HIV :: www.domaci.de

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Stanje koje nastaje nakon zaražavanja HIV-om naziva se HIV-bolest i ono traje sve do smrti zaražene osobe. Bolest se obično dijeli na više faza, no u praksi najčešće nema jasne granice između pojedinih faza bolesti.
Nakon 3 do 6 tjedna od zaražavanja nastupa prva faza HIV-bolesti koja se naziva akutna HIV-infekcija. U većine bolesnika javlja se povišena temperatura i bolest koja je slična virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi.

Osnovi simptomi znaci bolesti su: vrućica, povećanje limfnih čvorova, grlobolja, osip te bolovi u mišićima i zglobovima. Ovi simptomi nestaju i bez liječenja i nakon toga slijedi dugo razdoblje bez izraženijih simptoma i znakova bolesti. To je faza kada nema simptoma bolesti. Tada se može naći povećanje limfnih čvorova, broj limfocita CD4 je obično od 350-750/mm3. Međutim, iako zaražena osoba nema izraženijih simptoma virus se svakodnevno umnožava, razara napadnute stanice te se postupno smanjuje broja limfocita CD4. Ova faza bolesti obično traje 10 godina.

Nakon stadija bolesti kada nema simptoma (asimptomatska faza) nastupa faza bolesti sa simptomima koja se može podijeliti na rane, srednje i kasne simptome/znake. U ranoj fazi broj limfocita CD4 smanjuje se na 100?500/mm3. Obično je prisutno bezbolno povećanje limfnih čvorova. Mogu se češće javljati inače uobičajene infekcije kože (npr. herpes zoster, impetigo, folikulitis), razni dermatitisi ili gljivične infekcije usne šupljine (kandidijaza) ili rodnice. Moguća je pojava ponavljajućih upala pluća i sinusa, reaktivacija tuberkuloze te Kaposiev sarkom. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje 0-5. godina.

U srednjoj (uznapredovaloj) fazi HIV-bolesti koja nastaje u 50% bolesnika nakon 10 godina od zaražavanja, javljaju se teže bolesti kao što su upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis carinii ili proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium. Broj limfocita CD4 je tada ispod 200/mm3. Pojavljuju se toksoplazmoza mozga, kriptokokni meningitis ili atipični oblici tuberkuloze. U ovoj fazi HIV-bolesti često je prisutna anemija i simptomi kao što su: vrućica, opća slabost i mršavljenje. Simptomi oštećenja živčanog sustava: bezvoljnost, depresija, zaboravljivost, pad koncentracije, tupost, nestabilan hod i slaba koordinacija pokreta također mogu biti prisutni. Važno je naglasiti da dio bolesnika s manje od 200/mm3 limfocita CD4 nema značajnijih simptoma te da se uobičajene infekcije u tih bolesnika mogu izliječiti uobičajenom terapijom. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje 0-3. godina.

U kasnoj fazi HIV-bolesti, kada je broj limfocita CD4 ispod 50/mm3, pojavljuju se infekcija mrežnice uzrokovana citomegalovirusom, limfom mozga, zaraza s atipičnim mikobakterijama, a Kaposiev sarkom postaje proširen. Mogu biti i izraženi simptomi kao gubitak teka, mučnina, povraćanje, proljev, pad tjelesne težine i opća slabost. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje 1-2. godina.
Samo 1% zaraženih razvije simptome uznapredovale HIV-bolesti prve dvije godine od zaražavanja, 10% ima simptome nakon 5 godina, a 50% zaraženih dobije bolesti koje su karakteristične za AIDS nakon 10 godina od trenutka zaražavanja. Svega oko 2% zaraženih nakon 12 godina nema simptome bolesti i ima iše od 500/mm3 limfocita CD4.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Akutna HIV infekcija

Prvih nekoliko mjeseci nakon infekcije HIV-om zove se akutna HIV infekcija (negdje možete pronaći naziv primarna infekcija). Imuni sustav osobe nije pripremljen da napadne virus HIV-a kada on uđe u tijelo, tako da se on reproducira do visokih razina. Testovi koji mjere količinu virusa u krvi obično pokazuju vrlo visoke vrijednosti količine virusa u krvi – često veće nego u svim ostalim stadijima HIV-bolesti.

Količina HIV-a u sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu i majčinom mlijeku također može biti vrlo visoka. To znači da rizik od zaraze drugih osoba u ovom stadiju HIV-bolesti je vrlo velika.

Nekoliko tjedana nakon infekcije je potrebno tijelu da generira imune stanice koje mogu prepoznati i uništiti one stanice koje su već zaražene HIV-om te da proizvede antitijela na HIV. Vrijeme u kojem se pojavljuju antitijela na HIV naziva se serokonverzacija. Kada se antitijela pojave, osoba se na HIV-testu testira kao pozitivna. HIV test možete obaviti na klinici „F. Mihaljević“ bez uputnice. U periodu prije serokonverzacije (dok antitijela još nisu stvorena) osoba se može testirati samo PCR metodom. PCR se može obaviti u klinici „F.Mihaljević“ s uputnicom, dok bez uputnice cijena ove metode oko 3 000 kn. Kada se imuna reakcija na HIV razvija, količina virusa padne na veoma malu razinu. Infekcija HIV-om je doživotna. Ni imuni sistem ni dosad poznati lijekovi ne mogu izliječiti HIV.

Simptomi

Visoka razina HIV-a u krvi i imuna reakcija mogu uzrokovati pojavu različitih simptoma, koji mogu biti vrlo slični gripi ili drugim učestalim virusnim bolestima. Ovi simptomi se nazivaju i serokonverzivna bolest, ili akutni retrovirusni sindrom te obično traju 1-2 tjedna.

