Pozdrav domovini

Konjanik · **Ludi Bosanac**

Ćiko, šta si ti?

Kako šta sam??? Čovjek!!!

Ma dobro to, ali kojoj naciji pripadaš?

Izgubljenoj...

Da, pripadati nekome narodu, naciji, vjeri, pokrajini, regiji, državi, pripadao sam i vjeri (i još pripadam), narodu, nekako su me učili moji, da to nije bitno, narod je bio nebitan, ali su me uvijek učili odakle potićem, i gdje živim.

Ne volim gdje živim, razočaran sam tom zemljom, jako! Ne volim jer mi ta zemlja ne omogučava da maksimalno izkoristim svoje talente, da budem to što jesam, da uspijem... Ne volim tu zemlju gdje živim, ne volim njene političare, ne volim taj njen pasivni narod.

Volim tu zemlju gdje živim, jer je prelijepa, od planina pokrivenih snijegom, do malog mora, lijepih jezera, lijepih dolina i prelijepih rijeka.

Ne volim tu zemlju, iz koje potićem, jer ne volim njen narod, pun neke meni neshvatljive mržnje, ne volim je, jer je prljava, jer vlada u njoj korupcija, ne volim je jer je otrovana minama, ne volim je jer je puna grobova...

Ali kako tek volim zemlju iz koje potićem!!!! Volim je, jer samo u toj zemlji uz čiščenje snijega, roštilj se peće, volim je, jer takvih pjesama nigdje nema, volim je, jer u njoj žive takvi ljudi, kakvih nigdje nema, volim je, jer takve kafe nigdje nema, volim je... Ma volim je. To je fakat!

Koja ljubav! Kakva ljubav! Kakva bol! Kakav ponos!

A znate li zašto najviše volim zemlju iz koje potićem? Volim je, jer ima komšjije dobre!

Moja domovina, moja zemlja, moj ponos! Volim te jer sam ti daleko, i mrzim te jer sam ti daleko.

Zemljo, mrzim te jer u tebi živim, mrzim te, jer mi ne daš da živim!