JRR Tolkin

Eladan · Odomaćeni član

Čovek koji je na velika vrata uveo epsku fantastiku u književnost i dao joj legitimitet cenjenog književnog žanra, univerzitetski profesor, lingvista svetskog glasa, dobar prijatelj i požrtvovan otac, autor kultne knjige Gospodar Prstenova i cele jedne kosmogoniej u kojoj je stvorio neverovatno duboki svet Arde i njenih rasa (opisano u njegovim delima Silmarilion, Nedovršene priče i Histories of Middle Earth, kao i delimice u Hobitu). Jeste li ga čitali, bilo šta od njega? Kako vam se čini?

leggy · Samuraj

Cekao sam tebe da postavis ovu temu Wink

Citao sam (na engleskom, naravno) Gospodara prstenova, Hobita, Silmarilion, a na srpskom Farmera Gila od Buta.

Ne znam sta da kazem... Tamo od gimnazije me je dugo drzalo da svaki put na leto procitam Gospodara prstenova. To dovoljno govori Wink

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Citao sam ga jos u srednjoj skoli!

Tada je to bilo na hrvatskom, onda kad je pocela ova ludnica izazvana filmom, svi su ga poceli citati a ja sam imao "predznjanje".

Ipak, da bih ustvrdio gradivo procitao sam LOTR i na engleskom prije koje ljeto. Naravno, original mi je bio bolji.

Eladan · Odomaćeni član

@ Leggy: ko čeka, osedi... Razz

Šalim se, kako ti se dopao gazda Egidius Agrikola Barbonensis De Hammo? (samo da se zna, nemam knjigu kod sebe 8) )

leggy · Samuraj

Eladan · Odomaćeni član

Hvala, hvala /my bows Smile

:hello1: :408: :107:

Yasmin · Prijatelj foruma

J.R.R. Tolkin čovek koji je svetu podario svoj svet. Napisavši knjigu(e) o Srednjoj Zemlji on je preneo deo sebe u sve nas. Zna se da je gospodin Tolkin govorio čak 26 jezika od kojih je više od 15 mrtvo(više nisu u upotrebi). Išao je do krajnosti u svojim knjigama smišljajući čak i jezik za svoje junake. Tolkin je bio opčinjem jezikom i mitom Kalevale, finskog mita. Kojeg je čuo od jednog samoukog pevača koji zna celu Kalevalu napamet. Od tada je Tolkin proveo nekoliko godina čitajući i pripremajući svoje najveće delo Gospodar Prstenova. U jednom intervju je izjavio sledeće:

Ko vam je omiljeni lik?

Moram reći da je to Smeagol, Golum ili kako god hoćete da ga nazovete.

Zašto?

Goluma sam napravio kao totalnog lika, unutrašnja borba, pozitivan a i u isto vreme negativan lik. Totalno kompletan lik a i jednostavno ga volim.

Zbog čega ste došli na ideju da napišete Gospodare Prstenova?

Neznam, bio sam fasciniran starim svetom pa sam mogu reći hteo da napravim i jedan svoj.

Yasmin · Prijatelj foruma

Pisma i Jezici:

Ovo je alfabet R�mil.

Ovo su brojevi R�mil.

Ovo su rune Gondolin

Tengwar koji je korišćen u Numenoru

Cirith

Goblinski alfabet

Eladan · Odomaćeni član

Ko voli da se bavi jezicima i gramatikom, referentni sajt mu je ardalambion.com. Inače, u jednoj filološkoj gimnaziji u londonu su počeli sa izučavanjem Sindarina Smile

Yasmin · Prijatelj foruma

Iako je bio autor vrlo važnih radova o Anglo-saksonskom i Engleskom jeziku, J.R.R. Tolkien je poznatiji po svojim fantastičnim romanima 'Hobit' i 'Gospodar prstenova'. Hobit je najprodavaniji fantastični roman dvadesetog stoljeća (35 milijuna) dok je Gospodar Prstenova prodan u više od 20 milijuna primjeraka. Nedavno je u jednoj Britanskoj anketi (100 najboljih knjiga 20. stoljeća?) Gospodar Prstenova od strane javnosti proglašen za najbolju knjigu napisanu u zadnjih stotinu godina.

