Istraživanje planeta: Mars

coco_bill · Zli carobnjak-lingvista

Sedam pećina veličine nogometnog igrališta otkrivene su na Marsu. Analiza fotografija NASA-inog "Mars Odyssey" orbitera otkriva crne tačke u blizini masivnog vulkana Arsia Mons koje ne izgledaju kao krateri udara. Nova otkrića imaju važne implikacije na prisustvo "drevnih astronauta" na Marsu, imajući u vidu i poznato "Lice na Marsu". U svojim knjigama, Zecharia Sitchin je iznio drevne dokaze - tekstove sa glinenih pločica koji govore da je Mars služio kao stanica za "bogove" Annunakije prilikom svemirskih putovanja sa Nibirua prema Zemlji. O prisustvu velikih pećina na Marsu, koje je nedavno otkrila NASA, Sitchin je pisao u svojoj knjizi "The Lost Book of Enki" prije tri godine.

Johnny-Delija · Delija Sever - Forever

He!A ja mislio da je ona epizoda ''Dosijea X(X-Files)'' u kojoj se pominje lice na Marsu i duh vanzemaljca koji napada astronaute,čista izmišljotina,kad ono i ta epizoda je bazirana na istinitim dogadjajima.

crnibiser · samotvoja24

Petar Radovan

Slika 1. Naslovnica jednog od poslijednjih brojeva američkog izdanja Universe in the Classroom, koji je čitav posvećen apsurdnoj pseudoznanstvenoj kampanji koja se pokrenula protiv NASE nakon nestanka sonde Mars Observer. Snimak ovog "lica" na Marsu jedan je od nezaobilaznih poticaja na diskusije u američkim planetarijima.

Početkom ove godine, istočno obzorje večernjeg neba krasi zvijezda izrazito crvenkastog sjaja. Poznavaoci neba znaju da se ne radi o zvijezdi, već o planetu Marsu, što je ovih dana u opoziciji, dakle u izuzetno povoljnom položaju za promatr anje. Mars nije otkriće naših dana, zaokupljao je maštu ljudi još od prvih početaka proučavanja neba. To je jedini planet koji izgleda crven, gledan prostim okom, što može objasniti zašto su ga stari Grci i Rimljani povezivali s krvavim bogom rata. Svemirske letjelice koje su posjetile Mars šezdesetih i sedamdesetih godina, našle su ledeni, bezvodni, mrtav svijet. Ipak, ideja o životu na Marsu, posebno razumnih bića na Marsu, godinama, kroz SF priče, egzistira u javnom mnijenju, usprkos težini znanstvenih činjenica koje joj ne idu u prilog. Taj mit je ponovno izbio na površinu pojavom takozvanog "LICA NA MARSU", stjenovite mase što sliči ljudskom licu, kad je bočno osvjetljena. Astronomi je vide kao puku optičku iluziju, kao dokaz moći ljudske mašte. Ali nekolicina, vrlo glasnih pojedinaca, vide je kao dokaz drevne civilizacije na Marsu. Oni idu čak tako daleko da optužuju NASU za hotimično uništenje milijardu dolara vrijedne letjelice Mars Observer krajem kolovoza pretprošle godine, kako ne bi morali priznati da je lice stvarno.

