Zagreb

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

DOBRODOŠLI U ZAGREB

Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske, ima vrlo pogodan, gotovo idealan zemljopisni smještaj. Grad leži na raskršću Europe, na 45� 48�43�� sjeverne širine i 15� 58�52�� istočne Dužine po Greenwichu, na nadmorskoj visini od oko 120 m u donjem gradu i oko 160 m u Gornjem gradu, dok je njegova najviša točka - Cmrok, na visini od oko 227 m iznad mora. Sa svojih gotovo 1 milijun stanovnika grad se smjestio između obronaka Medvednice ( Zagrebačke gore ) i Save. Teren na kojem leži Zagreb idealan je za stvaranje modernog i udobnog grada, jer svojim brežuljcima i nizinama potpuno razbija jednoličnost.

Grad ima umjerenu kontinentalnu klimu, jer leži usred sjevernog umjerenog pojasa, tako reći na prijelazu između srednjoeuropske kontinentalne i sredozemne klime koja je u Zagrebu mnogo pogodnija od one što mu je osigurava zemljopisni položaj, jer ga sa sjevera štiti šumovita gora Medvednica, s najvišim vrhom Sljemenom (1035 m). Srednja godišnja temperatura iznosi oko +12� , a zimi se prosječno računa oko -1� , a ljeti oko +22� . Prema tome, relativno, zime nisu suviše hladne, a ljeta su umjereno topla. I u pogledu padavina Zagreb stoji vrlo dobro, jer godišnje ima samo 800 mm oborina.

Svojim vrlo dobrim položajem, zdravom i ugodnom klimom, izvrsnom vodom, zelenim površinama, prostranim trgovima, mirom i skladom Gornjeg grada, novim suvremenim stambenim naseljima i dobrim prometnicama, Zagreb danas predstavlja jedan od najugodnijih srednjeuropskih gradova.

ZAGREB - POVIJEST

Premda prvi tragovi života na području Zagreba potječu još iz neolita (mlađe kameno doba), dakle prije nekih deset tisuća godina, pisana povijest grada započinje tek u drugom stoljeću drugog tisućljeća i to glasovitom Felicijanovom poveljom iz 1134. godine. U tom se dokumentu o parnici zbog šume Dubrave u uvodnom dijelu navodi tekst jedne starije isprave, vjerojatno iz 1095. godine, u kojoj se prvi put spominje ime Zagreb.

Početkom svibnja 1241. u Zagreb je bježeći pred Tatarima stigao kralj Bela IV te se u gradu zadržao gotovo osam mjeseci, nakon čega ponovo bježi u Klis. Tatari su pobili svo stanovništvo koje su zatekli u Zagrebu, popalili kanoničke kurije i kmetske kolibe, razrušili biskupski i kraljevski dvor te teško oštetili stolnu crkvu. Preživjeli stanovnici Kaptola koji su spas našli na šumovitom brdašcu, počeli su poslije odlaska Tatara uređivati nekadašnje brvnare kraljevih vojnika i podizati nastambe. Za pomoć koja mu je bila pružena na bijegu pred Tatarima, oduži se kralj Bela IV poveljom kojom je odlučio da se u Zagrebu, na brdu Grechu podigne slobodni kraljevski grad. Dana 16. studenog 1242. izdao je Bela IV latinsku Zlatnu bulu kojom je omogućio Zagrebu nesmetan razvitak.

Godine 1606. grad dobiva prvu gimnaziju, a potkraj sedamnaestog stoljeća otvara se u gradu prva tiskara. U devetnaestom stoljeću dolazi do velikih promjena u općem životu Zagreba te buđenja nacionalne svijesti. U to se doba pojavljuju prve hrvatske novine, počinje djelovati profesionalno kazalište na narodnom jeziku, a Vatroslav Lisinski sklada prvu hrvatsku operu ”Ljubav i zloba�. Grad se sada razvija velikim koracima, izgradnja Donjeg grada se nezadrživo širi prema jugu, otvara se novo groblje Mirogoj, pale se prve plinske svjetiljke, topoće prvi konjski tramvaj, stiže prvi vlak, zvone prvi telefoni...

RAZGLEDAVANJE GRADA

Virtualni obilazak gradskog središta nudi crveni i plavi put.

Crveni put [/u]vodi vas u najstariju gradsku jezgru, zvanu i "Gornji grad". Mnogi njeni dijelovi stari su i po nekoliko stoljeća. Crkva Svetog Marka, kula Lotrščak i Kamenita vrata, poprišta su najljepših legendi vezanih uz grad Zagreb, a Banski dvori i zgrada hrvatskog Sabora simboli hrvatske državnosti.

