Roditelji naših roditelja

Anđela · **inso umjetnica**

Eh, pa da Vas čujem!
Da li još uvijek imate baku i deku, i kakva Vam je uopće rodbina?
Koliko Vam je bliska, ko najviše - baka,deka,tetka,stric? I zašto?
Na koga sličite?

rizmal · Lanin Sicilijanac

Ovako licim na caleta (samo zbog nosa Evil or Very Mad

)a lep sam na kevu 8) ,...
Imam samo bake,deka s mamine strane je umro a deka s tatine strane je poginuo u avionskoj nesreci,...
Rodbina mi je super naravno ako izostavimo par likova koje ima svako u rodbini koji bas i nisu svoji i noramalni,....
Jako sam blizak s rodbinom,a najblizi sam s bakom(maminom mamom),....toliko za sada,....

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Sličim na mamu, malo i na tatu. Recimo da sam mješavina njih dvoje 8)
s rodbinom sam okej, moglo bi biti i bolje 8)

Anđela · **inso umjetnica**

Ja imam samo deku ovdje u Beogradu, živi par ulica dalje od mene..Deka kao deka, sa njim nekad mogu sjest i ispričat se kao sa ocem.
Obe bake, majke mojih roditelja su umrle prošle godine, a na jednu od njih sam najvše sličila, tj i dalje ličim. Imam iste prozirno plave oči na nju i ,,težak,, karakter. Svi žive u Zagrebu i od svih sam trenutačno daleko, ali sam u najčešćem kontaktu sa tetkom - sestrom moje majke.Ona mi je kao frendica!

foryou10 · Iskusni član

Nažalost moji najbliži koje spominjš-bake,deke,tetke,ujaci osim meni najdražeg strica.Svi su govorili da najviše ličim na njega.

Slejdž · Gospodja Selektorka

Meni su sa mamine strane i baba i deda zivi, a sa tatine na zalost vise ne.
Mnogo mi tesko pala nanina smrt, jer sam jako bila vezana za nju.Ali...

Kod mene je zanimljivo, dok sam bila mladja, mnogo sam licila na tatu
a sad posle porodjaja i sa godinama, na mamu.

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Pa ja licim na svakog po malo. Gradja mi je na mamu, a glava na tatu. Imamo identicne krupne oci i zbog toga uvek svi pogode da sam njegova cerka. Ne znam da li je raspored zuba nasledan, ali neverovatno je kako su meni i babi identicno rasporedjeni zubi i imamo iste probleme po pitanju njih.

Od rodbine (hvala Bogu!!!) imam sve i babu i dedu i sa mamine i tatine strane, a sa mamine ziva je i prababa. Moja zelja je da ona dozivi svoje cukun-unuce (ili kako vec to ide pra-pra), za nekih par godina..

Uglavnom sam sa svima ok, ali sam vise vezana za maminu familiju. Sa tatine strane su svi naucnici koji su ceo svoj zivot posvetili nauci i vrlo cesto nam se prioriteti u zivotu i shvatanja razilaze. A i nikad mi nisu (kao maloj) "stizali" da posvete onoliko paznje koliko mamini..Sad kad su u penziji malo je drugacija prica pa bi zeleli da nadoknade sve propusteno, ali ja sada sa 23 godine nisam dete koje bi se po ceo dan igralo sa njima.

Anđela · **inso umjetnica**

Bestija_NeOpravljiva · Početnik Domaćeg.de

Djeda nikad nisam imala buduci da su moji roditelji rano ostali bez oceva.
Jedno u stomaku, a drugo je imalo par mjeseci.
I mamin i tatin otac nosili su isto ime i oba su poginula u svijetu mladosti, u dvadesetim godinama.

Mamina majka umrla je kad sam ja imala 7 godina, ali vise sam je voljela od oceve majke.
Oceva je umrla kad sam zavrsila srednju, ali nikad sa njom nisam bila bliska. Cak ako cu biti iskrena moram reci da nju nisam voljela, mada kazu da nije red biti toliko iskren.

Mamina rodbina je mnogo bolja.
Od rodbine najvise sam voljela ujaka i tetku.
Ujak je bio mamin jedini brat, bio je slijep, mnogo je volio mene i brata, a tetka je bila divna zena, sa ogromnim srcem, jedna od vise tatinih sestara.
Ujak je ubijen je u ratu, u svom stanu (kao invalid nije ni mogao na ratiste). Sad

Tetka je umrla prije par godina. Sad

Njena cerka koja je daunovac sad zivi kod mojih roditelja i od cijele rodbine nju najvise volim. Starija je od mene, ali je kao djevojcica. Jednog dana, ako nadzivi moje roditelje, zivjece kod mene.

Sa rodbinom koja je ziva nisam nesto posebno bliska.

Ujaka sam vidjala na raspustima (jer smo zivjeli u dvije razlicite republike tada, drzave sada), na zimskom smo mi isli kod njih, a za ljetnji su oni dolazili kod nas. Znao je pokazati ljubav, bio je poseban covjek, pametan.
Tetka je zivjela u istom gradu, blizu nas, pa sam nju mnogo cesce vidjala. Cesto sam cuvala sestru (ili moji roditelji dok sam bila manja) kad je tetka isla na posao ili doktorima ili joj je nesto trebalo. Dok smo mi bili mali tetka je ponekad cuvala nas. Bila je super zena. Samo srce. I to ogromno srce. Zivot je nije nimalo mazio.

Jedno vrijeme sam se trudila da obnovim rodbinske veze, skupljala brojeve telefona i adrese na sahranama, svadbama i oprostajnim vecerima (odlasima u vojsku), jer su to bile rijetke prilike kad se oceva rodbina sastajala bar djelimicno, ali nije bilo nekog uspjeha.
Ma koliko meni bilo ruzno da imam sestre koje jedva poznajem i koje svaki sledeci put kad vidim ne mogu prepoznati (jer prodju godine izmedju 2 susreta) i nekad razmisljam kako ce biti zalosno sto se nasa djeca nece znati nikako, to njima ocito ne smeta...
Na kraju sam i ja digla ruke od svega...

Kazu da likom, a i temperamentom, licim na jednu maminu nerodjenu sestru koja je u mladosti bila svojeglava i borbena. Mama je znala reci kako imam svijetle plave oci na njenog oca, a tata na njegovu majku.

cimlia · Početnik Domaćeg.de

nemam nijednog više...svi su rahmetli a bili su divni stari roditelji

kopmania · Iskusni član

Svi su super jos uvek sve imam imam i prababe i pradede ok su i oni

teodorinho · Upućeni član

Ja nemam vise nikog. I mnogo sam tuzna zbog toga.