 ::  |
| Autor |
Poruka |
slatka_sanerka
Anđeo s greškom
 |
Datum registracije: 24 Nov 2005
Poruke: 24591
Mesto: *tamo pokraj Miljacke*grada cevapa, viceva, ubica, muja i sulja, al i rokera, oskarovca, nobelovaca
|
|
| |
|
 |
Kiza89
Početnik Domaćeg.de
 |
Godine: 35
Datum registracije: 23 Dec 2005
Poruke: 138
Mesto: Kraljevina Srbija
|
|
Ja sam cuo da je to velika laz... Ali stvarno...  
|
_________________
If you only look where you can't go, you will miss the riches belows you! |
|
| |
|
|
crnibiser
samotvoja24
 |
Godine: 47
Datum registracije: 22 Maj 2005
Poruke: 11005
Mesto: Sarajevo
|
|
Dokazi se iznose..radovi su u punom jeku...
Ja bih voljela da se to i dokaže onako laički vidljivo i za oko neukih ljudi. i nadam se da će do toga i doći..iskreno prijalo bi mi.
Medjutim..toliko vremena je prošlo i tek sada se to otkrilo...malo čudno zaista!
Ja kao laik sumnjam još uvijek..ali se nadam da će biti od toga nešto i da neće biti samo istresanje prazne slame. 
Usput iskreno idu mi na nerve Visočani koji su toliko više naporni s dizanjem u nebesa sebe nakon ovih vijesti i samo radi pojedinih Visočana voljela bih da od toga ne bude apsolutno ništa.  Jer ne volim napuhane osobe 
|
_________________
Ljubav je uvijek put prema sreći , ali život ponekada ima drugačije namjere.....
  |
|
| |
|
|
sansonjer
Početnik Domaćeg.de
 |
Datum registracije: 21 Avg 2006
Poruke: 65
|
|
Bio sam na vrhu Visocice i vidio da ima vrlo lijep pogled, cak do Sarajeva.
Mozda se i nekadasnjim Visockim faraonima taj pogled svidio pa su napravili piramidu.
Bit ce tu nesto, samo nek puste onog Semira neka kopa. Covjek je veliki etuzijasta i nikog ne vredja.
|
|
|
| |
|
|
miskopisko
~Dream-Maker~
 |
Godine: 38
Datum registracije: 03 Sep 2005
Poruke: 4446
|
|
| Citat: | | Bit ce tu nesto, samo nek puste onog Semira neka kopa. Covjek je veliki etuzijasta i nikog ne vredja. |
Ja se nadam da ce od toga ipak biti nesto,jel bi to za Bosnu bio veliki korak napred,a i zamislite kolika bi posecenost bila kada bi se potvrdile price o piramidama... 
|
|
|
| |
|
|
MIKYE1
Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 47
Datum registracije: 25 Mar 2006
Poruke: 125
|
|
|
Ajde bar da i u Bosni ima nesto "novo".
|
|
|
| |
|
|
miskopisko
~Dream-Maker~
|
Godine: 38
Datum registracije: 03 Sep 2005
Poruke: 4446
|
|
| Citat: | | Ajde bar da i u Bosni ima nesto "novo". |
Eeee pa to i nije novo vec novost... 
|
|
|
| |
|
|
Amerigo
Početnik Domaćeg.de
|
Datum registracije: 24 Feb 2006
Poruke: 202
|
|
|
evo upravo sam bio na stranici o bosanskim piramidama i opet su neka iskopavanja u toku. mozete prosurfati malo i sami vidjeti, cak imaju neki dokumentarci.
|
|
|
| |
|
|
ralfy
Početnik Domaćeg.de
 |
Datum registracije: 01 Jul 2006
Poruke: 63
|
|
|
Svaka ti cast na ovoliko informacija na jednom mestu. Sta ce biti dalje? Da li ce se nastaviti sa otkopavanjem i ko vodi taj projekat?
|
|
|
| |
|
|
hakynen
Odomaćeni član
 |
Godine: 45
Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo
|
|
Stručni timovi Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca su, nakon redovne inspekcije sondi na piramidama Sunca i Mjeseca, utvrdili da je njihovo stanje, unatoč obilnim padavinama, nepromijenjeno. Nema pomjeranja kamenih ploča i blokova, sonde su stabilne, dobro zaštićene, nema prodora vode između pukotina blokova koje su, tokom oktobra, ispunjene nepropusnom glinom, drenaža vode oko sondi je dobra i nema skupljanja vode u istim.
Radovi u KTK tunelima su nastavljeni nakon prazničnog odmora a u proteklih nekoliko dana dopremljena je drvena građa koja će biti iskorištena za podgrađivanje zidova. Aktivnosti su usmjerene na raščišćavanje podzemnih tunela a ove radove, zajedno s pomoćnim radnicima Fondacije, izvode inžinjerske ekipe iz Rudnika Zenica.
Bosansku dolinu piramida i dalje posjećuju turisti iz BiH, Evrope i SAD. Piramide Sunca i Mjeseca tako je posjetilo nekoliko desetina turista iz Čikaga (SAD), Sofije (Bugarska), Udina (Italije), Mađarske, Hrvatske (Poreč) te Srbije (Valjevo i Zlatibor).
Dr. Ivan Šimatović – Dr.Stjepan Gjurinek
Tragom čovjeka i pradrevnih kultura
Unatoč svim dosadašnjim istraživanjima brojnih naraštaja znanstvenika raznih struka i najnovijim paleoantropološkim nalazima, nitko danas ne može argumentirano odgovoriti koliko je staro čovječanstvo, kada započinje njegova prošlost te koja je njegova uloga. Jedino u čemu su svi istraživači povijesti čovječanstva i antropolozi posve suglasni jest neumoljiva činjenica da mnogo toga iz naše (pra)drevne prošlosti još uvijek ne znamo, ne razumijemo pa stoga ne možemo ni zadovoljavajuće protumačiti.
O mogućim počecima i nedokučivim stazama razvoja ćudljivog ljudskog roda i njegove najdrevnije prošlosti znanstvenici su u proteklih stotinjak godina uz mnogo napora dogovorno sastavili danas općeprihvaćeni mozaik, koji je u mnogo čemu vrlo krhak i upitan.
To je objektivno vrlo ozbiljan i gotovo nerješiv objektivan problem za klasičnu metodologiju istraživanja s kojim se neprestance suočavaju svi istraživači najdrevnije prošlosti. U tom je pogledu stanje sve teže što se ide dublje u znanstveno istraživanje prošlosti prapovijesnog doba.
