Meningitis

crnibiser · samotvoja24

Vidim da o ovoj bolesti ovdje nema pomena ali eto kod nas ovdje vlada strah pa sam se bacila po netu istrazujuci ovu bolest. Naime jucer je jedan moj znanac decko sa svojih 16 godina /1. razred srednje skole/ igrao lopte s prijateljima i odjednom se pozalio na glavobolju , sjeo na teren i prevalio se mrtav. Naime uzrok bolesti prema zvanicnim lijecnickim izvjestajima je galopirajuci MENINGITIS. Strasno i zalosno...kaos je po skolama i vrticima , apoteke su pune kupuju se antibiotici kao preventiva. Uzas.

Da li znate ista o ovoj bolesti?
Da li ste poznavali ikakav slucaj i sta se desilo?
Da li se bojite ove bolesti?

Virusni meningitis je daleko manje opasan nego bakterijski
Meningitis

Plačljivost i razdražljivost su također simptomi
Meningitis je upala mekih moždanih ovojnica (meninga, membrana koje pokrivaju mozak i leđnu moždinu). Bolest je zarazna i prenosi se s čovjeka na čovjeka, osim u slučaju krpeljnog meningoencefalitisa...

... (Meningoencephalitis acarina) tzv. proljetnog meningoencefalitisa, koji se prenosi ubodom krpelja.

Uzročnici

Upala je obično uzrokovana bakterijama ili virusima. Manje česti uzročnici su gljivice, protozoa i drugi paraziti. Ponekad određeni lijekovi ili neka druga bolest mogu izazvati upalu, iako su takvi 'nezarazni' slučajevi meningitisa jako rijetki.

Mnoge od bakterija i virusa uzročnika meningitisa prilično su rasprostranjeni i uobičajeni, samo što su češće povezani s nekim drugim, gotovo svakidašnjim bolestima. Ponekad se uzročnici prošire na meninge s drugog zaraženog dijela tijela. Infekcija može početi bilo gdje: na koži, u probavnom traktu, u mokraćnom sistemu, ali najčešće je žarište respiratorni trakt, odakle mikroorganizmi mogu ući u krvotok, putovati po tijelu i ući u centralni živčani sustav. U nekim slučajevima bakterijskog meningitisa bakterija se proširi izravno na meninge s teške upale u blizini, npr. uha ili sinusa. Bakterija može također ući u centralni nervni sustav nakon teške traume glave ili operacije na glavi.

Dvije vrste meningitisa: bakterijski i virusni

Bakterijski meningitis je rjeđi nego virusni, ali je puno ozbiljniji i može biti smrtonosan ne počne li se liječiti na vrijeme. Mnogi različiti tipovi bakterija mogu biti uzročnici: najčešće su to meningokok (Neisseria meningitidis – serumpitovi B i C), pneumokok (Streprococcus pneumoniae) i Hib (Haemophilus influenzae tip B). Escherichia coli i Listeria monocytogenes su najčešći uzročnici bakterijskog meningitisa kod novorođenčadi, a beba ih pokupi od mame prilikom samog poroda. Hib je najčešći uzročnik kod male djece, a meningokok i pneumokok kod veće djece i kod odraslih.

Virusni meningitis (također se naziva i aseptični meningitis) je relativno uobičajen i daleko manje ozbiljan nego bakterijski. Ponekad ostaje i neotkriven jer njegovi simptomi mogu biti slični običnoj prehladi. Učestalost virusnog meningitisa lagano se povećava tijekom ljeta i jeseni, jer su tada ljudi više izloženi raznim prenosiocima virusa. Najveći dio slučajeva virusnog meningitisa uzrokovan je enterovirusima (onima koji uzrokuju trbušnu gripu). Pa ipak, uzročnici mogu biti i mnogi drugi tipovi virusa, kao što je herpes. Nekada je i virus mumpsa (zaušnjaci, Parotitis) bio čest uzročnik meningitisa, ali to je sada rijetko, jer se djeca obavezno cijepe protiv tog uzročnika (u sklopu cjepiva Mo-Pa-Ru ili MRP: Morbilli, Parotitis, Rubella).

Tko obolijeva?

