Leonard Cohen

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Kao što magla ne ostavlja ožiljak
Na brijegu tamnozelenom
Tako moje tijelo ne ostavlja ožiljak
Na tebi, niti ikad hoće.
Kad se vjetar i sokol sretnu,
što još se može zbiti?
Tako se ti i ja sretnemo
Okrenemo se, i utonemo u san.
Kao što mnoge noći traju
Bez mjeseca i zvijezda
Tako ćemo i mi trajati
Kad jedno od nas bude daleko.

L. Cohen

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Opij mene plesom uz tu violinu vrelu
Plesom ubij strah, dok mir ne zaiskri na celu
Bit cu grana masline, ko grlica se propni
Plesi dok sva ljubav ne okopni
Plesi dok sva ljubav ne okopni.
Razotkrij krasotu kada nestanu svi ljudi
Gibaj svoje tijelo, moja Babilonka budi
Pokazi mi sporo, sto ne pozna oka zjena,
Plesi, dok ne prekrije nas sjena.

Vjencaj mene plesom, iz cas u cas,
Oplesi me njezno, beskraj nek proguta nas,
Je l' smo iznad ljubavi, il' ispod nje smo tek
Plesi, ljubav skoncat ce nam vijek
Plesi, ljubav skoncat ce nam vijek

Zaplesi za dijete sto se rodit' zeli
Plesi, dok od poljupca obraz ne pobijeli
Satkaj sator-skloniste i kad niti nema
Plesi i kad ljubav bude nijema.

Opij mene plesom uz tu violinu vrelu
Plesom ubij strah, dok mir ne zaiskri na celu
Takni me rukavicom, il' golom rukom sredi,
Plesi dok nam ljubav ne izblijedi
Plesi dok nam ljubav ne izblijedi
Plesi dok nam ljubav ne izblijedi

------------

A tko uz vatru, tko kraj vode
Tko na suncu, tko usred noci,
Tko na muci visnjeg suda, tko na sudu zemaljskom,
Tko u samom cvijetu mladosti,
Tko sporim odlaskom,
I tko, da l' smijem reci, sve nas zove?

A tko u samotnim satima, tko barbituratima,
Tko u carstvu ljubavi, tko uz blijedi odlazak,
Tko usred lavine, tko sitnim prahom,
Tko uslijed zavisti, a tko zbog gladi,
I tko, da l' smijem reci, sve nas zove?

A tko hrabrim pristankom, tko pukim slucajem,
Tko u samoci, tko u tom ogledalu,
Tko po dame nalogu, tko od ruke vlastite,
Tko u smrtnim lancima, tko u moci,
I tko, da l' smijem reci, sve nas zove?

----------

Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

ex_deda · *28*

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Šta ja radim ovde

Ne znam da li je svet lagao
Ja sam lagao
Ne znam da li se svet urotio protiv ljubavi
Ja sam se urotio protiv ljubavi
Atmosfera mučenja nije uteha
Ja sam mučio
Čak i bez oblaka nuklearne eksplozije
Ja bih i dalje mrzeo

Slušaj
Činio bih iste stvari
Čak i kada ne bi bilo smrti
Ne bih se držao kao pijanica
pod hladnim šljiskama činjenica
Ja odbijam sveopšti alibi

Kao prazna telefonska govornica kraj koje se
noću prođe
i koja se zapamti
kao ogledala u predvorju bioskopske dvorane
u kojima se ogleda samo pri izlasku
kao nimfomanka koja vezuje hiljade
u čudnovato bratstvo
Ja čekam
svakog od vas ponaosob da se ispovedite

---

preuzeto s:
http://www.leonardcohencroatia.com

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Cvijeće koje sam ostavio na tlu

Cvijeće koje sam ostavio na tlu,
koje nisam za tebe ubrao,
danas ga vraćam,
da bi vječno raslo,
ne u pjesmi ili mramoru,
nego gdje je uvelo i sagnjilo.

I brodove u njihovim velikim spremištima,
goleme i prolazne poput heroja,
brodove kojima nisam mogao zapovijedati,
danas ih vraćam
da bi vječno plovili,
ne kao uzorci ili u baladi,
nego gdje su se nasukali ili potonuli.

I dijete na čijim ramenima stojim,
čije sam žudnje pročistio
vladarskom, dostojanstvenom stegom,
danas ga vraćam,
da bi vječno čeznulo,
ne u ispovijesti ili biografiji,
nego gdje je cvjetalo,
postajući prepredeno i kosmato.
Nije mržnja ono što me odvodi od tebe,
što me vodi odricanju, izdajstvu:
to je umor, odlazim jer sam umoran od tebe,
Zlato, slonovača, meso, Bog, krv, mjesec –
postao sam ekspert za taj katalog.

Moje tijelo, nekoć tako častohlepno
moje tijelo postalo je muzej:
jedan dio pamtim po nečijim usnama
drugi po nečijoj ruci
ovaj po vlažnosti, onaj po vrelini.

