Miletov kutak!

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Utjecaj kvasca na karijeru

Ležim na kauču. Imam 15 godina i lice puno germe (kvasca). Stara mi naime tupi da je germa otrov za prištiće jer da je i pokojni stric Luka...bla...bla...bla. I tako nepomično ležim sa sivom masom na faci, mirišem na pekaru u zoru i razmišljam što ako mi ovo nikad ne prođe. Što ako je nasljedno?

Pokušavam se sjetit' 'ko od mojih idola ima loš ten al' ne ide. Pjevača, glumaca i astronauta ima i debelih i mršavih i visokih i malenih i glupih i pametnih, ali nijedan s tako izbrazdanom facom.

Gotovo je. Ništa od zvijezda. Završit ću k'o noćni portir ili liftboy u nekom bordelu na kraju grada. Definitivno neko zanimanje daleko od reflektora i očiju maloljetnih.

Kad ono, iznenada, tračak nade. Kosa. Imam pravu grivu. Mislim si, OK, možda sam genetski spušio loš ten, ali mi je zato kosa bujna. Yes!!!! Znam! Bit ću HEAVY METAL PJEVAČ!!! Ne treba mi lijepo lice, ni glatka koža. Čak štoviše. Što grđa njuška, to opakije. Još kad navučem tijesne tajice... uf, seksi mdfke.

Eto, takvi su otprilike bili moji planovi u vrhuncu puberteta. Tko je mog'o znat će se geni grdo našaliti pa mi na kraju podarit' savršeno glatko lice, ali zato posjeći monumentalnu fudbalerku.

Kad se pogledam sad u ogledalo, vidim ne preružnog tipa koji se predstavlja kao Mile iz Hladne pive, dobrano je zakoračio u tridesetu, završio je srednju elektrotehničku pa je upisao i diplomirao strane jezike, ali sad živi od pisanja pjesama i sviranja.

Eto, toliko o planovima. Niti znam popraviti kalorifer, nit' govorim engleski k'o materinji, nit' znam svirat' cis mol. Jedino što se ispunilo od planova s kauča jest što pjevam u bendu. Srećom sam se s frendovima dovoljno rano latio gitara da ne mislim na gluposti kao što su sluh i talent, bili smo složni i uporni za popizdit' i, a to je najvažnije, imali svoj stav. Sad, kad se moje savršeno glatko lice pojavljuje svugdje, odjednom se svi zanimaju za moje mišljenje pa sam se izvježbao da ga uvijek nosim sa sobom.

Evo, da me neki novinar probudi usred noći i pita kakav je moj stav o vojnom puču u Kamerunu, o psima lutalicama, o berbi kukuruza u Slavoniji, ja bih mu ga k'o iz topa ispalio. Vjerojatno bi moj stav o svemu bio negativan. Čisto zato što je manja vjerojatnost da ću fulat' ako imam negativan stav o nečemu o čemu pojma nemam. Logično.

Kad malo bolje promislim moglo bi se reći da samo to i radim. Svoj stav začinim s malo zaje...zafrkancije, dodam malo ironije pa sve to onda fino zamotam u stihove i s bendom spržim na CD. Obožavam svoj posao.

Jer ako čovjek dovoljno uporno dugo ima mišljenje, kad tad će ga neki internetski portal pozvati da ga u dvotjednom ritmu podijeli s čitateljima. Tako ću vas ja eto uveseljavati sljedećih mjeseci (ak', me prije toga ne nogiraju). Pokušat' ću bit' pristojniji nego u nekim pjesmama, ali isto tako neozbiljan te u svaku priču ubacit' neki korisni savjet o ljepoti.

Evo, na primjer ovaj, ak' vam je glupo masno plaćati sićušne kremice, pokušajte s kvascem otopljenim u malo vode. Možda postanete pjevač(ica) nekog benda.

ŽIVJELI!

Mile KEKIN
13.10.2004.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Teško je ful biti cool

Sjedim s kolegom sviračem na kavi u gradu. Kao i obično, pričamo o tome kako smo dobri, ali neshvaćeni. Kad, evo ti, prolazi Bruno, frend iz srednje, tip koji je važio za ekstremno zanimljivog i cool tipa premda nema pojma zašto.

Rukujemo se i pitamo ona pitanja koja ljudi postavljaju kad se ne vide par godina i dogovaramo jednu načelnu kavu u neko neodređeno vrijeme. 'Moram ići, u cajtnotu sam, je** ga, imam nekaj za obavit', kaže on i hita dalje.

Kao srednjoškolac želiš biti drugačiji i samim tim interesantniji od ostalih prištavaca, pa počneš farbat kosu ili slušat grčki nu-metal, ali Bruno je na neku čudesnu foru bio zanimimljiv i bez tog sranja i samim tim uvijek pozivan na tulume. I to ne samo na one dosadne sto posto muške pijanke, nego i na one prave, s CURAMA!

Vraćam se sugovorniku, baš smo stali kod naše omiljene teme, zašto smo obojica tako genijalni i neshvaćeni. Tad mi je sinulo! Ne odgovor na pitanje o našoj o genijalnosti, nego u vezi s Brunom. Dekadu i pol nakon srednje škole sam konačno skužio zašto je baš Bruno bio taj koji je određivao što je in a što out, kad se sluša Einsturzende Neubauten, a kad Toy dollsi, kamo se izlazi, kako se oblači, kako se brije i s kim, koje cure treba barit, a koje imat za frendice...