Plavi put obilazi dijelove gradske jezgre sagrađene u drugoj polovici prošlog i prvoj polovici ovog stoljeća. Njime ćete obići dva najljepša Zagrebačka parka - Zrinjevac i Botanički vrt - kao i mnoge ustanove važne za znanstveni i kulturni razvoj hrvatske.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

CRVENI PUT

Trg bana Josipa Jelačića

Trg bana Josipa Jelačića ima svoju funkciju od XVII. stoljeća kada je nastao, a građevine koje ga danas obrubljuju nastale su u razdoblju dugom stotinu godina. Zato ih odlikuje mješavina stilova - od klasicizma i secesije do modernizma. Najstarija je zgrada na broju 15, iz 1827. godine. Susret s Trgom donosi i legende oko nastanka imena grada. Jedna od njih govori kako je Zagrebu ime dodijeljeno iz slučajnog susreta u kojem je "jedan ban uzviknuo djevojci što je stajala kraj vrela: Mandušo, ZAGRABI! pa odatle prozvano je to vrelo Manduševac, a mjesto Zagreb."

Značenje imena ipak upućuje na nešto drugo: - "zagreb" je sinonim za "opkop, šanac", a kako je naselje zaista bilo ušančeno, vjerojatno su u pravu oni koji misle da je grad tako dobio ime. Manduševac na istočnoj strani Trga, fontana u koju i gosti i Zagrepčani ubacuju novčiće želja, danas obilježava mjesto nekoliko koraka udaljeno od negdašnjeg vrela - a odatle vas, uz Turistički informativni centar, želja za obilaskom vodi u Ulicu Nikole Jurišića.

Ulica Nikole Jurišića

Već stotinjak koraka ovom ulicom, čije je ime spomen na znamenitog i glasovitog junaka, borca protiv Turaka Nikolu Jurišića, vodi nas do velike zgrade Glavne pošte koja dominira čitavom ulicom. Na tren se zaustavljamo na uglu i samo se pogledom upućujemo niz Palmotićevu ulicu - u kojoj je otprilike na sredini, na broju 33 isusovačka crkva, Bazilika Srca Isusova. Ulica Nikole Jurišića relativno je kratka i izvest će nas na još jedan od mnogih zagrebačkih trgova.

Trg burze

Trg burze kao da se smanjuje pod monumentalnošću palače Burze, Narodne banke Hrvatske, koja vlada tim čitavim prostorom. Arhitekti Viktor Kovačić i Hugo Ehrlich naglasili su moć koja je izbijala iz života ove palače visokim jonskim stupovima na pročelju, a i njezina unutarnjost odaje raskoš izvedbom u mramoru.

Nekoliko stotina metara dalje niz ulicu Račkoga ugledat ćemo okruglo zdanje Izložbenog paviljona, koji je pred Drugi svjetski rat izrađen po zamisli velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
U toj zgradi u samom središtu Trga hrvatskih velikana danas je smješten Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Na desnoj strani Trga burze nalazi se Ministarstvo prosvjete, kulture i športa, ali mi skrećemo lijevo u Draškovićevu ulicu

Raskrižje Draškovićeve i Vlaške ulice

Raskrižje Draškovićeve i Vlaške ulice (4c) dovelo nas je na granicu staroga i novoga na isti način koji se u Zagrebu često susreće. Pogled na istočnu stranu Vlaške ulice uranja u XIX. stoljeće i vodi u vremena sve bliža našemu dobu. Kad bismo nastavili ovom ulicom trgovina i poslovnih ustanova, dospjeli bismo na Kvaternikov trg (s jednom od većih zagrebačkih tržnica), i dalje Maksimirskom ulicom - do zagrebačkoga najpopularnijeg parka u kojem se nalazi i Zoološki vrt. Maksimir je najveći park u jugoistočnoj Europi, a njegovo je uređenje otpočeo još godine 1790. znameniti zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec.

Sjeverno, uz tramvajsku prugu stiže se do lijepo uređenoga monumentalnog zagrebačkog groblja Mirogoj i dalje na obronke Medvednice i njezina vrha Sljemena. Naš put se, međutim, okreće na suprotnu stranu i ulazi u početni dio ulice koju Zagrepčani i danas zovu "Stara" Vlaška (sa zgradama iz XVIII. i XIX. stoljeća), a tako ćemo ulaziti korak po korak sve dublje u prošlost Zagreba.

Vlaška ulica

Na sjecištu Vlaške i Branjugove ulice, naslonjen na oglasni stup dočekuje nas spomenik znamenitom hrvatskom piscu i pjesniku Zagreba Augustu Šenoi (rad Marije Ujević-Galetović).

Način na koji je prikazan omiljeni pisac - kao da je zastao da se na tren odmori i uskoro će zajedno s nama nastaviti šetnju - također već postaje obilježjem Zagreba. Na sličan je neformalan način izveden i spomenik pjesniku A.G. Matošu (koji sjedi na gornjogradskoj klupi).

Obilazak grada nastavit ćemo Vlaškom sve do nevelikoga uspona prema Kaptolu.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Raskrižje Bakačeve i Vlaške ulice

Križanje Ulice Tome Bakača, nazvane po Tomi Bakaču Erd�dyju, hrvatskom banu i branitelju Siska u znamenitoj bitci protiv Turaka 1593. godine, kojom je zaustavljen prodor Turaka u Europu, i Vlaške ulice već je na usponu kaptolskoga brežuljka. Tu je sačuvani dio bedema kojim je u davnini Kaptol bio utvrđen.

