Veselin Lazarević: U POHODE RADAN PLANINI

Vladika Rufim · Početnik Domaćeg.de

Feljton izlazio u listu "Dan" od 9. jula do 14. jula 2005. godine

Veselin Lazarević: U POHODE RADAN PLANINI

Eterična snaga struji iz zemlje i neba

Svitao je Dan Svetih apostola Karpa i Alfeja (Odanije Vaskrsa), 8. jun. Tridesetak hodočasnika u autobusu, među kojima i vaš reporter, molitvom pozdravljaju jutro, zahvaljujući Gospodu i za bezbjedno putovanje, ali i za Njegovu svojstvenu duhovnu opomenu. Naime, pred samim Bojnikom bili smo malo zalutali. Jedan od hodočasnika, očito dobar poznavalac ovovremenih objava iz Duhovnog carstva, nadahnuto primjećuje da ovaj veličanstveni izlazak sunca znakovito podsjeća na "izlazak" Središnjeg sunca u Nebu, koje i jeste istočnik Stvoriteljeve životvorne snage zvane Sveti duh.
U Bojniku nas dočekuje naš domaćin i vodič Bogoslav Stojmenović i kaže da najprije idemo u pohode selu Obražde, pod samom Radan planinom, odnosno tamošnjoj crkvi Svete Trojice – ili Sošestovanija (izlaska) Svetog duha... Ulazimo u crkvu, otac Nebojša Stojanović počinje službu – liturgiju svetog Jovana Zlatoustog. Poslije službe, osmatramo unutrašnjost crkve. Od oca Nebojše saznajem da je crkva podignuta 1885. godine, i da je na tom istom mjestu još u vrijeme cara Dušana bila crkva. Na zidu u oltarskom dijelu pokazuje mi veliku fresku Mati Božje Širšajanebes (šira od nebesa)...
Još dok smo prilazili Obraždi, a kasnije i Turjanima, izlazili smo iz autobusa željni da se nadišemo premirisnog vazduha. Sasvim izvjesno smo osjećali kako nam dušu i tijelo prožima, krijepi i raduje nevidljiva eterična snaga, koja je strujala kako iz zemlje tako i iz neba – koliko iz rastinja i čaira prepunih kantariona, majčine dušice, bijelih rada, toliko i iz nebeskog plavetnila i samog sunčevog izvora. Skoro svi beremo po stručak-dva, s poštovanjem i zahvalnošću, kako i dolikuje, i s osjećanjem da kući nosimo čestice svetog tijela Zemljinog. Poneko i kamenčiće kraj puta, "jer su blagosloveni i veoma ljekoviti. Držite ih u kući, stanu, ili nosite u džepu, ili negdje uz samo tijelo, pa ćete vidjeti", oglasi se umilni ženski glasić. Nema sumnje da se Dragana u to već uvjerila.
Dok se autobus polako kreće vijugavim putem, dokle pogled seže u pravcu Radana, na talasavim brežuljcima ili na njihovim padinama, iz silnog blještećeg zelenila, izviruju svježe okrečene seoske kuće, uz kojih se zlati poneka njiva, nazire pokoji voćnjak ili hrastova šumica...
