:: |
Autor |
Poruka |
Bobak_BL * Domaci Lazov *
|
Datum registracije: 06 Avg 2010 Poruke: 8210 Mesto: sta te briga...za moje mjesto...
|
|
ti duhovi akrepi i ostali gurbeti...
Ja sam imao nekoliko susreta...s necim...da l' je duh ili halucinacija,
to ne znam...niti me zanima...u svakom slucaju, ja nisam taj koji se prepao...
Taj, ili to, je bio onaj, koji se uplasio...
razmisljao sam...mozda se on meni i nije prikazao...
Nego sam se ja njemu, mozda pricinio i ukazao...
da, mozda je ovaj nas svet spiritualan, i nestvaran.
a svet duhova je mozda stvaran...
I mozda i duhovi nas prizivaju..kao mi njih...
Sjednu cetiri duha, za neki klimavi stolic, na tri noge,
u neku mracnu jazbinu i prizivaju ljude...
Samo sto duhovi nemaju izbor kao mi...
Mi ljudi, kad prizivamo duhove...imamo izbor,
izmedju dobrog i loseg duha...
Jadni duhovi imaju samo jednu opciju...mogu da prizovu,
samo lose ljude...jer dobrih nema...
Dobro mozda ima poneki, negdje zastekan...na sigurno...
daleko od svih ostalih zlih ljudi...
Ja sam imao dva susreta s nepoznatim...ko zna mozda su to bili duhovi...
Prvi susret se desio jako davno...jos dok sam bio mali klinac...
Cisto iz djecije znatizelje...
okupili smo se u ves kuhinji, u mom ulazu...
Jer jedino iz tog ulaza niko nas nije tjerao...
Zato sto su se svi bojali mog ujaka...nije niko smio da pisne nista...
sta god da uradimo...niko nas nije dirao....
Dobro, da ne lazem... mi smo se okupili, jer smo mislili da ce s nama u podrum ici i nase drugarice...
ali...nisu nesto htjele, nije im se islo...imale su pametnijeg posla...
Od prizivanja duhova, u mracnom podrumu, u kojem se svaki put,
nekim cudom, pojavi vise duhova, zakljucaju vrata i ugase svjecu, i onda svasta bude...
Naravno, da sam bio razocaran u drugarstvo...
Kakve su to drugarice, koje nas same ostave u podrumu, na milost i nemilost duhovima...
I zbog toga sam resio, da to prizivanje sabotiram...i da idem, za svojim poslom...
Prizivanje duhova ti se najlakse pokvari kada se non - stop smijes,
i nogom sutas u klimavi sto...i bilo mi je stvarno smijesno...
Jer ja sam bio jedini, koji je u to sumnjao...kao i dan danas,
sumnjam u sve, sto ne mogu opipati,
pomirisati i vidjeti...to me ne zanima...
Sve sam ih nanervirao, izderali su neke kartone i posutali svjece,
i sve ostale rekvizite za prizivanje duhova koji su se nalazili na stolu...
I uz bujicu psovki, upucenih meni, izasli su napolje...ja sam i dalje umirao od smijeha...
Upalio sam svijecu...i na nju pripalio cigaretu Bonda...
Ih, tad sam ja uveliko i uvlacio dim...i pravio kolutice...i napio sam se jednom...
i im'o sam vec i jednu curu...dakle momcina...
kakav bolan, duh...sta je tebi...
Onda sam dozivio nesto zbog cega sam se malo zamislio...
Cim sam povukao dim cigarete, vrata su se takvom silinom zalupila,
i cuo sam nekakv huk, kao da je neko kraj mene izdahnuo vazduh iz pluca...
Svjeca se ugasila, istog momenta...
Sve bi to bilo razumljivo...promaja i to...ali vrata su se sama odskrinula,
i vidio sam sijenku na stoku od vrata, kako lagano izlazi iz prostorije...
Naravno, ja sam pomislio da je neko od mojih drugara, ispred vrata...
i da se malo sali sa mnom...
Ustao sam sasvim normalno, ugasio cigaretu, i izasao, ispred vrata...
