Napadi panike

dameski · Prijatelj foruma

Definicija
Stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Anksioznost je najčešće nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.

Svako povremeno iskusi osjećaj tjeskobe. U stvari, nemogućnost doživljavanja tjeskobe može biti znak ozbiljnog problema. Živimo u svijetu rizika i tjeskoba je jedan od načina kojeg naše tijelo koristi da pomogne umu u prepoznavanju opasnosti.
Kao i kod većine mentalnih bolesti, sama pojava nekog simptoma ,odnosno psihološkog stanja nije problem, već je problem u kojem se stupnju on javlja, tj. koliko ometa normalan način života.

Koji su simptomi
Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste: opća tjeskoba, fobije, i panični poremećaj. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života- i tako stvoriti tjeskobu.
Slično, osoba koja je iskusila vrlo zastrašujuću situaciju može također ponijeti strah u svakodnevni život. Ovaj je problem poznat kao post traumatski stresni poremećaj (PTSP). Iako je to mala utjeha za patnje koje osoba proživljava, oni barem mogu identificirati uzrok neugodnih emocija koje proživljavaju.

Izgled da emocionalna previranja koja imaju izvor u tjeskobi vode svoj poseban život. Neki psihijatri ovo nazivaju slobodno lebdeća tjeskoba ("free floating anxiety").

Za razliku od fobija ili panike, kod osjećaja opće tjeskobe tjeskobnoj osobi nije uvijek jasno zbog čega ona osjeća tu tjeskobu- oni jednostavno imaju osjećaj tjeskobe cijelo vrijeme. Kad ne postoji nekakav prepoznatljivi uzrok, osobe često postanu tjeskobne zbog toga što su tjeskobne cijelo vrijeme! Tako tjeskoba počinje hraniti samu sebe i nastaje začarani krug.

Osobe koje pate od tjeskobe često mogu naći sljedeće simptome:
-lako gube strpljenje
-imaju poteškoća s koncentracijom
-očekuju najgori mogući ishod neke situacije
-stalno misle o najgorem mogućem ishodu
-imaju poteškoća sa spavanjem
-postaju depresivni
- postaju preokupirani oko neke stvari, ili postanu opsesivni

Ovi psihički simptomi mogu dovesti, ili mogu biti praćeni fizičkim simptomima:
-pojačani osjećaj žeđi
-nervozni "trbuh"
-puštanje vjetrova
-učestalo mokrenje
-nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju
-stezanje u prsima
-periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
-bolovi u mišićima
-glavobolje
-smetenost
-tremor
-ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne

Veza između fizičkih i psihičkih simptoma može stvoriti začarani krug kojeg može započeti neki simptom bilo kada.

U panici, tjeskoba brzo progredira u krizu. Kod opće tjeskobe, bolesnici često uspijevaju držati stvari pod kontrolom, dok se krug i dalje nastavlja. Napor nastojanja da se stvari zadrže pod kontrolom je samo po sebi jako stresno- i tako može dodati ulje na vatru. To je jedan od načina kako neke osobe počinju osjećati tjeskobu zbog svoje tjeskobe, što još više pojačava problem.

dameski · Prijatelj foruma

Koliko je vjerojatno da imam ovaj poremećaj?
Od skoro 100% ljudi koji iskuse tjeskobu, tijekom godine 5% ljudi će osjetiti opću tjeskobu, dovoljno ozbiljnu da ometa njihov normalan način življenja. Večina tih ljudi neće zatražiti profesionalnu pomoć.