"Pogledajte tamo! Tamo je jedno od mjesta tajanstva", javi se naš vodič Bogoslav, poznat i kao istraživač misterija, vrstan znalac pisionike, odnosno parapsihologije, i još nije ni stigao da pokaže gdje je to mjesto, a nad autobusom, iznenada, nadleće jedan soko, odletevši, potom, u pravcu povećeg proplanka u samom podnožju planine – za koju Bogoslav, zagonetno se smješeći, reče da je upravo "to to mjesto, ali o tajanstvima ćemo nešto kasnije..."
A Radan - iznad..., iz daljine plavetniji od neba, iz manje tamnozelen, sa svojim najvećim vrhom koji liči piramidi! Planina sva od prirodnih, ali i natprirodnih čudesa, potvrđenih naučnim i paranaučnim istraživanjima, brojnim svjedočenjima mještana, planinara i turista. Između ostalog, saznajem da su neki djelovi planine od samog poludragog kamenja (čak je jedno čitavo brdo od ametista), da je na njoj registrovano 135 ljekovitih izvora, da su tamo očuvane i rijetke, zakonom zaštićene biljne vrste (zeleniče, jasenak, zlatni ljiljan, rosulja, zelenika...), o svakovrsnom ljekovitom ili divljem jestivom bilju da i ne govorimo, a ima i dosta reliktne vegetacije iz bliže i dalje prošlosti.
Ali, sem čudesnih darova Majke Prirode, ovaj kraj obiluje i drugim blagom. U atarima gotovo svih sela pod Radan planinom, to jest u Pustorečkoj kotlini, oivičenoj sem Radanom, i Rgajskom planinom, Vidoijevicom i Pasjačom, pronađeni su, ili tek očekuju da se nađu, brojni materijalni ostaci iz praistorije, antičkog razdoblja, vizantijske epohe, iz doba prodiranja Slovena, iz perioda srednjovjekovne srpske države...
Za nas su najznačajniji ti srednjovjekovni tragovi, naročito oni koji svjedoče o velikoj hrišćanskoj duhovnosti tadašnjeg srpskog življa u ovim krajevima. Ostataka manjih srpskih bogomolja, pa čak i manastira, iz tog i turskog doba, ima toliko da se slobodno može reći da nigdje na srpskim zemljama nema tolike njihove koncentracije.
Na nekim od tih crkvišta kasnije su, po oslobođenju od Turaka, podizane nove crkve...
Dok kroz turjansku šumicu i čaire hodočastimo do lozanske crkvice, usput beremo dudinje i žeđogasne jabuke divljake, Tamarina i ja se bacamo na jedan od plastova sijena, zagnjurujući se u njega kao u mirisni zlaćani izvor, zastajemo udivljeni pred jednim neobičnim hrastom, iz kojeg nas – sigurno posmatraju njegovi domaćini, faun i faunica. Zatim objašnjavam zainteresovanim šta je faun, i uopšte šta su to elementarna bića.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24625&datum=2005-07-09