John Ronald Reuel Tolkien je rođen u Bloemfonteinu, S. A., 3. siječnja 1892. godine. Nije se sjećao mnogo iz Afrike, ali ona sjećanja što ih je imao bila su vrlo jaka. Otac Arthur umro je 15. veljače 1896. kada se mladi John s majkom i bratom Hilaryem vratio u Englesku, West Midland. Već zarana John je pokazivao besprijekoran talent za književnost. Vrlo brzo je naučio latinski i grčki. a ubrzo je svladao i gotički i finski. Imao je nekoliko školskih prijatelja s kojima se kasnije sastajao kao "T.C.B.S." (Tea Club, Barrovain Society - nazvano po mjestu gdje su se sastajali - Barrow Stores) i nastavili su izmjenjivati svoja djela i kritike do 1919. Kad je 1914. počeo rat vratio se na Oxford gdje je u lipnju 1915. dobio diplomu prvog stupnja. Napokon je poslan kao drugi poručnik u Lancashire Fusiliers. Mnogo mjeseci Tolkien je bio u dosadnom taboru u Engleskoj, uglavnom u Staffordshireu. Nakon što je premješten u Francusku vjenčao se sa Edith Mary u Warwicku 22. ožujka 1916. godine. Ubrzo je poslan na aktivno područje, na zapadnu frontu, u vrijeme napada Somme. Nakon četiri mjeseca oboljeva od tifusa pa je u mjesecu studenom poslan je natrag u Englesku gdje je sljedeći mjesec proveo u bolnici u Birminghamu.

Do Božića se oporavio te se sa suprugom Edith seli u Greta Haywood u Staffordshire. Tijekom nekoliko zadnjih mjeseci svi njegovi prijatelji iz "T.C.B.S." poginuli su ili nestali u akciji. Njegova mašta se razvila u Book of Lost Tales (Knjiga priča), koja nije objavljena za njegova života, a u kojoj se nalazi većina priča iz Silmarilliona u svom izvornom obliku. Tu su nađeni prvi zapisi o ratovima protiv Morgotha, opsada i pad Gondolina i Nargothronda, i priče o T�rinuiof Beren and L�thien. Tijekom 1917. i 1918. njegova se bolest pogoršala. To mu je bila inspiracija za priču o Beren and L�thien, tadašnju temu "Legendariuma". Počeo je zamišljati Edith kao L�thien, a sebe kao o Berena i ta ga je fikcija držala do kraja života. Njihov prvi sin, John Francis Reuel (kasnije Otac John Tolkien) već je bio rođen 19. studenog 1917. godine.

Kad je mir potpisan, 11. studenog 1918. Tolkien je bio demobiliziran i dodijeljen kao pomoćni leksikograf za Oxford English Dictionary. U to vrijeme pročitao je jednu od svojih Lost Tales, The Fall of Gondolin Exter College klubu za eseje. Klub je dobro primio priču. U klubu su bili Neville Coghill i Hugo Dyson, dva buduća "Inklinga". U ljeto 1920. godine prijavio se za mjesto na Leeds fakultetu, kao pomoćni profesor engleskog jezika, i na njegovo čuđenje, bio primljen. Na Leedsu je poučavao i komentirao s E.V. Gordonom o slavnom izdanju Sir Gawain i zeleni vitez, a nastavio je i pisati The Book of Lost Tales, a u to vrijeme izmislio je "Elvish" - vilenjački jezik. On i Gordon osnovali su "Viking Club" za studente predane čitanju starog priča na starom Norseu (vikinški jezik) i ispijanju piva. Za taj klub su Tolkien i Gordon napisali Songs for the Philologists, mješavinu starog Norsea i gotičkog jezika prilagođeni engleskom. Još je dobio dva sina: Michael Hilary Reuel u listopadu 1920, i Christopher Reuel 1924. 1945. godine dobio je mjesto na Mertonu kao profesor engleskog jezika i književnosti, koje je zadržao od mirovine 1959. godine.