To se može slikovito usporediti s pokušajem da se sastavi i prepozna u svim bitnim detaljima gotovo posve nepoznat motiv nekog velikog i davno rasutog drevnog mozaika koji se sastojao od nebrojenih tisuća kamenčića od kojih su do danas gotovo svi nepovratno izgubljeni, osim njih nekoliko stotina za koje se može tek grubo nagađati gdje su u tom velebnom mozaiku zbilje nedokučivo duboke prošlosti nekoć stajali i što su predstavljali.
Zbog toga su se u znanstvenim krugovima još od sredine XIX. stoljeća neprestance vodile brojne oštre rasprave i sukobi među podijeljenim stranama, dok napokon nije konsenzusom usvojen danas općeprihvaćen, odviše pozitivistički obojen, dobrano okljaštren i 'neupitan' mozaik naše najdrevnije prošlosti.
Valja istaći da velike poteškoće istraživačima drevne prošlosti danas zadaje i kroničan nedostatak grobova iz davno minulih eona kada su na Zemlji cvale visoke pradrevne civilizacije. Pripadnici tih prapovijesnih kultura običavali su, naime, svoje mrtve spaljivati, a ne ritualno ili ceremonijalno sahranjivati u grobove. Stoga se danas iz tih davno prohujalih vremena možemo, uz mnogo sreće, nadati samo slučajnom otkriću tek pokojeg više ili manje nekompletnog kostura poginulih u elementarnim nesrećama.
Zato je vrlo upitna omiljela hipoteza paleoantropologa i arheologa da se upornim iskapanjima mogu otkriti grobovi s ostacima tijela ljudi i artefaktima na temelju kojih bi se napokon moglo materijalno dokazati postojanje visokih pradrevnih kultura ili civilizacija. Na taj način mogu se otkriti samo tjelesni ostaci pripadnika primitivnih zajednica koje su, uz te visoke prapovijesne kulture, živjele izolirano životom kamenog doba i nisu spaljivale svoje mrtve.
Stoga vrlo rijetki arheološki nalazi ponekog groba iz kamenog doba, najstarijeg i kudikamo najduljeg razdoblja ljudske prošlosti, mogu nedovoljno upućene istraživače pozitivističke orijentacije lako navesti na neosnovan i ishitren zaključak da visoke pradrevne kulture na našem planetu nisu postojale.
Zbog velike oskudice raspoloživih paleoantropoloških i arheoloških nalaza danas istraživači vrlo ranog prapovijesnog doba naprosto vape za novim nalazima, kojih nikad nema dovoljno, kako bi njima upotpunili i koliko-toliko učvrstili vrlo manjkav i sve upitniji mozaik najdrevnije prošlosti ljudskog roda i njegovog munjevito brzog napretka.
Strah i bijeg od novih ideja i saznanja
Dok s jedne strane postoji kronična nestašica nalaza iz prapovijesnog doba istovremeno se mnogi veoma utjecajni pojedinci u svijetu znanosti, tradicionalno skloni konzervativizmu i očuvanju stečenih pozicija u znanstvenoj i društvenoj hijerarhiji, intimno veoma pribojavaju svih novih nalaza, smionih hipoteza i ideja velikog dometa koje se 'ne uklapaju' u općeprihvaćen, 'neupitan', ljubomorno čuvan te odviše klišeiziran, pozitivistički obojen mozaik naše pradrevne prošlosti.
Sve što se u njega ne može skladno uklopiti žestoko se "ex cathedra" kritizira, energično odbacuje ili prešutno ignorira kako bi se pošto-poto očuvao od raspadanja vrlo blijed i krhak općeprihvaćen mozaik pojave, neobično brzog ranog napretka ljudskog roda te njegove najdrevnije prošlosti kojeg je sve teže držati na okupu u odviše skučenim okvirima postojeće pozitivističke paradigme – jedinog oficijelnog znanstvenog obrasca za promatranje svijeta.
Valja istaći da znanstveno istraživanje i interpretacija naše najdrevnije prošlosti ima svoje objektivne ali, nažalost, i subjektivne (psihološke) granice uvjetovane interesnim determinizmom. One se iskazuju kao neka vrst misaonih ladica ili pretinaca u umu konzervativnih znanstvenika nesklonih konstruktivnom slobodoumnijem razmišljanju s komplementarnih pozicija.
Ta psihološka i/ili interesna ograničenja im naprosto ne dopuštaju da prihvate bilo kakve nove činjenice ili saznanja koja se ne mogu uklopiti u odviše uske okvire tih nerijetko samo za 'poželjne' sadržaje unaprijed rezerviranih ili “a priori” popunjenih ladica ili pretinaca. Sve što se u njih zbog nekompatibilnosti s postojećim službenim gledištima ne može smjestiti oni kategorički odbacuju i ignoriraju uz uobičajenu atribuciju: "To nije znanstveno!"
Prirodno je da nove ideje i hipoteze o našoj drevnoj prošlosti mnogo lakše prihvaćaju mlađi slobodoumni znanstvenici i istraživači jer je kod njihovih starijih kolega, koji su već odavno stekli i učvrstili visoke pozicije u znanstvenoj hijerarhiji, zbog konformizma, nažalost, dominantna sklonost tradiciji i konzervativizmu. Oni su skloni maksimi "ne talasaj".
Stoga stariji naraštaji znanstvenika, odviše skloni čuvanju svog znanstvenog renomea i stečenih pozicija nego znanstvenoj istini kakva jest, naprosto ne mogu, čak niti uz čvrste argumente, prihvatiti nikakve bitno nove ideje i spoznaje koje bi mogle ozbiljnije narušiti ili čak srušiti općeprihvaćeni znanstveni mozaik o podrijetlu čovjeka, njegovu bljeskovitom ranom napretku i drugačijoj zbilji najdrevnije prošlosti nego što je oni zamišljaju.
Uvođenje novih komplementarnih ideja i hipoteza u znanstveno istraživanje našeg tajnovitog podrijetla, bljeskovitog ranog napretka i najdrevnije prošlosti bit će, nedvojbeno, velika prekretnica koja će, kao i mnoge nove velike ideje u znanosti, najvjerojatnije biti prihvaćena tek smjenom generacija, a ne beskonačnim uvjeravanjima ortodoksnih pojedinaca iz svijeta znanosti kojima to interesno ne odgovara i stoga ne žele čuti niti prihvatiti nikakve nove argumente ma koliko čvrsti i uvjerljivi bili. Kao i uvijek do sada, vrijeme će prije ili kasnije učiniti svoje i sve će danas sporne stvari u svijetu znanosti kad-tad doći na pravo mjesto.