Ivanjski potok teče uzbrdo

U Gornjem Brijanju postoji šuplja stijena kroz koju majke provlače bolešljivu djecu, da ih, kako vjeruju, "liječe vile koje tu stanuju"!...
Možda sve to i nije, bar većim dijelom, puko sujevjerje, jer ovo podradansko područje, kao i prostor same Radan planine, zaista su duhovno-energetski veoma bogati i moćni – o čemu svjedoče mnogi naši istaknuti psiholozi i parapsiholozi. Postoje i svjedočenja mnogih hodočasnika koja su zabilježena u mnogim brošurama ili knjigama...
Područje same Radan planine prebogato je raznim misterijama, neobičnih, u nekim slučajevima čak svjetski rijetkih prirodnih fenomena, i onih natprirodnih.
Najčuveniji fenomen je takozvana đavolja varoš, koja se nalazi na sjeverozapadnim obroncima planine. Ovo fantastično arhitektonsko djelo prirode, za koje se tvrdi da je jedinstveno u svijetu, sastoji se od oko 200 zemljanih tornjeva s kamenom kapom visine od dva do 15 metara, a koji podsjećaju na nadrealističke katedrale čuvenog katalonskog arhitekte Antonija Gaudija. Za ovu "varoš" vezane su razne priče i legende, a po jednoj od njih je i dobila ime. Naime, jednom davno, tuda su prolazili neki svatovi koji su, po nalogu đavola, htjeli da vjenčaju brata i sestru, i Božja sila ih je sve, da bi spriječila rodoskrnavljenje, okamenila. A "đavoljom" se možda zove i zbog jezivih zvučnih efekata. Ko se tu zatekne noću, čuje neku potmulu viku ili tihu muziku, dječji plač, hropac, topot kopita, pozive u pomoć, jecaje... Ali to se ipak da objasniti – kao igra vjetra i tih tornjeva; kao što se i "kretanje okamenjenih svatova", što viđaju mještani, može objasniti igrom erozivnih sila. Kako, međutim, objasniti što na tom mjestu zakazuju foto aparati, ili što iznad tog područja "iz čista mira" stradaju avioni – kao, recimo, jedan vojni šezdesetih godina prošlog vijeka? Kažu i da postoji svjedočenje i o nekom ženskom krilatom stvorenju, koje nadlijeće "varoš" (da podsjetimo, slična bića se često viđaju i u drugim područjima planine, i taj fenomen već istražuju i najozbiljniji kriptozoolozi).
Najneshvatljiviji fenomen svakako je Ivanjski potok, koji, na jednom mjestu blizu Partizanskog doma, teče – uzbrdo! Tu i voda koju prolijete na put teče nagore, ali uzbrdo stanu da se kreću i kola s ugašenim motorom i otkočena. Nervno osjetljivi na tom mjestu osjećaju trnjenje ruke i noge, a poneke hvata i jaka glavobolja. Da napomenemo, ovaj fenomen je nauci, ipak, poznat. Riječ je o gravitacionoj anomaliji – na mjestima takvih anomalija registruje se umanjeno ili čak potpuno obrnuto dejstvo zemljine teže. Takvih mjesta ima u svijetu samo još u Kini SAD i Kanadi. Međutim, na Radanu ih ima više, a na jednom od njih igla kompasa odstupa od pravca sjevera čitavih 65 stepeni.
Pored ovih "čuda", na Radanu se nalaze i dvije čudotvorne travke zvane "blaga boljka", koja liječi "crni prišt" (antraks), a spasonosni lijek se nalazi u crnoj bobici, i druga koja u sebi krije protivotrov od zmijskog ujeda, ali je zanimljivo da je još nepoznata.
O njoj se slutilo na osnovu nekih domaćih životinja koje bi ujela zmija: one bi pohitale negdje u planinu, odakle su se vraćale žive i zdrave. Da je u pitanju ljekovita biljka, a ne nešto drugo, dokazao je pokojni prof dr Vidak Jovanović, koji je u želucu mačke nalazio ostatke neke travke, ali nije mogao da ustanovi koje. Potraga za njom i danas traje. Takođe, čuo sam i da na Radan planini čudesno i brzo zacjeljuju rane, kao dejstvom neke nevidljive sile. Postoje svjedočenja da su to iskusili i partizanski ranjenici 1943. godine...
O čudotvornim i ljekovitim izvorima pisali smo u prošlom nastavku, a u ovom pomenućemo samo jedan, oko koga se svojevremeno digla velika prašina. Naime, jedna starija Vranjanka od rođenja slijepa, nekoliko godina prije raspada SFRJ sanjala je da za nju postoji lijek na jednom izvoru na Radan planini, blizu temelja neke stare crkve. Njeni bližnji su je odveli tamo gdje je naznačila i pronašli izvor. Slijepa žena se umila i - odmah progledala! O ovom je brujala jugoslovenska štampa, i izvor je ubrzo bio opsjednut raznim bolesnicima i nevoljnicima. Ljekovita voda se danonoćno točila u flaše i odnosila. Neki su od toga napravili i biznis. Vodu su ispitali eksperti i ustanovili da je zaista specifičnog sastava i ljekovita. Početkom rata, 1991, izvor je presušio, da li kao kazna – kako su govorili stari, ili zarađivanja na "besplatnom Božjem blagu". A možda i kao "Božja opomena zbog rata"... Stariji ljudi vjeruju da se sa tog izvora povukla njegova čuvarka "nimfa izvora". O vilama u kraju oko Radan planine postoje mnoga predanja. Marko Pogačnik kaže da se vile ponekad – sem u svom izvornom obliku, kao vibrirajuća i prozirna energetska struktura – pokazuju i kao prekrasna stvorenja, bajnija i od najljepših ljepotica.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24695&datum=2005-07-11

