Mamina maza ili samostalno dijete?

foryou10 · Iskusni član

Nerijetko se dešava da djeca do pred polazak u školu ne znaju sama da svežu pertle, zakopčaju pravilno dugmad, slože svoje stvari ili nešto slično. Da ne govorimo o složenijim radnjama koje je petogodišnje ili šetogodišnje dijete u stanju da uradi. Poslije, kad se od djeteta, s polaskom u školu, očekuje izvršenje mnogih obaveza, dijete se ne može snaći jer su dotad sve obaveze za njega obavljali roditelji. Da, roditelji su upravo krivci što dijete ne zna samostalno da uradi neki posao, jer su, umjesto da ga nauče, oni sami za njega to obavljali, iako je dijete za to bilo sposobno i mnogo ranije. Zbog toga je važno dijete što ranije navikavati na obavljanje nekih dužnosti kako bi se osamostalilo i tako moglo da se bez straha od neuspjeha suoči i s težim zadacima. Naravno, taj proces treba da teče postepeno i u skladu sa psihofizičkim sposobnostima djece. U protivnom, postaju razmažena, naviknuta da roditelji sve za njih obavljaju i da im sve udovoljavaju, te kao takva u školskoj sredini mogu biti odbačena i kritikovana.

Djeca koja su u predškolskoj dobi uvijek dobijala sve što bi poželjela i čijim željama su roditelji žurili da udovolje, obično u školi bivaju isfrustrirana kad im učiteljica ne može posvetiti dovoljno pažnje ili kad dođu u konflikt s vršnjacima. To se ogleda počev od ishrane, kad takva djeca ne mogu da se naviknu na školske užine, pa do situacija u kojima žele biti dominantni, isticati se nad drugima i očekivati pohvale za nešto što nisu uradila. Onda neprestano traže da im učiteljica pomaže, jer nisu u stanju da to sama urade. Prvo, naviknuta su na to da ih stalno neko tetoši, a drugo nemaju razvijene radne navike, kao ni samopouzdanje u vlastite snage. Takva djeca su nesamostalna i u potpunosti zavisna od roditelja. U većini slučajeva ta zavisnost se nastavlja i kasnije kad roditelji, umjesto da pomažu i bodre djecu dok rade zadaću, sami sastavljaju lektire, crtaju, boje i sl.
Naravno da je djetetu koje se u početku ne snalazi dobro u školi potrebno priteći u pomoć, ali ne na taj način da školske obaveze roditelji sami obavljaju umjesto djece. Ukoliko dijete ne zna da nacrta neki lik, treba mu pokazati kako se crta, ali poslije od njega tražiti da samo pokuša to da uradi. Jer, ukoliko roditelji nacrtaju nešto, ne samo što dijete neće znati kasnije samo da to nacrta, nego će stalno ići tom linijom manjeg otpora i tražiti od roditelja da to rade umjesto njega. Osim toga, dijete na taj način neće razviti ni svoju kreativnost, ni smisao za lijepo, ni svoj umjetnički izraz. Baš kao što stara poslovica kaže "Bez muke, nema nauke" tako i djetetu treba objasniti da je potrebno uložiti trud da bi se vidjeli rezultati, te da je njegova kriva kuća, stoput ljepša od očeve ili majčine, jer se dijete samo potrudilo da je nacrta i jer je crtež u potpunosti njegov. Za takav trud roditelji svakako treba da nagrade dijete i tako ga potaknu na samostalan rad.

Na vrijeme izgraditi osjećaj samostalnosti i stalno ga poticati

Kad je riječ o samostalnosti, važno je napomenuti da postoje četiri faze u razvoju dječije samostalnosti:

1. Stadij kad dijete ne želi nešto da uradi jer ne zna ili ne može to da
uradi;
2. stadij kad dijete želi nešto da uradi, ali ne zna kako ili ne može;
3. stadij kad dijete želi i zna da uradi, ali ne uvijek i
4. stadij kad dijete želi da uradi, zna i može da uradi.

U različitim stadijima dijete može biti zavisno od uzrasta, motivacije, sposobnosti, ali i sadržaja koji uči. Ne može se očekivati da dijete nešto samostalno uradi, ako to prethodno nije naučilo ili vježbalo. Kako odrasta, dijete prelazi iz jedne faze u drugu, ali se može desiti i da regresira, odnosno vrati se u prethodni stadij ukoliko se s njim kontinuirano ne radi i ukoliko se nije dovoljno učvrstilo u prethodnom stadiju. Tome mogu doprinijeti nesuglasice u porodici, razvod, rođenje novog djeteta, selidba i slično.

Dakle, sve nagle promjene u porodici mogu doprinijeti da dijete koje je dotad bilo samostalno i samo rješavalo svoje obaveze, postane izrazito vezano za roditelje, traži njihovu pomoć i prisustvo dok radi, ne zbog toga što ne zna i ne može nešto da uradi, već zato što mu je potrebna njihova pažnja. U takvim situacijama važno je da roditelji grubo ne odbiju djecu, jer to može povući za sobom niz posljedica počev od povlačenja djeteta u sebe, do odbijanja poslušnosti, napada plača, izbjegavanja obaveza i slično. Do toga dolazi jer se dijete osjeća odbačenim, nesigurnim usljed novonastale situacije, a utočište koje je tražilo u roditeljima nije našlo. Dakle, ukoliko se desi da se kod djeteta primijeti izvjesna nesigurnost, gubitak samopouzdanja i potreba za prisustvom i podrškom roditelja dok radi, treba pokušati uvidjeti uzroke takvog stagniranja osjećaja samostalnosti i djetetu svakako dati podršku bez obzira na uzrast i stadij samostalnosti.
Da bi roditelji jačali dječiju samostalnost, potrebno je da ga stalno bodre, hrabre i podržavaju u njegovim radnjama, da uvijek pohvale djetetov rad, upute mu kompliment ili izraze nadu da će to drugi put bolje uraditi ako se još potrudi, ukoliko nije nešto lijepo uradilo. Bitno je dijete ne kritikovati, već mu lijepo ukazati na eventualne propuste i greške i potaknuti ga da pokuša to ponovo uraditi ističući da je to već dobro samim tim što je dijete to samo uradilo bez ičije pomoći. Riječi podrške i poticaja: "Ti to možeš sam/a", "Mislim da si već veliki/a da to možeš sam/a da uradiš", "Baš lijepo što si to sam/a uradio/la, svaka čast!" treba da se nađu u svakoj situaciji kad dijete učini i najmanji napor da nešto uradi. Mada kod većine djece takvi poticaji i nisu potrebni jer djeca imaju urođenu potrebu da nešto sama urade, da se osjećaju važnim, kompetentnim, velikim... Problem nesamostalnosti kod djece, dakle, dolazi kao posljedica loših odgojnih postupaka roditelja koji po svaku cijenu žele da svoje dijete zaštite od bilo kojeg napora.
Ukoliko se na vrijeme ne potakne i podrži djetetova potreba za samostalnošću, ona će se postepeno sasvim izgubiti i onda dijete neće osjećati ni volju ni želju da nešto samo uradi, nego će se stalno oslanjati na pomoć odraslih. To može da potraje tako dugo, čak i do adolescencije, jer smo očevici da mnogi mladi koji žele upisati fakultet dolaze s roditeljima da popune obrasce, a nekima čak roditelji upisuju tražene podatke, stoje u redu pred studentskom službom, sakupljaju dokumente i slično. Njihova djeca to samo nijemo posmatraju i u potpunosti prepuštaju da sve to roditelji obave umjesto njih.

Neizgrađen osjećaj samostalnosti, samopouzdanja i spremnosti da se upusti u nove situacije, može kasnije imati za posljedicu i neprilagođavanje uvjetima života i rada, konflikte sa sredinom, odbacivanje, povlačenje u sebe, jednom rječju asocijalnu ličnost. Zbog toga je važno još od malena, dijete poticati na samostalnost i podržavati ga u njegovoj želji da nešto samo uradi, te ga pohvalom i nagradom poticati na dalji samostalan rad pružajući mu adekvatnu potrebnu pomoć i objašnjenja. Samo na taj način, dijete će steći samopouzdanje i osjećaj sigurnosti, te spremnost da se suoči s novim životnim izazovima.

maucetung · Prijatelj foruma

Ceo zivot sam mamina i tatina maza.Pa sta?Da li je to lose ako imas roditeljsku ljubav na "izvoz"?
Sve zavisi od deteta tj osobe kakva je!
Znam sta je ljubav bezgranična ljubav!Mada mnoge moje drugarice pa i moj muz nezna sta je to!!!
Sto se tice;samostalnosti,samopozdanja...vremenom sve to izgradi.Ali uvek ima nekog sa kim moze da se posavetuje sa nekim.
Sama uvek odlucujem i uvek bude kako hocu i zelim!!!

Eliot je sreda · Odomaćeni član

Samostalnost od malih nogu je izuzetno bitna stvar.
Zapanjena sam kada cetvorogodisnje/petogodisnje dete ne ume samo da se obuce, obuje patike (ne mora da ume da ih sveze), ode samo u toalet (ne mora samo da zakopca i otkopca dugme).
Roditelji su nazalost glavni krivci zasto su neka deca izuzetno nesamostalna.
Potrebno je vreme...Vreme kada se u frci i zurbi i ne mozete da cekate jos pola sata dok se dete samo ne obuce Very Happy

I naravno da je lakse na brzinu da mu obucete i zakopcate jaknu...obujete patike etc.
To nije sporno...Ali ne donosi detetu nista dobro. Kada dete krene u vrtic pozeljno je da bude sto samostalnije. Da ne ceka na pomoc vaspitaca ili starijeg deteta.
Pa i mi odrasli smo srecni kada mozemo samostalno nesto da obavimo i ne zavisimo od drugih.
Moji klinci meni pomazu kada postavljamo sto i raspremamo ga posle dorucka i rucka...Zajedno pravimo uzinu, pomazu mi oko kolaca i slicnih sitnica...I raduju se sto su 'veliki' i sto sve to mogu sami Wink

I da - definitivno ne volim razmazenu decu.

crnibiser · samotvoja24

Ja imam dva sina starosti od 7 i 5 godina. Vec odavno ih navikavam da se samostalno "sluze" zivotom u onlikoj mjeri koja je za njihovu uzrast u redu.

Recimo , naravno da ih jako volim i mazim i poklanjam im jako mnogo paznje i nista mi nije tesko uraditi ali...vec odavno sami idu u toilet , sami spremaju svoje igracke , pomazu mi u kucnim poslovima recimo donesu mi drva , postave stol za rucanje i pospreme , odnesu smece , odnesu posteljinu od spavanja u sobu i donesu pred spavanje , stariji sin sprema svoje knjige za skolu , cak i mazu sebi kriske/naravno sve pod mojim nadzorom opet/ Very Happy

Meni to nista nije tesko , ali jednostavno pokusavam im usaditi da budu samostalni , ali i da polako od malih noga sticu radnu naviku , jer od ljenosti nema gore bolesti Very Happy

Slejdž · Gospodja Selektorka

Moj stariji sin (4 i po ) godine, je nazalost tip koji nije rad da bude nesto mnogo samostalan.
Dal je razmazen jos kao beba, ne znam Rolling Eyes

. Ali mu to ne vredi mnogo. Stvari kao sto su, oblacenje, svlacenje, oblacenje pidzame, pranje zuba i umivanje, NARAVNO pospremanje svojih igracaka, obuvanje, to sve radi sam. Zato sto mama nije uvek tu. U vrticu to isto mora da radi, pa zasto ne bi i kuci.
Mladji sin (3 i po ) je totalno drugi tip. Taj bi sve sam. I onda se ljuti kad mu ja nesto uradi, cisto iz razloga da bih ga ubrzala, mamaa ja cu. Verovatno pokusava da kopira i stigne starijeg brata. Naravno,sve ima svoje granice. Znaci ne moze sam sebi da sipa jelo, al zato moze svoj tanjir da odnese do kuhinje posle jela, i tako te sitnice.

I jos jedno dete, muz (29 godina) TOTALNO ne samostalan. Valjda nije naucen na vreme kad je trebalo da nauci Mr. Green

Konacno, decu treba lagano uciti da moraju u zivotu sami za neke stvari da se bore. NOrmalno da se pocinje sa sitnicama pa nadalje. Ne treba preterivati ni u tom pokusaju osamostaljivanja deteta, jer to cesto moze da ima negativne posledice.
Zato dragi moji roditelji, ko ce bolje da zna nego vi sta je najbolje za svoje dete.

please · Odomaćeni član

treba dati deci osecaj ljubavi,maziti ih kad god stignemo
ali ne "razmazivati" Very Happy

ne zivimo citav zivot sa roditeljima,
treba umeti biti samostalan i boriti se sam u zivotu.
mazim kceru kceru mi ali je paralelno ucim radne navike i red u zivotu.
(tu sam kad zapne,naravno ali)ona sama radi svoje zadace,sredjuje svoju sobu i pomaze mi pomalo u kuhinji (zabavlja je to cak!)
jednog lepog dana,kad ode u svoj zivot nece biti "invalid" Wink