Zabrinjavajuće je da se, danas više nego ikad prije, naprosto reducira pa čak i vrlo drsko onemogućuje pristup mnogim činjenicama i saznanjima da se ni na koji način ne bi dovelo u pitanje općeprihvaćene stavove znanstvenika o našem krajnje tajanstvenom podrijetlu, najdrevnijoj prošlosti i neobično brzom ranom napretku, nezamislivom bez mnogih visokih pretpovijesnih znanja i umijeća neprimjerenih kamenom dobu.
Stoga se čista i nepatvorena znanstvena istina u strateški važnim područjima nerijetko nađe u ulozi ponizne i poslušne sluškinje kojom bahato gospodari prepredeni i pohotni skrbnik radi očuvanja i daljeg širenja vlastite moći i bogatstva. Stoga ne treba čuditi da se danas neka ključna arheološka istraživanja ostataka naše pradrevne prošlosti odvijaju u najstrožoj tajnosti, daleko od znatiželjnih očiju javnosti, pod moćnim okriljem vojnih i obavještajnih krugova velikih sila. To je, nažalost, žalosna činjenica nad kojom se na prijelazu u treće tisućljeće valja u najmanju ruku vrlo ozbiljno zamisliti.
Uvjereni smo da ima nade da takvo zabrinjavajuće stanje neće više moći dugo potrajati. U posljednjim desetljećima već je prikupljeno mnoštvo neugodno tvrdih arheoloških nalaza koji čine prilično opsežan i vjerodostojan dokazni korpus za nove komplementarne hipoteze o našoj najdrevnijoj prošlosti. O njoj danas očito nedostaju mnoge pozamašne knjige, a ne samo neka poglavlja, kako se to običava tendenciozno s vremena na vrijeme prikazivati nedovoljno upućenoj široj javnosti. To se posebice odnosi na velike pradrevne civilizacije i njihove blistave domete koji su djelomice ugrađeni u temelje naše moderne civilizacije.
Tvrdokorno prikrivanje prastarih tragova prisutnosti razumnog života na Zemlji
Tijekom vrlo turbulentnog XX. stoljeća otkriveno je i/ili iskopano diljem svijeta, uključujući i još uvijek relativno slabo istraženo prostrano svjetsko podmorje, mnogo impresivnih ostataka velebnih građevina i artefakata davno prohujalih kultura i civilizacija koji su naprosto nespojivi s našom klišeiziranom pozitivističkom predodžbom o dobu iz kojeg su potekli. Tim značajnim otkrićima, u čiju vjerodostojnost ne treba sumnjati, bio je svojevremeno dan tijekom kraćeg vremena primjeren publicitet u sredstvima javnog priopćavanja te u brojnim stručnim časopisima, glasilima i revijama, da bi nakon toga ubrzo sve palo u zaborav.
No unatoč tome, oni još uvijek nisu stekli pravo građanstva u udžbenicima povijesti niti su našli svoje mjesto u nastavnim programima samo zato što njihova nerijetko nezamislivo velika i stoga 'nedopustiva' starost te njihova visoka tehničko-tehnološka razina podizanja ili izrade oštro proturječe općeprihvaćenim 'neupitnim' pogledima i stavovima službene znanosti iznijetim u brojnim izdanjima knjiga koje obrađuju našu najdrevniju prošlost. Takve se 'neugodne' nalaze stoga najradije mudro prešućuje ili vješto zaobilazi.
Za razliku od odviše krutih, ukalupljenih, pozitivistički obojenih stavova i pogleda pripadnika suvremene zapadne civilizacije na našu najdrevniju prošlost na tlu Indije, Tibeta, Ekvadora i Perua, još je uvijek veoma živa tradicija nepokolebljivog vjerovanja u povijesni realitet dviju davno prohujalih visokorazvijenih civilizacija - zemlje Mu i Atlantide, na čijoj su bogatoj znanstvenoj, tehničkoj, duhovnoj i kulturnoj baštini stasale i postigle blistave domete brojne starovjeke kulture diljem svijeta.
U posljednjim je desetljećima mnogo nemira u službene znanstvene krugove unio vrlo velik broj impresivnih arheoloških nalaza u podmorju Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana te priobalnim morima diljem svijeta. Ima sve više ozbiljnih indicija da su neki podmorski arheološki lokaliteti otkriveni u posljednjim desetljećima toliko značajni da se njihova istraživanja odvijaju pod vojnim okriljem kao "strogo povjerljiva" ili, uz nešto blažu nezaobilaznu atribuciju, "od posebnog nacionalnog interesa".
Poznati francuski povjesničar, arheolog i publicist Robert Charroux izdao je u razdoblju od 1963. do 1974. šest nevelikih, ali zato vrlo zapaženih knjiga u kojima obrađuje i pokušava naći odgovore u (ne)konvencionalnoj optici za niz nerješivih zagonetki iz drevne prošlosti čovječanstva. Prva od tih knjiga nosi naslov FANTASTIČNA PROŠLOST - Nepoznata prošlost čovječanstva unazad sto tisuća godina - izdana je 1963., a posljednja knjiga, ZAGONETKA ANDA, objavljena 1974., približava nam čudesan pretpovijesni svijet Anda, jednog od središnjih područja visoke predinkanske civilizacije u vrlo dalekim pradrevnim vremenima.
Opsežnu građu na kojima se temelje te neobično zanimljive knjige ambiciozni i neumorni dr. Robert Charroux je sustavno prikupljao, razvrstavao i proučavao tijekom tridesetak godina intenzivnog istraživačkog rada. Za to vrijeme proputovao je najudaljenije i teško dostupne krajeve svijeta, obišao je i pomno razgledao mnoge značajne arheološke lokacije te stotine muzejskih i privatnih zbirki diljem svijeta, posjetio je mnoge hramove u kojima se brižno čuvaju drevni spisi i pregledao je niz pećina ukrašenih živopisnim drevnim pretpovijesnim slikarijama.