MARSOVI KANALI

Kad su astronomi prije nekoliko stoljeća uperili svoje prve teleskope ka Marsu, mogli su vidjeti svega nekoliko detalja na njegovoj površini, kao što su tamnije plohe i bijele polarne kape. Na neki način, misteriozni planet izgledao je izazovno, poput Zemlje. Marsov dan je samo 37 minuta dulji od zemaljskog. Marsov ekvator je nagnut u odnosu na ravninu njegove staze oko Sunca, za gotovo istu vrijednost kao i zemljin, što na Marsu, kao i na Zemlji, uvjetuje godišnja doba. Oko 1800. godine Mars je izgledao dovoljno sličan Zemlji, da su astronomi i pisci SF-a počeli sanjati o Marsu naseljenom razumnim bićima. 1887. godine Mars se približio Zemlji na svega 56 milijuna kilometara (zbog izduženosti marsove staze, njegova udaljenost od Zemlje varira od godine do godine). Koristeći prednost povoljnog međusobnog položaja Zemlje i Marsa, američki astronom Asap H. Hall otkrio je dva mjeseca, što kruže oko Marsa. Ostali astronomi su se svojski trudili da saznaju što više o crvenom planetu. Koristeći teleskop refraktor promjera objektiva 22cm na zvjezdarnici u Breri, talijanski astronom Giovani Schiaparelli javlja o otkriću mreže vrlo finih, pravilnih linija, što se unakrsno protežu preko crvenkastih pustinja Marsa. On ih je nazvao "Canali", što u prijevodu znači: kanali ili brazde. Obzirom na nedostatno poznavanje marsove atmosfere i klime, te sličnosti s a Zemljom, mnogi su došli do brzopletog zaključka da su Schiaparellijevi kanali artefakti razumnih bića. Percival Lowell, uspješni bostonski biznismen, bio je tako očaran tom idejom da je 1883. dao sagraditi veliku zvjezdarnicu pod čistim nebom Flagstaffa (Arizona), da bi proučavao marsove kanale. Lowell je bio uvjeren da su razumni marsovci izgradili mrežu kanala da bi pumpali vodu s topećih ledenih kapa do umirućih gradova u pustinji. 1971. godine, letjelica Mariner 9 poslala je na Zemlju prvu dobru mapu Marsa, visoke rezolucije. Apsolutno nikakvih kanala nije bilo, a vulkani, doline i krateri registrirani na kartama nisu odgovarali niti jednoj strukturi što ju je vidio Lowell. Došlo je na vidjelo da nikakvih kanala nikad nije ni bilo na Marsu. Kod naprezanja, da vidi stvari koje su jedva vidljive, ljudsko oko ima tendenciju da spaja detalje slabašnog sjaja zajedno. To se desilo astronomima koji su se trudili da dokuče što više o površini Marsa. Marsovi kanali nam govore više o ljudskoj per cepciji i mašti, od bilo čega drugog. Kao što Carl Sagan kaže u svojoj knjizi "Cosmos", "Lowell je uvijek govorio da je pravilnost kanala nedvojbeni znak da su oni 'razumne' naravi. To je naravno istina. Jedino nerazjašnjeno pitanje bilo je: S koje strane teleskopa se nalazi razum?"

LICE NA MARSU

Slično gledište može se primjeniti u odnosu na "Lice na Marsu". 1976. godine dvije letjelice Viking, bez ljudske posade, ušle su u stazu oko Marsa. Svaka je letjelica na površinu Marsa spustila Lender, dok su Orbiteri, radio putem poslali natrag na Zemlju 60000 fotografija marsove površine. Nedugo nakon što su orbiteri započeli svoju misiju, znanstvenici iz programa Viking opazili su sliku, četvrtastog, par kilometara dugog, niskog brežuljka, odnosno zaravni u području Cydonia što je ličilo na ljudsko lice. Oni su proslijedili sliku novinarima, kao dobru šalu, kao primjer naše težnje da u zemljišnim oblicima prepoznamo obrise, očito dobro nam poznatih stvari, iz našeg okruženja. Istraživači i novinari prepoznali su lice kao jednu neobičnu stjenovitu formaciju nastalu erozijom. Vrlo mali kut kasno-poslijepodnevnog osvjetljenja na fotografiji učinio je da stjenovita naslaga sliči ljudskom licu.

Tri godine kasnije, dva znanstvenika, stručnjaka za kompjutere, bez posebnog iskustva u marsovoj geologiji, radeći po ugovoru za NASU, nabasali su na sliku pretražujući Vikingovu foto-arhivu. Eksperimentirali su s jednim programom za uvećavanje slik a i zaključili da Lice nije nastalo prirodnim putem. Oni su također uočili nekoliko "piramida" blizu lica i izdali knjigu skrećući pažnju na tu strukturu. 1980. godine Richard Hoagland, novinar-popularizator znanosti otkrio je ponovo slučaj Lica na Marsu u nekoliko knjiga i brojnim radio i TV javljanjima. U raštrkanim brežuljcima Cydonie, Hoagland vidi dokaz "srušenih gradova i tvrđava". On tvrdi da su grad i lice povezani na način da, kao Stonehenge na Zemlji, označuju točku gdje je Sunce izlazilo za vrijeme marsovog solsticija prije 500.000 godina (kad Hoagland otprilike drži da je lice izgrađeno). U svakom slučaju ta orjentacija danas nema nikakvog značaja. Potpuno jasno, po Hoglandu, to područje Marsa je ogromni graditeljski pothvat razumnih bića. Ali tko su bili oni? I zašto lice ima ljudski oblik? Hoagland ima nekoliko teorija. Možda je evolucija imala isti put na Marsu kao i na Zemlji i tako marsovci bitno sliče zemljanima? Ili je možda neka davna, nama nepoznata, tehnološki nadmoćna civilizacija došla jednom na Zemlju, pa mi sličimo njima? Ili su možda lice sagradili sofisticirani vanzemaljci porijeklom izvan našeg Sunčevog su stava, kao znak (ili test) da smo postigli određeni stupanj tehnološke evolucije (kao crni monolit u filmu 2001: Odiseja u svemiru)?