Zagonetka 43. paralele

Na Petrovcu, neposredno pokraj ostataka ranovizantijske bazilike Sv. Petra, prkosno stoji i odolijeva vremenu stijena pravougaonog oblika (40 sa 50 m) koja je nekada služila kao žrtvenik (paganski obred "taurobolija" – žrtvovanje bika). Stariji mještani sela Gajtan i Slišane kažu da su se u blizini pravougaone stijene, između 20-ih i 40-ih godina 20. vijeka događale jezive stvari. Vade isječke požutjelih novinskih tekstova kao dokaz da ih je zabilježila i ondašnja štampa. Čitam: neka čudna neman kidisala je 1922. godine na Milovana Dačića i Miloicu Žugića, a 1934. usmrtila je Radovana Kecojevića, starog čuvara granice i junaka. A na Mušiku Šćepanovića je 1937, dok je tuda jahao na konju, iznenada hrpio neki veliki oganj, iz kojeg je izašao-zmaj, i stao da ga gađa kamenjem. Mušika je uzalud pucao iz revolvera na neman. Potom je, došavši kući, pao u postelju i dugo bolovao. Mještani vjeruju da je neman duh bika-osvetnika, koji kažnjava ljude za ono što su u "tauroboliji" činili njegovoj sabraći. Interesantno je napomenuti da se ritual žrtvovanja i danas upražnjava, ali se više ne žrtvuju bikovi, već ovnovi, i to na Petrovdan. Ponekad i jeleni koji silaze sa Radan planine, osjećajući da im je blizu kraj.
Postoji i zapis da je izvjesni Đurko Bulatović kod kamena-žrtvenika, jedne noći, vidio nekakvu "bajnu ženu" koja je ljuljala "dijete" u kolijevci, a svuda oko nje je buktio oganj. Interesantno je da je i on, kao Mušika, poslije toga viđenja dugo bolovao.
Na nebu iznad Radan planine mještani kažu da viđaju i čudne svjetlosne fenomene. Naročito sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. "Zvijezde šetalice", kako su nazvali neke neobične svjetlosne strukture, koje su se pojavljivale noću čas s jedne, čas s druge strane planine. Od Bogoslava Stojmenovića saznajemo da sličnih fenomena ima i danas, čak i da se mještani, u planini, imaju blizak susret sa nekim njeima neopisivim svjetlostima, koje ih privremeno zasljepljuju i ogluvljuju. Postoje pretpostavke da su u pitanju vanzemaljske letjelice, kojima je tu možda i baza, ili da prolaze kroz "tunel" Radana iz Agarte (podzemnog svijeta)? U nekim slučajevima, izričito se govori o kuglastim munjama. Ali, moguće je i da su to tajne operacije NATO pakta! Podsjećamo da je u fazi priprema operacije "Spriječiti let", NATO satelitski snimao planinu Radan. Međutim, na crno-bijelim snimcima tog područja pojavile su se