Simptomi mogu uključivati: vrućicu, svrbež, natečeni limfni čvorovi, upala grla, čir u usnoj šupljini i/ili grlu, bol u mišićima. 50% HIV pozitivnih osoba je imalo ove simptome. Mnogi ipak u serokonverzivnoj fazi nemaju simptoma i dijagnosticiranje HIV-a moguće je samo testom na HIV.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

KOJI JE CILJ LIJEČENJA?
KAKO ODABRATI KOMBINACIJU LIJEKOVA?
ŠTO OBAVEZNO TREBA ZNATI PRIJE ZAPOČINJANJA LIJEČENJA?
DOSLJEDNOST U PRIDRŽAVANJU UPUTA
OTPORNOST HIV-a NA LIJEKOVE - REZISTENCIJA

U liječenju HIV-infekcije koriste se lijekovi koji sprječavaju umnožavanje HIV-a. Ti lijekovi nazivaju se antiretrovirusni lijekovi. Posljednjih godina je ostvaren značajan napredak u liječenju HIV-infekcije tako da danas postoji 20-tak različitih antiretrovirusnih lijekova. Vrlo djelotvorno antiretrovirusno liječenje (HAART) snizuje količinu virusa na manje od 50 kopija u mililitru krvi. To se postiže istovremenom primjenom više lijekova. HAART je značajno smanjio smrtnost i pojavu mnogih oportunističkih bolesti. Međutim, odgovor na pitanje kada je najbolje započeti s antiretrovirusnim liječenjem nije jednostavan. Početak liječenja ovisi o simptomima, broju limfocita CD4+ i količini virusa u krvi (viremiji).

Na temelju dosad provedenih istraživanja započinjanje antiretrovirusnog liječenja se danas preporuča u sljedećim slučajevima.

Osobama bez simptoma uz više od 350 limfocita CD4 u mikrolitru krvi liječenje se ne preporuča. Posebnost su: liječenje akutne HIV-infekcije i liječenje trudnica.

KOJI JE CILJ LIJEČENJA?
Cilj antiretrovirusnog liječenja je trajno spriječiti umnožavanje virusa što dovodi do "nemjerljive količine" virusa u krvi (manje od 50 kopija virusne RNK po mililitru krvi). Tada kažemo da je virus "nedetektabilan" ili "nemjerljiv". Nekim osobama potrebno je 3-6 mjeseci za ostvarenje tog cilja, neki to postignu za 4-12 tjedana, a neki nikada. Potrebno je uzimati kombinaciju od više lijekova (istraživanja su dokazala da je učinak uzimanja samo jednog ili dva lijeka kratkotrajan!). Za uspjeh liječenja je iznimno značajno stalno i pravilno uzimanje lijekova. Ne smije se izostaviti niti jedna doza. Ako se to načelo poštuje, u više od 80% slučajeva će se postići nemjerljiva količina virusa u krvi i održavati navedena razina više godina.
Ako zbog pravilnog uzimanja lijekova nema umnožavanja virusa, nema niti daljnjeg napadanja limfocita CD4. Time se zaustavlja pad limfocita CD4 i postupno njihov broj počne rasti te dolazi do oporavka imunološkog sustava.
Stanice koje su zaražene HIV-om ostaju zaražene zauvijek. Zbog dosljednog uzimanja lijekova koji sprječavaju umnožavanje virusa, HIV se ne može umnožavati, ostaje pritajen ("čuči u stanicama"), a u krvi su nemjerljive količine. Zato postoji opasnost ako dođe do prekida liječenja ili se lijekovi uzimaju u neodgovarajućoj dozi ili u nepravilnom rasporedu. U tim slučajevima može se ponovno virus početi umnožavati te će u krvi biti znatna viremija (količina virusa), a postoji i mogućnost pojave virusa otpornih na lijekove što znantno otežava daljnje liječenje. Ukoliko se lijekovi uzimaju kako je predloženo, nema umnožavanja virusa i nema opasnosti za pojavu otpornih sojeva virusa (rezistencije).

I još jednom:
Dosljednim uzimanjem lijekova postiže se nemjerljiva količina virusa u krvi uz postupan oporavak imunološkog sustava.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

ŠTO UTJEČE NA BROJ LIMFOCITA CD4 (osim HIV-infekcije)?
ŠTO UTJEČE NA VIREMIJU?
KOLIČINA VIRUSA (VIREMIJA) I PRIJENOS HIV-a
ŠTO UTJEČE NA BROJ LIMFOCITA CD4 (osim HIV-infekcije)?

Broj limfocita CD4 može rasti ili padati kao odgovor na neke infekcije, stres, pušenje, fizičku aktivnost, menstruacijski ciklus, kontracepcijske tablete, pa čak i u odnosu na doba dana ili godišnje doba. Ako imate neku infekciju, npr. gripu ili herpes bolje je odgoditi kontrolno vađenje limfocita CD4. Bilo bi poželjno da se vađenje krvi za određivanje limfocita CD4 obavlja otprilike uvijek u isto vrijeme.

ŠTO UTJEČE NA VIREMIJU?