DA LI JE LICE STVARNO

Naravno, stjenovito uzdignuće na Marsu podsjeća na ljudsko lice. Ali to ne znači da je to monument hotimično konstruiran da sliči ljudskom licu. Po mišljenju psihologa, ljudski perceptivni sustav je ustrojen za traženje poznatih oblika u nepravilnim strukturama okruženja. Postoji posebno jaka ljudska težnja da se vide lica čak i uz minimum zadanih detalja. Na primjer u cijelom svijetu ljudi vide lice čovjeka, kad gledaju Mjesec (drugi vide zeca na Mjesecu). Mi vidimo životinje i ljudska bića u oblacima. U New Hampshire-u lice "starog planinskog čovjeka" ravnodušno promatra iz jedne hridi. Često imamo prilike vidjeti u novinama ili na televiziji ljude koji su pronašli primjerke voća, odnosno povrća, a čiji oblik podsjeća na čovjeka, odnosno djelove ljudskog tijela... Druga Vikingova slika prikazuje marsov krater s nečim što sliči nasmiješenom "sretnom licu" u sredini.

(lijevo) Ovaj krater na Marsu nastao silinom udara stranog tijela o površinu izgleda kao najpoznatiji osmjeh ("happy Face" = veselo lice) u Sunčevom sustavu. Nasmijana usta i oči, stvoreni su pukotinama uzrokovanim udarcem meteorita. Glavni krater ima promjer od oko 8 kilometara. (u sredini) "Planinski starac" u White Mountains (New Hampshireu) izgleda kao lice u profilu. (desno) "Piramide" u području "Cydonia" na Marsu najvjerojatnije su isklesane erozijom vjetra.

Nitko ne misli da je, bilo što od toga namjerno stvoreno, pa zašto bi s licem na Marsu bilo drugačije? Što s "piramidama" u neposrednoj blizini lica na Marsu. Nalazi se nekoliko brežuljaka na Marsu što nalikuju piramidama u području Cydonia i drugom zvanom Elision. Geolozi, specijalisti za pustinjske reljefne oblike su dobro upoznati sa sličnim, eolsk om erozijom formiranim oblicima ovdje na Zemlji, na primjer u pustinji Arizone. "Grad" na Marsu je skupina tih piramidastih brežuljaka od kojih najveći ima nekoliko kilometara u osnovici i svi su orjentirani u istom smjeru. Carl Sagan je zabilježio da su slične strukture, zvane "dreikanters", što na njemačkom znači tri strane, viđene i na Antartiku. Jaki vjetrovi, što pušu pretežno iz istog smjera kroz mnogo godina pretvaraju ono što su nekad bile nepravilne izbočine u lijepe simetrične piram ide. Dreikantersi su mali, svega koljeno visoki, dok su "piramide" na Marsu mnogo više. Ali vjetrovi na Marsu su mnogo žešći od ovih na Zemlji, s brzinama koje mogu dostići i vrijednosti polovice brzine zvuka u našoj atmosferi i nije bezrazložno tvrd iti da pješčane oluje, nošene tim snažnim vjetrovima mogu stvarati daleko veće oblike dreikantersa.

Cydonia područje na Marsu obiluje mnoštvom niskih brežuljaka koji su "modeliranjem" poprimili čudne oblike, možda kombinacijom starih nanosa mulja i erozijom vjetra. Izgleda da je lice na Marsu stvoreno na isti način kao i ovi oblici, čak mislim da o ni ne izgledaju ništa posebno. Originalna vikingova fotografija lica na Marsu je osuta crnim točkama. Ove točke odgovaraju području gdje su podaci izgubljeni prilikom prenosa slike od Viking orbitera do Zemlje (takvi gubici u prijenosu često zadaju probleme u komunikaciji s letjelicama u međuplanetarnom prostoru). Ako pažljivo pogledamo originalnu fotografiju, vidimo da crna točka pada točno tamo gdje očekujemo da vidimo "nosnicu" na licu. Time stjena poprima još više oblik lica, ali ne odgo vara ni jednom drugom stvarnom obliku marsove površine.