Odvojeno od njegove karijere, poučavao je studente, i igrao nezamjenjivu ulogu u akademskoj politici i administraciji. I njegova obitelj išla je prema gore. Edith je rodila njihovo zadnje dijete i jedinu kćer, Priscillu 1929. godine. Ušlo mu je u naviku da priča djeci priče svake godine, npr. Pisma od Djeda Mraza. Neka odabrana su objavljena 1976. godine kao The Father Christmas Letters. Također im je pričao razne priče od kojih su se mnoge nastavljale. John (sin) je postao svećenik, a Michael i Chistopher su oboje postali piloti za vrijeme rata. Kasnije je Michael postao ravnatelj škole, a Christopher lektor na sveučilištu. Priscilla je postala socijalna radnica. Živjeli su mirno u sjevernom predgrađu Oxforda, Hedington. Ipak, Tolkienov socijalni život je bio daleko od besprijekornog. Ubrzo je postao jedan od osnivača grupe Oxfordskih prijatelja koji su imali slične interese, poznate pod nazivom "The Inklings". Najbliži su mu bili Messrs Coghill i Dyson, Owen Barfield, Charles Williams, i više od svih C. S. Lewis, koji je postao Tolkienov najbliži prijatelj, koji se djelomično zbog Tolkiena vratio na kršćanstvo. Često su se sastajali, pili te čitali dijelove novih nedovršenih radova.

Tijekom tog vremena Tolkien je svojoj djeci pričao priče poput Mr. Bliss i Roverandom... Jednom, dok je ispravljao test, uvidio je da je jedan od kandidata ostavio praznu stranicu. Vođen tko zna kakvim silama napisao je "U rupi u zemlji živio je Hobbit". Tako je sve započelo. Kao što je bilo tipično za Tolkiena, htio je istražiti zašto Hobbiti žive u rupama, tko su i sl. nastavio je istraživanje, a priča je rasla. 1936. godine nedovršena priča dospjela je u ruke Susan Dangall, koja je radila za George Allen & Unwin izdavačku tvrtku. Tražila je od Tolkiena da dovrši priču, a kad je bila gotova, donijela je tadašnjem šefu, Stanley Unwinu. On je iskušao na svom desetogodišnjem sinu Ryneru, kojemu se priča svidjela te je izdana 1937. godine kao "The Hobbit". U kratkom je vremenu postigla velik uspjeh i od tada djeca je nikada nisu izostavljala sa svojih preporuka. Poveden uspjehom prvjenca Unwin je pitao Tolkiena ima li još materijala za izdavanje, a već tada Tolkien je počeo pretvarati "Legendarium" u cjelinu koja se može izdati. prvotno ime djelu bilo je "Quenta Silmarillion". Pokazao je nekoliko priča Unwinu, koji ih je proslijedio svom čitatelju. Čitatelj je poeziju našao lošom dok ga je proza oduševljavala, ali je ipak rekao da djelo nije za objavu, tako da je Unwin iz komercijalnih razloga od Tolkiena tražio nastavak Hobbita. Tolkien, iako shrvan neuspjehom Silmarilliona, prihvatio je izazov.

