Med kao hrana i lek

cezar1071944 · **Glas mog anđela**

Med kao hrana i lek

Glukoza je glavni šećer u čovekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, pa se onda koristiti kao energetska materija ili se skladišti u depoima u jetri i mišićima. Jetri je posebno zanimljiva fruktoza, koja ne provocira insulinski odgovor i brzo popunjava sve rezerve. To je važno kada je potreba za šećerima jaka, u aktivnostima poput učenja ili fizičkog vežbanja. Nedostatak šećera u jetri primetićemo po mentalnom zamoru u treningu, nemogućnosti fokusiranja na trening i odsustvu pažnje koji su posledica iscrpljenih rezervi u jetri, glavnom snabdevaču mozga i ostatka nervnog sistema.

Kada nervni sistem ne radi svim svojim kapacitetom, izostaju jake kontrakcije mišića, a maksimalna snaga se ne može proizvesti, bez obzira na stanje muskulature. Dakle, idealni izvor energije može biti baš med. Bitan je način njegovog uzimanja, pa se zato moraju poštovati osnovna pravila.

Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom. Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 stepeni, kako ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature, razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i, naravno, šećeri. Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način mnogo prijatniji.

Energetska vrednost meda je oko 1000 J, a optimalna dnevna doza se procenjuje na 100 grama, za odrasle muškarce (teške 75 kg, po standardu), podeljeno u tri uzimanja u toku dana. Ujutru se preporučuje oko 30 grama, tokom dana 40 i uveče opet 30 grama. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporučuje 50 grama dnevno. Ako tražimo dobar karbo-napitak, rastvor meda je idealan izbor. Ukoliko su nam potrebni prosti ugljeni hidati, opet se preporučuje med.

Kako prepoznati lažni med?

Prirodni med se koristi u kuhanju, kozmetičkim tretmanima, upravljanju bolestima i gubitku težine. Med je izvor energije bogate vitaminima i mineralima, a ima antiupalna i antifungalna svojstva. Pravi med je obično skuplji. Postoje tri osnovne vrste meda: prirodni (čisti), krivotvoreni i umjetni. Prirodni med se sastoji od sirovog meda, krivotvoren med sadrži prirodni med, ali i ostale sastojke, a umjetni med se sastoji od šećernog sirupa ili kukuruznog sirupa, aditiva i boja.

Ako je moguće, kupite med izravno od pčelara. Mnogi pčelari prodaju med direktno na farmama pčela. Također možete iskoristiti priliku da postavite pitanja o tome kako proizvode med. Čisti med sadrži 0% vode. Voda će potaknuti rast gljivica. Nemojte čistim medom hraniti dijete ispod godine dana.

Pročitajte naljepnicu na medu. Proizvođači trebaju navesti sve sastojke koje sadrži. Ako med nije čist, treba to i pisati na naljepnici, uključujući i postotak pravog meda koja se nalazi, ako ga ima.

Protrljajte malo meda između kažiprsta i palca dok se ne raspadne. Nešto meda će se apsorbira u kožu, ako ima meda, jer je čisti med dobar za kožu. Prirodni med nije ljepljiv. Ako je ono što utrljate ljepljivo znači da ima šećera ili umjetnih zaslađivača u njemu.

Stavite nekoliko kapi na papir ili papirnati ručnik. Čisti med neće probiti papir dugo vremena, jer ne sadrži vodu.

Stavite malo meda kod mrava. Pčele instinktivno grade košnicu na drveću i među stijenama. One stavljaju med kako bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi. Mravi neće dirati prirodni med.

Pomiješajte malo meda sa žumanjkom. Ako je med čist, kada istučete žumanjak, izgledat će kao da je kuhan.

Napunite čašu vode i dodajte 1 žlicu meda. Čisti med će se zgrudati i spustiti na dno, a lažni med će se početi otapati.

Namažite med na krišku kruha. Prirodni med će otvrdnuti kruh za nekoliko minuta. Umjetni med će navlažiti kruh zbog sadržaja vode.

Pravi med dat će vam osjećaj bockanja u ustima neposredno prije gutanja. Lažni med to ne može postići.

Gledajte da li će se med kristalizirati tijekom vremena. Imitacija meda će ostati glatka kao sirup, bez obzira koliko dugo je pohranjena, dok će se pravi med kristalizirati.

Vrh šibice umočite u med i pokušajte zapaliti. Prirodni med neće smetati da se šibica zapali. Lažni med ima vode pa se šibica neće moći zapaliti.

