uvod u sustinu muzike - poreklo, nastanak i uzroci

koosta_koosta · Početnik Domaćeg.de

.

uvod u muziku.

kako je nastala muzika?

sa kojim ciljem?

sta je sustina muzike?

muzika: juce, danas, sutra?

mole se koji nisu isli u muzicku skolu i nisu kompetentni da diskutuju o sustini muzike da ne brisu ovu temu. mogu samo da citaju.

posebno su moderatori prozvani da napisu komentar na temu, tek da se vidi koliko su kompetentni, koliko se razumeju u muziku.

ko bas ima potrebu da brise, nek prvo izvezba da brise sopstvenu... jer ocigledno ni to ne zna.

da vidimo muzicari sta ce te pametno da napisete o osnovnoj temi koju vodite?

ps. svi ostali ljudi dobre volje koji se razumeju u muziku nek slobodno napisu.

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Evo ja sam zavrsio srednju muzicku (klasicna gitara) i bio sam na Muzickoj akademiji u Zagrebu.

Sto je sustina muzike?
Hmm, kako kome... Trebala bi biti "prijenos osjecaja". No to nije svima. Nekima je soundtrack za pijanstvo.

Sta je zapravo pitanje?

koosta_koosta · Početnik Domaćeg.de

pitanja su postavljena, kratka, jasna, svakom razumljiva, to je ono sto me intrigira oko muzike.

citam ovde napisali hiljade i hiljade komentara na forumu muzika. stotine hiljade komentara. pa sam pomislio, ovo je ugledan forum, sve se nesto bavi muzikom, tu mora da rade iskljucivo strucnjaci kao modelatori. pa rekoh da ih malo (pro)pitam oko muzike. tj oko posla kojim se bave. jer su hrabri da obrisu smislenu temu koju sam postirao ovde, bez razloga. zapravo 2 teme. teme koja i pripadaju ovde, u muziku.

ali nisu kadri ni slovo da napisu. samo umeju da brisu. ali (ne)selektivno. pitanja jednostavna ali niko od prozvanih da napise ni slovo.

kao odgovor se prihvata i onomatopeja.

ps. odgovor na tvoje pitanje je unapred napisan u redu koji pocinje sa:" ko bas ima potrebu da brise..."

Batino20 · ~Flavoring of Sound~

Moje razmisljanje je usko povezano sa ovim tekstom,samo je puno ljepse napisano nego sta bi ja ikad,pa necu pokusavati.Procitajte,isplati se Exclamation

Glazba - Cirkularna Spoznaja

Sustav u kojem trenutno živimo sastoji se od beskonačno mnogo linearno povezanih cjelina kojima je znanost pronašla metode po kojima bi istražila, dokazala i objavila razne činjenice i zaključke, podjele i klasifikacije po kojima se danas vode sve znanosti i na kojima temelje svoje spoznaje.

Sve dokazivo i objavljivo po samoj svojoj prirodi ograničeno je i usko, jer je omeđeno vremenom, prostorom i temeljnom ljudskom potrebom za propitivanjem i potvrđivanjem ideja i misli u nekom razdoblju čovjekova života. U krajnjem slučaju, izvori mnogih ideja su nedokazivi, apstraktni, vantjelesni i neobjašnjivi te se razno-raznim analizama trudimo najprije samima sebi, a zatim i svima ostalima pokazati da su te misli i ideje točne i ovozemaljske te da ih svi prihvate, da budu originalne i obavezno pobiju prethodnu teoriju nekog znanstvenika koji je isto to godinama pokušavao.

Istraživanja sama po sebi nisu nužno negativna. Pomoću njih se osjećamo društveno korisnima, jer ćemo možda dokazati nešto što bi spasilo drugim ljudima život; ili osjećaj koji proizlazi iz same pomisli da ćemo dogurati do nečeg do čega nitko prije nije uspio i time bismo postali bitniji od drugih - istina, naš bi ego time poprilično ojačao. Glazba ostaje tajna koja se niti može, niti ju je potrebno do kraja objasniti i staviti u okvire čvrste i dobro sistematizirane teorije vođene uzročno-posljedičnim vezama. To bi značilo definiranje, ograničenje nečega što želi biti neograničeno i tajnovito, kao i sam čovjek, koji je najveća tajna svih živih bića.