Viremija može rasti ili padati između dvije kontrole. To ne mora imati nikakvog utjecaja na daljnji tijek bolesti ako razlika u količini virusa nije veća od tri puta. To znači, na primjer, da nemate razloga za zabrinutost ako viremija sa 5000 kopija poraste na 15000 kopija, a vi ne uzimate lijekove. Značajan je porast veći od tri puta (na primjer, sa 5000 na 25000 kopija što je povećanje od pet puta). No i tada je poželjno ponoviti test.
Za vrijeme neke akutne infekcije ili neposredno nakon cijepljenja, možete imati prolazno povećanje viremije. Zato je bolje kontrolno određivanje viremije odgoditi bar jedan mjesec nakon cijepljenja ili akutne bolesti.

KOLIČINA VIRUSA (VIREMIJA) I PRIJENOS HIV-a

Ako imate visoku razinu virusa u krvi, vjerojatno imate i veliku količinu HIV-a u sjemenom i vaginalnom sekretu. Osobe sa velikom viremijom lakše će zaraziti nezaražene osobe. Antiretrovirusni lijekovi smanjuju količinu virusa u krvi, a također i u sjemenoj i vaginalnoj tekućini. Međutim, i kada količina virusa u krvi postane nemjerljiva tijekom liječenja, to ne znači da je HIV nestao iz sjemene i vaginalne tekućine. Ako ne koristite prezervative, izlažete svog nezaraženog partnera riziku da ga zarazite HIV-om.
Antiretrovirusno liječenje smanjuje vjerojatnost prijenosa HIV-a s majke na dijete. Ako trudnica ima nemjerljivu količinu virusa u krvi tijekom trudnoće i poroda, vjerojatnost zaražavanja djeteta je manja od 2%.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

PRIJENOS HIV-a S MAJKE NA DIJETE

Jedan od načina prijanosa HIV-a je i tijekom trudnoće, poroda i dojenja s majke na dijete. U Europi i SAD-u postotak prijenosa HIV-a na taj način ukoliko majka nije uzimala anti-HIV terapiju je 15-20%. Smatra se da se HIV prenosi u zadnjim tjednima trudnoće i tijekom poroda.

Faktori koji povećavaju rizik
Ukoliko majka ima uznapredovalu fazu HIV-infekcije ili AIDS, veća je mogućnost da će dijete dobiti HIV. To je zato jer postoji velika količina virusa, a mala CD4 stanica u krvi; težak vaginalni porod; postojanje i neke druge genitalne infekcije poput klamidije; upotreba ilegalnih droga tjekom trudnoće.

Ukoliko se majka zarazi HIV-om tijekom trudnoće veća je mogućnost prijenosa HIV-a na dijete.

Dojenje
Rizik od prijenosa infekcije na dijete, ukoliko majka doji svoje dijete, povećava se za 1-3 puta. Stoga se preporuča HIV+ majkama da ne doje, posebice ako je dostupna sigurna alternativa za majčino mlijeko.

Liječenje za prevenciju prijenosa HIV-a s majke na dijete: ZDV i nevirapin

Uočeno je da lijek ZDV (zidovudin, nekad AZT) smanjuje rizik. U jednom istraživanju, trudnice su koristile ZDV tablete tijekom zadnjih 6 mjeseci trudnoće te su primale ZDV intravenozno tijekom poroda i ZDV sirup za dijete u prvih 6 tjedana života. Preporučeno im je da ne doje. Kod tih žena je uočen znatno manji broj prijenosa HIV-a na dijete, nego kod žena koje nisu uzimale ZDV (za dodatne informacije o ovom istraživanju posjetite www.aidsmap.org).

Podaci pokazuju da i kod žena koje kasnije počnu uzimati ZDV, oko vremena poroda, rizik od prijenosa HIV-a je dvostruko manji nego ukoliko se ZDV ne uzima.

ZDV sam za sebe, nedostatan je u liječenju majke, i mogao bi ograničiti mogućnosti njenog liječenja u budućnosti ako postane otporna na lijek. Studije su pokazale da se to ne događa često ukoliko se ZDV koristi samo tijekom trudnoće. ZDV ne mora biti toliko učinkovit u smanjenju rizika od prijenosa infekcije s majke na dijete kod žena koje su koristile ZDV prije trudnoće tijekom svoje terapije.

Carski rez
Rizik od prijenosa infekcije je smanjen ako se pristupi carskom rezu kao metodi poroda. Ovakav porod se još zove i elektivni carski rez (isplanirani carski rez) i obično se planira za 38. tjedan trudnoće ili ranije ukoliko počnu trudovi. Istraživanja pokazuju da uzimanje anti-HIV terapije tijekom trudnoće i planirani carski porod smanjuju rizik od prijenosa HIV-a na 2%. Carski rez može nositi neke zdravstvene rizike za samu majku.

Liječenje tijekom trudnoće: Žene koje zatrudne dok im je broj CD4 stanica visok i količina virusa u krvi mala, rijeđe prenesu HIV na dijete. Obično tada ne koriste terapiju za sebe, ali im se preporuča da počnu uzimati ZDV nakon 14-og tjedna trudnoće.

Trudnicama se savjetuje da uzimaju terapiju koja im je potrebna za njih same, bez obzira na trudnoću (jedina iznimka je anti-HIV lijek efavirenz, koji se ne preporuča tijekom trudnoće zbog mogućih posljedica za plod). To znači da je prošireno uzimanje antiretrovirusne terapije kod trudnica. Nema informacija o tome da je ona učinkovitija nego ZDV uzet sam, ali postoje pretpostavke da je to moguće, jer se antiretrovirusnom terapijom obično smanji količina virusa u krvi.