U onoj njegovoj rečenici - 'Moram ići, u cajtnotu sam, je** ga, imam nekaj za obavit.' - leži odgovor na pitanje kako biti cool. Dragi čitatelju moj, otkrit ću ti sada tajnu tajnovitosti, abecedu coolerstva koja može promijeniti tvoj dosadni život. Naravno da ću se tako zamjeriti coolerima koji ne žele da i drugi budu cool, pa ako sutra pročitaš da sam preminuo jer sam se nepažnjom fenirao u kadi ili pojeo pol sata stari Mc Cheese, znat ćeš da sam dao najvrednije da i ti budeš cool.

SAVJET PRVI - coolerstvo je pitanje jezika i psovki!

Cooler se ko fol nenamjerno spotiče o strane riječi jer nije on kriv što malo više čita niti to ikad spominje. Međutim, odmah nakon što katapultira (ahaaa!) takvu, za obične smrtnike nerazumljivu riječ, odmah izbaci takvu psovku da nikom ne pada na pamet da ga zove štreberom.

Naprimjer:
- Totalno sam dehidrirao, je****...
- Kak je hermetična knjiga, u p. m.
- Film je čisti fucking noir... (noar se to čita, dragi budući cooleri)

A sad najvažnije. Kako to da su cooleri toliko tajnoviti, mistični ili, njihovim rječnikom rečeno, netransparentni u p. m.?

SAVJET DRUGI - gramatika tajnovitosti

Tajna leži u lukavoj kombinaciji neodređenih zamjenica i modalnih glagola! (Bože, ne vjerujem da sam ti ovo otkrio).

Pogledajmo zajedno primjere:
- Moram večeras nešto obaviti...
- Trebao bih se s nekim naći noćas radi nekog dogovora

Modalni glagoli - moram, trebao bi - ovdje upućuju na to da cooler, za razliku od tebe, jebivjetre, ima neodgodive obveze, dok neodređene zamjenice (nešto, s nekim, nekog dogovora) govore da je sigurnije za tebe ako ne znaš o čemu se radi.

Možda cooler špijunira za vladu, a srednjoškolska karijera mu je samo krinka da zaštiti sebe, ali i tebe, nevinog civila. Kužiš? Bitno je, znači, da u svakom trenutku djeluješ k'o da si na nekom tajnom zadatku. Ako si dečko, dobit ćeš karizmu, a ako si cura, onu dozu mističnosti koja će te učinit fatalnom ženom.

Ajmo vježbat zajedno. Scena sljedeća:
Ti u trenirci, krmeljav(a), s plastičnom vrećicom izlaziš iz zgrade. Presreće te simpatija iz kvarta i pita kamo ćeš? Što odgovaraš?
Zaokruži:

A) Baš sam krenuo/la bacit smeće u kontejner. 0 BODOVA

B) Idem deponirati domestikalni otpad, u ku*** 5 BODOVA

C) Moram neš obavit. 10 BODOVA

Rezultati

0 bodova - pročitaj članak ponovo, glupane!
5 bodova - ima nade za tebe.
10 bodova - dobrodošao u klub!

ŽIVJELI!

Mile KEKIN
četvrtak, 28.10.2004.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Nikad ne putuj u - trenirci!

Mali odmor u '8. svibnju', srednja elektrotehnička. Jedina ženska stvorenja osim profesorica i teta u kantini, od kojih poneka ima gušću bradu od mene, ona su koja srećem na svojim putovanjima. A nema malog odmora da negdje ne otputujem. Pod velikim odmorom znam obić' cijelu Mliječnu stazu i par puta spasit' planet Zemlju. Ali ovaj ću mali odmor iskoristiti da otputujem negdje bliže. Recimooooo... recimoo... samo da se sjetim... evo recimo, London!

Ja sam novinar za Herald Tribune koji upravo radi ekskluzivni intervju s Angelinom Jolie. Ćaskamo uz tihu glazbu s klavira u hotelu Hilton o njenom zadnjem filmu. Angelina nije samo prelijepa, nego i pametna pa odmah primjećuje da nisam samo još jedno dosadno piskaralo. Zato me već nakon nekoliko minuta moli: 'Please, call me simply Angie', na što ja njoj šeretski odgovaram: 'Well, you can call me Miles but I can�t play the trumpet'. Ona se smije cijelim tijelom toj nevjerojatno dobroj fori, a ja šarmantan do bola nastavljam pijuckat' svoj Scotch on the Rocks. Između nas večeras kao da postoji nešto više.

Pitam je za njezin zadnji uradak, erotski triler 'Naked Truth', a prelijepa Angie mi priznaje da joj je bilo strašno teško odglumiti ljubavne scene jer već godinama nije spavala s muškarcem. Premda, kao što znate, imam crni pojas iz coolerstva, čini mi se da su iste sekunde prestali raditi klima uređaji u hotelu.

Kaže mi, sve bi dala kad bi mogla hladni, king-size hotelski krevet noćas podijeliti s muškarcem koji zna slušati ženu i razumije žensko tijelo. Dok izgovara zadnju riječ 'body', njene se prirodno pune usne savršeno hipnotički zaokružuju na 'oooo', podsjećajući me na prekrasno gorsko jezero, dok se perfektni zubi razotkrivaju na 'iiiii' u bjelini koju nisam vidio ni kad sam živio na Sjevernom polu, radeći tamo prilog o ljubavnom životu pingvina.

Tamnoputi pijanist taman kreće s prvim taktovima evergreena 'When a man loves a woman', kad se iznenada za našim stolom pojavi spodoba, lopovčina ili pomahnitali fan i zgrabi Angienu 102-karatnu zlatnu ogrlicu koju je dobila od slijepe majke na poklon, ona vrišti i drži najdražu joj uspomenu predivnim, ali slabašnim ručicama.