Ugroženi su svi ljudi oslabljenog imunološkog sustava. Upravo zbog nerazvijenog imunosistema najčešće obolijevaju mala djeca (šest mjeseci do četiri godine). Mladi ljudi u dobi 14 do 20 godina također češće pobolijevaju, jer se bolest širi bliskom socijalnim kontaktom, a upravo su mladi socijalno najaktivniji i stalno se kreću u prenapučenim prostorima (škole, tramvaji, klubovi…)

Prognoza oporavka za djecu oboljelu od meningitisa varira ovisno o:

- djetetovoj dobi,

- uzročniku infekcije,

- eventualnim drugim komplikacijama,

- liječenju.

Komplikacije

Kod bakterijskog meningitisa mogu biti teške, uključujući neurološke probleme, kao što su oštećenje sluha ili vida, epileptički napadaji, poteškoće u učenju, a stradati mogu i srce, bubrezi i adrenalne žlijezde. Iako neka djeca zadobiju trajne neurološke posljedice bakterijskog meningitisa, ako je bolest brzo dijagnosticirana i na vrijeme liječena - potpuno se oporave.
Jedna od najčešćih posljedica bakterijskog meningitisa je oštećenje sluha. Zato djeca koja su preboljela bakterijski meningitis nakon oporavka moraju otići na kontrolu sluha.

Većina slučajeva virusnog meningitisa prolazi bez posljedica.

Zbog nerazvijenog imunološkog sistema bolest često pogađa bebe od šest mjeseci do četiri godine starosti

Znaci i simptomi

Simptomi ovise o dobi djeteta i tipu uzročnika infekcije. Općenito su simptomi virusnog meningitisa blaži nego bakterijskog. Pa ipak, pogotovo u početnoj fazi bolesti, simptomi bakterijskog i virusnog meningitisa mogu biti jednaki i zato je vrlo važno što prije odrediti uzročnika, da bi se što prije provelo odgovarajuće liječenje i da bi oporavak bio potpun.

Prvi se simptomi mogu pojaviti nekoliko dana nakon što je dijete imalo prehladu, curio mu nos, povraćalo i imalo proljev ili bilo kojeg drugog znaka bakterijske ili virusne infekcije.

Najčešći simptomi su vrućica, letargija, zbunjenost (smanjena prisutnost duha), razdražljivost. Starija djeca mogu se požaliti na glavobolju, osjetljivost na svjetlo (fotofobija), ukočen vrat (ovo je česta provjera kod liječnika: čelom dodirnuti koljeno). Moguća je pojava osipa ili mrlja na koži. Epileptički napadaji također ponekad prate meningitis.

Kod novorođenčadi i male djece s meningitisom mogu izostati klasični simptomi, ali će sigurno biti ili izrazito razdražljivi ili letargični. Inače se djeca smiruju kad ih majke nose, a kod meningitisa se može pojaviti tzv. paradoksna razdražljivost: kada dignete dijete, nosite ga i ljuljate, ono postaje još razdražljivije.

Drugi simptomi kod male djece: ukočenost tijela i vrata, blago povišena temperatura, loš apetit (loše sisanje) i plač u vrlo visokim tonovima. Također možete primijetiti ispupčenu fontanelu.

Inkubacija

Ovisi o tipu uzročnika, a najčešće je između dva dana i dva tjedna.

Trajanje

Čak i uz pravilno liječenje bakterijski meningitis traje danima (ponekad tjednima), a oporavak od njegovih posljedica traje još i duže.

Virusni meningitis u većini slučajeva traje 1 do 2 tjedna.

Prognoza bolesti uvelike ovisi o liječenju

Liječenje

Dijete kod kojeg se sumnja na meningitis treba agresivnu dijagnozu i tretman. Dijagnoza uključuje laboratorijske testove, između ostalog i lumbalnu punkciju, kojom se uzima uzorak spinalne tekućine (likvora). Taj se uzorak analizira da bi se otkrili znaci upale i kultura mikroorganizma koji je uzročnik upale.

Od životne je važnosti na bakterijski meningitis reagirati što prije. Dijete kojem je dijagnosticiran bakterijski meningitis (ili se sumnja na njega) treba početi dobivati intravenozno antibiotik najbrže moguće, često čak i prije no što se točno ustvrdi uzročnik. Kada se identificira mikroorganizam pomoću laboratorijskih testova, terapija antibiotikom može se promijeniti ili prekinuti - ako se zaključi da je infekcija virusna.