U tom vrlo zanimljivom nizu knjiga, Robert Charroux je, neumorno tragajući za teško dokučivom zbiljom naše najdrevnije prošlosti, sustavno i argumentirano iznio više prvorazrednih, teško oborivih činjenica te dao brojna uvjerljiva tumačenja posve oprečna općeprihvaćenim stavovima službene znanosti.
Stoga su njegove knjižice vrlo brzo, ni krive ni dužne, dospjele na nepisani indeks zabranjenih knjiga vrlo moćnog i utjecajnog povijesničarsko-arheološkog establishmenta, pa ih je danas vrlo teško naći na policama knjižara i knjižnica. Odatle su, kao nepoćudne, ubrzo nestale kao vjetrom odnesene. Ta žalosna činjenica, po našem mišljenju, zasigurno najbolje govori u prilog njihovoj kvaliteti, originalnosti i značajnom doprinosu rasvjetljavanju mnogih tajni naše najdrevnije prošlosti ali i onemoći onih koji to čine u očuvanju svojih interesa.
Glavne razloge krnjog i prilično izobličenog poznavanja naše drevne prošlosti slobodoumni neovisni istraživač Robert Charroux opisao je u svojoj knjizi GOSPODARI SVIJETA, objavljenoj 1967. sljedećim riječima:
"Istinska povijest civilizacija je zabranjena. Moćna tajnovitost kojom je obavijana povijest dopušta iznošenje tek njezine iskrivljene verzije. Naša društvena i religijska povijest krivotvori se već tisućama godina, počevši od Egipćana koji, zaboravivši ili ignorirajući istine dobivene od svojih predaka, nadjenuše sami sebi titulu 'prvih inicijanata i prvog civiliziranog naroda'. Grci su također zaboravili odati dužno priznanje svojim keltskim i egipatskim učiteljima, a predstavljali su svoju zemlju kao 'kolijevku čovječanstva'. Zatim dolaze Hebreji, što je bilo zaokruženje tih pretjerivanja.
Rimski su carevi prihvatili kršćanstvo, a njihovi su svećenici naredili palež najveće knjižnice u znanoj nam povijesti koja se nalazila u Aleksandriji (Serapeum), jer su se u njoj nalazile knjige koje svjedoče o civilizacijama i religijama koje su postojale još davno prije biblijske Knjige Postanka. Također je bilo uništeno i devet drugih velikih antičkih knjižnica. Knjige o Atlantidi i zemlji Mu kod Azteka, Maya i Inka bile su spaljene tijekom navale Španjolaca koji su uvidjeli da bi takva pisana povijest bila ozbiljna prijetnja povijesti njihove religije.
Nekoliko svezaka sakrili su danas znanstvenici zbog bojazni od njihove destrukcije. Tek pokoji svezak uspjeli su spasiti učenici zbog opravdane bojazni od njihova posvemašnjeg uništenja. Oni su preostali do naših dana kao poticaj za sve znanstvenike otvorena uma koji su svjesni njihove važnosti. Upravo to je ta 'vječna mudrost'".
Zabranjena arheologija razotkriva skrivenu prošlost
U posljednjih stotinu i pedeset godina otkriveni su diljem svijeta brojni nezamislivo drevni artefakti složene izrade i posve nepoznata podrijetla. Za ilustraciju navodimo samo nekoliko primjera tih neobičnih nalaza koji već dulje vrijeme zadaju teške glavobolje brojnim pozitivistički orijentiranim znanstvenicima:
1. Početkom ljeta 1844. pronađena je u Engleskoj kod Rutherford Millsa u živoj stijeni, čija se starost procjenjuje na četrdesetak milijuna godina, fino izrađena zlatna nit dugačka oko 2,5 metra. Nitko ne može odgovoriti tko ju je i kako načinio te kako je dospjela u stijenu. Prema svim službenim evolucijskim tablicama tada su Zemlju nastanjivale rane vrste velikih majmuna, a (pra)ljudskom rodu još nije bilo ni traga;
2. Godine 1891. otkrivena je u rudniku kod Morrisonvillea, u američkoj saveznoj državi Illinois, u jednom grumenu ugljena tanka 8-karatna zlatna nit vrlo precizne izrade, duljine oko 25 centimetara, koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem. Stručnjaci Državnog geološkog zavoda u Illinoisu procijenili su starost ugljenog ležišta iz kojeg je izvađen taj grumen ugljena sa zlatnom niti na 260-320 milijuna godina;
3. Godine 1851. pronađen je u Austriji kod Salzburga, u jednom savršenom oblikovanom, velikom kristalu kvarca, čija starost je procijenjena na oko 12 milijuna godina, dio željeznog čavla izrađenog nečijom vještom rukom. U to doba, smatraju evolucionisti, došlo je tek do razdvajanja roda velikih majmuna i najstarijih predaka praljudi koji su tek sišli s drveća na tlo i počeli nezgrapno gegati na stražnjim udovima;
4. Iz jedne gromade ugljena iskopane u rudniku Wolfsegg u Austriji, koja potječe iz tercijara, izvadio je dr. Gurlitt 1885. gotovo savršenu kocku od tvrde slitine ugljičnog čelika i nikla tešku 785 grama. Količina sumpora u njoj bila je odviše niska da bi se mogla smatrati prirodnim kristalom pirita koji ponekad tvori vrlo lijepe i skladne geometrijske oblike. Štoviše, oko sredine te neobične kocke protezao se vrlo jasan tehnološki trag - dubok ravan urez, dok su njezine dvije nasuprotne stranice veličine 47 milimetara bile precizno zaobljene s ispupčenjem od 10 milimetara. Sve to nedvosmisleno upućuje da je tajanstvena "Gurlittova kocka" bilo djelo nekog inteligentnog bića vještih ruku koje ju je načinilo prije najmanje desetak milijuna godina. Sve do 1910. ta se neobično vješto izrađena pradrevna kocka čuvala u muzeju u Linzu, a tada je jednog dana misteriozno nestala iz vitrine. Srećom je prije toga bila izrađena njezina replika koja se i danas tamo čuva. Time je nerješiva zagonetka njezina podrijetla koja je 25 godina ozbiljno uznemirivala mnoge znanstvenike pozitivističke orijentacije napokon bila, uz mnoge uzdahe olakšanja, vrlo elegantno skinuta s dnevnog reda;
5. Godine 1871. otkriveno je kod Lawn Ridgea u Illinoisu, prilikom bušenja jednog bunara, na dubini od oko 35 metara nekoliko prastarih artefakata. Jedna od njih je bakreni novcoliki predmet poligonalnog oblika s jasno raspoznatljivom slikom u središnjem dijelu i nekim natpisom oko nje na obje strane. Njegova je starost prema geološkom sloju u kojem je pronađen procijenjena na 200-400 tisuća godina. Usporedbe radi, dosad najstariji nalaz kovanog novca potječe iz Male Azije, gdje se koristio u VIII. stoljeću pr. Kr.;
6. Prije nekoliko desetljeća južnoafrički su rudari pronašli, prilikom miniranja stijena u zapadnom Transvaalu, nedaleko gradića Ottosdala, na stotine precizno izrađenih spljoštenih metalnih kugli (elipsoida). One su nađene u stijenama pirofilita starim oko 2,8 milijardi godina. Postoje dva tipa kugli. Jedne su pune (masivne) i izrađene su od izuzetno tvrdog plavkastog metala s bijelim mrljama na površini, dok su druge šuplje i ispunjene nekom bijelom spužvastom tvari. Jedna od tih kugli ukrašena je čak trima jednolikim usporednim brazdama oko ekvatora. Očito je da te misteriozne metalne kugle strogo pravilna oblika i precizne izrade nikako nisu mogle nastati pukom igrom prirodnih sila.