Reagiram brzo k'o anakonda i nasilniku upućujem precizni mai-geri udarac nogom u potiljak. Udarac precizno pogađa centar za ravnotežu i bitanga pada na meki perzijski tepih. Taj sam udarac naučio kao reporter u Japanu, objašnjavam prestrašenoj ljepotici, točnije u hramovima Šao lina, gdje sam radio reportažu o borilačkim vještinama Dalekog istoka. Tek sada stiže tročlano Angieno osiguranje i svladava već odavno svladanog kradljivca, primjenjujući pritom pretjeranu silu. Mrzim to.

Desetak sekundi poslije tog nemilog incidenta kao da se ništa nije dogodilo, osim što je direktor hotela u međuvremenu izrazio najdublju ispriku gospodični Jolie i meni, nudeći nam pritom doživotno besplatno noćenje u hotelima lanca Hilton širom svijeta. Odmahujem vidno iritiran njegovom poniznošću i molim ga da nas ostavi nasamo.

Ostatak večeri provodim izgubljen u njezinim zahvalnim očima.

Ne znam koliko stoljeća tako lutam beskrajem njenih tamnih očiju prije nego čujem glas anđela kroz šapat: 'It takes a real man to be a real woman'. Njezina slatka mala ruka preko bijelog stolnjaka dohvati moju, ustajemo i krećemo bez riječi prema liftu. Između katova zaustavljamo lift i trgamo odjeću sa sebe (Angie nosi Fendi unikat neprocjenjive vrijednosti). Ljubimo se. Zatvorenih očiju. Ludi od strasti.

Ona mi otkriva tijelo za čiji opis mi je vokabular presiromašan. Čujem: 'Mile', dahćem žmireći: 'Draga, rekoh ti da me zoveš Miles, cmok, cmok, cmok...' 'MILE', začuh odrešitije i puno neerotskije, otvaram oči i vidim rasku s imenikom kako me proziva. 'Tu', šapućem i ne znam kad sam s manje riječi više slagao. Ako ustanem, svi će vidjeti moj golemi suvenir s putovanja. 'Dođi na ploču!'

Zato nikad ne treba putovati u trenirci.

ŽIVJELI!

p.s. Pingvini ne žive na Sjevernom polu nego na Južnom, ali sve drugo je istina.

Mile KEKIN
srijeda, 10.11.2004.

Tu mi se ne vidi ćela, al' valjda se kuži da mi je koža k'o bebi... Smile

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Kako ostaviti dobar dojam

OK... samo mirno. Stan sam umjereno pospremio. Ne previše. Da ne pomisli da sam neka sitničava picajzla. Oprao sam suđe i posaugao tepih. Ne da mi se prašinu brisat', ali nema šanse da se to vidi u polumraku svijeća. Na televizor sam diskretno plasirao svoj malonogometni pokal (2. mjesto).

U frižideru se hladi butelja. Inače pijem pivo, ali sam za ovu priliku večeras lukavo kupio vino. Ipak želim ostavit' dojam profinjenog muškarca, a ne neotesanog pivopije koji se podriguje i voli nogomet. Vadim butelju i čitam s etikete.

Pokušavam pravilno izgovoriti rečenice kao što su: uh, ovaj kabernesavinjon ima odličan bukee. Piše: 'Vrhunsko crno vino' (pa i treba bit' za tu cijenu). 'Suho.' (To nikad nisam skužio! Kako nešto tekuće može biti suho? Je l' može pivo bit' suho?) 'Najbolje na sobnoj temperaturi.' Shit! Nisam gledao. Što ću sad? Je l' dosta pol sata da se zgrije? Da ga stavim pod mlaz tople vode? Ili bolje na radijator? Kako ću znat' kad je na sobnoj temperaturi? Koja je uopće sobna temperatura? Stojim pred frižiderom s flašom u ruci rastrgan između pipe i radijatora. Radijator pobjeđuje.

Sjedam na kauč. Na stolu dnevne sobe sam pažljivo razbacao par knjiga. Hanif Kureishi 'Intimnost'. Dobio sam je za rođendan i nemam pojma o čemu se radi, ali tip ima egzotično ime, a naslov asocira na dodire u tami. Druga je 'Nizozemski impresionisti 17 stoljeća'. Ne znam otkud mi, ali paše mi nekako naslov uz vino. Pokraj njih časopis National Geographic.

Prethodne dvije knjige služe da stvore dojam o meni kao načitanoj, profinjenoj duši širokih interesa, dok bi mi ovaj putopisni časopis trebao dati jednu lagano pustolovnu notu da ne ispadnem previše feminiziran. To se lako može dogodit muškarcu koji previše čita.

A da negdje ubacim Men's Health? Kao, brinem o svom tijelu i vježbam makrobiotiku. Je l' se to uopće vježba ili jede? Ma neću. Čim me pogleda znat' će da foliram. Ispod 'Intimnosti' viri ulaznica za kazalište. Valjda neće gledat' datum. Tko ikad gleda datum na karti?!

Pogledom na ovaj stol ona će dobit' pravu sliku o meni. Osjećajan ('Intimnost'), voli putovat' (National Geographic) kulturan (ulaznica)... je l' da nitko ne gleda datum? Savršeno. Čim pozvoni zapalit ću još crvenu svijeću u obliku srca i romantična večer može krenuti.

Najbolje da sjednem i razmislim još jednom jesam li nešto zaboravio. Istuširao se jesam. Namirisao se jesam (možda i malo previše). Obrijat se neću jer nije ni onaj ljepotan s naslovnice.