Pred nama je uličica Pod zidom, koja svoje ime duguje južnom kaptolskom zidu srušenom 1923. godine, dok s lijeve strane na tren gledamo užurbanost Trga bana Josipa Jelačića s kojega smo krenuli.
Desno nas još kojih desetak metara Ulice Tome Bakača odvaja od Kaptola. Sve do godine 1862. ovdje bismo prošli kroz Bakačeva vrata, južni kaptolski ulaz.

Katedrala

Kaptol nas ponovno vraća imenu Zagreba. Zagreb se, naime, prvi put spominje u ispravi kralja Ladislava I. kojom je godine 1094. osnovao Zagrebačku biskupiju. Isprava potvrđuje da je na ovom mjestu postojalo naselje i mnogo ranije, pa tako s pravom možemo govoriti o tisućljetnoj povijesti ovoga grada.

Kaptolom dominira Katedrala Marijina uznesenja i Sv. Stjepana, a na njezinu mjestu se nalazila crkva i u Ladislavovo doba, te romanička katedrala koju su u XIII. stoljeću razrušili Tatari. Nakon više dogradnji i obnavljanja, početkom našega stoljeća podignuta su i dva vitka neogotička tornja (104 i 105 metara), koji su jedan od vizualnih simbola grada.

U katedrali se čuva i neprocjenjivo blago Riznice zagrebačke katedrale, koja je nastajala od vremena osnivanja Zagrebačke biskupije u XI. stoljeću.

Kaptol

Sam Kaptol nas odvodi u doba gradskih početaka. Povijest Zagreba pripovijetka je o dva brežuljka i njihovim stanovnicima: Kaptolu i Gradecu (današnji Gornji grad). Kaptol je u srednjem vijeku bio uglavnom naselje kanonika, crkvenih službenika, koje je nastalo uza Zagrebačku biskupiju. Otuda mu i ime - Capitulum - "Zbor kanonika". Kaptol je, također, bio naseljen i građanima drugih zanimanja, zanatlijama i svjetovnim službenicima biskupije.

I Gradec, naselje na susjednom brijegu, koji je od Kaptola odvojen potokom Medveščak, ponosio se važnom ispravom - "Zlatnom bulom" vladara Bele III. (IV) iz 1242. godine, kojom je proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Gradec je bio napučen obrtnicima i sitnim trgovcima, pa je stoljećima s Kaptolom bio u sukobima i konkurentskoj zavadi, a tu zavadu povremeno su stanovnici završavali krvoprolićima. Ipak, oba su naselja jačala i rasla da bi u XIX. stoljeću (1850. godine) i administrativno započeo život jedinstvenoga grada Zagreba s jednom gradskom upravom.

Trg pred katedralom nosi ime Kaptol, kao i ulica koja s Kaptola vodi prema sjeveru i sužava se poput lijevka. Središte trga obilježava fontana s kipom Blažene Djevice Marije i četiri anđela (rad bečkoga skulptora Antuna Fernkorna iz 1873. godine).

Pozornost bismo sada usmjerili i na kaptolske kurije (domove kanonika), zanimljive stare građevine koje su se sačuvale iz prošlih vremena. Kurija Kaptol broj 5, kasnobarokna jednokatnica, sjedište je Turističke zajednice grada Zagreba, a među kurijama na broju 9 nalazi se i gradsko kazalište "Komedija".

Tržnica Dolac

S Kaptola, u njegovom jugozapadnom dijelu, otvara se prolaz na Dolac, "trbuh Zagreba", glavnu gradsku tržnicu. Dolac je zapravo nadstroplje pokriveno tezgama s voćem i povrćem, jer se dijelovi tržnice kriju u prostoru ispod platoa. Ravni trg Dolca novijega je datuma, jer je prostor očišćen godine 1926. i koloplet uskih starih ulica tada je nestao.

Na zapadnom dijelu Dolca ističe se, mješavinom gotičkog i baroknog stila crkva Sv. Marije, a kad se uspnemo kraćim stubištem na Opatovinu, zasjat će pred nama lice narodnoga junaka Petrice Kerempuha na skulpturi Vanje Radauša. Petrica Kerempuh je oličenje pučkoga šaljivca i zabavljača, ali i buntovnika i narodnoga tribuna čijim ironičnim žalcima nitko ne može izbjeći. Iz narodne je predaje ušao u literaturu i postao inspiracijom značajnih djela hrvatske umjetnosti.

Odmah na početku Opatovine skrenut ćemo u kratku Skalinsku ulicu kojom ćemo se spustiti u Tkalčićevu ulicu.

Raskrižje Tkalčićeve ulice i Krvavog mosta

Ulica Ivana Tkalčića (koju su prije današnjeg imena nazivali jednostavno Potok) i danas nastavlja višestoljetnu tradiciju zagrebačkih obrtnika i trgovaca. Brojne kavane i restorani, kao i turističke manifestacije i festivali koji se u njoj organiziraju, pretvorili su je u večernje okupljalište Zagrepčana i posjetitelja grada.