Nikog u podrumu nije bilo...izasao sam pred ulaz...opet nikoga nije bilo...
Moji drugari su otisli, na poligon da igraju fudbal...
Uglavnom niko od njih se nije vracao u podrum...
ko zna mozda je to bio neki duh nepusac...
pa se zamalo otrovao pasivnim pusenjem,
i glavom bez obzira pobjegao od mene...
ja ne znam da li vjerujem u njih ili ne...
ali desio mi se i drugi susret sa nepoznatim...
Drugi put se desio, u jednoj kasarni, nedaleko od mog rodnog grada...
Gdje sam radio nesto... da, i ja sam nekad radio...
Dobro, to je bilo dok sam bio mlad,
i dok sam mislio da se napornim i postenim radom moze steci nesto...
Negdje oko jedan'est sati navecer...krenuo sam da preko zice izadjem malo, do kafane...
Od te zice, do kafane je vodio jedan putic, kojim je rijetko ko hodio..
Sem mene i jos par, ovakvih pijandura...Trava je bila visine jedan metar,
a siblje sigurno i dva metra...nebo se namrcilo, mjesec se negdje s vjetrom zavukao u oblake.
Poneka zvezdica sramezljivo, trepne mi par puta...i objasni mi da me voli...
Vazduh je od ljubomore, dobio povisen pritisak...
a moje misli su bile zauzete,
nogicama jedne kratko osisane ljepooke konobarice,
koja je slucajno nekako bas to vece radila, u toj kafancugi...
i noc pre, nesto mi je obecala...
Uglavnom, noc je bila savrsena...za nepoznato...misteriozno i opasno...
Muz od te konobarice je bio jako opasan...skoro kao ja...
Tisina je bila, toliko tiha, da sam pomislio da je iznenada umrla...
Sahranu tisine, remetilo je jedino pucketanje uzarene rizle,
i moje glasne misli, o sadrzaju rizle, koji se pretvarao u dim,
i nestajao duboko u mojim plucima, koja su ga preradjivala,
u blagu nesvseticu, suzu u levom oku, i lagani smjesak na licu...
Tako sretan, sa osmijehom na licu, koracam, kroz mekanu travicu...
i mislim na onu visoku konobaricu, koja ima mali mladez na svom lijepom licu...i u mislima vec sjedam na stolicu
i tako zavaljen, buljim u njenu...kosicu...
Ubrzo sam cuo savim tih glas...gotovo kao sapat iz daljine...
Uspio sam da razumem svoje ime, i nesto kao da me neko doziva...
Zastao sam, okrenuo svjetiljku, prema mjestu odakle je dopirao taj glas...
Vidio sam da se nesto pomjerilo...repetirao sam pistolj, za svaki slucaj...
I ugasio svjetiljku, i laganim iskorakom, nestao u travi...
Sad sam bio siguran da je neko bio tu u grmlju...
Jer sam vidio kako se siblje mrda...
Bio sam siguran da se niko od mojih kolega nije, malo salio...sa mnom..
Posto su svi dobro znali da se u to vreme, nije bilo pametno saliti,
s nekim, kome je nekom greskom, neko dozvolio, da nosi napunjen pistolj...sa sobom...
S nekim ko stalno nesto mota u rizlu...i ko je vec par puta bezveze puc'o...po tom grmlju...
Sasvim slucajno sam ja bio taj...kome se sve to desilo....
Upalio sam svjetiljku, i pronjuskao malo po grmlju...
Osjetio se nekakav smrad...kao neka kiselina...ustajala mokraca, tako nesto...
Utvrdivsi da onaj ko je bio tu...nije vise tu...nastavio sam svojim putem...
Sigurno mi se ucinilo, da sam cuo svoje ime...pomislih...
U kafani sam se unistio...i svo vreme ometao onu konobaricu,
ne propustajuci priliku, da je nezno pipkam, uz saputanje nekih lazi,
na njeno malo slatko uvce i da je pokusam nagovoriti,
da popije na eks, koju casu vina...pa da ide sa mnom negdje...bilo gdje...da joj objasnim nesto...
