Zlatni Dukati

Charmed · Malo ~ mače ~

1928.

U tisuću devetoj stotini,
u dvadeset i osmoj godini,
jednog jutra usred Beograda,
puno tuge i još više jada.

U Skupštini pištolj opalio,
Stjepana i Pavla pogodio,
Hrvatska je majka zaplakala,
braća Radić za Hrvatsku pala.

Kad je Stjepan Radić umirao,
Hrvatsku je braću dozivao,
oj Hrvati braćo moja mila,
naša majka Hrvatska je živa.

Charmed · Malo ~ mače ~

Ajde de

Cura mala, cura mala,
mi se pojadala,
kaže jadna sve bi dala,
kad bi ljubit' znala.

Ref.
Ajde, ajde, ajde de,
ajde curo ne plači,
evo mene barabe,
da te ljubit' nauči.

Sve me gleda, sve me gleda,
pa mi se nasmije,
kaže jadna ljubila bi,
al' još nikad nije.

Ref.
Ajde, ajde, ajde de,
ajde curo ne plači,
evo mene barabe,
da te ljubit' nauči.

Ma ne boj se milovati,
ne boj se ljubiti,
nitko od tog umro nije,
nećeš curo ni ti.

Ref.
Ajde, ajde, ajde de,
ajde curo ne plači,
evo mene barabe,
da te ljubit' nauči.

Charmed · Malo ~ mače ~

Ako odeš ti

Ako odeš ti,
ako srušiš sve.
Ako odeš neću 'mrijeti,
neću molit', neću kleti tebe,
bit će mi žao.

Ako jednom ti,
drugog zavoliš.
Srcu mome ne vraćaj se,
ne varaj se, ne nadaj se meni,
više nikada.

Za me ne pitaj,
i ne piši mi.
Neka vrijeme čini svoje,
možda jednom, srce ludo moje,
nađe zaborav.

Za me ne pitaj.
Više nikada.

Charmed · Malo ~ mače ~

Andrija Čordaš

Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,
omalen čovjek, vedrih očiju,
čopori svinja, vatrica tinja,
Savske bare i dubina,
velikog neba slavonskog,
im'o dva psa, dva druga,
to nije bilo gazda i sluga,
to je bilo prijateljstvo iskreno.

Pričaju ljudi mlad je bio,
lijepu je Slavu zavolio,
a nju je bolest, rano uzela,
k'o vuk samotnjak tugu je krio,
nije po birtija plak'o i pio,
samo on zna kako našao je mir,
kad bi ga pitali što živi tako,
zašto ne stekne imanja,
a on bi rek'o,
pa nek se bogati 'ko o tom sanja.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Sanjivom plavom seoskom zorom,
svirala frula širokim šorom,
njegova pjesma je sokak budila,
i sve su gazde baš njega htjele,
kod njeg' su svinje bolje jele,
tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,
a znao je reći, marva je marva,
u trnju jede, u blatu spava,
ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.

Bio je Andra na svoju ruku,
po selu pričali mimo svijeta,
ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,
a samo je živio kako je htio,
i s ono malo sretan bio,
na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,
život je cesta pa biraj gdje ćeš,
al' zalud grabiš i zalud stječeš,
kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Bježale godine, uvijek je tako,
pa i on stario polako,
i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,
i prođe dobro, prođe i loše,
stari sokaci nestadoše,
i dođe, neko vrijeme njemu strano,
nestalo marve, nestalo gazda,
nestalo šuma i salaša,
nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.

Umro je Andra onako tiho,
kako i umru takvi ljudi,
bez puno suza i tužnih stihova,
svećenik reče tek dvije, tri riječi,
pokoj mu duši, a bio je veći,
nego bi čovjek rekao na izgled,
samo je Sava na tren stala,
samo je vrbak spustio grane,
ljudi se kunu da su psi plakali.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Charmed · Malo ~ mače ~

Šokačka elegija

Tužne su moje noći i zore,
danima vrelim sjeta se vuče,
nedilja prođe koraka nema,
na pragu drage rodne mi kuće.

Otac je umro već ljeta ima,
proljetos mati ode bez riječi,
nekoć nas bilo stari i mladi,
sjedismo brojni kraj stare peći.

Ref.
Preko šljivika čežnja se spušta,
blistaju zvijezde sjajem davnina.
Vrime je stalo u mojoj duši,
u crnoj brazdi i kaplji vina.

Dida odavno ne đela kolce,
za vinograde plotove sive,
baka već dugo ne sprema ručak,
za kosce što se vraćaju s njive.

Mati sad više ne kopa bašću,
odavno otac ne preže vrance,
sestre u život otišle same,
a ja još vežem te stare lance.