Povijest joj je burna, jer je predstavljala granicu između Kaptola i Gradeca. Nekada, naime, ulice nije ni bilo - ovuda je protjecao potok Medveščak (ili Crikvenik kako su ga još nazivali), čije su vode još u srednjem vijeku pokretale mlinove (jedan među njima služio je i proizvodnji papira). Zagrebačka industrija također može svoje početke vezati uz ovaj potok, jer je o njemu ovisila i prva zagrebačka manufaktura - suknara. Potok je nestao 1898. godine kada je prekriven i nastala je Tkalčićeva ulica.

Na nju se nadovezuje Medvedgradska u kojoj je na samom početku smještena Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedinstvena galerija kiparstva od antičkog doba do suvremenih razdoblja. Naša nas karta vodi lijevo do mjesta nekadašnjega Krvavog mosta, koji je danas kratki prolaz što Tkalčićevu ulicu povezuje s Ulicom Pavla Radića. Ime Krvavi most povijesno je utemeljeno jer su se tu u doba srednjovjekovnih sukoba Kaptola i Gradeca svađalački povici pretvarali u bitku, koja bi izbijala upravo na mostu.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Ulica Pavla Radića

Ulicom Pavla Radića započet će naše (kratko i ne previše naporno) uspinjanje na Gornji grad, nekadašnji Gradec. Iza naših leđa ponovno ostaje vreva Trga bana Josipa Jelačića (kamo bismo dospjeli i iz Tkalčićeve da nismo skrenuli Krvavim mostom). Iako je svoje današnje ime dobila još godine 1929., mnogi Zagrepčani i danas Radićevu zovu starim imenom - Duga ulica. Ona je bila trgovačko središte grada, prostor živog cjenkanja i poslovnih inicijativa (na broju 30 je 1880. godine podignuta prva banka za Prvu hrvatsku štedionicu).

Nakon stotinjak metara, Radićeva ulica dovela nas je do Kamenitih vrata, jedinoga sačuvanog ulaza u grad - a bila su četiri: Mesnička vrata (na zapadu), Nova (kasnije Opatička, na sjeveru) i Dverce (na jugu).

Kamenita vrata

Današnji oblik Kamenitih vrata mnogo je mlađi od onih spominjanih još u srednjem vijeku, ali se ne zna kako su prije izgledala. Nad sjevernim ulazom u kamenoj je ploči uklesana godina 1760. kada su posljednji put obnovljena. Unutarnji izgled vratiju u potpunosti je podređen legendi koja i danas živi u vjerovanju ljudi.

Veliki je požar, naime, godine 1731. progutao sve drvene dijelove Kamenitih vrata, ali je, po predaji, neoštećena u pepelu ostala slika Bogorodice s Isusom. Uz tu predaju nadovezala se i ona o čudotvornosti slike i mnogi joj vjernici i danas dolaze na zavjet. Zlatna kruna s draguljima slici je pridodana 1931. godine. Pred kapelom je kovana rešetka iz 1758. godine, koja je vješto izrađena.

Kamenita vrata imaju svoje značajno mjesto i u hrvatskoj književnosti, pa ih je tako, u svom povijesnom romanu "Zlatarovo zlato", ovjekovječio i August Šenoa. O popularnosti toga djela svjedoči i kip Dore Krupićeve, zlatarove kćeri koja nosi okosnicu zbivanja u tom romanu o Gradecu osamnaestog stoljeća. Kip je načinio Ivo Kerdić, a godine 1929. postavljen je u nišu na zapadnom pročelju Kamenitih vrata.

Na uglu zastanimo kraj stare ljekarne koja nastavlja tradiciju one iz 1355. godine (nakon dubrovačke, najstarije ljekarne u Hrvatskoj). Pogled udesno vodi niz Opatičku ulicu s aristokratskim palačama iz XVIII. stoljeća. Ime je dobila po samostanu časnih sestara klarisa u kojem je danas Muzej grada Zagreba.

Trg Svetog Marka

Na stoljetnom Trgu Svetoga Marka nalazi se crkva Sv. Marka iz davnoga XIII. stoljeća, koja je bila i župna crkva nekadašnjega Gradeca. Kroz stoljeća je crkva više puta dograđivana i obnavljana, a u njezinoj unutarnjosti mogu se razgledati lijepi primjerci kiparskog umijeća - kipovima najbogatiji gotički portal na ovim prostorima, te radovi Ivana Meštrovića.

Raznobojni krovni cijepovi crkve na lijevoj strani tvore grb Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a na desnoj grb grada Zagreba. Ovi grbovi izvedeni su tako prilikom obnove koncem XIX. stoljeća. Najstariji poznati zagrebački grb uzidan je na vanjskom sjeverozapadnom zidu crkve s uklesanom 1499. godinom.

Na istočnoj strani trga stoji Sabornica u kojoj zasjeda Sabor Republike Hrvatske, a na zapadnoj strani su Banski dvori - dugačka barokna jednokatnica i palača koja se na nju nadovezuje, a koja danas služi u reprezentativne svrhe. U Banskima su dvorima nekada stolovali hrvatski banovi, pa su se u tim prostorima odvijali mnogi važni događaji iz hrvatske povijesti.