Očito je da ti krajnje neugodni artefakti visoke tehničke razine izrade i nezamislive starosti, čiji se broj zahvaljujući novim nalazima i dalje povećava, žestoko proturječe svim službenim znanstvenim stavovima o starosti ljudskog roda i pojavi prvih prapovijesnih kultura te potpuno pobijaju sve tekstove na tu temu u našim povijesnim knjigama i udžbenicima.
Ti se nalazi u oficijelnim znanstvenim krugovima stoga sustavno potiskuju, proglašavaju podvalama, obmanama ili prijevarama (falsifikatima) i posve ignoriraju, jer svojom tvrdoćom iz temelja ruše, poput kule od karata, sve konvencionalne povijesne i paleoantropološke scenarije. Oni zbog toga nikako ne mogu steći pravo građanstva u općeprihvaćenom, “neupitnom” i strogo čuvanom kanonu službene znanosti koji ih u najboljem slučaju drži arheološkim apokrifima.
Svakog čitatelja koji pokazuje veće zanimanje za potisnute arheološke nalaze i ostale dokaze koji svjedoče o nezamislivo dugoj prisutnosti čovjeka ili, točnije rečeno, nekih drugih stvaralačkih bića na Zemlji, možemo sa zadovoljstvom uputiti i toplo mu preporučiti izuzetno vrijednu i temeljitu knjigu FORBIDDEN ARCHEOLOGY – The Hidden History of the Human Race (ZABRANJENA ARHEOLOGIJA – Skrivena povijest ljudskog roda. Ona na više od 900 stranica sustavno, dobro argumentirano i kritički obrađuje brojne nalaze artefakata starih od više stotina tisuća pa sve do gotovo nepojmljivih 2,8 milijardi godina.
To, vrlo studiozno i, može se slobodno ustvrditi, neugodno dobro napisano djelo dvojice eminentnih suradnika Bhaktivedanta instituta iz San Diega, potreslo je 1993., kada je bilo objavljeno, iz temelja sve oficijelne poglede i saznanja s područja antropologije i arheologije prapovijesnog doba.
Njegova pojava odjeknula je među mnogim slobodoumnim pripadnicima znanstvenog svijeta poput eksplozije razorne bombe. Ta izuzetna knjiga svojom fascinantnom argumentacijom stavlja na nezamislivo tešku kušnju mnoge konzervativno orijentirane znanstvenike. Tim epohalnim djelom napokon je počela nezaustavljivo izlaziti na vidjelo najdrevnija prošlost Zemlje.
Svi slobodoumni istraživači, znanstvenici i mislioci koji glasno i bez ustručavanja opravdano postavljaju otvorena pitanja koja u službenoj znanosti dovode u ozbiljnu sumnju općepriznate vrijednosti te 'neupitne' stavove i svetinje, uvijek su bili neugodni i nepoželjni. Da bi ih se u tome onemogućilo, ušutkalo i obeshrabrilo nikada se nisu birala sredstva i metode.
U srednjem vijeku njihove su knjige bile pod budnom paskom revnih inkvizitora Katoličke crkve zabranjivane (Index librorum prohibitorum), spaljivane ili su u najboljem slučaju bile pohranjivane u tajne arhive i knjižnice. U tome 'bunkeriranju' neslavan svjetski rekord drži čuveni vatikanski tajni arhiv na čijim se policama već stoljećima brižno čuva, daleko od očiju javnosti, čak osamdesetak kilometara u niz poredanih različitih spisa i knjiga nepoćudnih crkvenom učiteljstvu i/ili inkviziciji.
U to su nesretno vrijeme gotovo svi spisi i knjige s tematikom iz prirodnih znanosti i tehnike bili sustavno uništavani u žestokim progonima inkvizicije zbog vjerskog protuznanstvenog fanatizma utjecajnih pojedinaca iz klera Katoličke crkve. Oni su svako znanje protivno crkvenom i biblijskom naučavanju stoljećima poistovjećivali s opasnim “sotonskim umijećem”.
I danas se, nažalost, takvi smjeli slobodoumni ljudi, bez kojih je nezamisliv istinski napredak na bilo kojem području, nastoje ismijati, kompromitirati, izolirati i sakriti od očiju javnosti. Na svu sreću niti jedna od tih metoda nije do sada uspjela ukloniti za službenu znanost i teologiju mnoga intrigantna i neugodna pitanja što se odnose na naše misteriozno podrijetlo i neobično brz rani napredak, jer je uvijek bilo i biti će hrabrih pojedinaca kojima je carstvo istine preče i svetije od bilo čega drugog, a napose od nezasluženih materijalnih nagrada i privilegija za odano služenje i vjernost moćnicima koji financiraju usmjeravaju i kontroliraju znanost prema svojim sebičnim potrebama i, nerijetko, nehumanim ciljevima.
Tmurno ozračje u kojem zbog svojih smionih pogleda i ideja već stoljećima stradavaju brojni slobodoumni ljudi opisao je William Irwin Thompson u svome djelu PASSAGES ABOUT EARTH (PUTOVANJA OKO ZEMLJE) vrlo jasno i dojmljivo sljedećim riječima: "Kao što se nekada čovjek nije mogao suprotstaviti moći Crkve bez opasnosti da bude proklet, danas se ne može suprotstaviti moći znanosti bez opasnosti da bude optužen za nerazumnost ili ludost."