Dvije do tri žlice meda stavite u mikrovalnu. Zagrijte na visokoj temperaturi. Prirodni med će se brzo karamelizirati i neće postati pjenast. Lažni med će se teško karamelizirati i bit će prepun

Žlica meda, žlica zdravlja

rlo je bitno u svakodnevnoj prehani unijeti dovoljno vitamina, minerala i ostalih hranjivih tvari koje će naš organizam učiniti otpornijim i ojačati naš imunitet. No nažalotst, ponekad se dogodi da je naš organizam jednostavno preslab za borbu protiv virusa.

Na jelovniku zdrave hrane često susrećemo i namirnicu marljivih pčela – med. Koji god med koristili, na koji god način i u koje god vriijeme on će vam činiti dobro. Važno je imati na umu da med daje snagu cijelom organizmu što je vrlo značajno pogotovo u hladnim zimskim danima. Stoga želite li napraviti pomak prema zdravijoj prehrani i kvalitetnijem načinu života predlažemo uvrstiti MED u svakodnevni jelovnik. Rubrika Recepti pomoći će vam kako to učiniti.

Med je visokovrijedna namirnica s nutritivnog i zdravstvenog aspekta. Njegova ljekovita svojstva cijene se od davnina i to ne samo kao hrana već i kao lijek. Narodna medicina puna je pripravaka (sirupa, mješavina, melema..) baziranih na medu koji su se u prošlosti koristili u liječenju mnogih bolesti. No i suvremeni jelovnici koriste med kao namirnicu ne samo za zaslađivanje već i kao namirnicu koja će okrijepiti vaš duh i tijelo te ojačati zdravlje kako djece tako i odraslih. Tome u prilog idu i sljedeće činjenice:

Svojstva - djelovanja - namjena

Med jača imunološku sposobnost organizma, a to je bitno za djecu koja su, posebno u vrtićima, izložena brojnim respiratornim infekcijama.

Med je namirnica koja je bogata vitaminima (vitamini B skupine i pantotenska kiselina), mineralima i bjelančevinama. Sve to koristi organizmu i važno je za normalno "dozrijevanje" krvnih stanica i pravilan razvoj djece.

Med se vrlo lako probavi i gotovo posve iskoristi u organizmu. Zbog visokog sadržaja invertiranog šećera (grožđanoga i voćnog), naš ga organizam odmah izravno apsorbira za stvaranje tjelesne topline, rad mišića i hranu stanica... Običan bijeli šećer, naprotiv, mora se u našim probavnim organima najprije razgraditi na grožđani i voćni. Dakle, najprije se podvrgava procesu probave, pa tek onda može se iskoristiti u organizmu i to isključivo kao sirova energija (bez nutritivnog značaja), a višak prelazi u mast.

Med ima znatno veću ulogu u održavanju oralnog zdravlja jer ne fermentira ili fermentira vrlo rijetko, što je važno za djecu, dok obični šećer fermentira u visokoj koncentraciji.

Med također ima i manju kaloričnu vrijednost od šećera, što dodatno umanjuje kaloričnu vrijednost meda i time njegove moguće posljedice na karijes.

Med je odlična namirnica za čišćenje organizma od štetnih tvari i za smirivanje organizma.

Med opskrbljuje organizam kvalitetnom dugotrajnom energijom i brzo vraća izgubljenu energiju pa tako pomaže kod umora, povećanih intelekutalnih ili fizičkih aktivnosti

Osim brojnih gore navedenih nutritivnih karakteristika med ima i brojna ljekovita te antioksidativna svojstva.

Kemijski sastav meda

Kemijski med se sastoji od smjese raznih djelotvornih tvari koje se u ljudskom organizmu potpuno iskorištavaju. Med sadrži 72 do 75% invertnog šećera (grožđanog i voćnog) od 5% složenih šećera (maltoze, dekstrina i sl.) i organskih voćnih kiselina (limunske, jantarne, octene, jabučne...). Med takoder sadrži nešto bjelančevina fermenata, hormona..., a u njemu su i peludna zrnca. Boja meda ovisi o najzastupljenijim medonosnim vrstama na paši, o sunčevoj svjetlosti, tlu... Tamnije vrste meda, posebno šumski, bogatije su mineralnim tvarima, narocito željezom, bakrom i magnezijem. Fermenti u medu daju mu specifična svojstva koja se umjetnim putem ne daju proizvesti. Vitamina u medu ima u nestalnim količinama što uglavnom ovisi o vrsti bilja s kojeg se med skuplja. Od vitamina najčešći su vitamini iz B skupine (riboflavin, aneurin, piridoksin, pantotenska kiselina, nikotinska kiselina...). Pojedine medne vrste imaju i vitamin C, karotin i vitamin E.

