Orhan Pamuk (Nobelovac za Knjizevnost 2006.)

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Orhan Pamuk dobio Nobela!

Turski pisac Orhan Pamuk, autor i kod nas čitanih romana Zovem se Crvena i Bijeli zamak, dobitnik je ovogodišnje nagrade za književnost, objavila je Švedska akademija.

Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je Orhanu Pamuku "koji je u potrazi za melankoničnom dušom svoga rodnoga grada otkrio nove simbole sukoba i preplitanja kultura", objavila je Švedska akademija.

Najistaknutiji turski pisac Orhan Pamuk rodio se 7. lipnja 1952. godine u dobrostojećoj obitelji u Istanbulu. S 23 godine napustio je studij arhitekture, zatvorio se u stan i posvetio književnosti. Sedam godina kasnije objavio je prvi roman Gospodin Jevdet i sinovi. Šesti roman, Zovem se Crvena, otvorio mu je vrata međunarodne karijere. Otac je tinejdžerice, rastavljen je i živi u Istanbulu.

Meta nacionalista jer je stao u obranu Armenaca i Kurda, 54-godišnji Pamuk autor je djela koje opisuje razdiranje turskog društva između Istoka i Zapada. Skupio je brojne književne nagrade u inozemstvu, među kojima uglednu Nagradu mira njemačkih knjižara u listopadu 2005.

"Milijun Armenaca i 30.000 Kurda ubijeno je na ovom prostoru, ali nitko osim mene se to ne usudi reći", rekao je u veljači 2005. za jedan švicarski tjednik. Tursko pravosuđe kazneno ga je gonilo zbog "otvorenog vrijeđanja turskog naroda", za što je mogao dobiti šest mjeseci do tri godine zatvora. Sudski proces konačno je obustavljen 2006. godine.

Uz čast i slavu, Orhan Pamuk će dobiti i ček na 10 milijuna švedskih kruna (1,08 milijuna eura). Nagradu će mu 10. prosinca na ceremoniji u Stockholmu uručiti švedski kralj Carl XVI. Gustaf. Pamuk je autor romana Gospodin Jevdet i sinovi (1982.), Sessiz Ev (1983.), Bijeli zamak (1991.), Crna knjiga (1994.), Novi život (1997.), Zovem se Crvena (2001.), Snijeg (2004.) i Istanbul: grad, sjećanja (2005.).

Pamuka na hrvatskom objavljuje Vuković&Runjić. Zasad su izašla tri prevedena naslova:
Bijeli zamak (Vuković&Runjić, Zagreb, 2001.), Zovem se Crvena (Vuković&Runjić, Zagreb, 2003.) i Istanbul (Vuković&Runjić, Zagreb, 2006.).

net.hr

držte lopova · Zna tudju muku

Baš ću da uzmem u najskorije vreme neku njegovu knjigu da vidim o kakvom je piscu reč.
Švedska akademija je još od prve dodele odstupila od Nobelove želje da se pri razmatranju kandidata za ovo prestižno priznanje ne sme uzimati u obzir nacionalnost potencijalnog kandidata nego samo vrednost njegovog dela. Često su imali čudne kriterijume kad su dodeljivali nagradu.
1901. godine, kad je dodeljena prva nagrada, svi su smatrali da postoje samo 2 kandidata : Tolstoj i Ibzen. Medjutim, nagadu je dobio malo poznati Sili Pridon koji se iznenadio kad je saznao za taj podatak. On ni u svojoj Francuskoj nije imao takav rejting da bi računao na ovo priznanje.

Nagradu su dobijali i neki pisci zahvaljujući jakom uticaju tajnih organizacija čiji su članovi bili(Jejts, Djozue Karduči, Ivo Andrić...) ili ruski disidenti ne zato što je komisija vrednovala njihovo delo nego da bi tako parirala komunističkoj Rusiji(Pasternak, Solženjicin). Uglavnom, odavno je jasno da ta nagrada prati političke dogadjaje i često na osnovu njih donosi odluku. Nobelovu nagradu za književnost dobio je i Čerčil "za majstorsko prikazivanje istorije". Majstori, majstori...
Da je napisao i zbriku pesama od 50-ak strana verovatno bi i tada ušao u izbor zbog...
Ma, našli bi oni neki razlog sigurno.

1934. došla je na red i Italija, da bi se tako malo dodvorili Musoliniju. Predložena su 2 kandidata iz Italije: Pirandelo i Benedeto Kroče. Ali Musolini je pobesneo ,jer je smatrao da tra dva pisca ne znače ništa za fašističku Italiju.

1961. posle nekih ustupaka Zapadu tadašnjeg predsednika Tita i njegovog susreta sa Papom, nakon čega su malo otoplili odnosi Vatikana sa Jugoslavijom, rešeno je da se nagradi i Jugoslavija. U izboru su bili Ivo Andrić( bio je majstor jedne masonske lože) i Miroslav Krleža. Nagradu je dobio Ivo Andrić.

gheo · Odomaćeni član

U Rumunija bilo je prevestila (? - translated) "Zovem se Crvena" ovaj godina.

hoho · Odomaćeni član

Strasan stvaralac, knjizevnik, covjek vrijedan rijeci hvale!

Amerigo · Početnik Domaćeg.de

Nisam do sada citao njegov nijedan roman. mislim da je sigurno i njegov politicki angazman doprinio ovoj velikoj nagradi. ali treba prvo procitati neko njegovo djelo pa onda suditi je li ovo samo politicka odluka ili ima i umjetnicku dimenziju.

KALANJ · Početnik Domaćeg.de

Poceo sam da citam crveno, ali vec mi se svidja knjiga.
mislim da ce na mojoj licnoj skali uspeti da pobedi cak i paola koelja.

dameski · Prijatelj foruma

pocela sam da citam Zovem se Crveno i iskreno, ne mogu da zavrsim

nekako , ne lezi mi njegov stil Neutral

z1v0tj3l3p · Početnik Domaćeg.de

citala sam "zovem se crveno" i "istanbul" a trenutno citam dzevdet-bega...
sjajan pisac, nagradu je zasluzeno dobio

dameski · Prijatelj foruma

nick-o · Početnik Domaćeg.de

Procitao sam ''Zovem se crveno''. I ovako, da se razumemo, dobar je, originalan, roman ima sve odlike koje drze citaoca da ga procita do kraja...
Ali...
Sada sam sasvim siguran da je Ivo Andric vise nego zasluzeno dobio Nobela... ''Na Drni cuprija'' je u svoje vreme isto bio originalan roman, poseban pristup... Pamuk nekako ima ''viska'' price... Recju, suvise se ponavlja... Gotovo da je od polovine nekako predvidljiv...
Obojica opisuju relativno blisko vreme i istu kulturu... I, ako smem da sudim, Ivo je ipak ''pobrisao'' Pamuka jos pre pola veka...

dameski · Prijatelj foruma

sad se mucim sa Novi zivot

sve pohvale Pamuku, zna da izabere temu ali opet...mnogo bre davi Mr. Green