Što mogu učiniti da pomognem sebi?
Prvi korak je nastojati razumjeti kako nastaje tjeskoba. Tjeskoba je kombinacija tjelesnih i psihičkih simptoma. One su dio reakcije koju psiholozi nazivaju "bori se ili bježi" (engl.: fight or flight). Kada je tijelo pod nekom prijetnjom ono se instinktivno automatski priprema za borbu, ili da se obrani ili da jednostavno pobjegne od opasne situacije.

jelesna vježba
Druga strategija olakšavanja fizičkih simptoma začaranog krug je "aerobno" vježbanje. To se odnosi na hodanje, trčanje, odnosno na svaku fizičku aktivnost koja ubrzava makar i malo rad srca.
Vježbanje srčanog mišića će učiti taj mišić snažnijim, i stoga manje podložnim iznenadnim nastupima uzlupanosti što zna biti vrlo neugodno . Vježbanje također može pomoći osloboditi tijelo nekih napetosti koje se nakupljaju i koje mogu biti hrana za tjeskobu.

Pratite svoje misli i osjećaje
Ponekad je korisno misliti o tjeskobi na isti način na koji astmatičari misle o svom disanju. Svi mi dišemo, kao što svi mi osjećamo tjeskobu u nekoj točki našeg života. Kao što astmatičari kontroliraju redovito svoja pluća, tako bi bilo korisno provjeravati stupanj svoje tjeskobe redovito. Ovo se može raditi posebnim tehnikama, odnosno vještinama uočavanja problema prije no što oni narastu i postanu nerješivi.

Profesionalna pomoć
Za neke osobe, razvijanje mogućnosti da sami rješavaju i suoče se s problemima biti će moguće će tek uz pomoć stručnjaka. Prva osoba kojoj se morate obrati je vaš obiteljski liječnik, ili područni liječnik opće prakse.
Često se osobe mogu dobro nositi s ovim poremećajem, ako u početku uzimaju lijekove. Glavna skupina lijekova koji se koriste jesu benzodijazepini, vrlo učinkoviti, ali uz prijetnju navikavanja. Ne bi se smjeli uzimati više od mjesec dana. Prostor koji oni stvaraju zna često biti dovoljan da osoba dođe sebi i počne se suočavati s problemom.

Ako problem ustraje, možda bude potrebno obratiti se psihijatru ili kliničkom psihologu. Uz to, možda bude potrebno uzimati antidepresive, i obratiti pažnju na cjelokupni kontekst života pogođene osobe, što se odnosi na njene prijateljske i ljubavne veze, obiteljski život , samopouzdanje i životna očekivanja te osobe.

ja sam licno imala jedan oblik anksioznosti, napade panike, lupanja srca, itd....
nisam se lecila kod lekara ali sam se nekako sama sa sobom izborila....
da li ste vi imali slicna iskustva i kako ste resili?

Anđela · **inso umjetnica**

Da, imala sam i to baš skoro. Ne može se opisati taj osjećaj, pogotovo taj nemir neki unutarnji, kad srce lupa po cijeli mogući dan i kad legnete spavati i kad se probudite!!! Sve se nešto spolja pravim da sam dobro, a zapravo znam da nisam, iznutri mi je loše, isprva mi je teško zbog jedne situacije a onda i zbog svih ostalih, sve mi se nagomila! Jednom sam sebe dovela i do toga da mi je menstruacija izostala, nisam ništa jela. To je baš ..kako da kažem, tupavo stanje, osjećate se kao da se to neće završiti.
Uvijek se obratim porodici, jer neću gnjaviti neke ljude oko mene koji znam da mi neće znati dobro pomoći. Lijepo popričam sa mojima što god me muči, nekako nađem sa njima izduvni ventil. Ne bude mi odmah bolje, problem se najbolje riješi ako se sa njim suočima. Ali mi bar malo pomognu.

poison · **~Chase The Sun~**

o da cesto mi se to dogadja uhvati me na neko vrijeme ta opca tjeskoba, al nije ni cudo posto mi je zivot pun nesredjenih stvari za koje nema izlaza.i ne znam kako da se borim protiv toga, ponekad ko budala setam s jednog kraja sobe na drugi, ponekad bacam pikado, ponekad jednostavno grizem sebe iznutra bez imalo otpora.
meni nije jasno kako tu psihici mogu pomoc Confused