misteriozne zlatne tačke, što je zabrinulo eksperte sjeverne alijanse, jer nikako nijesu bili u stanju da objasne ovaj fenomen. Naš vodič penzionisani pukovnik Bogoslav otkriva: za vrijeme bombardovanja 1999, jedna njegova prijateljica je sa Interneta skinula neku NATO-vu kartu, na kojoj je naročito bila istaknita 43. paralela, koja prolazi i preko najvećeg vrha Radana (Sopot 1408 m), tačnije, između njegove dvije džinovske stijene... Između ostalog, ta paralela prolazi i kroz Milvoki ( SAD, država Viskonsin), i Sent Džon (Sveti Jovan) u Mičigenu. Tu negdje se ukršta i sa vertikalnim pojasom koji zahvata prostor između 80. i 86. meridijana. U tom pojasu je i Sautberi u Kanadi, u kojem se nalazi velika kristalna kugla, koja služi za mjerenje prolaska neutrona, koji stižu iz kosmosa. Njemu, sa druge strane planete su misteriozni Himalaji, kao i Šri Lanka, gdje, ne slučajno, živi Artur Klark, naučnik-futurista koji sigurno poznaje i neke, za sada još tajne "tehnologije budućnosti". Vjerovatno mu nije nepoznata 43. paralela. Obje ove "linije" su posebno moćni "akupunkturni kanali zemljinog energetskog tijela", i da to dobro zna Klark, ali i Nato stručnjaci. Posebno NASA. Manipulišući njihovim energetskim moćima, a posebno ukrštenim, mogući su i najfantastičniji rezultati. Tako bi sa 43. paralele bilo efektnije lansiranje specijalne rakete prema Sjevernom polu, ili pak kosmičke brodove s najmanjim mogućim utroškom energije. Bogoslav Stojmenović, izvrstan poznavalac psihotronike, kaže da se sa nekih tačaka 43. paralele mogi vršiti vrlo efikasno i razni koncentrisani uticaji širom Zemlje, preko HARP sistema, preko kojeg se mogu mijenjati vrijeme, klima, ili izazivati zemljotresi, izvoditi mentalni eksperimenti na daljinu i slično. Prema tome, logično je da bi takvi uticaji, i oni "kontrolori uma", trebali da budu najjači duž same 43. paralele. Ali šta hoće NATO, akcentujući tu paralelu, definisanu kao "Internacionalni elipsoid", na radarskim prostorima? Tim kanalom i energijama koje utiču u njega, može se i misaono manipulisati preko tzv. dimenzije svijesti. To znači i da se na taj način ta energija može zgušnjavati na željenim mjestima kanala, uz to joj dodajući i svoje misaone sadržaje, pozitivne ili negativne, ili se pak može razređivati, neutralisati, zamjenjujući je opet svojim misaonim sadržajima.
U svakom slučaju, te misaone operacije izazivaju odgovarajuće promjene, pojave, događaje, procese...