Ref.
Preko šljivika čežnja se spušta,
blistaju zvijezde sjajem davnina.
Vrime je stalo u mojoj duši,
u crnoj brazdi i kaplji vina.

Charmed · Malo ~ mače ~

Šokirana Šokadija

Bolje da me grom pogodio,
il' u čelo zekan kuma Pave,
kad sam nakon Mise na Ivanje,
ugledao Anku kose plave.

Upoznali sva smo polja zlatna,
napuštene ambare, salaše.
Zaboravih sve što bećar voli,
vino, pjesme, tamburaše.

Ref.
Šokirana Šokadija,
na kicošu poderana rekla,
danima se obrijao nije,
a i pije više nego prije.

I još pijan u bradu pjeva,
onu pjesmu staru,
slomila si srce u bećaru.

Dade ruku ćaća, gazda, mati,
svjetovala Anku stara mati.
Bećar ti je ptica lutalica,
bolje ti je biti gazdarica.

Ref.
Šokirana Šokadija,
na kicošu poderana rekla,
danima se obrijao nije,
a i pije više nego prije.

I još pijan u bradu pjeva,
onu pjesmu staru,
slomila si srce u bećaru.

Charmed · Malo ~ mače ~

Šta se koga tiče

Pošla cura na salaš,
otud' ide tamburaš.
Šapuću si priče, šta se koga tiče,
šta se koga tiče.

Cura vodu mutila,
svoga dragog ljutila.
Pričaju si priče, šta se koga tiče,
šta se koga tiče.

Došla cura na sokak,
srela diku pa u mrak.
Šapuću si priče, šta se koga tiče,
šta se koga tiče.

Charmed · Malo ~ mače ~

Žalim, žalim

Priznaj, priznaj, milo moje,
griješili smo i ja i ti.
Srce moje, srce tvoje,
nije znalo vjerno biti.

Ref.
Žalim, žalim, žao mi je,
žao će mi uvijek biti,
što ja neću milo moje,
pokraj tebe ostariti.

Još te volim, još me voliš,
i uvijek će tako biti.
Al' ne mogu duše naše,
jedna drugoj oprostiti.

Ref.
Žalim, žalim, žao mi je,
žao će mi uvijek biti,
što ja neću milo moje,
pokraj tebe ostariti.

Charmed · Malo ~ mače ~

Živila Hrvatska (Glasna jasna)

Glasna jasna, od pameti,
preko dola, preko gora,
Hrvatska nam pjesma leti,
sve do našeg sinjeg mora.

Ref.
Čas je meka,
čas k'o grom,
vječna jeka za naš dom,
hajde poj, brate moj.

Nek se slože grla bratska,
živila Hrvatska,
nek se slože grla bratska,
živila, živila, živila Hrvatska.

Hrvatskom se opet ori,
pjesma naših velikana,
u njoj vječnom vatrom gori,
slava Zrinskih, Frankopana.

Ref.
Čas je meka,
čas k'o grom,
vječna jeka za naš dom,
hajde poj, brate moj.

Nek se slože grla bratska,
živila Hrvatska,
nek se slože grla bratska,
živila, živila, živila Hrvatska.

Charmed · Malo ~ mače ~

Živim život k'o skitnica

Živim život k'o skitnica,
roman mi je bez stranica.
Svud' po svijetu gnijezdo svijam,
danju spavam, noću sviram.

Od života sve što imam,
malo nade kad sam pijan.
I ove noći sve do zore,
neka crne vatre gore.

I tebe je, e moj dado,
uz tambure život var'o.
Pjevao si pjesme sretne,
nekad vedre, nekad sjetne.

Nek se pjeva, nek se toči,
ne skrivajte sretne oči.
Bez tambure nema pjesme,
noćas ljubim i to ne sm'jem.

Charmed · Malo ~ mače ~

Banja Luko i ta tvoja sela

Banja Luko i ta tvoja sela,
u tebi me cura zanijela.

Zanijela garavim očima,
bijelim licem i mednim ustima.

Garavušo kad bi moja bila,
moja bi se želja ispunila.

Mila majko povest' ću je k sebi,
bit' će draga i meni i tebi.

Banja Luko grom u tebe puk'o,
jedva sam se iz tebe izvuk'o.

Charmed · Malo ~ mače ~

Bijeli Božić

Bijeli Božić zasjao,
kao zlatni brijeg,
i u sobi ostao,
jer je vani snijeg.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.

Noćas će nas grijati,
okićeni bor,
i naš dom će sijati,
kao carski dvor.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.

Svijet će s jutrom zaspati,
zadovoljan, tih,
naša jelka zasjati,
sjajnija od svih.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.