Ako je dijagnosticiran bakterijski meningitis, dijete će biti hospitalizirano i strogo nadzirano, možda pod intenzivnom njegom. Osim antibiotika, dobivat će infuziju da nadoknadi izgubljenu tekućinu (dehidracija se javlja zbog visoke temperature, znojenja, povraćanja, slabog apetita), a ponekad i kortikosteroide koji će ublažiti upalu.

Komplikacije bakterijskog meningitisa mogu zahtijevati dodatni tretman. Npr. antikonvulzanti se daju u slučaju napadaja epilepsije. Ako je dijete bilo u šoku ili ima prenizak krvni tlak, može dobivati dodatno intravenozno tekućinu ili lijekove da se povisi tlak, a ima li problema s disanjem, treba mu dati dodatni kisik.

Dijete s virusnim meningitisom također može biti hospitalizirano, iako ima slučajeva kada je (starijoj) djeci dozvoljeno da se oporavljaju kod kuće ako su simptomi bolesti relativno blagi. Nema lijekova, osim u slučaju meningitisa uzrokovanog virusom herpes simplex. Tretman se obično sastoji u ublažavanju simptoma. Dijete se mora puno odmarati i piti mnogo tekućine, po potrebi se mogu uzeti sredstva za snižavanje temperature i ublažavanje bolova (glavobolje).
Oporavljaju li se kod kuće, treba ih dobro paziti i često im provjeravati stanje (i roditelji, i liječnik). Ako se stanje pogorša, dijete odmah treba odvesti u bolnicu.

Nema vremena za oklijevanje!

Sumnjate li na meningitis, istog trenutka potražite liječničku pomoć! Ako je dijete bilo u kontaktu s nekim za koga se poslije saznalo da ima meningitis (npr. u vrtiću saznate da je netko iz grupe obolio), nazovite svoga pedijatra i provjerite je li potrebno dovesti dijete na pretrage i eventualno preventivno liječenje.

Zrinka Ratković

Zaraznost, prevencija i cijepljenje

Većina slučajeva meningitisa razvija se zarazom, najčešće s osobe na osobu (kapljično, iz nosa i grla zaražene osobe, koja najčešće sama nema meningitis, nego samo običnu infekciju tim uzročnikom)

Zaraznost

Kapljice se šire u zrak kad zaraženi kašlje, kiše, nasmije se, priča, a drugi ljudi zatim udišu taj zaraženi zrak ili dotaknu te kapljice, a zatim dotaknu svoj nos ili usta.
Infekcija se prenosi također ako se dijeli ručnik, maramica, pribor za jelo, samo jelo i piće. Također se prenosi i preko stolice.

Najčešće se zaraza prenosi na ljude u bliskom kontaktu (koji žive zajedno, ili preko poljupca, ili dijeljenjem pribora za jelo). Uobičajeni, službeni kontakt u školi ili na poslu obično nije dostatan da se prenese zaraza.

Važno je znati da, ako je osoba zaražena nekim virusom ili bakterijom, to ne mora značiti da će imati meningitis. U većini slučajeva ti mikroorganizmi će uzrokovati običnu infekciju dišnog ili probavnog trakta. U nekim slučajevima ljudi će nositi u sebi uzročnik, a uopće neće biti bolesni (meningokok živi u 5 do 10 posto potpuno zdravih ljudi!) Pa ipak, i bez ikakvih simptoma, oni mogu uzročnik širiti dalje, običnim kihanjem ili kašljem. Zato se bakterijski meningitis najčešće javlja u doba prehlada (zima, proljeće).

Bolesnici od meningitisa najčešće ostaju zarazni dok god imaju simptome. Osobe koje imaju bakterijski meningitis obično ostaju zarazne još tokom 24 sata nakon što počnu uzimati antibiotik.