Ubrzo se cijeli projekt pretvorio u mnogo više od dječje priče. Od šesnaestogodišnjeg rada nastao je The Lord of the Rings - Gospodar Prstenova. Dovoljno je reći da je već odrasli Rayner Unwin, koji je trebao preuzeti očev posao, bio očaran pričom te je odlučio objaviti. Konačno 1954. i 1955. godine objavljen je Gospodar Prstenova u tri djela. Ubrzo je postalo jasno kako za izdavača nije postojao financijski rizika jer se djelo popelo na vrh svih top-lista prodaje. Gospodar Prstenova brzo je postao popularan. Imao je miješane kritike od preuzvišenja (W. H. Auden, C. S. Lewis) do proklinjanja (E. Wilson, E. Muir, P. Toynbee) i između toga. BBC je sastavio radio adaptaciju u dvanaest epizoda na "Trećem Programu". 1956. godine radio je još bio vodeći medij u Britaniji, a "Treći Program" je bio "intelektualan" program. Unatoč gužvi oko Gospodara Prstenova, između 1925. i Tolkienove smrti, napisao je i objavio mnogo drugih članaka kao The Monsters and the Critics and Other Essays; jedan za Međuzemlje vezan rad, The Adventures of Tom Bombadil; Ancrene Wisse, Sir Gawain, Sir Orfeo i The Pearl, Imram, The Homecoming of Beorhtnoth Beorhthelm's Son, The Lay of Aotrou and Itroun - i, posebno, Farmer Giles of Ham, Leaf by Niggle, i Smith of Wootton Major. Brzina izdavanja samo je privremeno usporila Tolkienovu smrt.

Dugo čekani Silmarillion, koji je uredio njegov sin Christopher, pojavio se 1977. godine. 1980. godine Christopher je objavio selekciju očevih djela "Unfinished Tales of N�menor and Middle-earth". Prodaja The Silmarilliona i Unfinished Talesa iznenadila je George Allen & Unwin, i ova pomalo teška djela našla su svoja mjesta u domovima obožavatelja. Dvanaest dijelova History of Middle-earth u izradi Christophera dokazala je da George Allen & Unwin tvrtka još jednom nije pogriješila. Nakon umirovljenja 1969. godine Edith i Ronald živjeli su u Bournemouthu. 22. studenog 1971. godine Edith je preminula, a Ronald se skoro vratio na Oxford, u odaje pribavljene od Merton Collegea. Ronald je preminuo 2. rujna 1973. godine. On i Edith zajedno su pokopani u jednom grobu u katoličkom odjeljku groblja u Wolvercote u sjevernom predgrađu Oxforda.

Yasmin · Prijatelj foruma

Hobit

Tolkien nam govori da je knjigu Hobit, ustvari napisao sam avanturist hobit Bilbo Bagins. Priča je ustvari prvo poglavlje Crvene Knjige i opisuje događaje u Trećem Dobu od 2941. do 2942. Bilbo opisuje svoju nevjerovatnu avanturu koja ga je pokrenula iz rodne Pokrajine. Zapravo miran hobit koji ne voli uzbuđenja, igrom slučaja (ili čarobnjaka Gandalfa), upoznaje Torina Hrastoštita i njegove patuljke koji će ga povesti sa sobom u veliku avanturu kako bi iskoristili njegove lopovske vještine. Cilj ove čudne družine je Usamljena Planina koja je nekada bila velika patuljačka tvrđava, no sada u njoj živi veliki zmaj Smaug koji čuva davno zaboravljeno blago patuljačkih kraljeva. Družina na svom putu mora proći velike nedaće prije nego što stigne do Samotne planine.
Izvrsna uvertira u veliku trilogiju "Gospodar Prstenova" u kojoj se na pitak i Tolkienu svojstven način opisuju avanture Bilba Bagginsa, koji će pronašavši Prsten Vladar pokrenuti niz događaja kasnije opisanih u trilogiji.

