki vapi
Ište
Kruga središte
A samo poneko od nas sanja
Iskočiti iz kruga
I ostati na nogama
S navitkom kretanja
Jedan je protiv sviju
Svi protiv jednog se biju
A ne smiju
A ne smiju
Ni jedan
Da budu svi
Ko jedan
Vaseljena pod svodom
Na jedan svedena
Smije se jedinstvena
Točka izvan kruga se ruga.