Deca sa hendikepom?

PlavaRuzica · Odomaćeni član

jedna ruzna slika, čiji sam bila svedok još dok sam studirala me stalno proganja. na pauzi predavanja, otisla sam do parka gde su se igrala skolska deca. sve je normalno- graja, trckaranje, pevanje.

paznju mi skrene jedna usamljena devojcica sa zlatnom kosicom, koja je jednom rukom obuhvatila sipku od ljuljaske, a drugu drzala u polozaju kao da slomljena, nekako pod pravim uglom, zagledana u zemlju. gledam je, preslatko stvorenje, stoji sama na jedno 10-ak metara od drugara. to me je malo zaintrigiralo i poceh da je malo bolje posmatram. ubrzo shvatih da joj je ta rucica, koja je bila savijena vestacka.

srce me je zabolelo. dve uciteljice sede na klupi i veselo caskaju, mislim strasno.

potpuno sam svesna da decicom vladaju iskonski coporativni instinkti, i da odbacuju slabijeg, ali mi je to bilo jezivo.

isto sam svesna, da kako starimo, sve vise ubijamo te instinkte u nama, adaptirajuci se na neke nametnute norme zivljenja.

kako deci objasniti da ne odbacuju hendikepirane i da li to treba raditi uopste, zbog kontra-efekta?
to je bilo strasno surovo prema toj devojcici, a u isto vreme, opravdavala sam i ostalu decicu, koja su se ponasala prirodno. doslo mi je da im kažem da je zovu da se igra.

kako vi na to gledate i kako savetujete svoju decu po tom pitanju

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

zato što djeca ne razumiju što znači biti hendikepiran ili retardiran, a budući da je to dijete drugačije gledaju ga s čuđenjem i rugaju mu se...samnom u razred je išao jedan retardirani dječak, a još je uz to imao i slab mjehur pa bi se često popiškio u gaće nasred sata. Mi smo mu se smijali i rugali jer nismo znali što znači imati hendikep, a sada kada znam šta je to i kada znam kako ti ljudi žive, nema šanse da se nasmijem na to. I užasno mi je krivo zbog tog dječaka....

foryou10 · Iskusni član

Vrlo je važno da roditelji upozore svoju djecu na postojanje djece sa hentikepom.Da ta djeca također trebaju igru,prijatelje,ali da ih sredina teško prihvata.
Djeca koja su upoznata sa tom činjenicom bez problema i komplekasa druže sa sa njima.

crnibiser · samotvoja24

Moj stariji sin je sada drugi razred i u prvom razredu negdje polovinom prvog polugodista dobili su novog druga koji je trebao po godinama biti 5 razred , ali eto Bog je dao tako i nije dobar.
Njegovi roditelji jednostavno ne zele da kazu da im dijete treba ici u specijalnu skolu i eto doslo je u taj razred.
odmah sam skrenula svome sinu paznju da tom djecaku ne smije da se smije , ne smije da ga izaziva jer je on djecak koji je bolestan i mora da mu pomogne kad god moze i koliko moze , a ako ne moze onda treba uciteljici da kaze problem koji ima. I moj sin nema nikakvih problema s tim.

A sto se tice bezosjecajnosti drugih pogotovo odraslih prema toj djeci to danas nije nista neobicno..jer se to djesava i djeci koja su potpuno zdrava , ali su recimo djeca samohranih roditelja. Klasifikacije se desavaju i to je jako tuzno.

Kako mi kao roditelji budemo savjetovali djecu kako da se odnose prema drugima takva ce djeca i da budu. Sva kultura zivljenja prvenstveno onaj pocetni stadij koji nazivamo temeljom nosi se i gradi u samoj kuci.