Samo još fali ono najbitnije - glazbena podloga. Da vidim što imam od romantike. U2 - preneoriginalno, Coldplay - pretugaljivo, Sistem Of A Down - preglasno, Hladno pivo - nikako... aha, evo ga... Norah Jones. Idealno za početak.

Sve je spremno. Sjedim i čekam. Baš sam se umorio pripremajući ljubavno gnijezdo. Čekam... Nema je... Kasni već 6 minuta... A da joj pošaljem poruku? Ma neću još. Mislit će da sam nestrpljiv. Gdje je?

Možda je ostala bez impulsa pa me ne može nazvat. Ma idem ju nazvat. Gdje mi je mobitel? Ah, znam, u jakni. A jakna uredno pospremljena u ormaru. Vadim mobitel iz džepa i vidim da imam poruku. Od nje. Otvaram poruku.

'Dragi Mile, fakat sorry, ali sad sam se sjetila da sam obećala frendici večeras s njom otići u kino. Već je kupila karte. Je l' bed da se vidimo sutra navečer? Sorry, još jednom'.

Odlazim u kuhinju i grabim onu prokletu butelju s radijatora. Gdje je je**ni vadičep? Točim vino u vulgaris čašu. Baš me zaboli za stil. Dok srčem piss-warm vino, drugom rukom tipkam: Ma nema frke. Sve ok. Može i sutra... ALI NE KOD MENE!

ŽIVJELI!

Mile KEKIN
četvrtak, 25.11.2004.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Biti (ili ne biti) novinar?

Biti novinar. Raditi intervjue. Evo, priznajem da mi je to bio jedan od dream jobova kad sam završavao srednju. Zamišljao sam sebe kako intervjuiram nevjerojatno zanimljive osobe (recimo Angelinu Jolie) i da samim tim i ja postajem bitan u očima čovječanstva

Ali, hvala bogu, prije upisa na faks jednog sam sunčanog dana besposleno listao novine kad sam naišao na nešto zbog čega sam se naglo predomislio.

Ti, nazovi poznati, te zvijezde iz novina, s televizije i radija u velikoj su u većini opako dosadna i neduhovita ekipa. A ja bih se, da sam se odlučio za novinarstvo, morao svaki put potruditi da tim zvjezdicama postavljam zanimljiva pitanja na koja bi one mogle dati svoje dosadne odgovore.

Morao bih roštati po arhivama i web stranicama da naučim kako im se zove zadnji katastrofalni album, negledljivi film ili neposjećena predstava. Čast izuzecima.

Tek prekasno, kad sam i ja postao jedna od tih zvjezdica, skužio sam da to uopće nije tako i da ne moraš imati pojma tko sjedi preko puta tebe ako poznaješ TAJNU.

A Tajna, dragi moji budući žurnalisti, je u univerzalnim pitanjima. Pitanjima koja možete pitati i slikara i grobara, i tenisača i pjevača, sladoledara i mornara. Pitanjima kojima možete ispuniti svoje kartice, a da ni sekundu ne potrošite na pripreme.

PITANJA ZA SVAKOGA

1. Kako ste počeli se baviti ovime?

Bez obzira tko sjedio nasuprot vas, morao je nekako početi. Publika obožava ta nostalgična sranja, te pričice o tome kako je i vaš sugovornik bio nekad malen, nepoznat i običan, a gle ga sada. Pa si misle: 'Ako je ON mogao...'

2. Zašto ste se počeli baviti ovime?

Ovo vam pitanje možda liči na prethodno, ali daleko od toga, jer ovdje možete uploviti malo više u psihologiju 'a la Oprah'. Je li možda kao dijete imao kanarinca pa se zbog toga bavi paraglidingom, strinu alkoholičarku pa je zato postao direktor Badela ili strogog oca pa je stoga, logično, postao vojnik.

Lopatom koja se zove 'ZAŠTO' možete kopati sve dublje i dublje u psihu svog sugovornika dok ne iskopate nešto zanimljivo. Ako vidite da je čovjeku neugodno govoriti o tome, da počinje zamuckivati i da mu počinje drhtati donja usna kad se sjeti mučnoga mu djetinjstva, nemojte ni u kom slučaju odustati, nego navalite još jače jer bit će mu lakše kad skine taj teret sa sebe, ispovijed je dobra za dušu, ALI I ZA TIRAŽU.

3. Imate li uzore? Samo će prepotentni gad odgovorit' da nema idola.

Dobro je znati da je vaš sugovornik ima nekog kome se divi. Tko zna, možda je i frustriran što nikad neće biti dobar kao on... He he he.

Odgovor na ovo pitanje otvara odmah sljedeće. Pažnja! Kad odlučite malo zagrijat' stolicu ili fotelju svog sugovornika i postavit' mu par neugodnih pitanja, pazite da koristite tajnovite izvore, što znači da počinjete s uvodom u stilu:

4. Neki tvrde da... Priča se da... Pročitao/la sam negdje da... I onda udarac - da se volite igrati patkicom u kadi, da tučete svog psa, da vas muče hemoroidi...

Ovdje možete mašti dati na volju jer, ako tip ili tipica na to pukne i gurne vam mikrofon u grkljan te vas pošalje na 'određeno mjesto', ispast će tašti primitivac, a vi nevini k'o jutarnja rosa. Jer, pobogu, pa vi ste samo ponovili ono što DRUGI tvrde, pa niste vi ništa loše mislili, pa niste vi... Vi ste samo...