mislim ako imas problema normalna je da na te probleme nekako reagiras, problem bi bio kad bi bila tjeskobna bez ikakvog razloga.dakle mislim da tu niko ne moze pomoc osim da se pokusas pomirit sto bezbolnije sa nekim situacijama i cekat da se sve smiri.psihici ti samo mogu rec da tvoji osjecaji nisu dobri al ne mogu time pomoc.kad nestane problema, kad ih rijesim.. e onda cu i prestat bit tjeskobna.psihici su samo prodavanje lazi Rolling Eyes

oni te zapravo uce neprirodnim reakcijama a rjesenje nije u tome.dakle jedino rijesenje je uhvatit se u kostac s problemima, samo ne znam sta onda kad nemas bas nekog izlaza Question

foryou10 · Iskusni član

Anksioznost
Preplašenost, tjeskoba ili zabrinutost nisu rijetki.
Anksioznost (strah, zabrinutost, tjeskoba) bolno je stanje bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Anksiozna osoba nije svjesna otkuda dolazi to nelagodno stanje i napetost. Anksiozna reakcija pokušaj je da se anksioznost i napetost oslobode putem tijela. Zbog toga je anksioznost praćena simptomima opterećenja voljne muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava, povećanom manifestacijom pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.

Prema intenzitetu, možemo razlikovati sljedeće oblike anksioznosti:

1. kronična anksiozna reakcija - to je nelagodno stanje, difuzno i generalizirano, manje ili više kontinuirano, može trajati dugo vremena;

2. anksiozni atak akutna je epizoda nelagodnog stanja napetosti, koja najjače pogađa unutarnje organe, osobito kardiovaskularni, respiratorni i gastrointestinalni sustav;

3. panična reakcija izrazito je teški anksiozni atak; mnogi autori shvaćaju anksioznost i strah kao sinonim. Drugi, opet, ukazuju na razliku među njima po tome što su za strah karakteristični realna opasnost i specifični objekt, dok je anksioznost difuzna i nerealistična.

Simptomi anksioznosti

Opći fenomeni

Anksioznost se očituje osjećajen neugode, unutrašnje afektivne napetosti ili iščekivanjem prijeteće pogibelji. Praćena je povečanim tonusom muskulature što se očituje kroz facijalnu ekspresiju i stav tijela tjeskobne osobe te teškoćama u opuštanju. Karakterističan je stav tjeskobe osobe koja sjedi na rubu stolca spremna da skoći i reagira na najmanji šum. Uz napetost muskulature prisutan je tremor ekstremiteta, zjenice su proširene, kapci su rašireni ("u strahu su velike oči"), osoba stalno vlaži usne zbog njihove suhoće, krši ruke, trlja lice, gricka nokte, čupa kosu.

Psihološki fenomeni

Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u kojemu čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha, ona predstavlja anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i unutrašnjim silama. Osjećaj anksioznosti, usporedo s tjelesnim smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno lebdećim strahom, strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno obuzima i da strah lebdi u njemu, a pri tome ne zna odakle strah dolazi i zbog čega se javio. Strašljivo isčekivanje je vrlo kompleksno subjektivno doživljavanje tjeskobe, koje je teško precizno opisati. Osobe koje doživljavaju ovaj oblik straha opisuju ga kao osjećaj obuzetosti nekom strepnjom da će se dogoditi nešto loše, neka neugoda, nesreća, bilo njima, bilo njihovim bližnjima. Strepnja koja se zlosutno nadvija nad njih, ne mogu je se osloboditi niti je odagnati, a izrazito je mučna i neugodna i potpuno ih paralizira. Osjećajem općeg ili difuznog straha koji se takožer javlja, najbolje se može opisati kao "potpuna preokupiranost strahom" Tjeskobne osobe opisuju ovo stanje kao osjećaj potpune paraliziranosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti, osjećajem da ne vladaju situacijom već da se život "dešava mimo njih".

Tjelesni fenomeni

Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje nizom tjelesnih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u pravilu, znatno ublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno otklanja.

