Sto god se dogodilo,ostajemo skupa?

Anđela · **inso umjetnica**

Do prije nekog vrjemena sam mislila da je puno više porodica koje ostaju skupa bez obzira na puno problema koje imaju. Ta mi se neka iluzija razbila još prije kad sam mislila da će i moji tak ostati skupa, iako je isprva otac bio alkoholičar 10 godina, pa prestao, a potom i majka i i dalje je. No, oni su nekak ostajali zajedno, kako sam ja skužila - zbog mene i brata. Među njima je prestajalao da postoji bilo što, a prije svega ono zbog čega su se i vjenčali - ljubavi i poštovanja. I tak je na kraju ipak otac otišao i nestao.
Najljepši brak za koji su svi govorili da je prevazišao sve, raspao se.

Što vi mislite, bi li mogli ostati zbog djece i šutjeti da bi ona bila sretna, bez obzira na to kaj se dogadja među vama i partneru?
Ili uopće, ne moraju to bit roditelji, općenito odnosi u porodici? Da li znate netkoga da je ostao zajedno iako je nesretan u svojoj porodici?

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

anchi22 · **•• 20:01 ••**

crnibiser · samotvoja24

@Anđela veoma mi je žao što si se našla u takvoj situaciji , jer bez ozira kakvi su tvoji roditelji , ko je kriv tome ipak tebe jednako boli i suosjecam s tobom.

Medjutim , prvo sto moras da shvatis da ni ti ni tvoj brat niste ni malo krivi za to sto se desilo niti ste mogli sprijeciti takvo sto.Drugo , u braku se neke stvari trebaju tolerisati i preci preko njih , ali postoje stvari koje nikako niko ne smije da tolerise i precuti , a to je prvenstveno nasilje. Sad siroki su ti spektri nasilja ali tu moze biti i fizicko i psihicko nasilje.

Roditelji ponekada grijese , pogotovo majke , kada radi djece ostaju u takvim brakovima cuteci i trpeci radi djece. Problem se time nece rijesiti nikada samo se na taj problem lijepi jos mnogo problema. Iz takvog braka djeca izlaze s osjecajem krivnje iako nisu.

Znam jako mnogo brakova s tim slucajem identicnim , negdje je doslo do rastave , nmnegdje je doslo do sporazuma i odlaska lijecenju od alkohola.

Znam i iz licnog iskustva i vjeruj mi da je bolje ovako , jer djeca zive u miru , nema lupanja po kuci i vike , nema psihickog straha na djeci. Trpila sam sve to 6 godina i vjeruj mi kamo srece da nisam ni 6 minuta , jer se sve to osjeca na starijem sinu koji i dan danas se strese svaki put kada neko povisi glas.

Sretno u svakom slucaju

šamar · Iskusni član

nemislim da je dobro za djecu po svaku cijenu da se ostaje u braku .
naprotiv to dosta loše utiče na djecu.
sigurno nebih po svaku cijenu ostao u braku jer znam da bi se to odrazilo na moju djecu.
kakva je razlika ja dijete bilo nesrećno zbog toga što su mu se roditelji razveli.
ili bilo nesretno zbog svakodnevnih svađa i galame ili nasilja u porodici.
poznajem jednu porodicu koja pokušava na taj način da održi porodicu na okupu.
ali njihova djeca su jako tiha i povučena.
a zbog svađa i nasilja u toj porodici lično sam morao par puta da smirujem
stanje u toj porodici.inače to mi je rodica rođena u pitanju.
muž je totalni kreten kojeg ću svakako da prebijem uskoro .
nije mi jasno da neko može da trpi maltretiranje do te granice zbog nekakve ljubavi koja je davno izčeznula.ja mislim da bi i toj djeci svanulo kad bi se oni razveli .
jer ta situacija se odražava i na njihovo školovanje i mnoge druge stvari.
svi mi znamo kako djeca mogu biti okrutna prema drugoj djeci za koju znaju da im u porodici postoje problemi.pa pored svakodnevnog stresa u kući to doživljavaju u školi.

keva2 · Dobro upućeni član

Ostati u braku po svaku cenu je totalna glupost, pogotovu ako je izgovor "šta ću, moram zbog dece ". Upravo ta deca najviše pate u takvim porodicama. Ja sam odgajila dvoje normalnih, pametnih i dobrih ljudi sama, a nisam sigurna da bi bili takvi da sam ostala u braku.