Prevencija

Mnogi od virusa i bakterija koje mogu uzrokovati meningitis jako su rasprostranjeni. Zato je pravilna higijena najvažniji vid prevencije. Najvažnije je prati ruke što češće i temeljito, posebno prije jela i nakon korištenja WC-a. Treba izbjegavati bliski kontakt s nekim tko je očito bolestan, naročito ne dijeliti hranu, piće i pribor za jelo.

U nekim slučajevima meningitisa liječnik se može odlučiti za terapiju antibioticima za svakoga tko je bio u kontaktu s bolesnikom, da bi se preveniralo širenje bolesti!

Cijepljenje

Postoje cjepiva protiv nekih uzročnika meningitisa:

- krpeljni meningoencefalitis

- uzročnik mumpsa-obavezno MO-PA-RU (MRP) cjepivo za djecu

- Hib (kod nas od nedavno obavezan za djecu)

- meningokok tipa C.

Z.R.

Preuzeto sa http://www.tportal.hr

Meningokokne bolesti (epidemički meningitis)

Etiologija i epidemiologija
Uzročnik epidemičnog meningitisa je Neisseria meningitidis ili meningokok, gram negativni diplokok u obliku zrna kave. Meningokok se ne može razlikovati mikroskopski od drugih najserija, ali to za meningitise nije važno jer se u likvoru nalaze praktički uvijek samo meningokoki. Ukoliko treba meningokok razlikovati od drugih najserija u brisu nosa ili nazofarinksa onda treba primijeniti specijalne mikrobiološke pretrage. Meningokok se dijeli u nekoliko skupina, epidemične oblike bolesti redovito izaziva meningokok skupine A, a manje skupine bolesti meningokok skupine C.
Meningokokni meningitis je proširen po cijelom svijetu. Danas je bolest sporadična, a epidemijski oblici se javljaju samo u zatvorenim skupinama (vojarne, ratne prilike itd.). Bolest je sezonska, javlja se češće u zimu i rano proljeće kada su i češći respiratorni infekti što je čini se povezano jer je glavno sjedište meningokoku nosni dio ždrijela (nazofarinks).
Incidencija bolesti je niska od 3 (sporadični slučajevi) do 25/10 000 stanovnika (u epidemijama). Više od polovine bolesnika je u dobi ispod 5 godina, nakon 25-te godine bolest je rjeđa, a poslije 50-te rijetka. Izvor zaraze je čovjek, najčešće je to kliconoša, rjeđe bolesnik ili rekonvalescent. Broj kliconoša je u gradovima između epidemija 2 - 8%, a prije i za vrijeme epidemije može doseći i 60 - 90%, također u to doba bakterije postaju i jače virulentne.
Prijenos uzročnika je neposrednim kontaktom ili kapljično, prijenos preko predmeta ne dolazi u obzir jer meningokok brzo ugiba van čovječjeg tijela (osjetljiv je na niske temperature). U gradskim sredinama obolijevaju uglavnom djeca jer su stariji obično već prokuženi prijašnjim latentnim infekcijama. U naseljima gdje ljudi žive daleko jedan od drugoga, kao i u epidemijama mogu oboljeti gotovo sve dobne skupine. Dispoziciju i ekspoziciju povećavaju respiratorni (virusni) infekti, umor, prenatrpanost spavaonica itd. Imunitet je samo prolazan pa su moguća i nova obolijevanja.

Patogeneza
Meningokok ulazi u organizam udisanjem i naseli se na sluznici nazofarinksa, kod jednog dijela bolesnika infekt ostaje latentan, dok se kod drugih očituje upalom ždrijela. Kod velike većine inficiranih osoba meningokok se zadržava nekoliko tjedana u nazofarinksu i tada nestaje. Kod malog broja bolesnika meningokok probija krvnu barijeru i dolazi do bakterijemije. Bakterijemija se također može sama od sebe izgubiti ili, što je rjeđe, može se manifestirati simptomima meningokokne sepse. Za vrijeme bakterijemije može meningokok dospjeti u razne organe uključujući likvor, kožu (papulo-petehijalni osip ili purpure), nadbubrežnu žlijezdu, zglobove, mozak, srce, pleuru itd. tako da se infekcija meningokokom može manifestirati na različite načine. Uz gnojne upale na moždanim ovojnicama i na drugim mjestima u tijeku bolesti dolazi do oštećenja kapilara i malih krvnih žila te dolazi do stvaranja tromboza, perivaskularnih infiltrata, degeneracija i nekroza parenhimnih stanica. Taj je proces osobito izražen na koži i sluznicama, nadbubrežnoj žlijezdi i mozgu.