Ovakav tip manifestacija anksioznosti nerazdvojni je pratilac anksioznog načina reagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja anksioznosti uvijek praćena i tjelesnim fiziološko-biokemijskim promjenama u organizmu. Tjelesna ispoljavanja anksioznosti mogu biti generalizirana ili ograničena na pojedine organe i sustave: kardiovaskularni, respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, na koži, na osjetilima itd. U nastavku su navedeni najčešći oblici tjelesnog očitovanja anksioznosti.

Kardiovaskularni sustav: Najčešća ispoljavanja u kardiovaskularnom sistemu u vezi su s radom srca. To su palpitacije, tahikardija i prekordijalni bolovi. Uz to susreću se i vazokonstriktivne ili kongestivne krize koje mogu biti generalizirane ili lokalizirane na licu, prstima, udovima i sl.
Respiratorni sustav: U ovom se sustavu najčešće javlja dispneja, koja može biti različita po obliku i intenzitetu, počev od lakih blokada respiracije, preko astmatiformnih nastupa, do burnih kriza bronhijalne astme. Nastupi kašlja, štucanja, zijevanja, disforične i afonične krize ostale su somatske manifestacije anksioznosti koje se viđaju u respiratornom sustavu.
Gastrointestinalni sustav: U ovom su sustavu najčešći simptomi i znaci mučnina, povraćanje, gastrični i intestinalni grčevi praćeni bolovima, tenezmima, dijarejom; zatim ptijalizam ili suhoća ustiju, paroksizmi gladi ili žeđi itd.
Urinarni sustav: Najčešće somatske manifestacije anksioznosti u urinarnom sustavu su polaksiurija, poliurija, vezikalni tenezmi, strangurije.
Neuromuskularni sustav: Krize drhtanja, koje predstavlja najznačajniju manifestaciju anksioznosti u ovom sustavu, mogu biti veoma izražene i mogu zahvaćati cijelo tijelo. Uz to, susreću se i fascikularni i fibrilarni trzaji mišića i bolne pseudoreumatične krize.
Senzorium i senzibilitet: U grupu senzitivnih i senzoričnih poremećaja koji prate anksioznost spadaju hiperestezije, parestezije, krize svraba, sijevajući bolovi, zujanje u ušima, poremećaji vida, nastupi vrtoglavice koji prema mnogim autorima predstavljaju najznačajnije simptome anksioznosti.

Prevladavanje anksoznosti

Anksioznost se može prevladati provođenjem pozitivnih misli, osjećaja i ponašanja na nekoliko razina. Duboka anksioznost zahtjeva rad na svim razinama. U slučaju povremene anksioznosti, osoba se može usredotočiti na samo nekoliko razina.

Tjelesna razina

Na tjelesnoj razini se prevladavaju psihičke tegobe uzrokovane tjelesnim naprezanjem, premorom, te pogrešnom prehranom.
· Duboko disanje
· Tehnike opuštanja: opuštanje mišića, meditacija.
· Redovito vježbanje, npr. aerobik, šetnje, bicikl.
· Izostavljanje iz prehrane stimulansa i sastojaka koji opterećuju organizam, kao što je pretrejerano uzimanje kofeina, šećera, nikotina, soli i alkohola.

Emotivna razina

Zdrav stav prema vlastitim osjećajima smanjuje anksioznost.
· Ne zanemarivati svoje osjećaje.
· Naučiti se prepoznavati svoje osjećaje.
· Izraziti svoje osjećaje. Ne povrijediti sebe da bi se poštedjeli osjećaji drugog.
· Ne susprezati srditost po svaku cijenu.