U obližnjoj Mletačkoj ulici nalazi se Atelje Meštrović, a u Ulici Antuna Gustava Matoša najljepša je gornjogradska palača (Rauchova) s Povijesnim muzejom Hrvatske.

Ulica Svetog Ćirila i Metoda

Još jedna legenda čeka nas na ulazu s Trga Sv. Marka u Ćirilometodsku ulicu. S ugla zgrade broj 8 kamena muška glava gleda prema crkvi Sv. Marka, a ona je, prema predaji, portret Matije Gupca, znamenitoga vođe velike Seljačke bune protiv feudalaca, ugušene u krvi 1573. godine. Postoje vjerovanja da je seljački vođa smaknut upravo na Markovu trgu, ali o Gupčevu stratištu povjesničari se još uvijek ne mogu složiti.

Zgradu u Ćirilometodskoj 5 Zagrepčani zovu "Starom gradskom vijećnicom", a u njezinoj se najvećoj bogato ukrašenoj dvorani još uvijek odvijaju zasjedanja Gradske skupštine kao i značajni skupovi. U matičnom uredu na najvišem katu zagrebački mladenci uplovljavaju u svoje bračne luke. Povijest ovoga zdanja vrlo je zanimljiva. Bila je ovdje i Gradska vijećnica, ali i znamenito Stankovićevo kazalište u kojemu su izvedene premijere prve drame novije hrvatske književnosti, "Juran i Sofija" Ivana Kukuljevića i prve hrvatske opere "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskoga. Burne i revolucionarne 1848. godine u kazalištu se sastao i Hrvatski sabor.

Ćirilometodska ulica nekada se zvala Gospodskom, a današnje ime nosi u čast slavenskih apostola Ćirila i Metoda, koje ima i grkokatolička crkva koja se u njoj nalazi. Barokna palača na broju 3 ugošćuje Galeriju naivne umjetnosti, dok je nekada u kući na susjednom broju 4 živio Ljudevit Gaj, inspirator Ilirskog pokreta i buđenja nacionalne svijesti u XIX. stoljeću. U sjevernom krilu te zgrade Gaj je imao svoju tiskaru.

Trg Svete Katarine

Istom ulicom stići ćemo na Katarinin trg, imenovan po Katarini Zrinskoj, hrvatskoj banici i pjesnikinji, ženi Petra Zrinskoga i sestri Frana Krste Frankopana, hrvatskih velikana na prijevaru pogubljenih u Bečkom Novom Mjestu zbog glasovite urote protiv Habsburgovaca 1671. godine.

Trg zatvara isusovačka crkva Sv. Katarine koja je od 1620. do 1632. godine građena po uzoru na rimsku crkvu Il Gesu. Crkva je poznata po zidnim slikama i skulpturama, a smatraju je jednim od najljepših i najcjelovitijih spomenika baroka.

Još je nekoliko znamenitih građevina na ovom trgu: broj 6 nosi palača Dverce, sagrađena na južnom gradskom bedemu, a broj 7 zgrada prve zagrebačke gimnazije koju su osnovali isusovci 1607. godine. Katarinin trg se nadovezuje na Jezuitski trg, s još jednim od znakova zagrebačkoga vizualnog identiteta - vodoskokom "Ribar sa zmijom" Simeona Roksandića. Na Jezuitskom trgu, u preuređenom isusovačkom samostanu odvija se bogat likovni program europskoga značaja, a zgrada se danas jednostavno naziva Muzejsko-galerijski centar Klovićevi dvori.

Ulica Dverce i kula Lotrščak

Vratit ćemo se uz Galeriju suvremene umjetnosti (Katarinin trg 1, 2) do uličice Dverce, gdje su nekada stajala južna ulazna vrata u Gradec. Ona nas vodi do kule Lotrščak podignute u XIII. stoljeću koja je služila kao zaštita gradskim vratima. Ime kule iskrivljeni je naziv zvona, "campana latrunculorum" - zvono lopova - koje je zvonilo s večeri prije zatvaranja ulaza u grad. S kule Lotrščak više od stotinu godina puca top točno u podne kad Zagrepčani provjeravaju svoje satove.

Lotrščak označava početak Šetališta Josipa Jurja Strossmayera koje je nazvano po prosvjetitelju i političaru, đakovačkom biskupu Strossmayeru. Šetalište je uređeno pod južnim bedemom Gradeca, a šetačima podastire pogled na cijeli Donji grad.

Uspinjača

Podno Lotrščaka penje se i spušta uspinjača, koja od godine 1891. spaja Gornji grad sa središnjim dijelom Ilice, glavne zagrebačke ulice. Ilicu s uspinjačom spaja kratka Tomićeva ulica u koju se možemo spustiti i stubama usporednima s električnom uspinjačom.