Da li itko posjeduje nešto što sam nije napravio?
S tvojom ljepotom sam sito toliko malo povezan
kao i s konjskim grivama i vodopadima.
Ovo je moj posljednji katalog.
Bezglasno šapućem
– volim te, volim te –
i vječno se kreći.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Kraljica Viktorija i ja

Kraljice Viktorijo
moj otac i sav njegov duhan volio te
i ja te volim u svim tvojim oblicima
mršavu nelijepu djevicu koju bi svatko povalio
bijeli lik što lebdi među njemačkim bradama
zlu vladaricu ogromnih ružičastih mapa
usamljenu žalobnicu princa
Kraljice Viktorijo
promrzao sam i mokar
prljav sam kao stakleni krov na željezničkoj stanici
osjećam se kao prazna izložba lijevanog željeza
želim ukrase na svemu
jer moja je ljubav otišla s drugim dječacima
Kraljice Viktorijo
kriješ li kaznu ispod bijele čipke
hoćeš li brzo svršiti s njom
i natjerati je da čita male Biblije
hoćeš li je izbrazdati mehaničkim korzetom
želim je čitavu kao noć
želim da njezina koža bude pomalo pljesnjiva od podsuknji
hoćeš li isprati lagane bidee iz njezine glave
Kraljice Viktorijo
nisam previše okrijepljen modernom ljubavi
dođi u moj svijet
sa svojom tugom i crnim kočijama
i svršenom memorijom
Kraljice Viktorija
Dvadeseto stoljeće pripada tebi i meni
Postanimo dva stroga diva
(ne manje usamljeni zbog partnerstva)
koji potamnjuju boje epruvetama u dvoranama znanosti
koji se pojavljuju neželjeni na svim svjetskim sajmovima
puni izreka i ispravaka
zbunjujući zvijezdama ošamućene turiste
našim neusporedivim osjećajem gubitka

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Nema izdajica među ženama

Nema izdajica među ženama
čak ni majka ne govori sinu
da nam žele zlo

Ne možeš je ukrotiti razgovorom
suzdržavanje je jedino oružje
protiv nadmoćnog arsenala njezina tijela

Ona čuva poseban prezir
za robove ljepote
dopušta da gledaju kako umire

Oprostite mi, partizani
ja samo pjevam za one
koji ne mare tko će dobiti rat

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ostavio sam ženu da me čeka

Ostavio sam ženu da me čeka
sreli smo se nešto poslije
reče mi, Tvoje oči su mrtve
što ti se dogodilo, ljubavi

– budući da mi je rekla istinu
pokušavao sam joj iskreno odgovoriti
ono što se dogodilo mojim očima
dogodilo se i tvojoj ljepoti

Idi, idi spavati, vjerna moja ženo
rekoh pomalo okrutno
ono što se dogodilo mojim očima
dogodilo se i tvojoj ljepoti.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ovo je jedina pjesma

Ovo je jedina pjesma
koju mogu pročitati
jedini sam
koji je može napisati
Drugi valjda misle
da ih prošlost može voditi
Moja glazba
ne samo da je gola
nego raširenih nogu
poput vagine
i poput vagina
mora se suočiti sa svojim domom
nisam se ubio
kad mi je loše krenulo
nisam se posvetio
poučavanju ili drogama
pokušavao sam spavati
a kad nisam uspio spavati
naučio sam pisati
naučio sam pisati
ono što može čitati
u noćima poput ove
neko poput mene

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Poezija začeta u ovakvu raspoloženju rijetko uspijeva

Poezija začeta u ovakvu raspoloženju rijetko uspijeva
djevojka nije bila u kafiću
pjesnik se prejeo
zapravo on ovu pjesmu otpočinje
u drugom kafiću
čekajući svoj drugi doručak
malo čemu se nadamo
od njegove umjetnosti ili njegove večeri
vjerojatno će morati
kupiti avionsku kartu za Montreal
i odspavati jednu noć
s ljubavnicom
koju namjerava napustiti
račun za sve to stići će mi
usred zime
Kad sam se već predstavio
dozvolite mi da kažem
kako se savršeni srcoliki listovi
uspinju uz bambusove rešetke
ovog malog kafića
Kad im se ne divim
kao prirodoslovac
podsjećaju me na svjetla Broadwaya
i kad bi cijeli ovaj mali kafić
postalo lovački avion iz drugog svjetskog rata
tada bi ta hrabra zelena srca
bila naslikana na trupu
umjesto svastika ili izlazećeg sunca

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Poklon

Tvrdiš da je tišina
bliža miru nego pjesme
no da sam ti na dar
donio tišinu
(jer ja poznajem tišinu)
ti bi rekla
to nije tišina
to je opet neka pjesma
i vratila mi je.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Priča o Isaku

Vrata se otvoriše polako
moj otac uđe
bilo mi je devet godina
stajao je onako visok iznad mene
blještale su plave oči
a glas mu je bio vrlo hladan.
Reče: »Doživio sam viđenje sveto
a ti znaš da snažan sam i svet
i učinit moram što je rečeno.«
Krenuo je prema planini
ja trčao sam, on hodao je
a sjekira mu bijaše zlatna.

Stabla su bila već sasvim mala
jezero žensko zrcalo
zaustavimo se da ispijemo vina
tada bacio je bocu
razbila se čitav minut kasnije
i stavio svoju ruku na moju.
Učini mi se da ugledao sam orla
ali možda je to bio i lešinar
nikada nisam uspio razabrati.
Tad moj otac sagradi oltar
osvrnuvši se svega jednom
znao je da neću se kriti.
Vi koji danas gradite oltare
da žrtvujete ovu djecu
ne smijete to više činiti.
Plan nije viđenje sveto
i vas nikad nije iskušavao
ni zloduh ni Bog.
Vi koji sad stojite iznad njih
s tupim i krvavim sjekirama
vi niste bili tu.
Kad legao sam na planini
ruka mog oca drhtala je
ljepotom riječi.

Ako me sada nazivaš bratom,
oprosti što pitam te
prema čijem je to planu?
Kad sve se pretvori u prah
ubit ću te ako budem morao,
pomoći ću ti ako budem mogao.
Kad sve se pretvori u prah
pomoći ću ti ako budem morao,
ubit ću te ako budem mogao.
Milost za našu uniformu
čovječe mira ili čovječe rata –
paun je rastvorio svoju lepezu.