Znanstvenici su veoma pažljivi u interpretaciji slika poslatih s letjelica. Kad se suočimo s nepoznatim područjem, vrlo lako vidimo ono što želimo ili ono što očekujemo da vidimo, što često ne moras biti ono što se tamo stvarno nalazi. Slična je pažn ja potrebna kad analiziramo uvećane slike, jer svaka slika sadrži velik broj informacija. Obradom slike ili njenim uvećavanjem izbit će na vidjelo detalji koji se nalaze na originalnoj slici, ali nejasno. Ako previše obrađujete sliku riskirate da se na uvećanoj slici pojave stvari kojih nema na originalu. Takve stvari ne mogu biti vjerodostojne i to je problem s kojim se astronomi stalno bore, uz pretpostavku danas sve naglašenije primjene elektronskih detektora i kompjuterske obrade u astronoms kim istraživanjima. To je izuzetno dobar primjer, gdje tvrdnje i dokazi zagovornika lica na Marsu ovise o uvećanim slikama.

(lijevo) Fotla Corona, vulkan ovalnog oblika na Veneri, izgleda kao Miss Piggy (iz Muppet Showa) bez jednog uha. Vijenac (Corona) se stvorio kad se uzdigla veilka "kaplja" užarene magme, stvarajući veliko izbočenje na površini, a zatim je potonula kolabirajući tu izbočinu i puštajući prsten koji izgleda kao "upali kolač". Ova struktura ima 200 kilometara u promjeru. Uho i oči su sada vulkani zaravnjenih vrhova zvani "pancake domes" (svodovi u obliku palačinke). (desno) Ovaj neobičan obris toka lave sliči na žapca Kermita iz Muppet showa. On leži na padini Alba Patera, velikog vulkana na sjevernoj polutki Marsa. Mali (impact) krater , nastao udarcem u tok lave, sliči na oko žapca Na primjer, ranije su zagovornici vidjeli saćaste strukture na marsovoj površini, za koje su tvrdili da predstavljaju kompleks "soba". Kasnije se pokazalo da su saćaste strukture kompjuterske obrade slika, a ne nešto prisutno na izvornim slikama. Još uvijek neki zagovornici smatraju saćaste strukture jakim dokazom civilizacije na Marsu.

NEOBIČNE TVRDNJE TRAŽE NEOBIČNE DOKAZE

Letjelice "Viking orbiters" snimile su samo dvije slike "Lica na Marsu". Slike su tako niske rezolucije i lošeg kvaliteta da one ne mogu uvjerljivo dokazati le li Lice na Marsu stvoreno prirodnim putem ili umjetno. Jedan od vodećih principa znanstvenika je da su jednostavna objašnjenja fenomena vjerojatnije točna od onih kompliciranih. Ovaj princip, poznat kao Occamova britva (po engleskom filozofu iz XIV. stoljeća koji se zvao William of Occam, koji ga je prvi predložio; britva je uzeta u smislu "tesanja" argumenta u njegove najjednostavnije okvire) znači da ako dvije hipoteze podjednako dobro mogu objasniti neku pojavu, mora se izabrati ona, koja zahtijeva manje pretpostavki. Primjenjujući Occam-ovu britvu na Lice na Marsu pitamo se koje je najjednostavnije objašnjenje: je li erozija vjetra u tijeku milijuna godina oblikovala nisko brdo u oblik koji sliči ljudskom licu, kod bočnog osvjetljenja (na isti način kao što je oblikovala i mnogo drugih čudnih oblika u istom području); ili su tehnološki superiorni, inteligentni vanzemaljci, koji su možda sličili ljudima (ali i nisu morali) i koji nam nisu ostavili bilo kakve druge dokaze svog postojanja, stvorili divovske s pomenike s ljudskim licem zbog jednog, nama nepoznatog razloga? Ako možemo objasniti Lice na Marsu kao produkt dobro razumljivog geološkog procesa za koji znamo da se pojavljuje i na ostalim dijelovima plaaneta, zbog čega bi morali pozivati u pomoć v anzemaljce, koji bi morali raditi na nepoznati način, zbog nepoznatih razloga da bi to objasnili? Obzirom da ukupna površina Marsa iznosi oko 150 milijuna kilometara četvornih, je li baš tako iznenađujuće da jedna tako mala površina od jednog četvorn og kilometra izgleda malo neobično. Mars je fascinantan planet. Spram njegovih divovskih vulkana, ovi na Zemlji čine se patuljastim. Uzduž njegovog ekvatora, gigantska pukotina proteže se toliko, da bi na Zemlji išla od jedne do druge obale SAD-a. Možda su njfascinantnije strukture koj e liče na korita presušenih rijeka što krivudaju marsovim pustinjama. Iako sada voda ne postoji na Marsu u tekućem obliku, očito,je nekad u prošlosti atmosfera bila dovoljno gusta, a temperatura dovoljno visoka za postojanje jezera, rijeka, kiša, bujica, poplava... koje su brazdale marsovu površinu. Stvarnost Marsa je dovoljno uzbudljiva; ne moramo stvarati spomenike da bismo pobuđivali interes za crveni planet.