U Tomićevoj već se nalazimo u Donjem gradu. Iz Tomićeve ulice desno vijuga najduža zagrebačka ulica - Ilica, koja vodi do zapadnih predgrađa grada. Puna je trgovina, ugostiteljskih objekata i raznolikih građevina s prijelaza XIX. u XX. stoljeće.

Ilicom lijevo pokraj Name, najveće gradske robne kuće, dolazimo na mjesto polaska - Trg bana Josipa Jelačića

bad_kitty · Početnik Domaćeg.de

Miss,bas sam nedavno bila u Zagrebu...jako je lep,jako lepo uredjen.Fasade u centru sve renovirane,grad cist,one lepe baste ispred javnih zgrada...Ostao mi je u najlepsoj uspomeni.... Smile

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Kitty, sljedeći put da se javiš kad dolaziš u Zagreb Smile

... Zagreb je lijep i zanimljiv grad... ima puno toga za vidjeti... okolica je još zanimljivija... predivne rijeke, stari dvorci... ma nađe se za svakoga po nešto Wink

...

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

PLAVI PUT

Trg bana Josipa Jelačića

Trg bana Josipa Jelačića u svojoj je povijesti više puta mijenjao ime. Prvo duguje izvoru Manduševac, jer je godine 1641. odlukom gradske uprave i stvoren kao sajmište (trg) uz izvor. Gradec i Kaptol postali su, naime, pretijesni za sve življe i bogatije sajmište, pa je trgovanje preseljeno ispod njihova podnožja. Rastom grada i sajmište Manduševac se oblikovalo, dobivalo na značaju i od gradskoga predgrađa pomicalo se prema svojoj budućnosti - postajalo je središtem grada.

Drugo mu je ime nametnula uvozna carina koja se tu ubirala na robu, jer su po toj "harmici", tridesetnici, prozvali i cijeli trg. Harmica je već bila omeđena kućama sa sjeverne i istočne strane. Krajem XVIII. stoljeća na Harmici je izgrađena velika bolnica na koju danas podsjeća kapela Ranjenoga Isusa u Ilici 1. Burna sredina XIX. stoljeća opet je trgu izmijenila ime u Trg bana Jelačića (1848).

Ulica Ljudevita Gaja

Sa zapadne strane Trga bana Josipa Jelačića, ušavši u Ulicu Ljudevita Gaja između nebodera i hotela Dubrovnik, započeli smo obilazak Donjega grada.

Donji grad se razvio u podnožju nastanjenih i bedemima utvrđenih Gradeca i Kaptola, pa je stoljećima predstavljao samo niz predgrađa, improviziranih i previše čestih kuća koje su nicale zajedno s neprestano novim doseljenicima. Planski se počinje izgrađivati u drugoj polovici XIX. stoljeća (osim tlocrtom nepravilnih i spontano oblikovanih Masarykove i Ulice Nikole Tesle), pa su njegove ulice pravilne i križaju se pod pravim kutom.

Trg Petra Preradovića

Iz Gajeve ulice pod pravim kutom ulazimo desno u Bogovićevu ulicu i ona nas prati do Trga Petra Preradovića. Zagrepčani ovaj trg popularno zovu Cvjetnim trgom, jer ga svakodnevno (i do kasnih večernjih sati) svojim šarenim mirisnim cvijećem kite cvjećari. Na trgu je spomenik hrvatskom pjesniku, romantičaru Petru Preradoviću. Na uglu Trga Petra Preradovića i Preobraženske ulice nalazi se i lijepo zdanje pravoslavne crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega. Tu su i dvije najveće zagrebačke kino-dvorane: na samom trgu - "Zagreb", a na početku obližnjega Miškecova prolaza "Europa". Ime pjesnika Petra Preradovića nosi ulica koja se s istoimenog trga spušta prema jugu.

Kad bismo na prvom uglu odlučili skrenuti lijevo, ušli bismo u Ulicu Nikole Tesle i ubrzo se našli pred popularnim okupljalištem Omladinskim kulturnim centrom, u čijem je sklopu smješten niz kulturnih institucija za mlade, među njima i kazališna dvorana "Istra" Zagrebačkoga kazališta mladih.

Skrećući desno naći ćemo se u Masarykovoj ulici i prelazeći Ulicu Ivana Gundulića doći ćemo na Trg maršala Tita.

Trg maršala Tita

U središtu Trga maršala Tita ističe se monumentalna zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta (podignuta 1894/95. po zamislima bečkih arhitekata Helmera i Fellnera, poznatih graditelja kazališta). Ispred kazališta postavljen je "Zdenac života" rad kipara Ivana Meštrovića.

Kazalištu sučeljena zgrada jest ona Zagrebačkoga sveučilišta u kojoj su smješteni Rektorat i Pravni fakultet. Zgrada je simbol i spomenik akademskom životu i obrazovanju, koji u Zagrebu imaju dugu i bogatu tradiciju. Ispred lijepo oblikovanoga ulaznog stubišta postavljena je Meštrovićeva skulptura "Povijest Hrvata".