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24750&datum=2005-07-12

Radan planina: "Jedno od mjesta moći"

Profesor Dejan Dimitrijević, parapsiholog s izvjesnim vidovnjačkim darom, svojevremeno je dao, Jovu Mariću, analizu energetskog statusa Radan planine. On tvrdi "da na sjeverozapadnoj strani planine, na nadmorskoj visini od 300 do 340 metara, postoji prostor najčistijih energija koje su izuzetno ljekovite. U stvari, tu se nalazi jedan džinovski vertikalni energetski elipsoid, koji zahvata 27 metara u dubinu tla, a u visinu seže do 500 metara. Njegova specifičnost je što je sav od guste bijele energije, koja najviše podsjeća na kombinaciju, s jedne strane, kosmičkih energija Sirijusa B i jednog Uranovog sjevernog pola, a sa druge, najplemenitijih energija gorskih "vila" i "vilenjaka"... Na tom mjestu, na "pupku" samog elipsoida, zaista je koncentrisano čitavo jedno "vilinsko jato".
Energija tog elipsoida ima moć da snažno prožima čovjekov aurični sistem i čisti ga, kao i da nivo svijesti podiže do 18 odsto, zavisno od prijemčivosti onoga ko se tu nađe. Takođe, blizu tog područja postoje pećine koje imaju ulogu rezonatora i nalaze se na dubini od oko 400 metara od podnožja planine.
Prof Dimitrijević tvrdi i da je najbolje vrijeme za boravak u tom prostoru oko 18 časova, a od godišnjih doba navodi pozno proljeće i ranu jesen.
Zračenje ovog elipsoida prostire se prilično daleko od samog centra, istina, nešto slabiji, a moguće ih je registrovati i dobrim tehničkim uređajima, što su potvrdili i snimci NATO satelita, pravljeni još u toku raspada SFRJ, pa do eskalacije krize na Kosovu. Naravno, prave se i danas, ali i dalje izazivaju nedoumicu kod naučnika Alijanse.
NATO-sateliti registruju i prate, već godinama, i slična zračenja čitave Radan planine. Jer – trvdi prof Dejan Dimitrijević – počev od 80 metara ispod podnožja planine, pa kroz planinu, neprestano pulsira, u vidu koncentričnih krugova, debljine 20 metara, jedna specifična energija, da bi posle gornje tačke (6 km) naglo "zakrivila" – u jednu drugu dimenziju. Ja je nazivam šestom dimenzijom prostora. I tu je moguće ostvariti kontakt s prošlošću i budućnošću, odnosno, "putovati kroz vrijeme".
Prof. Dimitrijević zaključuje svoju analizu jednom, na izgled, fantastičnom trvdnjom – da je Radan planina, u stvari, svojevrsno inteligentno živo biće, koje umije da "svjesno" prodire u druge dimenzije, omogućujući to i onima koji se na njoj nađu...
Ljubiša Stojanović, doktor energoinformacionih nauka tvrdi, u svojoj knjizi "Mjesta moći", da je Radan planina jedno od "Mjesta moći", a ona "su određena mjesta ili područja na planeti koja su svojim prisustvom i uticajem posebno energetski osnažila tzv. "zrela svjetleća tijela". A "svjetleća tijela" su svojevrsne superinteligentne energetske strukture, još od iskoni povezane sa ljudima, odnosno njihovim aurama, u cilju njihovog spiritualnog razvoja, a i ona sama prolaze put sazrijevanja. Ovih mjesta moći ima relativno dosta: Džajpur i Benares u Indiji, Zabranjeni grad u Pekingu, piramide u Gizi (Egipat), Carska palata u Lasi (Tibet), Piramide Sunca i Mjeseca – Teotihuakan (Meksiko), Zid plača u Jerusalimu, Sveta Gora u Grčkoj, Sikstinska kapela u Vatikanu, Vestminterska opatija u Engleskoj...
Neka od njih su ugašena, a neka još aktivna, zavisno od toga jesu li još naseljena ljudskim zajednicama ili ne, jer zrela svjetleća tijela se koncentrišu samo tamo gdje ima ljudskih zajednica, i čak se sele zajedno s njima, ako ove zbog nečega moraju da migriraju. Ali i na tim iseljenim mjestima ipak ostaju specifična energetska polja, obrazovana, kao trajni sastavni dio "mjesta moći", od strane svjetlećih tijela, i ta se polja, "pored velike snage, odlikuju i izuzetnim sadržajem, neizrecivo korisnim za one koji se u njima nađu kao posjetioci". Neka od tih polja imaju iscjeliteljsku i duhovno-razvojnu ulogu, a neka zaštitnu. A glavni elementi "mjesta moći", pored prisustva zrelih svjetlećih tijela i raznih energetskih polja i izvora, još su: "Svjetlost", "Prisustvo Stvaraoca" i "Mir".
U vezi sa "Svjetlošću" dr Stojanović kaže: "Ispod svakog mjesta moći, u zemlji, na otprilike 20 do 50 metara dubine, računajući od tla ili najnižeg dijela građevine koja je sazidana na mjestu moći, nalazi se centar svjetlosne lopte. Njen prečnik se kreće od 30 do 50 metara. Ova Svjetlost je nastala kao posljedica kontakata zrelih svjetlećih tijela sa mjesta moći sa Jedinstvenim poljem. Ona sadrži ogromno znanje i izuzetne paranormalne mogućnosti. Može, na primjer, da isceljuje i okrepljuje, čisti auru, snažno podstiče kreativnost i duhovni razvoj do prosvjetljenja... Jedno od funkcija "Svjetlosne lopte" je i trajno emitovanje energija prema najbližim ljudskim naseljima, čime im omogućava dobro zdravlje, dug život... Omogućava i da flora i fauna budu bujniji i plodniji...