U lepezi Medo-flor proizvoda možete pronaći slijedeće vrste medova:

Med cvjetni Medo-flor

Med bagrem Medo-flor

Med slavonski Medo-flor

Med lipa Medo-flor

Med kesten Medo-flor

Med velebitsko dalmatinski Medo-flor

Med medljikovac (šuma) Medo-flor

Med kadulja Medo-flor

Med je živežna namirnica koja se sastoji od slatke i viskozne tekućine koju proizvode pčele i drugi insekti od cvjetnog nektara. Zbog ukusa ga mnogi preferiraju u odnosu na šećer i druge zaslađivače. Zbog velike koncentracije šećera med nije pogodan za razvoj bakterija, pa se smatra jednom od trajnijih živežnih

Ako med uzimate u raznim napicima (čajevima i sl.) morate paziti da čaj nije prevruć jer se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med treba biti potpuno otopljen u tekućini, jer samo će ljudski organizam potpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo li med bez tekućine, poželjno ga je držati u ustima sve dok se ne otopi. Zbog lake probavljivosti trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Njegova ga svojstva čine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan način taj proizvod pretvaramo u lijek.

Glavni sastojci meda jesu ugljikohidrati i oni čine 95-99% suhe tvari ovisno o vrsti. Zatim u medu nalazimo vodu, bjelančevine, vitamine, enzime te razne minerale, odnosno mineralne tvari.

Sastav šećera u medu

Primjenom različitih znanstvenih metoda utvrđeno je da su šećeri u medu sastavljeni od:

1. monosaharida
fruktoza ili levuloza - monosaharid je koji je vrlo sladak i dobro topljiv u vodi.
glukoza - najrasprostranjeniji je monosaharid u prirodi

2. disaharida

Maltoza, turanoza, izomaltoza, saharoza, maltuloza, izomaltuloza, nigeroza, trehaloza, glutiloza, lami-narbioza, entibioza.

3. oligosaharida

Erloza, panoza, maltotrioza, kestoza, izomaltobioza, melecitoza, izopanoza.

Voda u medu

Voda je nakon ugljikohidrata drugi značajan sastojak meda.

Zakonski omjer vode u medu ovisi od vrste i iznosi od 15 - 20%. Količina vode nazočne u medu utječe na njegovu viskoznost, težinu i kristaliziranje.

Tako se med u kojem je nazočna veća količina vode kasnije kristalizira.

Količina vode u medu nije stalna zbog njegove hidroskopnosti.

Kiseline u medu

Med pčele medarice sastavljen je i od niza organskih kiselina. Mravlja kiselina npr. prisutna je sa 10% količine u medu iako se nekad smatralo da je ima više i da je jedna od glavnih prisutih kiselina. Med pored mravlje sadrži i oksalnu, jantarnu, limunsku, vinsku, mliječnu, glukonsku, piroglutaminsku, maleinsku, valerijansku i benzojevu kiselinu.

Bjelančevine

Bjelančevine u medu sastavljene su od albumina, globulin i pepotona koji zajedno čine polovinu koloidnih tvari u medu.

Proteini većim dijelom prelaze u med iz pčelinjih žlijezda slinovnica kada prerađuju nektar i medljiku, u pčelinjem mednom želucu.

Vitamini

Vitamini su između ostalog sastavni dio meda, međutim njih nalazimo u vrlo malim količinama nedovoljim za potrebe ljudskog organizma. Tako u medu nalazimo vitamin C, B kompleks, niacin, pantotensku kiselinu, biotin i folnu kiselinu. Količina vitamina u medu prije svega ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, prisutnosti peludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja.

Mineralne tvari u medu

Med sadrži: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, natrij, kalij, mangan, bakar, krom, nikal, cink, kobalt, antimon, olovo, fosfor. Količine mineralnih tvari ovise o vrsti meda i podrijetlu.

Prehrambena vrijednost meda

Jedna žlica meda (21 gram) sadrži:
energetska vrijednost: 64 kcal
proteini: 0,06 g
ugljikohidrati: 17,3 g
ukupne masti: 0,0 g
prehrambena vlakna: 0,042 g

Med i liječenje rana

U IBRA knjižnici pronađeni su zapisi gdje se zaključuje da je med visoko koristan u konvencionalnoj medicini.