I za kraj - nešto pozitivno:

5. Koji su vaši planovi za budućnost?

Ovako opet vraćate stvari u normalu i dajete sugovorniku šansu da bez posljedica filozofira o svijetloj budućnosti. Nitko ga neće loviti za riječ kada od planova ne bude ništa. Pekar će obećavati perece za mršavljenje, trener osvajanje prvenstva, kompozitor ličku rock operu, a Mile album bez ijedne psovke... A da ga poslije nitko ne lovi za riječ. Nije li to smisao medija? Da konzument, nakon što sklopi novine, ugasi TV ili isključi radio, zaspe s osmjehom na licu, sanjajući da je i on poznat, zanimljiv ili lijep.

ŽIVJELI

Mile KEKIN
srijeda, 08.12.2004.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Bezmobitelni izopćenik

Ne, nisam ga nigdje zagubio ni zametnuo. Vrijeme je istini pogledati u oči. Pretražio sam cijelu kuću, zvao sebe s fiksnog telefona u nadi da ću negdje čuti taj umiljati ring ring ton svoje narančaste Nokije. Ali ono što je još prije nekoliko sati bila tek ružna pretpostavka, sad je fakat. Izgubio sam mobitel

Hodam gradom, a vrijeme je lijepo k'o da podjebava. Sunčani jesenji dan oko podneva, a ja vrludam bezmobitelan po gradu. U potrazi za mobilnim uređajem, odlučio sam obići sva mjesta gdje sam sinoć bio.

U mom omiljenom kafiću konobar, imenjak moj, gleda me u čudu jer me nikad nije vidio po danjem svjetlu, niti da naručujem kavu, pa mi od šoka zaboravlja naplatiti. S njegovog moba okrećem svoj broj s nadom da ću iza neke gajbe, ispod nekog stola ili ne daj, Bože, iz nečijeg džepa, začuti to jedinstveno zvono. Ali uzalud... Samo akustični blues iz zvučnika.

Imenjak me tješi. Preboljet ćeš to. Ima još drugih mobitela. Pita me želim li utopiti tugu, ali ja odbijam. Rukujemo se i krećem dalje. Sigurno je negdje ispao, pa sad leži negdje sam, vibrira i zvoni, ali sve uzalud. Pomisao da veselo svira u tuđim, lopovskim rukama me izluđuje.

Čudno je hodati bezmobitelan po gradu. Nestala je savršena ravnoteža u mojoj jakni. U desnom džepu mobitel, a u lijevom novčanik. Uvijek bih ga milovao u džepu da ga osjetim kad zadrhti.

Bezmobitelni čovjek iz izopćenik, društveni autsajder, čovjek bez prijatelja. Je li vrijedno živjeti ako se ne možeš radovati porukama i iznenadnim pozivima u gluho doba noći? Kad ti ekipa pjeva na slušalicu, razulareno, da ti prenese feeling s nekog tuluma ili kad ti za Božić stigne dvadesetšest istih 'sretantiBožić' poruka koje samo forvardiraš dalje pa za tjedan dana sve iznova. 'Sretna nova', 'Sve najbolje'...

Za desetak godina će optužiti mobilne operatore da su izmislili Božić i Novu godinu samo da bi mogli okrenut' pare na porukama.

Pričaju metuzalemi da je svijet prije funkcionirao i bez mobitela, ali ja nekako sumnjam. Pa kako su se prije ljudi dogovarali za, recimo, piće. Kako ćeš nekom javiti da ćeš zakasniti četiri minute jer je gužva ili da su te oteli vanzemaljci. Danas dogovor teče otprilike ovako:

Piche tunajt?
Kad?
8?
Di?
Zvonce?
OK.

Onaj tko prvi stigne na lokaciju, čim naruči, šalje poruku u točno 8.01h: Ja tu, ti? Nakon par sekundi čuje se tiit tiit: Sori, kasnim 5 min. Gužva. Čekač iliti čekatelj vrti po imeniku ili čita stare poruke da ubije preostale četiri minute. Nakon dvije minute ponovno poruka: Evo me. Stižem.

Odgovor je kratak, jedno hladno OK, dovoljno jezgrovito da kasnitelj skuži da ipak nije OK.

Poslije sretnog susreta naručuje se još jedna runda i provjerava ima li signala. Mobiteli za vrijeme ćakulanja leže na stolu. Nikad se ne zna. Šta ako ste osvojili Jeep na nagradnoj igri ili ako vam se baka okliznula o sapun i sad slomljena kuka leži u kupaoni i ne može vas pozvat u pomoć jer ste mobitel ostavili u autu, kući ili ste ga, još gore, IZGUBILI?!?!

Vučem se deprimiran niz cestu kad evo ti Tajsona, frenda iz kvarta i vozača Piva, s druge strane ulice i maše mi nečim malim i narančastim.

Mile, vidi kaj sam naš'o! A u ruci mu moje najdraže, moje zlato, moje jedino... Kad je čuo da sam spušio mob, Tajson je, pametan kakav jest, poslao poruku na moj broj i pošteni nalaznik se javio. I evo nas već kod božićnih poruka ovog sastavka:

1. Čuvajte mobitel.
2. Ima dobrih ljudi. I to ne samo za Božić.

ŽIVJELI !

Mile KEKIN
srijeda, 22.12.2004.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Seks kao motivacija

Koliko sam se puta pitao: Što je bitnije za uspjeh, talent ili radne navike? Sigurno da je idealna kombinacija najbolja, ali kad bih baš trebao birati, sigurno bi odabrao radne navike. Jer koliko je više upornih od talentiranih, možete vidjeti čim uključite TV ili radio ili kupite novine. Najlakše je bit' talentiran. Rodiš se takav i gotovo. Ali kako doći do radnih navika? Definitivno je najbitnija motivacija. Ali opet - kako biti motiviran?