Začeće za vrijeme anti-HIV liječenja: Tijeko prvih 14 tjedana trudnoće, fetus je posebno osjetljiv na bilo koja toksična djelovanja lijekova. Anti-HIV lijekovi tijekom tog perioda mogu povećati rizik od deformacija kod djeteta. Ali, odustajanje od liječenja može povećati rizik od prijenosa HIV-a, jer se u toj situaciji očekuje da će količina virusa u krvi porasti. Stoga se preporuča ženama da nastave svoju terapiju bez obzira na trudnoću.

Nuspojave kod djeteta: Do sada djeca rođena od majki koje su koristile ZDV tijekom trudnoće, nisu imala povećan rizik od deformacija ili razvojnih poremećaja. Praćenje te djece još je u tijeku. Mnogo manje informacija ima koje povezuju stanje djece nakon rođenja i korištenje drugih lijekova. Jedno malo istraživanje daje podatke o korištenju ZDV i 3TC, sa ili bez inhibitora proteaza: djeca su obično prijevremeno rođena te su zabilježene abnormalnosti kod poroda. Druge studije ne pokazuju povećani broj prijevremeno rođene djece niti bilo kakve prirođene abnormalnosti. Velika Američka studija iz 2002. god. je istraživala kako inhibitor proteaze utječe na trudnoću i dijete. Nije zabilježeno povećanje rizika da se dijete rodi prijevremeno ili niske porođajne težine, ali pokazano je da su pušenje, i uzimanje alkoholnih pića i droga tijekom trudnoće glavni razlozi prijevremenom porodu i raznim deformacijama kod djece.

Izvor: NAM © 2004 www.aidsmap.com

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Mogu li dobiti HIV oralnim seksom?

Da, postoji mogućnost da bilo koji partner bude inficiran HIV-om ako obavlja ili prima oralni seks. Bilo je nekoliko slučajeva transmisije HIV-a prilikom obavljanja oralnog seksa na osobi zaraženoj HIV-om. Kako nitko ne zna točno koji je stupanj rizika, dokazi ukazuju (sugeriraju) da je rizik manji od onog kod nezaštićenog analnog ili vaginalnog spolnog odnosa.

Ako osoba koja obavlja oralni seks ima HIV, krv iz njegovih usta može ući u tijelo osobe koja prima oralni seks preko:

otvora mokraćne cijevi (otvor na kraju penisa)
otvora vagine ili cerviksa
otvora anusa
direktno u tijelo preko malih rana.
Ako osoba koja prima oralni seks ima HIV, njena krv, sjeme, presjemena tekućina ili vaginalna tekućina može sadržavati virus. Stanice koje oblažu usta osobe koja obavlja oralni seks mogu HIV-u dopustiti da uđe u tijelo.

Rizik prijenosa HIV-a povećava se:

ako osoba koja obavlja oralni seks ima ranice oko ili u ustima ili grlu
ako osoba koja prima oralni seks ejakulira u usta osobe koja obavlja oralni seks
ako osoba koja prima oralni seks ima neku spolno prenosivu bolest (SPB).

Ne imati spolne odnose (apstinirati) najefektivniji je put izbjegavanja HIV-a.

Ako se odlučite na oralni seks, a vaš partner je muškarac:

koristite lateks kondom na penisu
ako ste vi ili vaš partner alergični na lateks, mogu se koristiti i plastični (poliuretanski).

Studije su pokazale da su kondomi od lateksa vrlo efektivni, iako nesavršeni, u prevenciji HIV-transmisije kad se koriste ispravno i dosljedno (redovito). Ako je jedan od partnera alergičan na lateks, plastični (poliuretanski) kondomi mogu se koristiti bilo za muškarca bilo za ženu.

Ako se odlučite na oralni seks, a vaš partner je žena:

koristite barijeru od lateksa (npr. prirodna gumena lateks plahta, dentalna pregrada ili rasječeni kondom koji čini četverokut) između vaših usta i vagine. Barijera od lateksa, npr. dentalna pregrada, smanjuje rizik da krv ili vaginalna tekućina uđe u vaša usta. Plastična vrećica od hrane može također poslužiti kao prepreka.

Ako se odlučite na oralni seks s muškim ili ženskim partnerom, a taj seks uključuje oralni kontakt s anusom vašeg partnera (anilingus):

koristite barijeru od lateksa (npr. prirodna gumena lateks plahta, dentalna pregrada ili rasječeni kondom koji čini četverokut) između vaših usta i vagine. Barijera od lateksa, npr. dentalna pregrada, smanjuje rizik da krv ili vaginalna tekućina uđe u vaša usta. Plastična vrećica od hrane može također poslužiti kao prepreka.

Ako se odlučite na dijeljenje seksualnih igračaka sa svojim partnerom, npr. vibratore:

svaki od partnera treba koristiti novi kondom na seksualnoj igrački
treba očistili seksualnu igračku između svake upotrebe.

Preuzeto sa www.cdc.gov, Nacionalni centar za prevenciju HIV-a, SPB-i i TB-a

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Nezaštićeni spolni odnos

Nezaštićeni spolni odnos je svaki oblik analnog, vaginalnog ili oralnog seksualnog kontakta pri kojem se ne upotrebljava kondom. Velik broj spolno prenosivih bolesti (SPB) se prenosi upravo nezaštićenim spolni odnosom. Nezaštićena analna ili vaginalna penetracija (prodiranje penisa u tijelo druge osobe) sa sobom nosi velik rizik prijenosa SPB. Infekcije mogu biti prenešene i oralnim (usta-genitalije) ili oralno-analnim (usta-anus) spolni odnosom, popularno zvano i «rimming». Za oralni spolni odnos najčešće se upotrebljavaju kondomi s okusom (Durex prozvodi kondome s okusom naziva Select, a ima ih okusa mint, banana, naranča, jagoda). Za analni spolni odnos vrlo je važno da su kondomi korišteni uz lubrikante na bazi vode, a nikako na bazi ulja jer oni slabe kondom. Premazi na bazi ulja kao što je petrolejski gel ili pesare mogu oštetiti latex prezervativ. Spermicidi sa nonoxynol-9 izbjegavajte, jer uzrokuju iritacije te se time povećava mogućnost prijenosa HIV-a ili druge SPB.