Časopis Journal of the Royal Society of Medicine 230 godina poslije u medicinskoj školi Hammersmith Hospital u Engleskoj govori o terapeutskim kvalitetama meda koje su ponovno otkrivene i protubakterijskim osobitostima meda koji nisu potpuno razumljive.

Autori sugeriraju da je med učinkovit u liječenju rana zbog:
protubakterijskih osobitosti meda u sprečavanju infekcija
viskozne prepreke koja sprečava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
enzima koji mogu pridonijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
upijanju gnoja i održavanju čistoće rane
smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila koje opskrbljuju stanice kisikom i hranom te sprečavaju njihovo propadanje) i zacjeljivanja rana.
aktiviranje makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice na regeneraciju i zacjeljivanje rane
smanjenja formiranja nastanka štetnih slobodnih radikala koji mogu biti odgovorni za probleme tijekom prihvaćanja kožnih presadaka na kožne lezije prouzročene meningokoknom septikemijom.

Vrste meda

Amorfin med - (amorfa, Amorpha fruiticosa) med je karakteristično crvenkast, blaga mirisa i okusa. Zbog specifična sastava cijenjen je u prehrani. Područje amorfe jest duž Save i Odre te između Novske i Okučana, Jasenovca i Stare Gradiške. Cvjeta početkom lipnja, a rijetko kad dobro zamedi, možda jednom u deset godina. Opuštajuće i umirujuće djeluje nakon svakog napornog dana. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka, koji ugrađuju novu snagu u iscrpljeni ljudski organizam.

Bagremov med - (bagrem, Robinia psedoacacia) izrazito je svijetle žute boje, blaga ugodna mirisa i okusa, lagan i ukusan, preporučuje se djeci i rekonvalescentima. Bagrem potječe iz Sjeverne Amerike, a njegove se šume prostiru na području panonske regije. U nas su poznatija područja Podravine, Hrvatskog zagorja i Moslavačke gore. Voli pjeskovita tla. Šumari ga koriste u zasadima za zaštitu od erozija. Cvjeta u prvoj polovini svibnja. Ovisno o reljefu i klimatskim prilikama može cvjetati i mediti do kraja svibnja. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Mjesecima ostaje u tekućem stanju i jedan je od vrsta meda koji vrlo sporo kristalizira zato što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze. Same pčele dobro i uspješno prezimuju ako im se osigura zimovanje na bagremovu medu. Bagremov med dobar je za umirenje, kod vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji. Preporuča se uzimanje s čajem od kamilice jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja. Također je preporučljivo uzimanje navečer prije spavanja. Jakih i obilnih bagremovih paša za pčele nalazimo gotovo u svim kopnenim krajevima Hrvatske u kojima je nekad sađen ili se proširio prirodnim putem kao vrlo prilagodljiva biljka.

Dračin med - (drača, Paliurus spina-christi) žut je ili zatvoreno žut, bez mirisa, slatka, malo opora okusa. Brzo kristalizira u krupne kristale. Kod nas je dračin med specifičan za područje Dalmacije na kojem ta biljka i raste.

Facelijin med - (facelija, Phacelia tanacetifolia) svijetložut je ili bijel, ugodna mirisa i okusa. Spada u bolje vrste meda. Facelija cvate 16 - 20 dana.

Heljdin med - (heljda, Fagopyrum esculentum L.) najtamniji je med među cvjetnim vrstama, vrlo oštra mirisa i okusa. Kristalizira u srednje krupne kristale, ali ne potpuno. Heljdina meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područje Hrvatskog zagorja i Međimurja. Područja izvan Hrvatske poznata po proizvodnji heljdina meda jesu Minnesota, New York, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin, a proizvodi se i u istočnom dijelu Kanade.
Kaduljin med - rabi se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka. Tako se bolesnik bolje osjeća te mu se vraća apetit.

Čaj s medom od kadulje ne smije se uzimati vruć, već mlačan.

Hrvatski kaduljin med svjetski je priznat zbog svoje izuzetne kvalitete što možemo zahvaliti još uvijek očuvanoj prirodi osobito na području velebitskih pašnjaka. Ljekovitost kaduljina meda ubrajamo u vodeću grupu meda za liječenje respiratornih organa i putova, kao i za jačanje imuniteta.

Kestenov med - taman je, a tamna boja varira mu ovisno o podneblju i godini, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog, pomalo gorkog okusa. Snagom svojih osebujnih svojstava povoljno djeluje na cjelokupni probavni sustav. Potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre]] i žuči te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Kestenov med preporučuje se protiv bolesti probavnih organa: želuca, dvanaesnika, žuči i jetre. Med kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči i sl. Preporučuje se još uzimanje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.
Čajeve s medom od kestena treba uzimati nekoliko puta na dan i to 1 - 2 sata nakon jela.