Klinička slika
Klinička slika odgovara patogenezi, pa se tako i meningokokna bolest može manifestirati kao:
Meningokokni meningitis s više ili manje komplikacija,
Fulminantna meningokokna sepsa i
Kronična meningokokna sepsa.
Meningokokni meningitis može u kliničkoj slici varirati od laganog do teškog oblika koji završava letalno u roku 24 do 48 sati. Srednje teški oblik bolesti može početi na dva načina. U nekih bolesnika prethodi meningitisu nazofaringitis ili katar gornjih dišnih putova. Ovaj stadij traje 2 dana ili više, bolesnici se tuže na boli iza nosa, boli pri gutanju, kašlju, a i temperatura im je povišena. U drugim slučajevima bolest počinje naglo, zimicom, vrućicom i eventualno tresavicom. U jednom i drugom slučaju se ubrzo nakon spomenutih simptoma javljaju glavobolja, boli po cijelom tijelu, mučnina i povraćanje te drugi specifični i opći simptomi gnojnih meningitisa (vidi prije), također se javljaju neki simptomi koji su karakteristični za meningokokni meningitis. Na koži se javlja, kao posljedica oštećenja kapilara u toku bakterijemije, osip u obliku petehija ili ekhimoza, a u najtežim slučajevima dolazi i do opsežnijih krvarenja. Osip se javlja u 25 - 60% slučajeva, može varirati od izrazito rijetkog do gustog kao kod pjegavca. Na koži također javlja i herpes febrilis koji je kod meningokoknog meningitisa relativno čest tako da je i dijagnostički značajan. Javlja se između 3. i 5. dana bolesti. Druge manifestacije koje prate meningokokni meningitis se mogu podjeliti u tri skupine:
Manifestacije koje nastaju zbog širenja infekta iz primarnog žarišta: sinuitis, otitis media, bronhopneumonije itd.).
Manifestacije kao posljedica bakterijemije: one mogu biti vrlo brojne a praktički su važne promjene na zglobovima, srcu, oku i nadbubrežnoj žlijezdi. Artritis se obično javlja kasnije u tijeku bolesti, pogađa češće velike zglobove, a klinički se manifestira bolnošću u zglobu, oteklinom i nemogućnošću izvođenja pasivnih i aktivnih kretnji. Na srcu su češći perikarditis i miokarditis, dok je endokarditis rjeđi. Promjene na oku su u smislu iridociklitisa i korioiditisa. Nadbubrežna žlijezda češće pretrpi oštećenja u okviru meningokokne sepse pa ćemo ih tamo i opisati.
Promjene u svezi s upalnim procesom na SŽS-u i živcima: upala moždanih ovojnica se može proširiti na unutarnje uho te dovesti do oštećenja kohlearnih ili vestibularnih struktura. Gluhoća se javlja u 5% slučajeva, može biti potpuna ili djelomična te jednostrana ili obostrana, a kako se javlja na početku bolesti prije početka liječenja njena učestalost nije pala upotrebom antibiotika. Također uslijed pritiska eksudata na moždane živce dolazi do pareze tih živaca, najčešće su zahvaćeni VII. VI. ili pak III. i IV. živac, pareza može pogoditi i spinalne živce. Prognoza je ovih pareza dobra. Od ostalih promjena koje se mogu pojaviti uslijed pritiska eksudata na površinu mozga, tromboza, vaskularnih promjena, apscesa mozga itd. treba spomenuti hemipareze i hemiplegije, konvulzije, centralne sljepoće itd.
Posljedice meningokoknog meningitisa nisu rijetke, neke najčešće su gluhoća, sljepoća, hidrocefalus, paralize živaca, hemiplegije i epilepsije.
Postoje varijacije u tijeku meningokoknog meningitisa, tako da osim već opisanog oblika može meningitis teći s blagim općim i lokalnim simptomima i slabo razvijenim promjenama u likvoru tako da ga je nekad teško razlikovati od seroznih meningitisa. Postoji i fulminantni oblik koji završavaju smrtno u roku od 24 do 48 sati, kod ovog oblika obično postoje i znakovi sepse osobito krvarenja u kožu i sluznice te šok. Tijek meningitisa može biti i produžen, nastaje zbog sraštenja intraventrikularnih prostora te stvaranja inkapsuliranih apscesa, piocefalusa i hidrocefalusa. Bolest traje tjednima i mjesecima, a bolesnici umiru pod slikom kaheksije i hidrocefalusa. Ovaj oblik bolesti je danas rijedak.
Akutna ili fulminantna meningokokna sepsa može se pojaviti s meningitisom ili kao samostalna bolest. Može doći u dva oblika: jedan počinje naglo s visokom temperaturom, poremećajima svijesti, konvulzijama i drugim simptomima encefalitisa (encefalitični oblik); kod drugog oblika dominiraju u kliničkoj slici opsežna krvarenja u koži i sluznicama te simptomi kardiovaskularnog kolapsa (tahikardija, maleni puls, hipotenzija, tahipneja i cijanoza) uz očuvanu svijest (adrenalni oblik). Ovaj oblik meningokokne sepse se naziva i Waterhouse-Friderichsenovim sindrom, javlja se uglavnom u male djece. Oba oblika meningokokne sepse završavaju smrću u roku od 6 do 24 sata (do tri dana). Patogeneza adrenalnog sindroma nije potpuno jasna. Slika akutne meningokokcemije je ista kao i slika akutne endotoksemije. Dolazi do pada vaskularnog otpora, srčanog minutnog volumena i arterijskog tlaka. Pojava ovog sindroma govori u prilog tome da je gram negativni šok uzrok nastanka adrenalnog sindroma, uz DIK. Glavna patoanatomska promjena je vaskulitis koji je kod encefalitičnog oblika jače izražen na mozgu, a kod adrenalnog oblika u nadbubrežnoj žlijezdi. Kod adrenalnog sindroma ne dolazi do pada koncentracije kortizola, već se hipotenzija objašnjava oštećenjima miokarda vaskulitisom i padom tlaka uslijed gram - šoka. Akutne upalne promjene se mogu manifestirati i na drugim organima: zglobovima, miokardu, perikardu i na ostalim mjestima gdje se meningokok nalazi.
Subakutna odnosno kronična meningokokna sepsa počinje postupno i manifestira se nejasnim općim infektivnim simptomima. Kasnije se može javiti osip (rozeoliformni, morbiliformni, urtikarijalni ili hemoragički) ili upala nekog organa. U krvi se može dokazati meningokok, kao i eventualno iz kožnih eflorescencija.