Konjanik · **Ludi Bosanac**

Eliot je sreda · Odomaćeni član

Deca koja nikada u zivotu nisu imala kontakt sa hendikepiranim osobama, a pri tom imaju vise od 5-6 godina, instiktivno stigmatiziraju te osobe kao sto uostalom i masa odraslih radi.
Deca do neke cetvrte godine nemaju taj osecaj za etiketiranje dece sa posebnim potrebama (Govorim iz iskustva - radila sam u integrativnom vrticu).
Te s toga tvrdim da, ukoliko zelimo da se hendikepirana deca integrisu u drustvo i da nase rodjeno dete nema odbojan stav prema njima, moramo ih od malih nogu uputiti u rec kao sto je hendikep!
Najbolje je da dete ostvari kontakt sa hendikepiranim vrsnjacima i nikada u zivotu nece imati predrasude prema njima.

lela_scg · Početnik Domaćeg.de

Ja sam osoba sa hendikepom.Ne hodam od rođenja.Svi me vole,još me niko nikad nije odbacivao.Imam zaista puno drugara koji mi pružaju veliku podršku a među njima su i svi moji bivši nastavnici.
Volim da se družim,uvek sam vesela,'otkačena' i što je najvažnije,svi se prema meni ophode sasvim normalno.
Mislim da i mi hendikepirani imamo ista prava,kao i svi ostali.

inferiorna_akasha · *Djevojka iz kolektiva*

Iskreno, to je jako teško. Moj bratić ima 24 godine i retardiran je. Na razini inteligencije je otprilike petogodišnjaka. Fizički je vrlo jak, ima preko 100kg i visok je 2 metra, ali vidi se na njemu po izgledu da nešto nije u redu. On nijemongoloid, već je zbog nedostatka kisika tijekom poroda postao retardiran. Odmalena je išao u posebnu školu gdje su djeca bili kao on i bilo mu je jako lijepo, lijepo se s njima zabavljao, uvijek su priređivali neke predstave pa ga je cijela obitelj išla gledati. On nam svima stvarno donosi sreću jer on će biti vječno dijete bez ikakvih poroblema kojem je samo stalo do igre i pjesma. Što se tiče ruganja, evo da vam nešto ispričam. Jedan dan sam se vraćala doma iz škole i čekala sam tramvaj i odjednom sam srela etu i tog bratića. Ušli smo u tramvaj koji je vio krcat i bila je užasna gužva. Nitijedno dijete se nije rugalo niti ga čudno gledalo, već su se odrasli micali od njega kao da ima kugu. To mi je bio užasan prizor. Uspio je naći mjesto i sjesti do jedne žene, a žena se sva iskrivila i naslonila na prozor samo da ga ne gleda ili da ga slučajno ne dotakne. Stvarno smatram da je to nešto najgore. I divim se svojoj teti koja se s tim problemom mora suočavati iz dana u dan.

Brankaaa83 · Početnik Domaćeg.de

Naše malo, njima znači sve

Humanost, altruizam, filantropija, plemenitost....Pojmovi koji su u savremenom svetu tako retki i gotovo zaboravljeni. Umesto njih zavladali su egoizam, netolerancija, materijalizam, diskriminacija... Današnji čovek je opterećen sobom, usmeren je na sticanje materijalne dobiti, moći, statusa i često ne primećuje i ne zna da uživa u nekim malim stvarima koje možda njemu ne znače mnogo a koje bi nekom drugom značile sve. Postoje deca koju često ne primećujete ili nastojite da ih izbegnete iako su tu među vama. Da li se nekada zapitate ko su ta deca, kakva su to deca, kakvi su njihovi životi i sudbine? To su deca sa invaliditetom i sa smetnjama u razvoju kojima je potrebna naša pažnja, ljubav, podrška i vaša pomoć. Različitost je često uzrok njihove neprihvaćenosti od strane društva. To što su na neki način drugačiji, ne znači da treba da imaju drugačija prava i mogućnosti za život. Na žalost, ova deca se često suočavaju sa različitim psihosocijalnim, fizičkim, institucionalnim barijerama tokom odrastanja. Socijalna distanciranost, netolerancija, predrasude, neintegrisanost, odbačenost, nerazumevanje i nepružanje pomoći od strane države su samo neki od problema na koje nailaze. Kada tome dodamo i često tešku materijalnu situaciju u kojoj žive, jasno nam je da je ovoj deci zaista potrebna podrška i pomoć. Treba napomenuti da su mnogi od njih veoma daroviti i talentovani u raznim oblastima ali da na žalost samo zbog svoje različitosti i neprihvaćenosti nisu u mogućnosti da potpuno razviju i ispolje sposobnosti i talenat. Među njima se sigurno krije neki novi, mali Mikelanđelo, Betoven, Dostojevski. I upravo smo mi ti koji imamo priliku to da otkrijemo i da uz pomoć dobrih i humanih ljudi pomognemo da se ispune njihove želje i ostvari san da normalno i nesmetano žive, obrazuju se i druže sa svojim vršnjacima.
Miroslav Mika Antić je rekao „ Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugačije budni?“
Probudite se, pogledajte oko sebe i razmislite da li i oni koji su „ drugačije budni “ imaju, baš kao i vi, pravo na snove i ostvarenje svojih snova. Učinimo dobro delo i vratimo osmeh na njihova lica
Smile