Lavandin med - bogata i ugodna okusa, može biti tamniji ili svjetliji. Posebno se preporučuje da ga skloni peludnim alergijama uzimaju svaki dan, da organizam pripreme za veliku proljetnu izloženost peludu. Ovaj se med dobiva od tisuća raznih cvjetova livadnog i grmolikog bilja. Specifična struktura biljnih vrsta, posebno planinskih gdje klima i paša čine med prepoznatljivim, može obilježiti i ravničarski med.

Lipov med - bistar, gotovo proziran, ugodna mirisa i vrlo blaga okusa. Konzumiranje lipova meda donosi olakšanje kod prehlada, upala dišnih i probavnih organa te nekih bubrežnih oboljenja. Neizmjerno značenje ima u izbacivanju štetnih tvari iz organizma jer pospješuje metabolizam. Med od lipe smiruje grčeve, primjenjuje se protiv bubrežnih bolesti. Protiv prehlade, pomaže pri iskašljavanju.
Mora se uzeti u obzir da se med od lipe ne smije davati osobama koje pate od bolesti srca i krvnih žila, što isto tako vrijedi i za čaj od lipe.

Livadni med - pčelinjom strpljivošću sakupljeno bogatstvo cvjetne livade. Snagom raznovrsnih sastojaka povoljno utječe na djecu u razvoju, starije osobe, kao i sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija.
Preporučuje se svakodnevna primjena. Livadni med jest med od raznog livadnog cvijeća pa mu je prema tome i djelovanje široko. Rabi se u dnevnoj prehrani, djece i starijih osoba. Sudeći prema količinama livadnog meda, livade su značajna paša za sve pčele iako i "prave" livade gube bitku pred svakim danom sve jačom industrijom.

Maslačkov med

Med od bjelogorične medljike - bogati su željezom i drugim mineralima. Potječu najčešće iz šuma blizu Jasenovca i Siska (područja Turopolja i Lekenika) gdje obitavaju lisne (Lachnideae) i štitaste uši (Coccidae). Uši rilcem sišu sok biljaka i posebnim organima proizvode medljiku koju pčele unose u košnicu gdje se pretvori u vrlo ukusan med. Medljika se javlja u intervalima od sedam godina koliko je potrebno da se namnoži dovoljno uši za veće količine meda.

Med od hrastove medljike - tamnocrvenkast je, gust i rastezljiv, slaba mirisa po hrastu, opora okusa, pali u grlu. U nas je manje cijenjen, ali je traženi izvozni artikl.

Med od bukove medljike - ima slične ali blaže izražene karakteristike.

Med od crnogorične medljike

Med od jelove medljike - više je cijenjen, zelenkaste je nijanse, ugodna okusa i mirisa. Spada u najcjenjenije europske medove. Skuplja se s lisnatih uši (lachnidae) od polovine lipnja do, ovisno o klimi i specifičnom položaju, kasne jeseni. Jelove šume na području Gorskog kotara i Kapele sve do Plitvičkih jezera europska su jelova oaza.

Med od smrekove medljike

Med od matičnjaka

Metvičin med - (metvica, Mentha) tamnocrvenkast je, jaka i oštra slatkokisela okusa. Poslije vrcanja brzo se kristalizira i mijenja boju u tamnožutu.

Planičin med - (planika, Arbutus unedo L.) žut je, gorka okusa. Planika je rasprostranjena u Sredozemlju, a u nas posebno uspijeva na Pelješcu.

Repičin med - (repica, Brassica napus var. oleifera L.) svijetložut je. Nakon vrcanja odmah se kristalizira. Med repice sadrži velik broj cvjetne peludi.

Ružmarinov med - (ružmarin, Rosmarinus Officinalis L.) svijetao je, proziran i bistar, bez mirisa, ugodna i blaga okusa. Nakon vrcanja pretvara se u fine sitne kristale. Kristalizacijom med ružmarina postaje potpuno bijel.
Suncokretov med - (suncokret, Helianthus annuus L.) jantarnožut je, slaba mirisa po biljci, slatka do malo trpka okusa. Poslije vrcanja brzo kristalizira u krupne kristale i stvrdne. Suncokret je poznata uljarica. U nas uspijeva u Slavoniji. Medenju pogoduje stalno, lijepo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Kad cvate, prvo mede krajnji cvjetovi, pa tek nakon 5 - 6 dana središnji.