Nezaštićeni spolni odnos sa HIV- osobom ili netestiranom osobom
Ukoliko ste HIV+, upotrebom kondoma tijekom seksualnog odnosa sa partnerom koji je HIV- ili koji ne zna svoj HIV status, zaštit ćete svog partnera od prijenosa HIV-a te ćete se oboje zaštititi od prijenosa SPB. Bez obzira na anti-HIV terapiju i nemjerljivu količinu virusa u krvi, ipak možete imati dovoljnu količinu virusa u spermi ili vaginalnom sekretu te virus možete prenijeti drugoj osobi spolnim odnosom.

Spolni odnos sa HIV+ osobom
Ako ste HIV+ osoba i imate spolni odnos sa drugom osobom s HIV-om, mnogi će vam liječnici i medicinski stručnjaci savjetovati da upotrebljavate kondom zato jer:

- Postoji mogućnost začeća kod nezaštićenog spolni odnosa između žene i muškarca.

- Postoje jasni dokazi da je moguća infekcija drugim sojevima virusa koji mogu biti još agresivniji od već postojećeg ili otporni na anti-HIV terapiju. To može dovesti do bezuspješnosti terapije koju osoba uzima, a koja bi inače bila djelotvorna.

- Postoji mogućnost zaraze drugim SPB.

Bakterijske SPB, kao što je gonoreja i klamidijska infekcija relativno se lako i djelotvorno liječe bilo kod osoba koje su HIV- ili HIV+. Sifilis, posebice kod osoba koji imaju oslabljen imunološki sustav, može biti teže za dijagnosticirati i liječiti te sifilis može biti agresivniji u situaciji kad je imunološki sustav oslabljen. U zapadnoj Europi i sjevernoj Americi u zadnjih par godina, posebice kod gay populacije, zabilježeno je povećanje broja zaraženih sifilisom, gay osobe s HIV-om neproporcionalno su više bile zaražene. U istočnoj Europi te ostatku svijeta, sifilisom je najčešće zaražena heterospolni odnosualna populacija te je infekcija sifilisom povezana s povećanjem HIV-infekcije i drugih SPB.

Virusne SPB, kao što je genitalni herpes i HPV, nisu izliječive bez obzira da li je osoba HIV+ ili HIV-. Iako obje od spomenutih infekcija mogu biti tretirane i zaliječene, virus se može ponovno aktivirati i izazvati simptome. Ukoliko je nekome oslabljen imunološki sustav nije rijetkost da je infekciju teže kontrolirati. Ukoliko osoba ima genitalni herpes lakše se zarazi HIV-om. Neki tipovi HPV-a uzrokuju rak grlića maternice i analni rak.

Hepatitis A,B i C (virusi koji napadaju jetru), također se mogu prenijeti spolnim putem. Kod osoba s HIV-om mogu dodatno zakomplicirati bolest. Hepatitis uzrokuje oštećenje jetre što može ograničiti liječenje HIV-a i staviti vas u situaciju da ne budete zadovoljni mogućnostima liječenja koje vam se pružaju. Postoje cjepiva za hepatitis A i B, ali ne i za C. Preporuča se da se gay osobe cijepe protiv hepatitisa A i B. Nakon što se cijepite, neophodno je da idete na provjere vaše imunosti na hepatitis, jer cjepiva ne moraju pružiti doživotnu zaštitu i može biti potrebno docjepljivanje.

Neke oportunističke infekcije, koje se javljaju kod osoba zaraženih HIV-om, mogu se prenijeti spolni odnosom. I HIV+ i HIV- osobe mogu dobiti crijevne infekcije kao što su lamblijaza, amebijaza, kriptosporidioza i mikrosporidioza, a mogu biti prenešene oralno-analnim kontaktom ili drugom spolni odnosualnom aktivnošću koja uključuje oralni kontakt sa fekalijama. Ove infekcije mogu prouzročiti ozbiljan proljev. Homoseksualni spolni odnos omogućava prijenos posebnog tipa herpes virusa (humani herpes virus tip 8) koji se danas povezuje sa nastankom Kaposievog sarkoma.

(Osoba HIV+ i SPB:)

SPB koja je aktivna i neliječena povećava količinu HIV-a u genitalnim tekućinama i omogućava lakši prijenos HIV-a na nezaraženu osobu ukoliko imate nezaštićeni seks.

(Osoba HIV- i SPB:)

Zbog SPB sluznica genitalnog trakta ranjavija je te se takva osoba lakše može zaraziti HIV-om.

Izvor: NAM © 2004 www.aidsmap.com

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

HIV može da se pritaji u mozgu inficiranih

Ispitivanjem likvora (moždane tečnosti) pacijenata koji su dobijali lekove protiv HIV-a švedski naučnici su pokazali da ovaj virus može da se krije u mozgu, čak i kada analize krvi ne pokazuju prisustvo virusa.

Oko deset odsto tretiranih pacijenata su imali tragove virusa u likvoru, ali ne i u krvi. Reč je o mnogo većem broju takvih pacijenata nego što se to pretpostavljalo, preneo je „Dojče vele”.