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24751&datum=2005-07-13

Usred roja "svetih svitaca"

Svjetlosti raznih mjesta mistike i moći oko i na samoj Radan planini su i različite boje, u nijansama od potpuno bijele, preko žućkaste i žućkastozelene, pa čak do tamnožute.
Sudeći po tome, uopšte i nije čudno što naš vodič Bogoslav Stojmenović već priprema projekat izgradnje novih crkava, uz obnavljanje starih (ukupno 224 hrama), oko čitave Radan planine, pa i na samom njenom vrhu. Kako kaže, najprije planira podizanje hrama našem znamenitom naučniku Nikoli Tesli, nedaleko od crkve Silaska Svetog duha, u selu Obražda, u pravcu Radana, jer je "sveti Nikola Tesla, osim što je zadužio čovječanstvo "u vezi s elektroenergijom", i veoma veliki duh u Duhovnom carstvu, i treba da ga slavi čitavi svijet.
A ko je bolje upućen u zemaljski život, stvaralaštvo i ličnost ovog velikana našeg roda, zna da je on bio ne samo genijalan naučnik i pronalazač, već i veliki čovjekoljubac i – rijedak duhovnik, koji, kako je i sam zabilježio, nikada nije gubio živu vezu sa Duhovnim svijetom. Iz tog teksta se vidi da je Teslu sama Promisao obilježila, počev još od rođenja i dječaštva praćenih čudesnim znamenjima, preko života dostojnog najvrlijih monaha-mistika, do izuma, ideja i zamisli nadahnutih iz višeg svijeta – od kojih se neka tek danas izučavaju, a sigurno će preostati nešto i za budućnost. Ovaj "osnivač oduhovljene nauke na hrišćanskim načelima, već je i za samu hrišćansku religiju vjerovao "kako je duboko mudra i naučna, kako izvanredno praktična"...
Pri povratku u Bogoslavovo selo Turjani, na moje pitanje o mirisu bosiljka i tamjana "niotkuda" i "nebeskog zraka blagoslova" umjesto odgovora pruža mi knjigu Ljubiše Stojanovića, "Mjesta moći", i kazuje mi na kojoj stranici da je otvorim. I otvaram 68 stranicu. Čitam: "Kod starih crkava iscjeljujuća energija se neprekidno generiše duž vertikalnih zidova do vrha, odakle se može (određenom duhovno-mentalnom operacijom) usmjeriti zrakom do bolesnika. Intenzitet i kvalitet iscjeljujuće energije iz takvog izvora zavisi od veličine građevine, oblika, starosti i sadržaja za koje je služila".
Da li je Bogoslavljev "zrak blagoslova", u stvari, jedan takav zrak, spontano proizašao iz same stare crkve?
Što se tiče mirisa bosiljka i tamjana "niotkuda", kažu mi da sveta moć crkvišta čine da se nevidljiva eterična ili astralna supstanca u njima zgusne, materijalizuje u miris bosioka ili tamjana. U svakom slučaju, taj miris je iniciran sa svetog mjesta, to jest iz Božjeg hrama.
Možete onda zamisliti koliko nam duhovno-energetskog blaga nude crkve i crkvišta oko i na podnožjima Radan planine, a većina nas ne zna za njega ili ga čak prezire.
Dakle, Radan planina. Sveto mjesto. "Mjesto moći". U njenom okruženju mnogo crkava i crkvišta. Prolom Banja, Caričin grad, đavolja varoš... Vizuelno mističan ambijent, a i odiše nečim tajnovitim. U sam suton Radan gubi svoj lik, talasa se i vijuga, šapuće. Ljudi otresiti, ali sa nekom sjetom u očima, pomalo odsutni i kao da se prisjećaju nečeg davnog, a žive više u budućnosti nego u sadašnjosti.
Mnoge priče o čudima koja se dešavaju u ovom kraju podstakla su mnoge naučnike, parapsihologe, radiesteziste da istraže energetski potencijal cijelog kraja i pokušaju da detektuju sile koje podstiču neobične misli i ponašanje ljudi, mnogo više putnika namjernika nego starosjedioca.
Cio kraj, Radan i okolina, sve do Sokolovice, Pasjače i Majdana pod snažnim je uticajem telurskog zračenja (pozitivno zračenje iz zemlje, još neutvrđenih izvora), čiji intenzitet varira u zavisnosti od nadmorske visine predjela. Viši predjeli su pod jačim uticajem ovog zračenja, a interesantno je da se ono detektuje i u pećinama kojima, inače, obiluje ovo područje Radana. U tome je, kažu, uzrok izuzetne mentalne i fizičke kondicije stanovnika ovog kraja. Tipično organska oboljenja ovdje su relativno rijetka, ali zato ima "zdravstvenih tegoba" koje se manifestuju kao "neobična ponašanja"; njih mještani, uglavnom, nijesu svjesni, ali su vrlo vidljiva posjetiocima.
Neposredno po povratku sa hodočašća, već je uveliko bila noć kad smo se približavali Beogradu, izašli smo iz autobusa Zoran Samardžić i ja, na periferiji, u želji da posjetimo njegovu sestru. Dok smo išli putem, u mraku smo prvo ugledali tri svica zajedno, a onda je iz jednog grma – izletio čitav roj i okružio nas! Na trenutak, roj nas je podsjetio na "svete svice", odnosno "plamene jezičke Svetog Duha" koji su na Pedeseticu sišli na Hristove apostole, i protumačili smo to kao blagoslov, jer je i završetak našeg hodočašća bio u noći uoči osvita Dana silaska Svetog duha na apostole, 19. juna...

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24849&datum=2005-07-14

(Kraj)