Vrbov med - Vrbov med (vrba, Salix L.) u tekućem je stanju zatvorenožut s malo zelenkasta preljeva, okusa vrbova soka. Čim se izvrca, kristalizira u sitne kristale i poprimi sivkastu boju.

Vrijeskov med - (vrijesak, vrišt, Calluna vulgaris) žut je do tamnožut, slaba mirisa, ugodna specifična okusa. Kristalizira se nakon 2 - 3 mjeseca. Vrijeska ima na području Gorskog kotara, Like (okolica Gospića), oko Duga Resa|Duge Rese]] i na Kordunu.
Vrijesov med - (vrijes, Erica L.) žut je med, bez mirisa, mutna izgleda, manje-više gorkasta okusa. Kristalizira se već par dana nakon vrcanja. Vrijesa ima na priobalnom području i otocima.

Zlatošipkin med crvenkastobakrene je boje, vrlo ugodna te prepoznatljiva okusa i mirisa. Zlatnožuti cvjetovi zlatošipke u vrijeme najvećih ljetnih vrućina sakupljaju energiju i toplinu sunca, koji u medu ostaju sačuvani za duge i hladne zimske dane.

Ljekovita svojstva

Ljekovita svojstva meda jesu:
med dobro utječe na motoriku želuca i crijeva
konzumacijom meda 120 grama dnevno tijekom dvadesetak dana smanjuje se kolesterol za oko 20% i povećava aktivnost leukocita za otprilike 7% i hemoglobina za 10 - 20%.
redovita konzumacija meda uzrokuje poboljšanje krvne slike zbog sadržaja malih količina soli željeza, mangana, bakra i kobalta.

Apiterapija

Med je u životu ljudi uvijek predstavljao zdravu i dostupnu namirnicu koja se održala usprkos pojavi jeftinijeg industrijskog šećera. U svim narodnim medicinama na svim krajevima svijeta bilježimo brojne recepte s više ili manje meda. Genetski modificirana moderna hrana, pušenje, stres, onečišćenost vode i neki lijekovi pogoduju nakupljanju štetnih tvari u organizmu, ali propolis uspješno sprečava pojavu bolesti. Njegova je ljekovitost odavno poznata i u narodnoj se medicini med rabio za osnaživanje organizma, prije svega djece i starijih. I znanstvenici mu pripisuju antibakterijska, antiseptička i antioksidacijska svojstva. Med je iznimno koristan za zdravlje, a jača, tvrdi se, funkciju rada srca i krvotoka. Znanstvenici još istražuju koliko je ljekovit, ali o tome ne dvoje.
Kategorije meda

Kvantitativnim istraživanjima utvrđeno je da se med može svrstati u 5 kategorija prema omjeru biljnih čestica:
I. kategoriju čine peludom siromašan med. U ovu vrstu spadaju npr. lavandin med, lipov med, narančin med i lucerkin med.

II. kategoriju predstavlja srednja količina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaća većinu na higijenski način dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pčelinjih paša, ali i većina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih čestica na 10 grama meda.

III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim česticama na 10 grama od 100.000 - 500.000

IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih čestica na 10 grama med]]a. To je na primjer kestenov med, neke voćne vrste šumskog meda i sl. U njima je količina peludnih zrnaca određene vrste 90 i više posto

V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom prešanja.

Sama riječ med dolazi od praindoeuropskog medhu što je u staroslavenskom dalo medъ, u litavskom medus, u engleskom mead (medovina), u sanskrtu madhu, u grčkom μεθυ (vino), a u staroirskom mid. Tako su nastali odrazi u ostalim indoeuropskim jezicima, a katkad je naziv dobiven sličnošću s nečim drugim (u germanskim jezicima označava nešto zlatnožuto) ili pak zamjenom značenja.

Najmoćniji lekovi koji postoje nalaze se svima nadohvat ruke - tvrdi Švajcarac dr Luis Dukar, a to su med, koštunjavi plodovi, sirće i beli luk. “Možete da potrošite gomilu novca na lekove i da vam ne bude bolje, a četiri potpuno prirodna sredstva, koja sam proučavao u raznim kombinacijama, leče sve” - kaže Dukar u knjizi “Prirodni lekovi - prirodni život”. Ovde ćemo vam preporučiti nekoliko vrlo jednostavnih recepata, koje možete pripremiti bez poteškoća i njihovim uzimanjem postići visoku delotvornost u organizmu.

