Neke istine koje ne smeju biti zaboravljene

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Svako od nas je nekada procitao neku (mogu reci poucnu) pricicu koja je ostavila snazan utisak na njega, koja ga je podsetila na neke vrednosti u zivotu koje su bile zaboravljene ili jednostavno potisnute u dubini duse da se zaboravilo na njihovo postojanje...
...Ili pricu koja je jednostavno "otvorila oci" prikazujuci neku situaciju iz sasvim drugacijeg ugla nego sto vecina nas vidi na prvi pogled...
...Ili neku pricu koja je u najboljem svetlu opisala neku ljudsku manu ili kvalitet...
...Ili neku pricu koja je uspela da promeni pojedina shvatanja, verovanja, nacin na koji dozivljavamo svakidasnjicu i kako se ponasamo u istim situacijama...

Ne otvaram temu da bi se vodila diskusija o pojedinim pricama, vec da ako neko ima sacuvano nesto slicno, da to podeli sa svima.

***************************************************************

Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vreme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sela je u VIP čekaonicu kako je niko ne bi uznemirivao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge strane jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima šta će sada napraviti!!!
Čovjek uzme poslednji i podeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osećala malo bolje, nakon sto ju je prošla ljutnja, sela je na mjesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvek netaknut.
Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povređeni ponos i osjećaji.

Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Pre nego sto se dođe do brzopletog zaključka i pre nego sto se počne misliti lose, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen;
- Riječ nakon sto je rečena;
- Mogućnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je prošlo;
- Ljubav za koju se ne bori.

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Dva putujuca andjela zaustavila su se kod jedne bogate porodice da prenoce.
Ta ista porodica nije bila posebno ljubazna i nije udovoljila njihovoj zelji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste, smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu. Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je andjeo primjetio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mladi andjeo upitao zasto je popravio rupu. Stariji andjeo je odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine!"

Sljedece noci andjeli su dosli u vrlo siromasnu kucu.
Ljubazan domacin i njegova zena su s' njima podijelili svoju veceru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se dobro naspavali i odmorili. Kada se sunce probudilo sljedeceg jutra, andjeli su zatekli domacina i njegovu zenu u suzama. Njihova jedina krava, cije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, lezala je mrtva na njivi. Mladji je andjeo bio istinski bijesan i pitao starijeg andjela kako je mogao to dozvoliti: "Prvi domacin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao. Drugi domacin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i cak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava ugine?!"

Stariji andjeo je opet isto odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine! Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Posto je domacin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogastvo, popravio sam rupu. Tako da nikada nece naci to zlato. Prosle noci, kada smo spavali u domacinovom krevetu, andjeo smrti je dosao po njegovu zenu. Dao sam mu kravu umjesto nje. Stvari nisu uvijek takve kakvima se cine!"

Ponekad se desi tacno to, kada se stvari ne odvijaju tako, kao sto bi morale. Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav dogadjaj nasa prednost. Vremenom cemo saznati...
Neki ljudi brzo dodju u nas zivot i brzo odu iz njega...
Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u nasem zivotu... ostave lijepe tragove u nasim srcima... i nikada vise nismo isti kao sto smo prije bili, jer smo upoznali dobrog prijatelja!
Juce je istorija. Sutra je zagonetka! Danas je poklon!

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Ovo je prica o dvojici drugara koji su se setali zajedno po pustinji.
Odjednom uz put su poceli da se raspravljaju, i jedan je udario drugog.
Udareni se osjetio povrijedjen, ali bez rijeci napisao je ovo na pijesku...

"Danas sam dobio udarac od mog najboljeg druga"

Produzili su tako sve dok nisu nasli jednu oazu gdje su odlucili da se okupaju.
Onaj sto je dobio udarac zamalo sto se nije udavio kupajuci se, ali zivot
mu je spasio onaj drugi. Kad je dosao sebi taj sto se zamalo nije udavio,
izgravirao je na jednom kamenu:

"Danas mi je najbolji drug spasio zivot"

Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:
"Kad sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad graviras na kamen, zasto?"

Drugar mu je odgovorio:
"Kad neko napravi lose, to treba da zapisemo na pijesku da bi vjetrovi
izbrisali, ali kad neko uradi dobro, to treba da izgraviramo na kamenu
da nista ne moze da ga izbrise!"