Do ovog otkrića došli su naučnici Univerziteta u Geteburgu, u Švedskoj. Trenutno postoje dobri anti-HIV lekovi koji mogu da zaustave „raspad” imunog sistema i tako spreče razvijanje side. Ipak, iako su ovi lekovi delotvorni u sprečavanju razmnožavanja virusa, ako se infekcija ne leči, HIV može da inficira mozak i izazove oštećenja.

„Međutim antivirusni tretman u mozgu je komplikovan zbog brojnih faktora, delom i zato što je okružen zaštitnom barijerom koja utiče na to koliko dobro lekovi mogu da dopru do njega”, kaže dr Arvid Eden, istraživač na Institutu za biomedicinu na Salgrenska akademiji.

„To znači da mozak može da deluje kao rezervoar u kojem tretman protiv virusa može da bude nikakav ili slab.”

Naučnom studijom je obuhvaćeno 15 pacijenata koji su nekoliko godina bili uspešno tretirani lekovima protiv AIDS-a: 60 odsto njih je imalo znakove upale u likvoru, doduše na nižim nivoima nego bez lečenja.

„U drugoj studiji sa oko 70 pacijenata koji su takođe dobijali anti-HIV terapiju, pronašli smo HIV u likvoru kod oko deset odsto bolesnika, iako virusa u krvi više nije bilo. To je mnogo više nego što smo pretpostavljali”, objašnjava Eden.

Rezultati oba istraživanja sugerišu da trenutno lečenje HIV-a ne može u potpunosti da potisne delovanje virusa u mozgu, mada za sada nije jasno, da li preostale upale ili male količine virusa u likvoru, kod nekih pacijenata predstavljaju rizik za buduće komplikacije.

Zato dr Eden kaže da bi pri razvoju novih lekova i strategije lečenja od infekcije HIV-a trebalo uzeti u obzir posledice u mozgu.

HIV pripada porodici retrovirusa i ima dva oblika: HIV-1 i HIV-2, koji se mogu prenositi krvlju, spermom i drugim sekretima i telesnim tečnostima. U akutnoj fazi infekcije, pacijenti pate od groznice, otečenih limfnih žlezda i osipa. Ovi simptomi mogu da nestanu ili da se ublaže, ali se sida ipak razvija posle dugog perioda infekcije.

Na vakcini protiv HIV-a radi se od 1980. godine, ali za sada bezuspešno.

(Mondo)

anchi22 · **•• 20:01 ••**

Otkrivene ćelije koje uništavaju virus HIV

Grupa naučnika iz Amerike, Kanade, Japana i Nemačke smatra da je pronašla odgovor na pitanje zašto jedan mali procenat ljudi koji su inficirani HIV ima prirodnu sposobnost da se bori sa smrtonosnim virusom AIDS.

U studiji koja bi po njihovom mišljenju trebalo da rezultira pronalaskom vakcine za HIV, naučnici iz ove četiri zaključili su da tajna leži ne u broju inficiranih ćelija koje neka osoba ima, već u načinu na koji one funkcionišu. Samo jedna u 300 osoba ima sposobnost da kontroliše HIV bez upotrebe lekova, služeći se lancem ćelija “ubica” koje se zovu citotoksične T limfocitne ćelije, odnosno CTL.
U lancu ovih ćelija nalaze se molekuli koji se zovu receptori, koji mogu bolje da identifikuju bela krvna zrnca koja su inficirana HIV-om, koja zatim napadaju. Studija je rađena nad desetoro pacijenata, od kojih je petoro uzimalo antivirusni lek kako bi HIV držali pod kontrolom, dok je petoro ostajalo zdravo iako nisu uzimali nikakvu terapiju. HIV ubija tip belih ćelija koje se nazivaju CD4, što čini ljude sa ovim virusom podložnim za druge smrtonosne infekcije.

(Zena)

cezar1071944 · **Glas mog anđela**

Ljudi sa HIV živeće normalno!

SAN FRANCISKO/BEOGRAD - Mladi srpski naučnik koautor je revolucionarne studije koja bi mogla da pobedi sidu!
Ivan Vujković-Cvijin, srpski naučnik, deo je tima Univerziteta Kalifornija koji je povezao promene u bakterijskoj flori kod pacijenata zaraženih HIV s javljanjem opake bolesti - side, koju izaziva ovaj virus. Iako se studija pojavila nedavno, već je privukla pažnju mnogih naučnika, koji smatraju da bi njeni rezultati mogli biti odlučujući korak ka pobedi čovečanstva nad opakom bolešću.

Kurir je razgovarao sa Ivanom o rezultatima njegovog istraživanja.

♦ Poštovani gospodine Vujković-Cvijin, šta smatrate za najvažniji rezultat svog istraživanja o vezi između HIV i crevne flore?
- Pacijenti inficirani virusom HIV koji su pod terapijom često nastavljaju da imaju imunološke probleme i skraćeni životni vek, iz razloga koji su bili slabo proučeni. Naše istraživanje je pokazalo da mnogi pacijenti, i u slučaju kad je virus skoro potpuno odstranjen terapijom, imaju povećan broj bakterija u svojoj crevnoj flori, koje sprečavaju da se imunološki sistem oporavi.

♦ Na koji način HIV utiče na promenu bakterijske kulture u crevima?
- Definitivan odgovor zasad nemamo, ali znamo da većina imunoloških ćelija odgovornih za regulaciju crevne flore prestaje pravilno da funkcioniše u prisustvu HIV. Izgleda da promene u tim ćelijama, ili možda u samo nekim od njih, omogućavaju štetnim bakterijskim vrstama da se razmnožavaju.