Sigurno pomaže neko traumatično iskustvo u djetinjstvu. Ekstremno siromaštvo, recimo. Tu se uvijek sjetim one scene iz 'Prohujalo s vihorom' kada Scarlett O'Hara popizdi i sebi obeća da više nikad neće biti jadna i siromašna.

Ali među boljim motivatorima je definitivno SEKS! Rock zvijezda Pete Thownshend iz grupe The Who je često znao reć' da je počeo svirati gitaru jer je imao veliki nos pa su ga cure izbjegavale. Nosati Pete je, naime, znao da će, ako uspije, postati neodoljivo seksi, i nije se zeznuo. Evo krunskog dokaza koliko je seks bitan za motivaciju.

Kad je Neil Armstrong prvi puta prošetao po Mjesecu, nije samo izgovorio onu poznatu 'mali- korak-za-čovjeka-veliki-korak-za-čovječanstvo' rečenicu, nego je i, pri povratku u svemirsku letjelicu Apollo, rekao, više sebi u bradu: 'Good luck, Mr. Gorsky.'

Ljudi u NASI su isprva mislili da se radi o usputnoj primjedbi upućenoj nekom ruskom suparničkom astronautu. Međutim, ni NASA ni CIA nisu mogli pronaći to ime na platnom spisku bilo američkih, bilo sovjetskih svemirskih projekata.

Sljedećih godina su novinari često pokušavali izvući neku informaciju od gospodina Armstronga, ali on bi se uvijek samo nasmiješio, odbivši otkriti bilo što. Vjerojatno bi se tajne službe za vrijeme Hladnog rata bile poslužile i nekim grubljim i podlijim postupcima, ali je Neil Armstong bio svemirski pionir i narodni heroj te, kao takav, nedodirljiv.

Konačno, 5. srpnja 1995. na Floridi, u mjestu Tampa Bay, jedan je novinar spomenuo 26 godina staru rečenicu i Armstrong je konačno pristao otkriti pozadinu te već legendarne rečenice. Gospodin Gorsky je, naime, upravo tih dan bio preminuo, pa je Armstrong smatrao da više nije dužan čuvati tajnu.

'Kad sam bio klinac', započeo je junak Armstrong, 'igrao sam s frendovima baseball u dvorištu i jedan od nas je tako jako mlatnuo lopticu da je odletjela u susjedovo dvorište, u dvorište gospodina Gorskog. Preskočio sam živicu i krenuo prema loptici koja je ležala pod prozorom spavaće sobe i baš kad sam se sagnuo po nju, čuo sam kako gospođa Gorsky viče na svog supruga: 'Znaš kad ćeš dobiti oralni seks? Znaš kad? Kad onaj klinac preko puta bude hodao na Mjesecu!!!''

Mali Neil je vjerojatno u tom trenutku odlučio poletjeti na Mjesec i pomoći susjedu i siguran sam da je od 1969. do 1995. stari Gorsky uživao u čarima oralnog seksa. A vjerojatno ni stari dobri Neil nije ostao kratkih rukava.

ŽIVJELI!

Mile KEKIN
srijeda, 05.01.2005.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Pospremite MUŠKI!

Negdje sam davno pročitao da je 'obveza svakog pravog muškarca da spremanje životnog prostora odlaže dok god je to fizički izdrživo'. Prava vještina nije spremanje (to mogu i žene)nego izbjegavanje ove obveze

Za sve pripadnike ružnije polovice, koji su emancipacijom osuđeni da ravnopravno peru, brišu i usisavaju evo nekoliko korisnih savjeta kako da si ovo poniženje učine manje traumatičnim. Krenut ćemo od najpodlijeg oblika kućanskih poslova - brisanja prašine.

Površno muško oko teško uočava te mikročestice pa je borba protiv prašine kao borba sa zamišljenim neprijateljem. S prašinom je kao s vragom - ili vjeruješ u njega ili ne.

Ako si vjernik i želiš izići kao pobjednik u borbi s nevidljivom sotonom, jednostavno zgrabi vlažnu krpu i s njom prijeđi po svim ravnim, horizontalnim površinama. Naročitu pažnju obrati na televizor i liniju jer nevidljivi Predator iz nekog glupog razloga voli glazbu i film. Budući se radi o dosta picajzlastoj da ne kažem feminizirajućoj aktivnosti preporučam kao soundtrack neku laganu ženskastu glazbu a la Celine Dion, Barbra Straisand ili Tracy Chapman. Od domaćih Gabi Novak.

U usporedbi s tim, usisavanje je puno muževnije i samim tim zabavnija rabota. Bilo koji posao koji uključuje neki stroj, uz to još bučan i snažan s dugim crijevom, doći će kao lijek narušenom muškom egu nakon što ste previše vremena proveli s vlažnom krpicom k'o neka, da oprostite tetkica. Prilikom usisavanja ne štedite pojačalo jer treba nadglasati brundanje ove opake mašine. Tu apsolutno paše Metallica, Rammstein, Napalm Death, Sepultura...

Ukratko: muzika što budi testosterone i podiže adrenalin. Budete li slušali neki mekušasti Brit pop ili svilenkasti AR-EN-BI zaboravite usisavanje jer ćete vjerojatno samo raspekmeženo gladiti po tepihu ili skakutati k'o baletan umjesto da ga trljate muški vrhom usisavača.