Nauci se da zapisujes rane na pesku, a srecu ugraviraj na kamen.

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Ova prica je o vojniku koji se nakon nekoliko godina provedenih u ratu konacno vraca kuci svojoj porodici. Odmah nakon sto je saznao tu vest javio se svojim roditeljima.
- Mama, tata, vracam se kuci! Ali pre toga moram da vas zamolim za jednu uslugu. Imam prijatelja koga bih doveo sa sobom.
- Naravno, odgovorili su roditelji odusevljeni sto ce konacno nakon toliko godina videti svog sina. - Slobodno dovedi svog prijatelja, bili bismo srecni da ga upznamo.
- Postoji samo jedna stvar na koju moram da vas upozorim pre nego sto dodjemo. On je dosta tesko povredjen u ratu. Zgazio je na nagaznu minu i izgubi jednu ruku i jednu nogu. Medjutim, on nema gde drugde da ode, a ja zelim da dodje da zivi sa nama.
- Zao nam je sto to cujemo. Mozda bismo mogli da mu pomognemo da nadje gde ce ziveti.
- Ne, mama, tata, ja zelim da on zivi sa nama!
- Sine, ti ne razumes sta trazis od nas. Osoba sa takvim hendikepom bi bila ogromna obaveza za sve nas. Mi imamo nase zivote i sopstvene probleme i ne mozemo dozvoliti da takva stvar pocne da nas sputava. Mislimo da bi se ipak trebao vratiti kuci sam i zaboraviti na svog prijatelja. Snaci ce se on vec nekako.

U tom trenutku sin je prekinuo vezu. Roditelji ga vise nisu culi. Nekoliko dana kasnije, primili su poziv iz policije. Njihov sin je poginuo prilikom pada sa zgrade. Policija veruje da je samoubistvo u pitanju. Roditelji su otisli da identifikuju telo. Prepoznali su ga, ali na njihov uzas takodje su otkrili i nesto sto nisu znali. Njihov sin je imao samo jednu ruku i jednu nogu.

Roditelji iz ove price su kao vecina nas. Lako volimo one koji dobro izgledaju ili su zabavni, ali tesko prihvatamo ljude koji ce uciniti da se osecamo neugodno. Radje bi se klonili ljudi koji nisu zdravi, lepi, uspesni ili pametni kao mi.

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Ime mu je bilo Fleming, bio je siromasan skotski seljak. Jednog dana, dok je crncio za prezivljavanje porodice, čuo je iz obliznje mocvare povik u pomoć. Odbacio je alat i pozurio u mocvaru. Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestraseni decak vikao i borio se, da bi se izvukao iz mocvare. Seljak Fleming spasio je decaka sigurne smrti.

Sledećeg dana u seljakovo se dvoriste dovezla bogata kocija. Elegantno obuceni plemic izasao je iz kocije i predstavio se kao otac decaka, kojega je seljak spasao.

„Želim da Vam platim ”, rekao je plemic. „Spasli ste zivot mome sinu!”
„Ne , ne mogu primiti novac za to što sam uradio”, rekao je skotski seljak i odbio ponudu.
Tada je kroz vrata naisao seljakov sin.
„Da li je to Vas sin?” - upitao je plemic.
„Da!” - ponosno je odgovorio seljak.
„Napravimo dogovor” - predlozio je plemic.
„Dozvolite mi onda, da mu osiguram obrazovanje, kakvo ima i moj vlastiti sin. ”
„Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u coveka, na
koga ćemo obojica biti ponosni”.

Tako je i bilo. Sin seljaka Fleminga pohadao je najbolje skole i za cas je zavrsio Bolnicku medicinsku skolu sv. Marije u Londonu i postao je poznat u celom svetu kao Sir Alexander Fleming, pronalazac penicilina.
Nakon godina plemicev sin, koji je bio spasen iz mocvare, razboleo se od tuberkuloze.
I sto ga je tada spaslo ? - Penicilin !
A kako je bilo ime plemicu? - Lord Randolph Churchill.
A ime njegovog sina? - Sir Winston Churchill.

Neko je nekad rekao: „Sto das to i imaš”.

Radite, kao da vam novac nije potreban.
Volite, kao da niste nikada bili pogodeni.
Plesite, kao da vas niko ne gleda.
Pevajte, kao da vas niko ne slusa.
Živite, kao da su nebesa na zemlji.