♦ Da li je devastacija crevne flore ekskluzivan način prelaska u fazu bolesti?
- Vrlo je mala verovatnoća da je to jedini način, pošto je dobro poznato da sam virus izaziva zapaljenja i imunološke probleme. Devastacija crevne flore, međutim, može biti značajan faktor koji doprinosi tome da se nakon zaraze sida brzo razvije. Naše istraživanje pokazuje da štetne bakterije mogu prouzrokovati imunološke probleme čak i kod ljudi koji su pod terapijom i imaju nemerljivo malo prisustvo virusa u krvi.

♦ Da li je moguće sprečiti pojavu side kod zaraženih HIV ukoliko se crevna flora održi u normalnom stanju?
- Zasad se još ne zna da li je to moguće. Naše istraživanje preliminarno pokazuje da izvesne vrste bakterija mogu da izazovu štetu. Predstoje nam opsežna eksperimentalna istraživanja koja treba da potvrde dosadašnje nalaze i pruže odgovor na to pitanje.

♦ Postoji li utvrđena veza između povećanja broja patogenih bakterija i smanjenja broja T-limfocita?
- Uništavanje T-ćelija tipično se događa u kasnijim fazama bolesti, kad je imunološki sistem već ozbiljno oštećen. Trenutno vlada mišljenje da zapaljenje organa prouzrokuje najveću štetu, a ne direktno uništavanje T-ćelija od strane virusa. Ono što smo mi utvrdili, jeste da prisustvo bakterija ima jaku korelaciju s pojavom zapaljenja i da znatno može doprineti razvoju zapaljenja.

♦ Vaš pristup izučavanju veze između HIV i bakterija u crevima je, ako se ne varam, novina u nauci? Da li je ranije bilo pokušaja da se ovako nešto utvrdi?
- Dosadašnje studije su delimično nagovestile da se ovo dešava, ali te studije su proučavale samo mali broj bakterija koje pripadaju vrlo malom broju vrsta. Napredak tehnologije omogućio nam je da uzmemo u obzir više od 60.000 vrsta bakterija u crevima. Novi metodi, zasnovani na genetskim informacijama, omogućili su nam da otkrijemo direktnu vezu između bakterija u crevima i razvoja bolesti nakon infekcije HIV.

♦ Koji je realan klinički domet vašeg istraživanja, u najboljem slučaju? Šta vam govori instinkt?
- Ako naše istraživanje potvrde rezultati drugih studija u budućnosti, postoji verovatnoća da će se tretman retrovirusnim lekovima pojačati probiotičkim, antibiotičkim i prebiotičnim pristupom. To bi pacijentima s HIV omogućilo da imaju potpuno normalan životni vek.

Nauka još nije uspela da napravi nešto bolje od srpskog bureka!

♦ Kako ste došli do San Franciska? Koji je vas životni put, ukratko, i koja je veza sa Srbijom?
- Rođen sam u Beogradu. Moja porodica se preselila u Kaliforniju u vreme kad sam polazio u osnovnu školu. Diplomirao sam molekularnu biologiju na Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari, a 2010. godine upisao sam postdiplomske studije u San Francisku. Moja doktorska teza proučava vezu između crevne flore i imunološkog sistema. Održavam vezu s domovinom i dolazim u Srbiju svake godine, uglavnom da posetim rodbinu i prijatelje, i da usput zadovoljim svoju potrebu za dobrim srpskim burekom. Koliko je meni poznato, pored svih dostignuća moderne nauke u svetu, još niko nije uspeo da napravi burek kakav se pravi u Srbiji.

Ulažite u nauku

♦ Koji je vaš savet srpskim političarima, treba li ulagati u nauku?
- Ulaganje u nauku bez sumnje je preduslov ekonomskog razvoja. Istraživanja u oblastima kao što su poljoprivreda, energetika, medicina i farmacija, usmerena u pravcu specifičnih potreba zemlje, mogla bi znatno doprineti brzom razvoju Srbije. Takođe, ulaganje u obrazovanje nove generacije vodećih stručnjaka je neophodno da bi se obezbedila stabilna ekonomska budućnost.

ZBOGOM HIV? Američki lekari slučajno pronašli lek protiv side!

Tim američkih lekara presađivanjem koštane srži najverovatnije su kod dvojice muškaraca izlečio sidu! Iako postoji mogućnost povratka virusa, pacijenti nakon dve do četiri godine od presađivanja koštane srži nemaju nikakvih tragova HIV-a u organizmu, što donosi novu nadu u izlečenje od ove pošasti modernog doba.

Dvojica pacijenata koji su živeli s HIV virusom gotovo 30 godina, nakon transplantacije koštane srži već su četiri meseca bez lekova za HIV, a nemaju ni naznaka povratka virusa. Naučnici iz američke bolnice “Birgham” prestavili su svoje rezultate na konferenciji Međunarodnog društva za AIDS.

Oba pacijenta obolela su od limfoma, raka belih krvnih zrnaca i limfnih čvorova, što je zahtevalo presađivanje koštane srži. Nakon transplantacije, kod jednog pacijenta nisu otkrili tragove HIV virusa dve godine, a kod drugog čak četiri godine, što se smatra nepredviđenim “neželjenim dejstvima” ove transplantacije. Zapravo, reč je o fantastičnim rezultatima koje niko nije očekivao!