Ako ste to svladali već ste na pola puta i spremni da se bacite ukoštac s najdegutantnijom fazom pospremanja - pranjem suđa. Za razliku od nas mužjaka, žene su se kroz evoluciju prilagodile sudoperstvu te, među ostalim, razvile tanke prste i duge nokte.

Nasuprot tomu muški će se nesretnik uredno podrezanih noktiju naći pred nerješivim preprekama... Kako ugurati predebele prste u preusku čašu, čime ostrugati skorena jaja s tanjura, kako temeljito očistiti vilicu, zašto svaka krpa na čaši ostavlja mucice (tko je izmislio tu riječ? I zašto ne postoji ni jedan muževniji izraz za one tragove od krpe?!).

Kao zvučnu podlogu predlažem monotonu elektronsku glazbu koja će ritmički pratiti ravnomjerne kružne pokrete spužvicom - Sade, Moby, Morcheba...

Za kraj opet nešto za intelektualno radoznali muški um - pranje veša i pravilno korištenje veš mašine. Oni koji to zovu stroj za pranje rublja, vjerojatno u životu nisu vidjeli tu napravu, kao što ni oni koji šrafciger zovu odvijač nikad na leđima nisu nosili vreću cementa.

Veš mašina je jedna dosta konzervativna, da ne kažem nazadna umotvorina. U njoj se naime rublje ne dijeli po kvaliteti i čistoći, nego rasistički PO BOJI. Tako bijeli veš ima poseban tretman. Ukoliko pripadnik obitelji obojenih zaluta među čisto bijeli veš on tamo počinje širiti svoj način života i veš postaje nijansiran. Naročito opasan je crveni veš koji svemu daje ljevičarski pink kolorit. Zbog toga, u mnogim veš mašinama i dan danas vlada apartheid.

Ja međutim posjedujem bezbroj pink majčica što više svjedoči o mojoj nespretnosti, da ne kažem skromnom IQ - u, nego o političkim uvjerenjima. ŽIVJELI!

P.S. Premda internetom kruži već jako dugo, priča o Armstrongu i Mr.Gorskom je - izmišljena... SUCKERS!

Mile KEKIN
srijeda, 19.01.2005.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Bijeg iz frizeraja

Bijah nedavno kod frizera. OK, znam da vas sad negdje polovica leži na podu i valja se od smijeha, ali istina je. I mi bez puno kose idemo ponekad do frizera. A budući da moj haircut nije naročito zahtjevan, odlazim u salon za oba spola. I dok sam tako čekao da se gospođi cca 60 složi frizura za u dućan, ugledao sam na stolici do moje tucet ženskih časopisa. U dvospolnim frizerajima inače kronično manjka bilo kojeg drugog štiva

Kako baš i ne znam čekati brzinom od 60 minuta na sat, a da ne popizdim barem nekoliko puta, odlučio sam malo prolistat� i vidjeti što to muči modernu ženu koja zna što hoće.

Mene, naime, ekstremno zanima ženska psiha, način na koji one percipiraju svijet i nas muškarce. Sretan sam zbog emancipacije žena, prezirem mačo tipove koji misle da je ženama mjesto kraj štednjaka, da je smisao njezina postojanja da bude ukras u kući koji će se brinuti za djecu i ispunjavati poneku erotsku želju dlakavijoj polovici. I listam ja tako te časopise, kad evo ti šoka već na prvoj stranici.

DONOSIMO VAM:

* Hoće li vaša strast trajati?
* Kako da postane vaš rob?
* Pomažemo vam da ostane zaljubljen
* Intervju: Aleksandra Mindoljević - 'Sanjala sam vjenčanje u crnoj koži!'
* Ošišajte se tako da se svidite NJEMU!
* 13 najpopularnijih svjetskih metoda za mršavljenje
* Kraljica plaže: Kupite badić na koji će svi reći WOW!

Sve se vrti oko toga kako osvojiti i zadržati mužjaka. Kuhanjem, seksom i izgledom. Naprosto nevjerojatno! Kad usporedim ovo s muškim časopisima koji su prepuni golih ljepotica, skupih automobila, cigareta i sveg drugog što odlikuje uspješnog muškarca, dolazim do iznenađujućeg zaključka:

Razlike su samo naizgled ogromne, jer nema šanse da se u muškom časopisu pojavi naslov u stilu 'Kako joj skuhati', 'Kako je izvesti van da se lijepo provede', 'Kako je zadržati', 'Ošišajte se tako da se svidite NJOJ' itd. NO WAY! (Evo, otkrio sam tržišnu rupu. Na tržištu fali tiskovina za papučare!) Svi ženski i muški časopisi se vrte oko jedne teme- KAKO UGODITI MUŠKARCU! KAKO DA NJEMU BUDE FINO!

Ne bih se iznenadio kad bi jednog dana izbio skandal jer je otkriveno da cijelo uredništvo poznatog ženskog časopisa čine muškarci koji su pisali pod pseudonimima. Već ih vidim na brainstormingu u nekoj pečenjari kako se nabacuju idejama vezanim za sljedeći broj.

�Ajd�, Jozo (codename: Branka), rec' der, šta ti najvše voliš ka� ti žena radi?'
'A štajaznam', premišlja se Jozo dok zamišljeno prebacuje čačkalicu po ustima. 'Volim kad mi skuva mahune i ne zajebava kad zovnem ekipu na gemišt.'