Pošto je glazba apstraktan pojam, tj. ne sadrži nikakvog posrednika pomoću kojeg se prikazuje (kao što je u likovnoj umjetnosti slika, a u plesnoj pokret), ona na nas djeluje apsolutno neposredno.Tjelesna i duhovna razina na kojoj živimo (iživljavamo) glazbu, spaja nas s prirodom te izvlači iz nas kodove jednake prirodnim kodovima. Preko tijela, materije Bog ostaje anoniman. Pošto je ljudski um ograničen i sadrži samo dijelove božanskog, On nam dolazi u posjetu u onim oblicima koji su nam najbliži, koje naše oko može zapaziti, ruke dotaknuti…

Jedan od odabira (naš odabir?) spoznaje takvog “višeg”, tj. dubljeg doživljaja je glazba. Dok producent stvara glazbu, dok je čovjek sluša, samim izborom glazbenog stila (nesvjesno) projiciramo u glazbu kodove koje sadržimo. Odgovorom na pitanje koju glazbu preferiramo možemo odati o sebi više informacija nego što bismo ih dobili različitim upitnicima ličnosti. To su kodirane informacije o našim strastima, dubini naše psihe, samome načinu življenja i gledanja na svijet. Možda iz ovakvih saznanja mnogi ljudi imaju predrasuda o stvorenjima koja slušaju manje zahtjevnu glazbu i primitivnije melodije. No, ne smijemo zaboraviti da su tolerancija i fleksibilnost odlike mudrih osoba, te da svatko uzima ono što je njegovom biću potrebno i razvija se brzinom koja njegovoj duši najviše odgovara. Samo onda kada je tijelo u službi duha, višeg cilja, naša psiha postiže ravnotežu i mi živimo svoju pravu prirodu.

Na jednom polu niže dimenzije stoje tijelo i nagoni (instinkt, strast ili libido) koji svoj izraz ne mogu pronaći na drugi način, nego u kreativnom ritmu koji neprestano struji i teče i u kojemu neprestano pokušavamo pronaći sklad. Ritam, uzrok jake povezanosti čovjeka s glazbom, asocira nas prvobitno na majčine otkucaje srca te povezuje ritam glazbe sa smirujućim okružjem u kojem smo boravili u prenatalnom razdoblju. Nakon rođenja, ritam upravlja tjelesnim pokretima i u uskoj je vezi s ljudskim tijelom. Ritam je sila koja iz nas izbija najdublje vibracije dok nogama tapkamo po flooru, sila koja spaja srca svih koji ne vjeruju u zakone koje je čovjek stvorio, već u zakon ritma i energije božanskog entiteta koji nas dotiče onda kada to najviše trebamo i zaslužujemo, a nismo toga možda ni svjesni. Vjerojatno je ritam razlog muke koju svaki organizator prolazi dok krpa kraj s krajem u organizaciji eventa, ali je toliko istinski osjeća da nema straha pred neuspjehom i autoritetom koji mu se suprotstavlja zakonima i maskama moćnih i utjecajnih bića.

Glazba nije za čovjeka tek neka nepoznata, anulirana pojava, koja se bez ikakvih posljedica može iživljavati... Možda zvuči utopistički, no je li ritam božanska ljubav koju ne treba uzimati materijalistički i stvarati od nje predmet industrijalizacije...?

Gadi li se i vama, kao i meni, pomisao da netko tko stvara ovakvo predivnu, «slučajno» stvorenu glazbu zauzvrat uzima samo novac... Traži papir (često deblje svote), a nudi mu se toliko više... Nudi mu se spirala energije koja kruži podijem, energetski kodirani val koji je glazba izvukla iz nas i koji nas sve obuhvaća...

Glazbom se društvo može i treba oplemenjivati duhom, duhovno izgraditi. Glazba je ona koja ima čarobni štapić, ona koja odražava kulturno i duhovno stanje jednog društva, jedne scene...

"Možeš pojesti 1000 DaVincija.. ali nikada nećeš razbiti kodove."

Alexns · **Tinkerbell's pixie dust**

slucajno

K'o shto sedim po ceo dan na faxu, sa olovkom u ruci, slucajno je udarim o sto u nekom ritmu, svidi mi se i pocnem da ga ponavljam.. Laughing

Najosnovniji princip "udarackih instrumenata".

Sushtina muzike.. pa.. to pitanje se moze porediti sa onim "koja je sushtina zivota?" Wink

Moja profesorka je u muzickoj shkoli govorila kako muziku treba poshtovati i kako ona oplemenjuje dushu..
.. pa je s' moje strane usledilo pitanje: kol'ko prljava mora da ti bude dusha da bi ti je oplemenjivao nash turbofolk.. Laughing

Jednostavno razlikuje se od osobe do osobe.
Izrazava/pojacava emocije, proshle dogadjaje, odrazava zelje/snove, sluzi kao ventil za praznjenje/dopunjavanje energije.. stvarno zavisi.

Isto kao i svaka druga vrsta umetnosti, najvaznije je da pokrece: na razmishljanje, dela, il' jednostavno, u slucaju muzike

igru.