Na istočnoj strani trga uza samo kazalište nalazi se zgrada Hrvatskoga školskog doma i u njoj Hrvatski školski muzej. Na zapadnoj strani trga je Muzej za umjetnost i obrt u zgradi građenoj sjevernorenesansnim stilom (graditelj H. Bolle). Muzej posjeduje izvanredno bogate zbirke primijenjene umjetnosti od XIX. stoljeća do modernih vremena - zbirke namještaja, keramike, stakla, metala, tekstila, kiparstva, slikarstva, pa čak i dječjih igračaka i prvih primjeraka industrijskoga dizajna.

Na odlasku s Trga proći ćemo pokraj skulpture "Sveti Juraj ubija zmaja".

Trg Theodora Roosevelta

Prije ulaska na Trg Mažuranića, pogled će nam na Trg Theodora Roosevelta privući duga neorenesansna zgrada, donedavno jedna od zagrebačkih gimnazija, na čijem pročelju velikim slovima piše "MIMARA".

Muzej "Mimara" nastao je donacijom svjetski poznatog skupljača umjetnina Ante Topića Mimare i njegove supruge Wiltrud Mimara gdje je više od 3.750 umjetnina velike raznolikosti i iznimne umjetničke vrijednosti, od antike i staroegipatskih predmeta do slika velikih starih majstora - Raffaella, Velasqueza, Rubensa, Rembrandta

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Trg Ivana Mažuranića

Trg Ivana Mažuranića već na svome početku na broju 14 nudi iznimno bogate zbirke (oko 60.000 predmeta) Etnografskog muzeja. U svojim fundusima muzej čuva etnografsko blago, predmete iz tradicionalne upotrebe u gospodarstvu, rukotvorine, krzno, nakit, oružje, metal i keramiku.

Etnografski muzej također nudi i zanimljive zbirke predmeta izvaneuropskih kultura, nastale darovima svjetskih putnika i istraživača svome gradu. U Etnografskom muzeju održavaju se tijekom godine vrlo zanimljive izložbe etnografskoga i kulturno-povijesnoga značaja.

Trg Marka Marulića

Iz parka u park, s trga na trg - neposredno na Mažuranićev trg nastavlja se Trg Marka Marulića, koji je svoje ime dobio po hrvatskome i splitskom renesansnom pjesniku, autoru prvoga spjeva na hrvatskom jeziku, "Judite" objavljenom 1501. godine.

Prošavši kraj zgrade Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, naći ćemo se ispred Hrvatskoga državnog arhiva. Iza zgrade na južnoj strani postavljen je spomenik glasovitomu hrvatskom arheologu don Frani Buliću (rad Frane Kršinića).

Botanički vrt

Smješten uzdužno uz ulicu Antuna Mihanovića (ulica je nazvana po pjesniku, autoru stihova hrvatske himne "Lijepa naša") proteže se Botanički vrt. U ovom se vrtu (koji je otvoren do zalaska sunca) uzgaja oko 10000 vrsta različitih biljaka, a smatra se sastavnim dijelom poznate zagrebačke "Lenuzzijeve" ili "zelene potkove" (skupine zagrebačkih središnjih parkova koji u tlocrtu daju oblik potkove).

Botanički vrt utemeljio je Antun Heinz 1889. godine na istom tome mjestu. U istočnom dijelu vrta nalaze se dva umjetna jezerca, dok njegov glavni dio zaprema arboretum građen u stilu engleskih perivoja. Cvjetni parter načinjen je u francuskom stilu i strogo je simetričnih linija.

Ulica Antuna Mihanovića izlazi zapadno na Savsku cestu u blizini Tehničkoga muzeja (s planetarijem). Naš nas planirani put vodi na suprotnu stranu. Na tom putu s desne strane ostavljamo Miramarsku ulicu, koja se ispod željezničkoga nadvožnjaka odvaja za Novi Zagreb.

Trg Ante Starčevića

Tako smo uz hotel "Esplanade" prispjeli na Trg Ante Starčevića (nazvan po hrvatskom političaru iz prve polovice XIX. stoljeća). Na sjevernoj je strani trga Gradska knjižnica s bogatim fundusom knjiga, a njoj nasuprot nalazi se podzemni trgovinski centar "Importanne" od kuda vas tunel pothodnika s trgovinama i putničkim agencijama vodi prema jednom od izlaza za Novi Zagreb.

Trg kralja Tomislava

Susjedni trg je prostrani Trg kralja Tomislava ispred kojega je na južnoj strani dugačka zgrada Glavnoga kolodvora koja je sagrađena koncem prošloga stoljeća po nacrtima arhitekta Pfaffa. Trgom dominira, nasuprot željezničkoj stanici, spomenik prvom kralju hrvatske srednjovjekovne države - kralju Tomislavu - po kojem je trg i imenovan.