- Prerano je govoriti o leku za HIV, jer virus može da se vrati u bilo kojem trenutku. Ipak, ovo svakako predstavlja ogroman pomak u terapiji – izjavio je vođa naučnog tima, doktor Timoti Henrik za BBC.

On je objasnio i to da je veoma teško zauvek izbaciti virus HIV-a iz organizma, jer se on krije u ljudskom DNK-u i formira nedodirljive rezervoare u telu. Koštana srž je mesto gde se stvaraju nove ćelije krvi, pa se smatra glavnim poprištem za razmnožavanje virusa. Početkom godine, ova dva pacijenta skinuta su sa koktela lekova za suzbijanje HIV-a, a kako se pokazalo, oni danas nemaju nikakvih naznaka infekcije.

- Moguće je da se virus i dalje skriva u moždanom tkivu ili u negde u sistemu za varenje, a ako se vrati, to će samo predstavljati dokaz da je naučnicima potreban drugačiji pristup u lečenju ove opake bolesti, ali da ipak postoje nade u izlečenje – rekao je Henrik.

Koštana srž je lek za HIV?

Dva HIV-pozitivna pacijenta iz SAD, kojima je zbog leukemije presađena koštana srž, prestali su da uzimaju anti-HIV terapiju. Sada nema znakova da ponovo imaju virus, saopštili su istraživači sa Univerziteta Harvard. Kako kažu, prerano je reći da su pacijenti izlečeni, ali se ipak radi o ohrabrujućem znaku da se virus nije obnovio u njihovoj krvi, mesecima nakon što je terapija prestala.

Dva HIV-pozitivna pacijenta iz SAD su prestali da uzimaju anti-HIV terapiju, kada im je zbog leukemije presađena koštana srž: Nema znakova da ponovo imaju virus

"Njih dvojica su veoma dobro. I dok ovi rezultati jesu uzbuđujući, oni još ne ukazuju da su ovi ljudi izlečeni. To samo vreme može da pokaže", oprezan je jedan od istraživača.

Henrič je upozorio da se HIV možda i dalje skriva u drugim organima tela kao što su jetra, slezina ili mozak, i da bi se mogao vratiti za nekoliko meseci. Zato će i dalje testirati ćelije krvne plazme i tkiva ovih pacijenata najmanje godinu dana, što će pružiti jasniju sliku o uticaju transplatacije koštane srži na opstanak virusa HIV.

Prva osoba koja je izlečana od HIV-a je Amerikanac Timoti Rej Braun, kojem su 2007. godine presađene matične ćelije u borbi protiv leukemije. Njegovi lekari iz Nemačke su dve godine kasnije saopštili da je izlečen od HIV-a. Braunovi lekari su koristili matične ćelije donatora sa vrlo retkom genetskom mutacijom koja obezbeđuje otpornost protiv HIV-a.

Rezultati slični Braunovim nisu do sada viđeni kod pacijenata koji su primali transplataciju od običnih donatora matičnih ćelija, a to je upravo slučaj sa dva pacijenta u Bostonu.

cezar1071944 · **Glas mog anđela**

Pilula “tri u jedan” za zaražene HIV-om

Kombinacija antiretroviralnih (ARV) lekova protiv side, “tri u jedan”, obezbeđena je po rekordno niskoj ceni i koštaće državu 89 randa (osam evra) po pacijentu mesečno.

- Sada smo zemlje gde su ARV lekovi najjeftiniji na svetu – ističe južnoafrički ministar zdravlja Aron Motsoaledi, dodajući da će zahvaljujući tome moći da se poveća broj Južnoafrikanaca zaraženih virusom side na terapiji.

Novu pilulu će tokom ovog meseca prvo početi da dobijaju HIV pozitivne trudnice i dojilje, oni zaraženi koji boluju i od tuberkuloze, kao i novooboleli.

Od 5,6 miliona stanovnika zaraženih HIV-om u Južnoj Africi je sada na terapiji ARV medikamentima 1,9 miliona, što je najveći broj među državama sveta. U poslednjih nekoliko godina se, zahvaljujući naporima južnoafričkih vlasti, očekivani životni vek zaraženih HIV-om u toj zemlji produžio za šest godina na 60 godina, a učestalost slučajeva prenošenja zaraze sa majke na novorođenčad je smanjena na ispod tri odsto.

(Tanjug)

cezar1071944 · **Glas mog anđela**

Nova nada: Pčelinji otrov napada HIV!

Melitin, supstanca koja se ne nalazi u pčelinjem otrovu, bukvalno ruši rupe na membrani HIV-a.

Novo istraživanje medicinskog univerziteta iz Vašingtona otkrilo je da pčelinji otrov sadrži veoma moćnu supstancu nazvanu melitin, koja bukvalno buši rupe na membrani HIV virusa.

Ovaj otrov se ne ograničava samo na HIV, nego su njegovi sastojci efikasni i u ubijanju ćelija tumora.

Vodeći istraživač ove medicinske ustanove dr Hud, kaže da je prednost melitina u tome, što ovaj otrov napada suštinski deo virusne strukture dok lekovi koji se koriste u borbi protiv HIV-a sprečavaju virus da se replicira.
Neki sojevi virusa su mutirali, pa je korišćenje određenih antivirusnih lekova postalo beskorisno.

Pošto melitin napada neselektivno dvoslojne membrane, on zato, nije ograničen samo na HIV, a imajući u vidu da se mnogi virusi uključujući i hepatitis B i C oslanjaju na istu vrstu zaštitnog omotača, biće u potpunosti ranjivi na ovaj otrov.