Preciznije rečeno u duhu našeg vremena, nitko se ne može suprotstaviti moćnicima koji prema svojim interesima financiraju, usmjeravaju i kontroliraju znanost. Da bi očuvali svoje pozicije i postigli željene ciljeve oni, nažalost, ne biraju ni sredstva ni metode.
Način zaustavljanja nepoćudnih ideja
Radi očuvanja općeprihvaćenog znanstvenog mozaika i povijesnog scenarija od prodora 'opasnih' novih ideja te stečenih pozicija i privilegija neformalan, ali vrlo moćan i utjecajan svjetski establishment znanstvenika raznih struka složno, vrlo kompaktno i rafinirano djeluje s interesnih pozicija 'vlasnika' i 'čuvara' istine na sljedeći način:
· svakog slobodoumnog istraživača, znanstvenika ili mislioca koji se svojim radom i smionim pogledima ne uklapa u općeprihvaćenu doktrinu službene znanosti prvo se nastoji svestrano izolirati i ne odobravaju mu se sredstva za daljnji rad u nepoželjnom pravcu;
· ustraje li takav svojeglavi 'drznik' u svojim 'heretičkim' idejama, pogledima i nastojanjima da ih dokaže, ismijava ga se, posve se ignorira rezultate njegova rada i perfidno mu se onemogućuje svako daljnje usavršavanje u struci i napredovanje u zvanju, za što se nerijetko u totalitarnim sustavima koristi i zloglasna politička diskreditacija (nepodobnost);
· pod raznim izlikama ne odobrava mu se sudjelovanje na stručnim simpozijima i kongresima da ne bi tamo imao priliku javno iznijeti, staviti na diskusiju i braniti svoje 'heretičke' poglede i stavove;
· niti jedan renomirani stručni časopis ne smije objaviti njegove radove u kojima iznosi nove 'neprihvatljive' poglede, za što su neformalno zaduženi recenzenti i urednici uvijek pomno odabrani iz redova konzervativno orijentiranih znanstvenika i stručnjaka;
· ako koji značajniji rad 'neprihvatljiva' sadržaja slučajno promakne cenzuri, ili se objavi negdje drugdje, odmah stupa na scenu dežurni propagandni aparat koji sve nastoji putem svojih glasnogovornika vrlo brzo, bučno i energično demantirati te zataškati uobičajenim tvrdnjama: "to nije znanstveno" ili "za to nema uvjerljivih dokaza", što je u biti istina, jer se sustavno onemogućuje njihovo cjelovito i nepristrano prezentiranje javnosti;
· po potrebi se neodgovarajuće interpretiraju pa čak falsificiraju, sakrivaju ili uništavaju neki 'neugodni' arheološki i paleoantropološki nalazi koji se nikako ne mogu 'uklopiti' u općeprihvaćenu doktrinu i njezin vrlo krhak, unaprijed složen i 'neupitan' pozitivistički obojen mozaik.
Taj način zaustavljanja svih novih ideja nepoćudnih znanstvenom establishmentu po navedenoj suptilnoj shemi djelovanja, potajice besprijekorno funkcionira kao 'regulatorni mehanizam' u gotovo svim područjima znanosti, a posebice u teološkim, povijesno-arheološkim, antropološkim i medicinskim krugovima. Stoga se prilikom recenziranja znanstvenih i stručnih radova, referata i njihovih priloga isključiva pozornost pridaje referencama. Time se, zapravo, vrlo djelotvorno onemogućuje iznošenje svih novih ideja i pogleda koje još nitko nije publicirao, te unaprijed sprječavaju društveno korisni rezultati koji bi uslijedili njihovim obznanjivanjem.
Uporno inzistiranje na referencama, kao smišljenoj i vješto zamaskiranoj preventivnoj mjeri od prodora novih 'heretičkih' ideja i pogleda u nekim područjima znanosti, u posljednjim se desetljećima već toliko izrodilo da je čak postalo kontraproduktivno. Ta referencomanija, poput električne ograde na pašnjaku, ozbiljno koči, a nerijetko i sprječava, mnoga perspektivna znanstvena istraživanja.
Stoga se veoma teško oteti mučnom dojmu da broj citiranih referenci, u pravilu, postaje važniji od same teme koju autor u svome radu ili referatu želi iznijeti, odnosno da je tematski okvir unaprijed strogo zadan i trasiran u željenom smjeru, a znanstvena misao programirano određena i ograničena te na taj način degradirana.
Drugim riječima rečeno, forma, nažalost, postaje važnija od sadržaja, a laštenje postojeće paradigme i "žvakanje prožvakanog" važnije od istinskog znanstvenog doprinosa i napretka u bilo kojem pravcu koji interesno ne odgovara moćnicima koji financiraju i usmjeravaju i kontroliraju znanost. Time se ona drsko lišava svoje temeljne vrednote - slobode znanstvene misli.
Potiskivanje slobodoumnih istraživača
Mnogi čestiti slobodoumni neovisni istraživači diljem svijeta, koji se ne daju 'umrežiti' ni u čiju interesnu sferu, među kojima je danas, nažalost, i vrlo velik broj mladih perspektivnih kadrova, postali su, zbog odviše glasnog i energičnog zastupanja svojih smionih ideja, mišljenja i stavova, ništa ni ne sluteći, žrtve tog perfidno smišljenog 'regulatornog mehanizma' koji se poput neke ogromne paukove mreže nastoji nadviti nad svijetom znanosti.
Njihova imena, radovi i djela dolaze na nepisani indeks pa ih nitko od istraživača i znanstvenika iz ortodoksnih krugova nigdje ne navodi kao referencu kako zbog toga ne bi ispao neozbiljan i smiješan te imao drugih neugodnosti iz navedenog repertoara. Imena tih slobodoumnih nezavisnih istraživača i znanstvenika, koji su svojim značajnim otkrićima zadužili čovječanstvo, naprosto ne mogu ući niti u jednu renomiranu enciklopediju.