Med i jabukovo sirće

Svojevremeno su u Americi napisane brojne knjige o gotovo čudotvornom delovanju jabukovog sirćeta na fizičko i psihičko stanje ljudi. Tamo je ono odavno u upotrebi, a dobija se od gnječenih jabuka koje se ostave da fermentišu u drvenim buradima, jer drvo pojačava prirodnu fermentaciju. Optimalna doza jabukovog sirćeta koju treba uzeti u toku dana je: rastvor dve kašike sirćeta u dva dl mlake, prethodno prokuvane vode, uz dodatak dve kašike meda. Uzimati dva do tri puta dnevno pre jela.
Ovaj eliksir pomaže kod bolesti grla, neurednoj probavi, slaboj cirkulaciji i razmeni materija u organizmu. Preporučuje se i kod bolesti srca, bubrega i krvnih sudova. Prema nekim izvorima rastvor se dobro pokazao u lečenju noćnog mokrenja kod dece. Dokazano je i da ovako dobijeni ukusni sok snižava krvni pritisak i da je odličan saveznik u očuvanju vitke linije. U narodu se preporučuje i kod jake polenske kijavice i to uzimanjem pre doručka i pre spavanja. Odavno je poznato da je med najbolje sredstvo za uspavljivanje i da učvršćuje san. Ako neko noću ne može da zaspi ili ima lagan san i ne može posle buđenja da sklopi oči on mora da koristi med.Ako jedna kašika meda u toku večeri nije dovoljna za čvrst san, narodna medicina preporučuje sledeći recept: U manju čašu meda dodati tri kašike jabukovog sirćeta. Pola sata nakon toga san će doći. U slučaju veće uznemirenosti ili teže nesanice potrebno je uzeti još dve kašičice ove smese. Postupak ponoviti i u slučaju buđenja u toku noći. Ovakvo sredstvo bolje je i od najboljeg farmaceutskog preparata za uspavljivanje, jer ne nosi nikakve neželjene posledice.

Tim američkih lekara, na čelu sa dr Polom Bragom iz Kalifornije, napisao je brojne preporuke sa savetima i receptima za korišćenje jabukovog sirćeta i meda. Jedan od njih je i recept protiv mršavosti: mršavim osobama nedostaju životne hemikalije “enzimi” i zato ne mogu da iskoriste hranu unetu u organizam. One treba da uzimaju rastvor od dve kašičice jabukovog sirćeta i punu kašičicu meda u čaši vode.

Med i orasi

Orah je biljka čiji svi delovi imaju visoka biološka svojstva. To je jedinstven i najbolji predstavnik biljnog sveta. On je od davnina i u mnogim zemljama sveta poznat kao odlično lekovito sredstvo. A tek u kombinaciji sa medom, predstavlja izuzetan prirodni lek čija se lekovitost ne može uporediti ni sa najmoćnijim farmakološkim preparatima, jer njihova kombinacija obezbeđuje našem organizmu sve neophodne vitamine, mineralne materije, belančevine, masti, ugljene hidrate i još mnogo toga.
Kod anemije-Pripremiti smesu od pola kilograma livadskog meda, pola kilograma mlevenih oraha i jednog limuna. Sve se dobro izmeša i uzima svaka tri do četiri sata. Smesa je veoma dobra za oporavak anemičnih i iscrpljenih osoba.
Za lečenje hipertenzije i nedostatka gvožđa - anemije, treba svakodnevno uzimati 100 grama oraha sa istom količinom meda, najmanje 45 dana. Med i orasi su veoma delotvorni i kod ishemije srca.
Kašika meda sa tri-četiri oraha ne samo da je izvanredan delikates, već i sredstvo protiv glavobolje, nesanice, skleroze. Ista doza dovoljna je da se zaštitimo od povećane radijacije, tvrdi poznati američki lekar D. Gejl.
Protiv impotencije pomaže od davnina oproban recept: mleveni orah pomešan sa medom u istoj proporciji. Uzimaju se dve kašike dva-tri puta na dan, pola sata posle jela. Da bi se postigli željeni efekti kura treba da traje najmanje od 20 do 30 dana. Zarastanje čira na želucu prolazi brzo i efikasno ako pola sata pre jela uzimate pet-šest kašičica dnevno orahovog mleka, koje ćete pripremiti na sledeći način: 20 grama samlevenih oraha preliti sa 100 grama tople prokuvane vode, dobro promućkati, procediti i dodati dve kašike meda.