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Jako teška tema za sve, mislim. Ma koliko željeli da toj hendikepiranoj djeci pružimo, uvijek će postojati neko ko će se izrugivati njihovom svijetu, ko će ih omalovažavati i čak maltretirati kako fizički tako i psihički. Hendikepi su različiti i svako je takvo djete priča ze sebe. Mislim da sam prvi put na ovom forumu, jedini je kojeg svjesno izbjegavam, jer nisam, niti ću biti majka, pa će možda neko primjetiti kako nisam ni kompetentna da dajem komentar koji ću dati i da savjetujem ljude koji su već roditelji, što ne znači da sam tim nemajčinstvom hendikepirana i sama i da ne znam šta govorim. Smatram da djeca koja takvu djecu ne prihvataju, nisu kriva, i najmanje zla, oni samo vide da je to dijete drugačije i večina ih je koji se u stvari plaše. Sad, ako roditelji svojom pričom, vještim ubjeđivanjem i psihologijom, nađu put da takve stvari kod djece promijene, smatram to velikim i pozitivnim napredkom. Ali, po svemu sudeći, roditelji se sve manje trude i objasnit svakodnevne stvari svojoj djeci, a kamoli pristup djeci sa posebnim potrebama. Takvu djecu moramo uključiti u život i svakodnevne aktivnosti, naravno ukoliko im to i gdje već njihova hendikepiranost neće još više smetati, jer i oni imaju pravo na život. Učite svoju djecu tome.

Stelinger · Početnik Domaćeg.de

moja kuma ima "daunovca" kog od rodjenja uklapa u okruzenje, ne stidi ga se, kao mnogi roditelji kojima se dogodi da imaju dete sa specijalnim potrebama. svuda ga vodi, on je beskrajno simpatican i postao je maskota kraja. s njim se mnogo radi, ne dozvoljava da se oseti nesigurnim. upisace ga u specijalnu skolu da bi mogao da savlada program koji ne bi mogao u redovnoj, a ne iz straha od negativnog stava dece.
zatim, u jednom od razreda skole u koju ide moja kcerka je gluvonem decak koji je vrlo lepo prihvacen, pomazu mu u ucenju, zovu ga na rodjendane...
cujte, mozda zadirkivanje, bojkotovanje nema toliko ni veze sa invaliditetom, pojedini klinci zigosu i normalnu decu valjda lececi tako svoju nesigurnost.
pozitivna sam po ovom pitanju, jer se ljudima sve cesce obracaju razne humanitarne i vaspitno-obrazovne ustanove, organizuju se seminari, pa se nadam da ce se razviti kolektivna svest i samim tim i promeniti odnos prema toj deci koja za svoje stanje nicim nisu odgovorna.
i naravno, roditelji i nastavnici treba da uce decu da su za podsmeh i kritiku negativne karakterne osobine, a ne geni i hromozomi.