Svaki istraživač, znanstvenik, egzeget ili teolog koji iole drži do svog ugleda i karijere vješto izbjegava i najmanji rizik da prihvaćanjem ili samo pukim razmatranjem neke smione komplementarne 'heretičke' hipoteze ne bi ispao smiješan i neozbiljan u znanstvenim ili teološkim krugovima te da zbog toga ne bi došao u izolaciju ili pod žestoki udar sankcija svojih ortodoksnih kolega koji se, zbog privlačnih prednosti koje pružaju konformizam i oportunizam, ni po koju cijenu ne bi odrekli pogodnosti privilegirane “ispaše na dobroj livadi”.
Drsko manipuliranje nalazima i informacijama
Ako se u istraživanjima našeg misterioznog podrijetla i naše najdrevnije prošlosti kojim slučajem naiđe na neki 'neugodan' nalaz koji se svojim obilježjima 'ne uklapa' u općeprihvaćeni mozaik 'kanonskih' dokaza on se prvo tendenciozno vješto obrađuje, brusi i glača u određenom smjeru, sve dok se pomnim dotjerivanjem ne dobije kamenčić koji upravo savršeno, kao naručen, pristaje u neku od zjapećih praznina aktualnog općeprihvaćenog mozaika naše pradrevne prošlosti.
Ukoliko takvo usmjereno 'dotjerivanje' spornog arheološkog ili paleoantropološkog nalaza zbog njegove tvrdoće nije moguće, on se kategorički odbacuje kao falsifikat, posve ignorira, sakriva (“bunkerira”) ili čak kriomice uništava (“ubija”) da bi se pošto-poto sačuvala od neizbježnih većih promjena i sve neizbježnijeg raspada prividna harmonija unaprijed zamišljenog i općeprihvaćenog ortodoksnog povijesnog mozaika koji, po mišljenju nedodirljivih 'vlasnika' i uvijek budnih 'čuvara' istine, nikako ne može biti upitan.
Zbog takvog zabrinjavajućeg stanja, u kojem se po potrebama i interesima 'vlasnika' i 'čuvara' istine uporno kriju ili posve ignoriraju brojni argumenti koji se nikako 'ne uklapaju' te tendenciozno prešućuje i drsko zaobilazi istina, mnogo toga u suvremenoj znanosti ne temelji se na jasnim i neprijepornim činjenicama, već na unaprijed smišljenim 'neupitnim' konstrukcijama nedodirljivih autoriteta.
U takvom rigidnom okružju, koje u svijetu znanosti sustavno i tendenciozno nemilice gazi i zatire sve komplementarne 'heretičke' ideje i nove smione poglede te njihove nosioce, nije moguć istinski napredak i razvitak znanstvene misli jer ona u mnogim ključnim područjima, zbog ovisnosti od izvora financiranja, nije posve slobodna i nezavisna. U njemu je perspektiva, nažalost, otvorena samo onim istraživačima, znanstvenicima i stručnjacima koji se bespogovorno uklapaju te predano lašte aktualnu općeprihvaćenu krutu znanstvenu ideologiju i važeću doktrinu uzdignutu gotovo na razinu neupitne i nedodirljive vjerske dogme.
Jedina nada da se to zabrinjavajuće stanje interesnog umrežavanja u svijetu znanosti prevlada polaže se danas u mlađi naraštaj neovisnih slobodoumnih istraživača i znanstvenika. Oni su jedina realna snaga koja može svojim novim smionim idejama i drugačijim (komplementarnim) istraživačkim pristupom osvijetliti dugotrajnu "zonu sumraka" u nekim strateški, politički i gospodarski važnim znanstvenim i primijenjenim istraživanjima.
U takvom sumornom ozračju, ciljevi mnogih kapitalnih istraživanja u suvremenim visokorazvijenim zemljama samo su djelomično poznati tek nekolicini visokopozicioniranih povjerljivih pojedinaca velikih istraživačkih timova, a krajnji integrirani rezultati niza smišljeno isjeckanih istraživačkih dionica samo financijerima projekta i njihovim savjetnicima zaduženim za komunikaciju sa znanstveno-istraživačkim institucijama.
Ima vrlo ozbiljnih indicija da se ta zabrinjavajuća praksa - uobičajena isprva samo u području visokih tehnologija - već više od desetak godina primjenjuje i na nekim strateški važnim istraživanjima s područja arheologije i antropologije.
Na takav porazan zaključak nedvosmisleno upućuje u posljednjim godinama perfidno birokratsko ograničavanje, drsko ometanje pa čak i ničim obrazložene zabrane nastavaka nekih novijih, vrlo obećavajućih sofisticiranih istraživanja šahtova i krajnje tajnovite unutrašnjosti velebne Hufuove (Keopsove) piramide u kojoj se najvjerojatnije kriju još neki nedostupni i nepoznati drevni sadržaji dalekosežnog značenja.
U tom smislu zbiva se u posljednjih desetak godina također nešto vrlo neobično sa svim istraživanjima krajnje zagonetnog podzemlja gizaškog platoa ispresijecanog, prema brojnim indicijama, dugačkim tunelima i prostorijama nepoznata sadržaja, koji su zbog nečijih 'viših interesa' posve nedostupni civilnim istraživačima i široj javnosti. Teško se oteti mučnom dojmu da se tu već dulje vrijeme nešto zaista vrlo krupno i značajno uporno krije od znanstvenika i očiju šire javnosti.
Ako se u ta dva slučaja, primjerice, radi o otkriću strateški važnog depozitorija neke visoko razvijene pretpovijesne kulture koja je stekla nama još nepoznata znanja u fizici prirodnih sila postoji visok rizik da dođe do poremećaja postojeće krhke ravnoteže vojno-političke moći u svijetu.
Kritički pogledi slobodoumnih znanstvenika
Da u svijetu znanosti i obrazovnom sustavu prikriveno, ali uporno i postojano djeluju u pogledu znanstvenog napretka usporavajući pa čak i retrogradni mehanizmi, uočili su vodeći svjetski znanstvenici i mislioci još sredinom vrlo uskomešanog XX. stoljeća. Neki od njih, poput, primjerice, uglednog britanskog biologa dr. G. A. Kerkuta, velikog fizičara i nobelovca Alberta Einsteina te eminentnog povjesničara znanosti dr. Thomasa S. Khuna, otvoreno su i javno progovorili o toj vrlo osjetljivoj i na dulji rok itekako ozbiljnoj problematici s nesagledivo krupnim posljedicama.
Profesor fiziologije i zoologije na Sveučilištu u Southamptonu u južnoj Engleskoj dr. G. A. Kerkut, poznat i kao uvaženi nezavisni istraživač, oštroumno je uočio i hrabro obznanio da je daljnji napredak zoologije moguć samo ukoliko se nanovo vrednuju i napokon kritički odbace sve neutemeljene, a općeprihvaćene polovične istine te isprazni rigidni stavovi.