O Bilbu Bagginsu:
Bilbo se rodio 22. rujna 2890. godine Trećeg doba Sunca u mjestu Hobbiton, Pokrajina. Bio je jedini sin poštovanog Bunga Bagginsa i Belladonne Took. Odrastao je na imanju Vrećasti Vijenac, koje je njegov otac prokopao ispod brda kraj grada. Bilbov otac Bungo umire 2926. godine a majka Belladonna 2934. Poslije toga Bilbo živi sam u Vrećastom Vijencu sedam godina sve do ljeta 2941. godine kada čarobnjak Gandalf prekida njegov ugodan i dosadan život. Gandalf mu je donio avanturu. Na tu se riječ u Pokrajini,i a naročito u porodici Baggins nije gledalo sa odobravanjem. Općenito se smatralo da su avanture vrlo opasne i sve u svemu neugodne. Bilbo je to dobro znao i grozio se toga što bi o njemu mislio njegov pokojni otac, no Tookova strana u njemu bila je jača i on s patuljcima odlazi na istok. Puno je puta tokom sljedeće (2941.) godine Bilbo poželio da sit u toplini svoje rupe u Vrećastom Vijencu puši lulu i pijucka večernji čaj. U svojim je putovanjima susreo trolove, divove, orke, paukove, vukove i što je najgore od svega velikog crvenog zmaja zvanog Smaug Veličanstveni. Vidio je rat oluja na Maglenom gorju, bio je nevidljivi gost u dvorcu šumskog kralja vilenjaka i našao je Sauronov Jedini Prsten u dubinama oračkih pećina. Upoznao je vilenjake iz Rivendala, Gwaihira i njegove Orlove, Beorna, kralja Thranduila i gospodare Esgarotha, grada na jezeru. Bilbo je sve svoje događaje zapisivao u Crvenu knjigu Westmarcha iz koje su kasnije nastale knjige Hobbit i Gospodar prstenova. Kada je navršio 111.-tu godinu života Vrećasti Vijenac prepušta svojem nećaku Frodu i odlazi u zemlju vilenjaka Rivendal. Poslije Rata za Prsten i uništenja Jedinog Prstena Bilbo odlazi preko mora sa Elrondom, Gandalfom i Frodom.

Yasmin · Prijatelj foruma

Silmarilion

Silmarilion je najbolje Tolkienovo djelo koje je na žalost, izdano nakon piščeve smrti. Sastavljen je od 5 djelova: Ainuidale, Valaquenta, Quenta Silmarillion, Akabaleth, Rings of Power and 3rd Age. Prva tri su međusobno povezana, dok su posljednja dva samostalne priče. Centralni dio knjige, Quenta Silmarillion, sastavljena je od međusobno povezanih pripovijesti i ne mogu se zasebno razumijeti. Govori o legendama Prvog Doba Međuzemlja.

Objavljen četiri godine nakon smrti svog autora, predstavlja pripovedanje o Starijim Danima, ili Prvom Dobu Tolkienovog Svijeta. To je drevna drama na koju se osvrću likovi u Gospodaru Prstenova, i u čijim događajima su neki od njih učestvovali (Elrond i Galadrijel primjerice). Priče Silmariliona smještene su u doba kada je Morgot, prvi mračni Gospodar, obitavao u Međuzemlju, a Prvorođeni Vilenjaci vodili rat za povratak Silmarila protiv njega. Tri Silmarila su bili dragulji koje je načinio Feanor, najdarovitiji od Vilenjaka. U njima je bila Zarobljena Svijetlost Dva Drveta Valinora prije no što je zli Morgot uništio samo Drveće. Od tada je Svijetlost Valinora nastavila živjeti samo u Silmarilima otetim od Morgota koji ih je ugradio u svoju krunu čuvanu u tvrđavi Angband na sjeveru Međuzemlja. Silmarilion je povijest pobune Feanora i njegovog naroda protiv Bogova, njihovog izgona iz Valinora i povratak u Međuzemlje i njihovog ratovanja, beznadežnog protiv Velikog Neprijatelja uprkos njihovom herojstvu. U knjigu je uključeno nekoliko kraćih dijela. Ainulindale je mit o Stvaranju, a u Valakventi se opisuje priroda i moć svakog od Bogova. Akalabet pripovijeda o padu velikog otočnog kraljevstva Numenor na kraju Drugog Doba, a "O Prstenovima Moći" govori o velikim događajima na kraju Trećeg Doba, koji su ispričani u trilogiji "Gospodar Prstenova" kojeg čine knjige: Družina Prstena, Dvije Kule, i Povratak Kralja.