Jer stvarno jesu...

kapljica · ULT_RAS-ov Anđelak

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid. Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora.

Reče: »A, možda je hteo usrećiti vas?«

Bestija_NeOpravljiva · Početnik Domaćeg.de

Dva zanimljiva pitanja...

* Pitanje broj 1:
Da znate zenu koja je trudna, a koja vec ima 8 djece, od kojih je 3 gluho, 2 slijepo, 1 mentalno retardirano, a ona sama (trudnica) ima sifilis - da li bi ste joj preporucili da abortira?

* Pitanje broj 2:
Vrijeme je da se izabere novi svjetski lider i jedino se vas glas racuna.
Ovo su cinjenice o tri vodeca kandidata:

Kandidat A:
Povezan je (druzi se) sa korumpiranim (pokvarenim) politicarima i konsultuje se sa astrolozima.
Imao je dvije ljubavnice.
Pusi cigaretu jednu za drugom i pije 8-10 martinija dnevno.

Kandidat B:
Dva puta je izbacen s posla.
Spava do podne.
Koristio je opijum na koledzu (faksu) i pije cetvrt litre viskija svako vece.

Kandidat C:
On je nakiceni ratni heroj.
Vegetarijanac je, ne pusi, povremeno pije pivo i nikad nije varao svoju zenu.

Koji od ovih kandidata bi bio vas izbor?

Kandidat A je - Franklin D. Roosevelt
Kandidat B je - Winston Churchill
Kandidat C je - Adolph Hitler

Usput, ako ste na pitanje o abortusu odgovorili DA, upravo ste ubili Betovena.

Natjera nas na razmisljenje.
Natjera nas da se dobro zamislimo prije nego sto nekoga osudimo.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se na prvi pogled cine.

crnibiser · samotvoja24

Ja sam voljela da citam knjige o nindzama i u njima je bilo mnogo toga poucnoga..pa evo da vam izdvojim par onih koje su se meni svidjele

"Čovjek ne može da uči mudrost hodajući stopama drugog čovjeka. Mora da proživi sopstveni život , da pravi greške , proživi vlastita zadovoljstva , da bi naučio pravo značenje postojanja , jer sve se to razlikuje od ličnosti do ličnosti. Padovi i usponi , sve je drugačije. Iskustvo se računa. I učenje. To je jedini pravi put..."

"Mi smo svi, velikim dijelom, kovači sopstvene sudbine. Ali , istovremeno , moramo da naučimo da prihvatamo ono što je neizbježno. To je pravo značenje prihvatanja i samo to donosi harmoniju bez koje u stvari nije ni vrijedno živjeti!"

"...Da bi upoznao svoga neprijatelja , prvo moraš da mu postaneš prijatelj . I kada jednom postaneš njegov prijatelj , njegova odbrana biti će oslabljena. I onda možeš da odabereš način na koji ćeš ga uništiti..."

crnibiser · samotvoja24

A evo i jedan tekst jako poučan i dubok iz knjige SRCE autora Edmond De Amicis o majci...Pročitaj isplati se ..nećeš se pokajati jer svi smo mi Enrico iz navedene priče Very Happy

MOJA MAJKA

Pred učiteljicom svoga brata bio si nepažljiv prema svojoj majci , uskratio si joj poštovanje koje joj duguješ. Neka se to više nikada ne dogodi , Enrico , nikada više! Jedna tvoja nesmotrena riječ ubola me u srce kao da su mi strijelu u nj odapeli. Prisjetio sam se tada kako je tvoja majka prije koju godinu svu noć probdjela uz tvoju posteljicu , osluškivala tvoje disanje , od očaja gorko plakala i drhtala kao prut na vodi , sve od pusta straha da te ne izgubi. Bojao sam se da će pamet izgubiti.

Kad se svega toga sjetim , jeza me hvata zbog tebe. Ti da uvrijediš svoju majku? Majku koja bi žrtvovala godinu dana sreće da od tebe makne časak bola - majku koja bi radi tebe prosila te i život svoj dala samo da tvoj sačuva!