Med sa belim lukom

Sledeći recept obnavlja snagu organizma i veoma je dobar protiv astme i otežanog disanja: kilogram livadskog meda, sok od deset limunova i sok od deset glavica belog luka dobro izmešati i ostaviti da odstoji nedelju dana u zatvorenoj tegli. Pije se jednom dnevno po četiri kafene kašike puštajući da sok lagano curi kroz grlo. Treba ga piti redovno u periodu od dva meseca da bi se postigao željeni efekat. Protiv gripa, veoma je poznat narodni lek od meda i belog luka: očišćeni beli luk izgnječiti (napraviti kašu) i pomešati sa lipovim medom (poželjno) u odnosu 1:1. Uzimati po jednu kašiku rastvorenu u mlakoj vodi pre spavanja. Možda smo vas na neke recepte samo podsetili, a možda ste za neke i prvi put čuli. Svejedno je. Važno je da ne oklevate u njihovoj pripremi.

Zdravlje na dohvat ruke – MED

1. Bolovi u krstima: Mješavinu od 100 gr meda u saću (satice) i rastopljenog loja (iznad goveđeg ili ovčijeg repa), previjati na krsta nekoliko puta. Za nekoliko dana potpuno nestaju bolovi u krstima.

2. Čišćenje creva: Pijenjem rastvorenog meda u vodi ili mlijeku svi flekovi na crijevima nestanu i potpuno se očiste.

3. Korištenje meda u ishrani daje izvanrednu Snagu, pamćenje I misaonost.

Navedene koristi meda su rezultati naučnih istraživanja.
Svako ko želi očuvati i unaprijediti svoje zdravlje treba redovno konzumirati med.

4. Ako se med razmuti u mlakoj vodi – OTVARA stolicu.

5. Ako se med razmuti u hladnoj vodi – ZAUSTAVLJA stolicu.

6. Onaj ko jede med NE može imati tvrdu stoliocu niti šuljeve (hemeroide).

7. Med presijeca BOLOVE u stomaku.

8. Upotreba meda PROČIŠĆAVA krv i olakšava njeno strujanje kroz tijelo.

9. Med je JEDINI lijek protiv lupanja srca.

10. Med izaziva OLAKŠAVANJE u stomaku, a suprotno medu – obični šećer izaziva tegobu.

11. Med razmućen u slatkom mlijeku UBIJA pantljičaru u crijevima.

12. Med koji se pije topao - za 7 minuta se miješa sa krvi, a hladan se miješa u roku od 20 minuta.

13. Kada se med jede - stomak radi punom parom i nije potrebna soda bikarbona da bi se pospješio rad stomaka i želudca.

14. Med uklanja bolove u OČIMA: čistim rukama medom namazati očne kapke.

15. Med je SKLADIŠTE krvi za malokrvne osobe.

16. Med je izvanredan lijek za BOLESTI kostiju.

17. Oboljeli od ŽUTICE bi trebali uzimati med najmanje 15 do 20 dana, čime žutica potpuno NESTAJE.

18. Med odstranjuje BOLEST živaca.

19. Med pomaže pri RASTU i tjelesnom razvoju djece.

20. NERVOZNE osobe osobe s oštećenim živcima bi trebali koristiti med za smirenje.

21. Med premazan preko zagrijanog platna i previjen na vrat utječe na to da se BOLOVI u vratu i u grlu odmah smanjuju i prestaju kao i u slučaju angine i upale krajnika.

22. Ako se med izmješa sa višnjama i tom mješavinom ispira grlo nekoliko puta na dan, neprijatan ZADAH iz usta odmah će nestati.

23. Med se koristi i protiv bolesti ALANI BELGAN - zagnojena rana. Ta mjesta treba premazati medom, a bolesniku dati da jede med 5-10 puta na dan. ODMAH se osjeća poboljšanje.

24. Med je izvrstan LIJEK protiv dječijeg mokrenja u postelju.

25. Med liječi RANE u crijevima, a trebalo bi konzumirati 3-4 kg meda u toku sedmice. Proces bi se trebao ponoviti svaka 3 mjeseca. ČIR u stomaku neće više biti tu. Ova procedura je isprobana na 97 pacijenata i na 3 djece, što je naveo turski doctor Kolasau.

26. Protiv bolova u LEĐIMA - premazati bolno mjesto medom i preko toga posuti biber u prahu. BOL će nestati

27. Ubod pčele je lijek protiv REUME te treba povremeno dopustiti ubod pčele na reumatično mjesto.
Navedene koristi meda su rezultati naučnih istraživanja.
Svako ko želi očuvati i unaprijediti svoje zdravlje treba redovno konzumirati med.

Med se može koristiti i kao maska za lice,za sve tipove kože.