Za par sati sam krenuo nazad...jako sam bio nervozan...i pomalo ljut,
sto se pojavio muz od one konobarice...i to je bio sasvim dovoljan razlog, da se izgubim iz kafane...
Negdje na pola puta sam cuo smijeh...ne mogu da ga opisem, kao krestanje neke pticurine...
i ugledao sam u travi, tridesetak metara od sebe...svjetlost...nesto kao odsjaj ogledala...nesto se mrdalo...
Bilo je zivo...ma ne znam sta je to bilo..uglavnom nista takvo prije nisam vidio...
Sad sam jasno vidio, da je to nesto malo, metar visine....sa ogromnom debelom glavom...
zamotano u neku krpu, sa nekim nitnama po njoj...i nije prestajalo da kresti...
Zivotinja nije garant...nekakvo je bice...i znam da sam ga uplasio...
I imao je sasvim dosta razloga da se uplasi i da bjezi od mene...
Potrcao sam za tim stvorom...htio sam da ga uhvatim...
Nisam ga mogao stici...
Mislim da je dobro sto ga nisam uhvatio...
E, sad...ne mogu reci da je puno falilo da ga upucam...
Mozda jos jedan dupli stock da sam popio...upuc'o bih ga sto posto...
Dobro, tad bi u svakom slucaju nekog upuco...
Ali posto sam vec bio pred suspenzijom, i otkazom...nekako sam resio da ne pucam...
i da ga pustim, onakvog glavatog, da pobjegne...
Posle kad sam dosao u kasarnu...ispricao sam to jednom drugaru...
Koji mi nije nista vjerovao...posto sam s njim podjelio, neke cudne materije,
koje mi je cura donijela taj dan, kad je bila u posjeti...
I on me je ubijedio, da su te materije toliko cudne, kada se izmijesaju sa alkoholom...
I da je i on vidjao svasta nesto, jednom je vidio i sebe,
kako sjedi kraj sebe...
Sta god da je to bilo, ako je bilo... bilo je dovoljan razlog, da ne prolazim vise tim puticem...
Uglavnom...sam cuo dosta prica...o svakakvim bicima i stvarima,
koje se mogu vidjeti u raznim stanjima...uma...i na raznim drogama...
Pa eto...ko zna, mozda i duhovi postoje...
|
_________________ S ljubavlju je isto
kao i sa sjenom...
ako za njom trcis,
dostici je neces nikada.
no samo joj okreni ledja,
ona ce te zauvijek slijediti.... |
|
|
|
|
gkukolj -tončica-palončica-
|
Datum registracije: 09 Dec 2009 Poruke: 39085
|
|
Kao i svaki put, vrlo rado i sa iskrenim zanimanjem pročitam tvoje tekstove... I koliko me god nasmiju riječi koje koristiš, stil kojim pišeš, gotovo kao po komandi ... me nešto u tvojim riječima duboko takne i oživi neke uspomene, vrati ljude, sjećanja i pitanja, ali svaki put se duboko zamislim i pomislim...da neko ko ovako piše, mora biti poseban...da... po nečemu...prošao je nešto što će drugi tek proći, jer zna ... Nije kompliment, čisto moje razmišljanje. Drago mi je da si ovdje sa nama.
|
_________________ Došla je i otišla.
Neću je ponovo vidjeti sa one strane groba.
Moj život je samo moj. |
|
|
|
|
Bobak_BL * Domaci Lazov *
|
Datum registracije: 06 Avg 2010 Poruke: 8210 Mesto: sta te briga...za moje mjesto...
|
|
.da neko ko ovako piše, mora biti poseban.
zanimljivo...
posebne su moje potrebe... za glupiranjem...pokusavam biti duhovit...
sto nije uopste lako...kad ljudi previse ozbiljno shvataju virtuelni zivot...
drago mi je da bar neko, na neki nacin, razumije, moje reci...
|
_________________ S ljubavlju je isto
kao i sa sjenom...
ako za njom trcis,
dostici je neces nikada.
no samo joj okreni ledja,
ona ce te zauvijek slijediti.... |
|
|
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|