Liječenje
Za liječenje meningokoknog meningitisa se primjenjuju penicilini jer je većina sojeva meningokoka postala rezistentna na sulfonamide. Napušten je i način primjene penicilina intralumbalno zbog neurotoksičnost penicilina pa se sada penicilini daju iv. u obliku kratkotrajne infuzije. Budući da penicilini slabo prolaze hematoencefalnu barijeru moraju se davati velike doze (12 milijuna jedinica i više) da bi se postigla dovoljna koncentracija u likvoru. Ukoliko se penicilini ipak daju intralumbalno ne smije se prekoračiti doza od 30 000 i.j. (kod djece 3 000). Kloramfenikol može zamijeniti penicilin ukoliko je potrebno (4 - 6 g i.v. dnevno). Liječenje treba provoditi 10 - 12 dana, a pravovremena i prava terapija je smanjila letalitet na svega 5%.
Kod meningokokne sepse se također daje penicilin, a u fulminantnim oblicima se daju i kortikosteroidi iako je njihova primjena upitna, potrebno je davati i heparin.

Piše: dr. med. Nikica Kuzmičić

Literatura:
1. F. Mihaljević, J. Fališevac, B. Bezjak, B. Mravunac: ˝Specijalna klinička infektologija˝ 8. prepravljeno i dopunjeno izdanje.
2. Berkow R, Fletcher A J, Beers M H: ˝The Merck manual of diagnosis and therapy˝ sixteenth edition.

http://www.medicina.hr/clanci/meningokokne_bolesti.htm