A u sljedećem broju časopisa za modernu ženu se među udarnim temama izdvajaju:
'Mahune po njegovom ukusu'
'Pustite ga da se druži'

U tim listovima sve vrvi od dijeta i niskokalorične ishrane u kombinaciji sa šokantnim člancima o bulimiji i anoreksiji nekih jadnica. Čista perverzija! Također se prešućuju da krema za lice njihovih modela u 90 posto slučajeva zove PHOTOSHOP u kombinaciji s pravim kutom. Zato: ŽENE VAN IZ FRIZERAJA!

ŽIVJELE!

Mile KEKIN
srijeda, 02.02.2005.

lex · Upućeni član

Bravo legendo....ma gde iskopa ovo o Kekinu, svaka čast... New Spiral

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

... hehe... znala sam da će ti se svidjeti... Mile se bacio u 'novinare' Mr. Green

... pa reko da podjelim to s vama Wink

... čovjek je čudo... GENIJALAC Mr. Green

...

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Kupi, kupi, kupi...

Halo ti, što hodaš ovom državom ko i ja, daj da te nešto pitam: Jesi i ti primijetio ovu poplavu praznika, blagdana, obljetnica? Jesi primijetio da je svima zajednički običaj da se za te dane nekom nešto kupi?

Zaboravi sad sve rođendane svojih prijatelja, pa i onaj svoje ljubavi jedine, zaboravi godišnjice i imendane, svadbe, krštenja i useljenja u nove stanove. Koncentriraj se samo na one datume koje su u kalendaru obilježeni crvenim, zboldanim brojkama.

Tek što si dao lovu za jelku i poklone, ma nisi se još ni oporavio od mamurluka jerbo je drevni običaj da se uzoriti katolik na Isusovo rođenje obeznani od alkohola i onda otetura na polnoćku zafrkavat kardinala, a već uvjeravaš blagajnicu da ćeš joj sigurno vratit boce, jer da sad nemaš za kauciju. Naime, sutra je već tulum za Silvestrovo. Doduše možeš dat i 250 kn pa otić u neki klub, disko il' restoran gdje ćeš moći pit dok te noge nose al' si se ipak odlučio za provjerenu ekipu.

Još uvijek te pegla mamurluk, a skoro si već pao s trećeg kata, dok si bacao osušeno božićno drvce s balkona. Takav si se dovuko do dućana da kupiš nešto zdravo, a tamo te već gledaju krvoločne maske za fašnik. Prošle godine si škrtario prerušavajući se u ženu (kako ORIGINALNO), tako da ove godine odlučuješ investirati u korejsku verziju Spidermana (69,99 kn). Nakon šoka u ogledalu se odlučuješ razboljeti i ostati doma. Zar si morao pokvariti sjećanje na svog omiljenog superjunaka?

Nakon maskerade odmah sutradan moraš početi razbijat glavu što dragoj kupit za Valentinovo, misliš da će ruža biti dovoljna, škrtico jedna. Taman si se iscrpljen od ljubavne igre (danas nisi štedio na predigri) bacio na kauč, kad zove majka.

Kao, nije ništa, al' joj kužiš po glasu da je sva u suzama. Pogled na kalendar: NEEEE! 8. mart si zaboravio. Njen omiljeni i najvažniji praznik. Uvijek si joj nacrtao il' napisao nešto lijepo u stilu 'ja volim svoju mamu jako' a ove godine ŠTANGA. Baš si majku moro zaboravit.

Al' nema vremena za grizodušje jer valja kupit jaja i bojice i šunku i čokoladnog uskršnjeg zeku. Kakve veze imaju zec i jaja? Zar zečevi nisu sisavci? I zašto je to najvažniji kršćanski praznik kad su puno bolji pokloni za Božić. Šuti i farbaj dalje! (Nemaš pojma zašto si prije par godina počeo kupovati i rezbariti bundeve za nekakav Halloween niti tempirati oblokavanje na Saint Patrick's Day. To si vidio na filmu, priznaj.)

Nisi još ni pojeo svih 36 šarenih jaja kad evo specijalne ponude u novinama: Uplatite ljetovanje već sad i prođite 30 posto jeftinije. Ajde, prošlo je i ljeto, valja kupit knjige za faks ili školu. Ups, sutra je već Dan mrtvih. Divan praznik jer se slavljenik neće žaliti ako dobije samo svijeću i sjećanje. Ali nema vremena za kontemplaciju jer prekosutra opet Božić. Jesi primijetio da je Božić sve ranije i ranije? I kreće vrtuljak iz početka...

Hodaš gradom ko hipnotiziran jer gdje god se okreneš sve vrvi od oglasa, promidžbe, akcija, sniženja, rasprodaja i nagradnih igara. Svi od tebe traže samo jedno, da kupuješ, trošiš na kartice, gotovinu, čekove - ma svejedno.

U tu svrhu se proizvode mutanti sapunica, serija i reklama, gdje glavni lik sasvim prirodno naručuje: 'Molim vas jednu divnu, ukusnu FRANCKOVU kavicu'. Konobar oštećenog sluha pita: 'Kako, molim?' A gost strpljivo ponavlja: 'Franckovu kavicu molim'.
'Mislite, onu ukusnu od Francka?'
'Da. Da. Onu ekstrafinu Franckovu kavicu'. U sljedećoj sceni pridružuje mu se ljubavnica i umjesto 'Dobar dan, kako si ljubavi?' mu veli: 'Baš ti krasno stoji ovaj parfem od Hugo Bossa.'

Recite mi brate potrošaču i sestro konzumentice jeste li i vi to primijetili ili sam samo ja u konstantnoj šoping groznici. Nemrem pisat dalje jer moram ići kupit nešto. Poludjet ću...

ŽIVJELI!

Mile KEKIN
četvrtak, 17.02.2005.