Uvijek ćemo ostati skeptični spram pretjeranih priča kao što je Lice na Marsu, sve dok se nedvojbeno ne dokaže suprotno. Kao i Rorschach-ovi testovi (mrlje crnila) koje psiholozi koriste za ispitivanje ljudske duševnosti, tako nam i tvrdnje o Licu na Marsu više govore o ljudskoj želji da nismo sami u svemiru nego o samoj geologiji Marsa. Postoji još jedno područje na Marsu, koje sliči Kermit Žapcu (Muppet show). Na planetu Veneri postoji vulkan koji sliči licu Miss Piggy (bez jednog uha). Uzete zajedno i koristeći istu logiku koja je predložena za Lice na Marsu, ove dvije strukture kao da dokazuju da je nekada postojala skupina razumnih vanzemaljaca, koji su putovali od planeta do planeta i obožavali, kao bogove likove iz Muppet showa! Ili možda nisu?

ŠTO SE DESILO S LETJELICOM MARS OBSERVER

U subotu, 21. 8. 1993. NASA-ini kontrolori leta izgubili su kontakt s letjelicom Mars observer, jedan dan prije nego što je ušla u stazu oko Marsa i počela s trogodišnjom misijom nadgledanja i proučavanja crvenog planeta. Komunikacija je izgubljena n akon što su kontrolori na Zemlji radio putem poslali signal za punjenje spremišta goriva kao pripremu za startanje raketnih motora za usporenje spuštanja letjelice, kako bi je mogla "uhvatiti" marsova gravitacija. U početku je bilo spekulacija kako je problem s promjenom tlaka goriva mogao uzrokovati otjecanje , čime se izgubila kontrola nad letjelicom, ili je ona čak eksplodirala. Nakon nekoliko dana tišine, pojavila se druga teorija: možda je zatajio tranzistorski par na glavnom satu letjelice, vremenski kontroler većine kompjutera na letjelici, te je na taj način onemogućen rad. NASA-ina grupa istrživača, zaduženih da istraže slučaj gubitka Mars observera objavit će svoje zaključke do kraja ove godine.

Što je s ostalim misijama za Mars? The Mars Environmental Survey (MESUR) uključuje mrežu od desetak lendera. Svaki lender će imati mali mobilni robot za istraživanje površine Marsa. Prvi lender u mreži, ime mu je "MESUR - Path Finder" (izvidnik) predviđen je za lansiranje od strane NASE 1996. godine, a stigao bi na Mars 1997. godine. MESUR misije ne ovise o rezultatima Mars observera, te ih tako neće pogoditi njegov gubitak. Na drugoj strani dvije planirane ruske misije na Mars (Mars-94 i Mars-96) nadale su se iskoristiti Mars observer - orbiter za prenošenje podataka od lendera (u slučaju letjelice Mars-94), odnosno atmosferskog balona (za Mars-96) do svojih orbitera koji kruže u udaljenijoj stazi oko planeta. Sada je još nejasno kakav će učinak imati gubitak Mars observera na ove misije. Znanstvenici NASE također traže mogućnost kreiranja nove letjelice, koja bi zamijenila Mars observer, koristeći djelove ko ji su ostali od drugih misija, ali ta zamjena bi mogla biti dovršena najranije u studenom 1996. godine.

coco_bill · Zli carobnjak-lingvista

Dodao sam slike koje su falile, ali za vulkan "Alba Patera" nisam nasao odgovarajucu sliku. Jedino ovo: Very Happy

Ranko_SD · Početnik Domaćeg.de

Evo kako izgleda zalazak sunca na Marsu

Fantasticno zar ne...

Johnny-Delija · Delija Sever - Forever