Čuj me , Enrico , i dobro upamti ovo što ću ti reči: znaj da te čekaju mnogi teški dani u životu , a od svih najteži će ti biti onaj kada izgubiš majku. Kada odrasteš i postaneš čovjek , kada budeš prolazio kroza životne bure i oluje , zazivaćeš majku tisuću puta , nošen silnom željom da načas čuješ njezin glas i da opet vidiš njezine raskriljene ruke koje te dočekuju u zagrljaj , da se tako isplačeš kao malo dijete što je ostalo bez zaštite i bez utjehe.

Eh , što li će tada u tvoje sjećanje navirati svaki gorki trenutak kada si joj nanosio bol , i koliko će te , nesretniče , savijest zbog toga peći!

Ne nadaj se sreći ni vedrini u životu ako majku ojadiš i ražalostiš. Možeš se pokajati , moliti je za oproštenje , držati svetom uspomenu na nju - ali sve uzalud : savijest će te mučiti , mira ti neće dati. Ona blaga slika majke , onaj dobri , plemeniti lik navijek će ti biti tužna uspomena , tuga i prijekor dušu će ti razdirati.

Pamet u glavu , Enrico! Jer znaj , ljubav i poštovanje prema majci nešto je najsvetije među svim ljudskim osjećanjima. Nesretnik je onaj koji taj osjećaj pogazi! I sam ubojica koji svoju majku poštuje još čuva nešto čestito i plemenito u srcu. A s druge strane i najslavniji čovjek koji bol zadaje majci i koji ju vrijeđa , samo je divljak i ništarija.

I zato , Enrico , neka ti iz usta više nikada ne poteče nesmotrena , gruba riječ , što bi uvrijedilla onu koja ti je život dala . A ako bi ti se iakada takva riječ omakla , bacit ćeš se majci do noga , ne u strahu od oca , nego vođen vlastitom savijesti , i zamolit ćeš roditeljku da ti cjelovom oproštaja izbriše sa čela biljeg nehaja i mrlju nezahvalnosti.

Volim te , sinko moj , najljepša si i najmilija nada mog života , ali bih radije da te vidim mrtva negoli nezahvalna prema majci.

POKAZIVATI NESTRPLJIVOST SPRAM VLASTITIH RODITELJA NE DA JE SAMO KRAJNJA NEULJUDNOST NEGO JE TO I GRIJEH I PRIJESTUP.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Lazno oproštajno pismo Gabrijela Garsije Markesa

Spavao bih manje, a sanjao više.

Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju dase zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.

Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.

Kad bi mi Bog poklonio komadić života, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo, već i dušu. Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.

Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica.

Bože moj, kad bih imao jedan komadić života.

Ne bih pustio da prode ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi.

Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.

Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to nece biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ivo Andrić -"Znakovi pored puta"

Ova želja za vrhuncima, za savršenstvom u svemu, dijabolična je; sestra gordosti koja upropašćuje. Ona slabi a ne jača čovjeka, zaluđuje, a ne vodi.

Da je ćutanje snaga, a govorenje slabost, vidi se i po tome sto starci i djeca vole da pričaju.

Ja sam podlegao u životu, ali ja nisam pobijeđen, nego nadigran.

Ne treba se bojati ljudi.
Pa ja se i ne bojim ljudi, nego onog sto je neljudsko u njima.

Ne znam da li sam spavao, ali sam sanjao.

Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.

Tek kad čovjek prestane da putuje i kad može samo da prati odlaske i povratke drugih, i kad nauči da pažljivo sluša njihova pričanja - tek tada njemu se, slušajuci i gledajuci druge, otkriva pravo značenje puteva i putovanja.

Što duže živim, sve se više divim mnogostrukosti ljudskih sposobnosti.

Ljubavnici se odaju sitnicama. Tako, na primjer, oni osjećaju potrebu da se bacaju jedno drugo na drugo (narocito muskarac na ženu) sitnim predmetima, cvijetom, snijegom, mrvicama sa stola...

Ako ne znamo značenje neke riječi ili nam ono nije jasno, to ne znači da ga ona nema; isto kao što jedna riječ može da znači drugo i da kazuje više nego što mi o njoj znamo.

Razumjeli smo se, iako se nismo mogli sporazumjeti.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Rudyard Kipling - Posrnućete

Posrnućete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj! - baš i da padnete, nećete se povrediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam preti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo desiti, jer u vama od začetka vašeg živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okruzuje. Samo ćete celog veka, sve do poslednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mene i obrte dugog života, dvoje zajemčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobeda.