Dzejn Ostin

Andreja92 · Početnik Domaćeg.de

DZEJN OSTIN

Dzejn Ostin je jos jedna u grupi zdrave, slatke decice rektora Stiventon koledza, rodjena decembra 1775. Bio je tu takodje Dzejms, koji je voleo da uci i koji je kasnije nasledio mesto rektora od svoga oca; dobrocudni Edvard; zivahni, svestrani Henri; Kasandra, kojoj se Dzejn uvek u zivotu poveravala; i nestasni Frensis.Poslednji je rodjen Carls, Dzejnin poseban mali brat.”Ostinovi su bili veoma bliska porodica. Kada je Kasandra poslata u internat, sestogodisnja Dzejn nije trebalo dabude zanemarena, vec kada su se devojke vratile kuci, njihova porodica je nastavila sa njihovim obrazovanjem. Citanje naglas je bilo veoma popularno u kuci Ostinovih, i kada je Dzejn pocela da pise burleske i sarade, cela porodica se zbog njih smeskala. Zabavljena heroinama koji su se stalno onesvescivale, Dzejn je napisala Love and Freindship (spelovanje joj nikada nije bilo jaca strana) u kome su se dame “naizmenicno onesvescivale na sofi.”

Drugi njen rani rad je sjajna istorija Engleske “ciji je autor delimicni istoricar, koji ne poznaje istoriju, pun predrasuda.” Pozorisni komadi su takodje bili omiljena aktivnost Ostinovih. Cak su u stali imali i pozornicu. Dzejn nikada nije imala velike uloge u tim produkcijama, ali je sve upijala okom pisca i kasnije to ugradila u “Mensfild Park.”

Njen prvi ozbiljniji rad bilo je delo Elinor i Merien , ali ona nije bila njime zadovoljna. Zato je zapocela svoje novo delo, pisuci ga na malim tabacima hartije koji su mogli biti prekriveni sicem kad god bi neko usao u sobu. Kasandra je bila njena prva publika, a postepeno, kako je porodica imala prilike da sve vise slusa naglas, Elizabet Benet i njen ponosni ljubavnik su im postali bliski i stvarni kao da su im susedi, i zbog toga je Gordost i predrasuda prvo imala naslov Prvi utisci.

Njeno detinjsvo i mladost protekli su prilicno prijatno, ispunjeni pisanjem, sivenjem kosulja za svoju bracu, plesanjem i flertovanjem u lokalnim skupstinama, dopisivanjem sa Kasandrom kada su bile razdvojene zbog poseta rodjacima. Ali 1880, njeni roditelji su odlucili da je vreme da se presele u Bat.Pre negp sto su se preselili, devojke su sa roditeljima obisle Devonsir. Tu je Dzejn upoznala i zaljubila se u mladog svestenika cije ime niko nije znao a koga je Kasandra u svojoj starosti opisala kao jednog od najsarmantnijih ljudi na svetu, ne rekavsi nista vise jer je sestri obecala da ce cutati. Po dolasku u Bat, stigla je vest da je mladic iznenada umro, i tu kao da se zavrsila mladost Dzejn Ostin. Vratila se svom “piskaranju”, i ponovo se posvetila prici o mladoj zeni sa glavom punom gotskih romansi, koja odlazi u Bat da nadje muza. Izdavac joj je platio 10 funti za Nortangentsku Opatiju, ali je delo ostavio da skuplja prasinu. Mnogo godina kasnije, Henri ga je otkupio za istu sumu i uzivao u kasnijoj pometnji izdavaca koji je oklevao, kad je shvatio sta je izgubio.

Kada joj je bilo tridest i tri godine, umro joj je otac, a ona se sa majkom i Kasandrom preselila kod Henrija u Sautempton. Kada je Edvardu umrla zena, pozvao ih je kod sebe i obezbedio za njih dom u Kotonu. Tamo je napisala Elinor i Merien i objavila pod naslovom Razum i osecajnost. Ovo delo “jedne dame” donelo joj je, na njeno ogromno iznenadjenje, ogromnu popularnost i zaradu od 150 funti. Zatim su

Prvi utisci objavljeni pod naslovom Gordost i predrasuda. Henri je toliko bio ponosan na rad svoje sestre, da vise nije mogao da odrzi rec i cuti, pa je tako identitet nepoznate dame otkriven na zaprepascenje cele rodbine. U isto vreme, radila je i skicu za Mensfild Park njen potpuno nov rad. Zadivljujuce kako je uopste uspevala da uklopi pisanje i obaveze prema porodici, kojih je bilo premnogo. Sa pisanjem Mensfild Parka je pocela 1811 a zavrsila ga 1813, ali je ostala dosledna sebi i zadrzala rukopis kod sebe neko vreme pre nego sto ga je objavila. Henri je procitao rukopis marta 1814 i istog tog proleca je otisao na stampanje, u vreme kad je ona vec zapocela Emu.

Tokom jedne od njenih poseta Londonu, usledio je poziv od bibliotekara Princa Regenta, prilicno pompeznog svestenika, koji joj je predlozio da se oproba u ljubavnoj prici zasnovanoj na Kuci Koburga.

Odrzala je rec, i tako je nastao njen jos jedan uspesan roman Ema posvecen Princu Regentu.

Nagovaranje, iskrena jesenja prica, je poslednje njeno zavrseno delo. Njeno zdravlje je bilo prilicno naruseno i Kasandra ju je odvela u Vincester na lecenje, ali joj doktor nije mogao pomoci i umrla je u julu

1817. Bilo joj je cetrdeset i dve godine.
Crying or Very sad

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Jane Austen (Steventon, 16. prosinca 1775. - Winchester, 18. srpnja 1817.) je bila prominentna britanska književnica. Njeni pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinilo ju je jednu od najznačajnijih književnica njenog doba.

Biografija

Jane Austen rođena je u Steventonu 16. prosinca 1775. kao kći Georgea Austena (1731-1805) i Cassandre Austen (prije Leigh; 1739-1827). Tu je provela veći dio života i nikad se nije udavala. Imala je šestoro braće i stariju sestru Cassandru s kojom je bila jako bliska. Jedini portret Jane Austen je loše obojana skica njene Sestre koja se nalazi u Londonu. Njena braća Francis i Charles otišli su na more i postali admirali. Osnovno obrazovanje dobila je 1783; prvo u Oxfordu, pa u Southamptonu. Od 1785 do 1786 polazila je Školu za djevojke u Readingu. Jane Austen je dobila obrazovanje veće od normalnog koje su dobivale tadašnje djevojke, pa se već rano posvetila pisanju i prvu priču objavila je već 1789.

Jenain život bio je relativno dosadan, bez nekih posebnih događanja. Godine 1801. njezina obitelj preselila se u Bath, što je bila scena mnogih njenih djela (iako je Jane Austen, kao i njezin lik Anne Elliot "ustrajala u neneklonosti prema Bathu"). Godine 1802 Jane je dobila poudu za brak od bogatog, ali "krupnog i nezgrapnog" čovjeka pod imenom Harris Bigg-Wither koji je bio 6 godina mlađi od nje. Takav brak "osigurao" bi joj i oslobodio je nekih običaja i "ovisnosti" koje su odavale osobnosti usidjelice koja se moa oslanjati na vlastitu obitelj. Takve okolnosti utjecale su na nju da pristane, no idući dan se predomislila i odbila je brak. Bilo je izvjesno da ga nije voljela. Nakon smrti oca 1805., Jane, njena sestra i majka preselile su se u Southampton sa bratom Francisom i njegovom obitelji gdje su živjeli 4 godine, dok se 1809. nisu preselili u Chawton. Tu je njezin brat Edward imao imanje i kolubu gdje je im je dopustio da žive. Njihova kuća danas je otvorena za javnost.

Jane je nastavila miran život sa svojom obitelji. Godine 1816. počela je patiti od slabog zdravlja. Danas se misli da je imala Addisonovu bolest, čiji uzrook tada nije bio poznat. Boles je imala i uspona i padova, no 1817. se pogoršala i Jane je morala otputovati u Winchester. Tu je umrla dva mjeseca poslije (18. svibnja 1817.) i pokopana je u katedrali.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Djelo

Pošto je bila odana suvremenoj kovneciji za književnice, jane je svoja djela izdavala anonimno. Njena djela doživjela su znatan uspjeh, no njezina anonimnost ju je udaljavala iz važnih literernih krugova. Iako su sva njezina djela bila ljubavni romani, pisani pod utjecajem romantizma u engleskoj književnosti, Jane nije bila romantičar. Snažne emocije uglavnom donose opasnost u romanima Jane Austen i mlada djevojka koja vježba suzdržanost prije će naći sreću od one koja bježi sa svojim voljenim. Njena djela bila su sličnija djelima književnika kao što su David Hume i John Locke nego djelima njenih suvremenika kao što su Lord Byron i William Wordsworth. Među njenim najjačim inspiracijama smatraju se Samuel Johnson, William Cowper, Samuel Richardson, George Crabbe i Fanny Burney.

Njezin posmrtno objavljeni roman Opatija Northanger satirizira gotička djela Ann Radcliffe, no Jane je najpoznatija zbog svojti djela za odrasle koje se danas poprimile oblike socijalno pronicljivih komedija manira. Ta djela, posebno Emma, često su citirana zbog svoje savršenosti forme, dok današnji kritičari pokušavaju iz zemlje iskopati novu prespektivu o Janeinim oštrouminm komentarima o predvidljivosti neudatih prefijnenih žena na početku 1800ih. Zakon o nesljeđivanju i oporuke sav novac i nasljeđe uglavnom su davali muškim nasljednicima.

Njena djela su jako dobro pimljena kada su izdana, a Sir Walter Scott ju je posebno pohvalio:

"Mlada dama ima talent za opisivanje miješanja osjećaja i ljudi iz običnog života što je meni nešto najljepše s čim sam se ikad upoznao."
Jane Austen je zaslužila i divljenje Thomasa Babingtona Macaulaya (koji je mislio da nema kompozicija koje su bile bliže savršenstvu), Samuela Taylora Coleridgea, Roberta Southleya, Sydneya Smitha, i Edwarda FitzGeralda. Jane je bila jako cijenjen autor mnogo desetljeća nakon smrti. Interes prema njezinim djelima oživljen je pri kraju XIX. stoljeća. Engleski studenti XX. stoljeća rangirali su je mađu najboljim engleskim književnicima sviih vremena, uspoređujući je i sa Williamom Shakespeareom. Lionel Trilling i Edward Said bili su važni Janeini kritičari.

Trilling je u eseju o Mansfield Parku napisao:

"Osoba koja je prva predstavila točno određeni moderni ljudski karakter i kulturu gdje se nalazila je Jane Austen. Nikad prije moralni život nije prikazan kakav je, nikad prije nije otkriveno da je tako kompleksan, težak i zamoran. Hegel govori o "sekularizaciji spiritizma", kao primarnu karakteristiku moderne epohe, a Jane Austen je prva koja nam govori što se pod time podrazumjeva. Ona je prva književnica koja predstavlja društvo, opću kulturu, koa ulogu u moralnom životu, pojašnjavajući pojmove kao "otvorenost" i "vulgarnost" koje nijedna era prije te nebi shavatila, i koji su toliko suptilni da se opiru korištenju, i toliko moćne da se nitko ne može odušijeti njihovoj vladavini. Ona je prva koja je postala svjesna terora koja vlada našim moralnim svijetom, svuda pristni anonimni sud na koji reagiramo, nužnost koju osjaćamo da pokažemo čistinu našeg sekularnog spiritizma, čija su mračna i dubiozna mjesta brojnija i tamnija od onih u religioznom spiritizmu, koja ispituju naš život i stil u pitanje. . ."
Također su bile i negativne kritike za njezina djela koje su bile tako oštre da su znale govoriti da piše ne-književno, a Charlotte Brontë je kritizirala je njen uski opus:

"Bilo što kao toplina ili entuzijazam, bilo što energično, jako, iskreno, je krajnje nepotrebno u hvaljenju ovih djela: sve takve demonstracije autorica bi opuznala sa dobro odglumljenim podsmijehom, bi bilo "outré" ili ekstravagantno. Svoj posako u kojem ocrtava život profinjenih dama u Engleskoj radi začuđujuće dobro. U crtežu postoji doza Kineske vjernosti i finoće. Ona nabire čitaća bez ičega odlučnog, uzrujava ga sa ničim dubokim. Ona ne poznaje osjećaje o kojima piše: ona odbija i partnera za razgovor sa tim burnim sestrinstvom...Što gleda oštroumno, što govori sposobno, hoda fleksibilno, odgovara joj za proučavanja: no što udara brzo i puno, na očigled sakriveno, što krv projuro kroz to, što je neviđeno sjedalo života, što je osjećajna meta smrti -- to gospođica Austen ignorira...Jane Austen je bila puna i jedna od nejvaćih osjećajinh žena, no jako nakompletna i neosjetljiva (ne neosjećajna) žena, ako se to čuje -- ne mogu si pomoći !".
Mark Twain ju je još jače kritizirao:

"Jane Austen ? Ma, ići ću toliko daleko da ću reći da je svaka knjižnica koja nema knjigu od Jane Austen dobra knjižnica, makar ne sadržavala nijednu drugu knjigu."
Janeina literarna snaga leži u ocrtavanju likova, posebno žena, sa delikatnim i nježnim potezima koji izlaze iz prirodnih i svakodnevnih incidenata iz srednje i više klase, odakle uglavnom dolaze njezini likovi. Njezini likoi, naoko obični, ispunjeni su čvrstoćom i preciznošću, i sa takvim važnim detaljom da održe svoju idivudualnost kroz cijelu radnju, i neobojani su njezinom vlastitom osobnošću. Njezin pogled na život izgleda dobar, sa malim dodatkom nježne, ali oštroumne ironije.

Neki suvremeni čitatelji svijet koji opisuje mogu smatrati, u kojem je glavni ljudski cilj avanturistička udaja, neliberernim i nemirnim. U njenoj eri opcije su bile limitirane, i žene i muškarci su se vjenčavali zbog financijskih razloga. Ženski autori su pisali u uskom opusu romance. Dio Janeine prominentne reputacije leži na tome kako dobro ona integrira poglede na ljudsko stalje uz uvjerljivu ljubavnu priču. Velik dio tenzije u njenim romanima proizlazi iz balansiranja financijskih potreba protiv drugih problema: ljubav, prijateljstvo i moral.

Bibliografija

Romani
Razum i osjećaji (izdana 1811)
Ponos i predrasude (1813)
Mansfield Park (1814)
Emma (1815)
Opatija Northanger (1818) nakon smrti
Pod Tuđim Utjecajem (1818) nakon smrti

Kraća djela
Lady Susan
Watsonovi (nedovršen roman)
Sanditon (nedovršen roman)

Juvenilija
Tri sestre
Ljubav i prijateljstvo
Povijest Engleske
Catharine, ili odaja
Lijepa Cassandra

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Jane Austen danas

Djela Jane Austen smatraju se važnim karikama engleskog literernog kanona. Uči se na sveučilištima i česta je tema mnogih školskih satova i kritika. Razum i osjećaji je nedavno držan jako visoko jer su ga proučavali učenici zbog prezentiranja društvene strukture i razvoja likova. Romani su također čitani diljem svijeta bez ikakvih akademskih obveza, čisto iz užitka.

Neka njena nedovršena i kraća djela, počevši 1870. (prije toga bili su poznati samo njezinoj obitelji). Jedna od kuća gdje je živila, u okolici Batha je danas javni muzej.

Filmografija

U popularnoj kulturi Janeini filmovi adaptirani su u filmove i televizijske serije mnogo puta. Varirajući puto u vjerodostojnosti prema originalu. Ponos i predrasude je sa 6 filmova, najadaptiraniji od njezinih djela, a zadnja adaptacija bila je 2005. gdje su glumili Keira Knightley, Donald Sutherland, Matthew Macfadyen i Dame Judi Dench, a poznata je i Bollywoodsku adaptaciju filma Bride and prejudice iz 2004. Prije toga bilo je 5 BBC-ovih televizijskih serija, a najpoznatija bila je iz 1995. sa Colinom Firthom i Jennifer Ehle. Film Dnevnik Bridget Jones iz 2001. ima likove koji su inspirirani djelom.

Emma je adaptirana u film 5 puta: 1932 sa Marie Dressler i Jeanom Hersholtom, 1972 kao televiijska verzija, 1995 kao teen film Clueless, 1996 sa Gwyneth Paltrow i Jeremyem Northamom i kao televizijski film sa Kate Beckinsale.

'Razum i osjećaji je adaptiran u 4 filma uključujući i verziju Anga Leea iz 1995 sa Kate Winslet i Emmom Thompson (dobio Oscara za najbolji adaptirani scenarij). Pod tuđim utjecajem je adaptiran na televiziji 2 puta i priprema se film pod isim imenom. Mansfield Park i Opatija Northanger su oboje adaptiranu u filmove. Jane Austen in Manhattan (1980) je film koji govori o rivalima koji žele snimiti film po Janeinoj drami Sir Charles Grandison koje je ponovo otkriveno 1980 (vidi Bilješke).

(preuzeto sa www.hr.wikipedia.org)

gheo · Odomaćeni član

"Ponos i predrasude" (Pride and Prejudice) je jedna on najbolje knigi od 19tov veka!

srna2422 · Odomaćeni član

ne podnosim njenu literaturu!!! svaka knjiga ima istu tematiku: 1. mlada djevojka trazi muza. 2. djevojka nalazi muskarca njenih snova. 3. dolazi do komplikacija. 4. upoznaje nekog novog ili poslije mnogo muke rjesavaju komplikacije. 5. SVADBA!!! kao spanske sapunice. ne, ne volim njene knjige.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Citala sam "Gordost i predrasude" i nisam se bas nesto odusevila. Mnogo mi je radnja razvodnjena, a tematika i previse obradjivana. "Gordost" je jedan od retkih filmova koji je nadmasio knjigu po kojoj je radjen.

Andreja92 · Početnik Domaćeg.de

Srno 2422 ali u to vreme brak i svadba su bili jedini cilj zenama u zivotu.I zbog toga i vremena u kojima su pisana njena dela smatram je za jako dobru spisateljicu. Wink

Moytsa · Prijatelj foruma

Obožavam je! Jedna od najdrazih knjiga mi je 'Ponos i predrasude', a volim i 'Razum i osjećaji'. Zapravo pisci poput nje, koji su probijali put od Romantizna prema Realizmu, tj Viktorijancima su razlog što danas studiram ono što studiram. Uvijek me iznova fascinira duh onog vremena, pronicljivost, duhovitost razgovora kao i sarkazam i ironija u dijalozima njenih djela. Prekrasna je!

zmaster1911 · Upućeni član

morao sam da radim sense and sensibility na A-levelu. cista zenska sapunica.

Podrzavam Srnu.

:LOL: · **>bitchy witch<**

sasaklaric · Početnik Domaćeg.de

prava umjetnica! nema sta!