Trg kralja Tomislava je veliki park sa središnjom fontanom, koji na sjeveru prekidaju Ulica baruna Trenka i Umjetnički paviljon, prostor značajnih likovnih događanja. Pred paviljonom je Meštrovićeva skulptura znamenitoga renesansnog slikara Andrije Medulića. Trgom kralja Tomislava otpočinje naš povratak na početak ovih naših obilazaka, Trg bana Josipa Jelačića, kamo se vraćamo kroz tri parka. Sva tri, međutim, Zagrepčani jednostavno zovu Zrinjevcem - po jednome od njih.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

Trg Josipa Jurja Strossmayera

Slijedeći je Trg Josipa Jurja Strossmayera i u njegovu parku poprsje hrvatskoga kajkavskoga pjesnika Dragutina Domjanića te veliki spomenik biskupu J. J. Strossmayeru, rad Ivana Meštrovića. U parku je i poprsje pjesnika Augusta Šenoe. Ugao Trga J. J. Strossmayera i Hebrangove ulice čini palača Moderne galerije, hrvatski nacionalni muzej likovnih umjetnosti XIX i XX stoljeća, a u istoj zgradi se nalazi i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tu se čuva najvrjednija zbirka grafika i crteža XVI. i XVII. stoljeća u Hrvatskoj, Valvasorova kolekcija Nadbiskupije zagrebačke.

Trg Nikole Šubića Zrinskog

Jednu od najljepših zelenih cjelina Zagreba, ovu nisku parkova, nastavlja i završava svojom alejom platana popularni Zrinjevac, Trg Nikole Šubića Zrinskog, koji je plod planske izgradnje Donjega grada. U neorenesansnoj palači s kraja XIX. stoljeća, na broju 11 sjedište je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Njezin su drugi kat zaposjele izložbene dvorane Strossmayerove galerije starih majstora.

Utemeljenje ove galerije također je inicirao neumorni đakovački biskup prvom donacijom 1884. godine, a njoj su potom uslijedila darivanja mnogih drugih privatnih kolekcija. Najzastupljeniji su radovi talijanskih slikarskih škola, ali naći će se i remek-djela El Greca, Goye, Durera, Corrota, Courbeta i drugih.

Poprsja znamenitih osoba

Nasuprot Akademijinoj palači postavljen je niz poprsja značajnih osoba iz hrvatske povijesti, znanosti i kulture: Ivana Mažuranića, Krste Frankopana, Andrije Medulića, Jurja Julija Klovića, Nikole Jurišića, Ivana Kukuljevića i hrvatskoga renesansnog znanstvenika svjetskoga glasa, Dubrovčanina Ruđera Boškovića.

Zrinjevački perivoj

Na Trgu bana Nikole Šubića Zrinskoga nalazi se najstariji donjogradski perivoj koji je ujedno i dio monumentalonoga niza perivoja od osam zelenih trgova, tzv. "Lenuzzijeve zelene potkove", najvrednijeg i autohtonog zagrebačkog urbanističkog zahvata oblikovanog koncem XIX. stoljeća.

Početkom prošlog stoljeća ovaj je perivoj bio oranica kasnije pretvorena u stočno sajmište. Godine 1872. ono je preoblikovano u perivoj koji je početkom XX. stoljeća postao najljepšim reprezentativnim prostorom Zagreba i omiljenim gradskim šetalištem.

Park je okružen vrhunskim arhitektonskim dostignućima neorenesanse, neoromanike i klasicizma i uređen u slogu engleskog parka. U njegovom središtu nalazi se glazbeni paviljon iz 1891. godine. Sjeverni dio perivoja ukrašen je meteorološkim stupom izrađenim prema nacrtima arhitekta Hermana Bollea. Godine 1893. tu je postavljena i fontana istog autora.

Arheološki muzej

Prolazeći pokraj mnogobrojnih putničkih agencija na Zrinjevcu približavamo se i palači Arheološkog muzeja (na broju 19), sa zbirkama od mlađeg kamenog doba do vremena provale Tatara u ove krajeve.

Muzej se ponosi i svojim antičkim izlošcima među kojima je i zbirka grčkih vaza, svjetskim raritetom koji predstavljaju laneni smotci s najdužim sačuvanim etrurskim tekstom, numizmatičkom zbirkom koja je najveća i najpoznatija u Europi.

Došli smo do završetka naših šetnji: još vas samo kratka Praška ulica dijeli od Trga bana Josipa Jelačića.

*maya* · Početnik Domaćeg.de

I ja sam nedavno po prvi put bila u Zagrebu... odusevljena sam gradom...
najvise sam se odusevila kad sam u HARD ROCK CAFE-u narucila vocni sok, i dobila suboticki NEXT Smile

...

takodje sam impresionirana KAMENITIM VRATIMA, a obisla sam i MEDVED GRAD, tj. oltar hrvatske...

vratila sam se u bgd puna lepih utisaka... ipak, neke zagrepcanke su mi priznale da bi volele da zive u gradu kao sto je beograd...

zilika · Veštica sa bičem

meni je zagreb lijep...samo mi purgeri nekako idu na zivce...nisam upoznala ufuranije ljude od purgera!

Anelea · Početnik Domaćeg.de

Čovječe, živim u Zagrebu cijeli život i sad čitam ovaj opis i nemam pojima o 95% stvari... ma sramota... Embarassed

A purgeri ko purgeri... najluđi su!!!