Oni, u svjetlu slobodoumnog kritičkog mišljenja profesora Kerkuta, uzrokuju trajne i neslomljive umne blokade koje istraživače i znanstvenike naprosto, kao vješto ugrađeni sistemski limitatori, onemogućuju da otkriju i cjelovito razmotre pravu znanstvenu istinu. Može se dometnuti da od 'virusa' konzerviranja jednom zaključanog stanja temeljnih znanstvenih spoznaja, kojeg je oštroumni profesor Kerkut još prije četrdesetak godina tako smjelo dijagnosticirao u zoologiji, također nisu nimalo imune niti druge znanstvene oblasti.
Slijedom takvog paradigmatskog promatranja, profesor Kerkut je dalje zaključio da razlog koji najviše pridonosi nekritičkom prihvaćanju neke netočne zamisli ili prividne činjenice, koja je u glavama znanstvenika i stručnjaka tvrdokorno zauzela mjesto 'svete' i 'nedodirljive' istine, vuče svoje korijene iz neodgovarajućeg načina školovanja. U čitavom se svijetu, naime polaznicima svih razina školovanja pedagoški rigorozno doslovce "ugrađuju u glavu" ukalupljeni sadržaji službenih nastavnih programa u osnovnoj i srednjoj školi te kasnije tijekom studija, koji dotiču razna znanstvena područja.
U turbulentnoj mladenačkoj dobi oni, nažalost, još nisu kadri kritički razlučiti i ispravno vrednovati obilje raznovrsnog pomno probranog gradiva koje ima se sustavno obilno 'ulijeva' u glavu, prije svega zbog toga jer im kvantiteta gradiva ozbiljno zamagljuje kvalitativne prosudbe. Naime ispitivači im pozitivno vrednuju samo što iscrpniju reprodukciju propisanog gradiva, dok njihovu kritičnost prema kvalitativnim aspektima u pravilu kažnjavaju.
Opravdano zabrinut nad takvim sustavnim gušenjem kritičnosti i nezavisnosti misli Albert Einstein je u svom poznatom intervjuu za “New York Times” 5. listopada 1952. ustvrdio: "U okviru plodonosnog odgoja od životne je važnosti i to da se u mladom ljudskom biću razvije nezavisno kritičko razmišljanje, no razvitak u tom smjeru ugrožava preobilno gradivo. Preopterećenost programa nužno vodi u površnost. Učenje mora biti tako postavljeno da to što se učeniku nudi on primi kao vrijedan dar, a ne kao mučnu dužnost."
Izuzev manjih metafizičkih i koncepcijskih razlika, većina učenika i studenata u suvremenim uvjetima diljem svijeta stječe tijekom obrazovanja u školama i fakultetima praktički istovrsna tipizirana znanja i iskustva. U kasnijem stručnom radu i djelovanju oni to temeljno znanje u pravilu drže neupitnim i bespogovornim, unatoč mnogim nategnutim istinama, isforsiranim prikazima pa čak ponekim zabludama i podvalama nametnutim od strane nedodirljivih autoriteta iz svijeta znanosti.
To su, međutim, za ogromnu većinu njih trajna i neupitna vjerodostojna znanja u čiju utemeljenost i vrijednost ni u jednom segmentu ne sumnjaju niti ih na bilo koji način dovode ili žele dovesti u pitanje. Stoga ih ona čitav radni vijek okružuju poput nevidljivog kaveza sputavajući ih u slobodoumnim iskoracima te striktno usmjeravaju putem sustava društvenih priznanja i materijalnih poticaja na razmišljanje u unaprijed naučenoj maniri. Taj je fenomen profesor Kerkut zorno nazvao "mentalnim kavezom", a njegove tipične posljedice su isključivost i fanatizam – simptomi od kojih, nažalost, kronično pate mnogi vrsni znanstvenici, stručnjaci i teolozi.
Pomno istražujući fenomen "mentalnog kaveza", koji poput krajnje opasnog sindroma prinude sputava u slobodoumnom kreativnom razmišljanju mnoge vrsne znanstvenike i istraživače, slobodoumni profesor Kerkut je hrabro i nekonvencionalno zaključio da je jedini izlaz da se učenike i studente tijekom školovanja stalno potiče na kritičko vrednovanje i na raščlambu komplementarnih ili alternativnih hipoteza primjerenu njihovoj razini obrazovanja, koje etablirani pripadnici svijeta znanosti drže znanstvenim krivovjerjem te kao takve prešućuju ili bez ikakve argumentirane rasprave paušalno odbacuju.
Profesor Kerkut, naime, drži da se samo na taj preventivan način može u glavama budućih stručnjaka, istraživača i znanstvenika pravodobno slomiti i barem djelomično prevladati splet duboko ukorijenjenih svjesnih i podsvjesnih umnih blokada i predrasuda koje znatno unazađuju, manje ili više ometaju ili čak onemogućuju istinski napredak u nekim, zbog paradigmatske dotrajalosti, odviše dogmatiziranim područjima znanosti kao što su, primjerice, biologija, medicina, povijest, antropologija, arheologija i slično.
|
_________________
|
|
| |
|
|
crnibiser
samotvoja24
|
Godine: 47
Datum registracije: 22 Maj 2005
Poruke: 11005
Mesto: Sarajevo
|
|
Kad su Hercegovci mogli stvoriti Medjugorje tvrdeci da se tamo pojavila Gospa..a sto bi se to sumnjalo da je u Visokom nekolicina piramida.?
iskreno vjerujem i nadam se da ce ipak dokazati svima onima koji sumnjaju da ipak "NESTO" postoji , a ocito je da postoji svakome onome ko ode tamo i svojim ocima pogleda sve one stepenice i terase koje su do sada ociscene
|
_________________
Ljubav je uvijek put prema sreći , ali život ponekada ima drugačije namjere.....
|
|
| |
|
|
dekija85
Dobro upućeni član
 |
Godine: 39
Datum registracije: 06 Jan 2006
Poruke: 672
Mesto: Beograd
|
|
|
to je jedna velika laz jer nemaju sta da ponude pa kao nasli poramidu da i oni imaju nesto ali ce im se to obiti o glavu
|
_________________
NO REMORSE NO REGRET |
|
| |
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|