Mentalna razina

Način na koji sebi tumačite okolnosti određuje vaše osjećaje i ponašanje u tim okolnostima. Anksioznost se često može prevladati pozitivnijim razlaganjem okolnosti.
· Ne upuštajte se u beskrajne labirinte misli "što će biti ako bude" u kojima prevladavaju najgori mogući ishodi prije nego se uopće suočite s okolnostima.
· Ne procjenjute niti rasuđujte na nakritičniji mogući način.
· Ne koristite ideal savršenstva kao mjeru koliko ste sami dobri u nečemu.
· Ako ne možete promjeniti okolnosti ne znači da ne možete ničim doprijeniti.
· Ne brinite previše što drugi govore ili misle o vama

Literatura:
Medicinski fakultet/psihijatrija

dr med Vesna Vučičević

stimi · Početnik Domaćeg.de

covjek nesme da dozvoli da ga savlada osjecaj tjeskobe.

kissuzana · Početnik Domaćeg.de

Uzasno bezbolno-bolno stanje,ko je doziveo razume ce

Gaglica · Početnik Domaćeg.de

ja kad god kazem sestri da sam anksiozna ona me digne na sprdnju i kaze da ne lupetam. A ja stvarno jesam.. i obicno u tim trenucima imam neopisivu potrebu da se rashladim, tako se dogodi da u sred zime izadjem u trikmajci na balkon.

crnibiser · samotvoja24

Napadi panike
Što su, kako se manifestiraju, treba li potražiti pomoć?

Napade panike ima oko 1.5% ljudi u cijelom svijetu.

Panični napad uključuje period intenzivnog straha i neugode koji se naglo razvija i dostiže vrhunac u otprilike 10 minuta, a prate ga neki od sljedećih simptoma: nedostatak zraka, mučnina, ubrzano lupanje srca, drhtanje, pojačano znojenje, bolovi u prsima, intenzivan strah od smrti, strah od toga da bi mogli umrijeti ili učiniti nešto nekontrolirano.

Također, javlja se i strah od izlaženja iz kuće i ostajanja kod kuće ako nema u kući drugih ukućana jer su to situacije iz kojih je ili teško pobjeći ako Vam ne bude dobro, ili situacije u kojima pomoć nije pri ruci. Vrlo često osobe koje doživljavaju panične napadaje strahuju od izlaska iz kuće ili toga da ostanu same. To obično završi tako da osoba vodi život prepun ograničenja i da se zapravo jako muči i u strahu iščekuje sljedeći napad.

Jako je važno potražiti pomoć psihologa ako se u ovome prepoznajete. Psiholog će Vas najprije uputiti Vašem liječniku opće prakse koji će Vas poslati na preglede kako bi se isključili organski uzroci, kao što su, na primjer, problemi sa srcem. Također je važno saznati koristite li neke lijekove ili ste nedavno prestali s korištenjem lijekova i sl. Te informacije o Vašem fizičkom zdravlju su korisne i stoga što u nedostatku takvih informacija možete zamišljati da nešto ozbiljno s Vama zdravstveno nije u redu, da ćete umrijeti ili poludjeti i sl.

Kada se isključe svi mogući medicinski problemi onda se može sa sigurnošću reći da su napadi panike zaista psihološka reakcija na stres i onda se to kao takvo i tretira, kod psihologa.

Jako je važno potražiti pomoć jer to neće proći samo od sebe. Što prije potražite pomoć to će biti bolji i brži rezultati.

I ono što je najvažnije: od paničnih napadaja nećete umrijeti niti poludjeti. Oni su dovoljno neugodni da traže tretman i pomoć, i s uspjehom se mogu riješiti.

Dr. sc. Ana Kandare

Konjanik · **Ludi Bosanac**

teme sam spojio jer su iste Wink

Ohanzee · **.:Tale Believer:.**

Nisam panicar... ne mogu ni da se setim da sam imao nekad napad panike.
Mogu da prepoznam par simptoma koji mi se bas retko javljaju. Ali... mislim da su povezani sa onim opstim strahom koji nam se povremeno javljau vezi nekih stvari.
Ja te strahove uspesno zaustavljam. Ne dozvoljavam da predju u paniku.
Znam sta sve panika moze da izazove... tako da se odlicno kontrolisem.
Kada se uplasim.... stisnem zube i guram dalje. Dok strah nestane sam od sebe.

baltazar82 · Početnik Domaćeg.de

tocno znam o cemu govorite jer meni se to često dešava