Mit o narcisu

zaljubljeni_narcis · Upućeni član

neshto o mojim rodjacima Wink

Cvet narcisa dobio je ime po Narcisu, lepom sinu boga Kefisa i nimfe Liriope. Bio je to mladić hladan na ljubav mnogih obožavateljki izazivajuću tugu i smrt pojedinih, pa su bogovi odlučili kazniti mladića: kada je na površini jezerca ugledao svoj lik zaljubio se u njega. Uzalud je pokušavao uhvatiti sliku na površini vode. Iz dana u dan je tužno gledao u vodu, te je na kraju uvenuo od ljubavi a vodene nimfe su umesto mladića pronašle vezicu neobičnog cveća, narcisa. Ovaj mit kao i ostali junaci koji su cveću dali ime učinili su klasične mitove uvek živim i inspirativnim.

zaljubljeni_narcis · Upućeni član

Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi. Tiresije, jedina osoba koja je živjela kao muškarac i kao žena, imala je moć proricanja, te je na to pitanje zagonetno odgovorila: "Narcis može dugo poživjeti ne spozna li sebe."

“Time se elegantno izražava strašna dilema Narcisa”, piše Jeremy Holmes u svojoj knjizi Narcizam, “On ili ostaje zauvijek zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja sebe (što povlači i nepoznavanje drugih), ali po cijenu smrti. Premda Narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe, jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe ´kakav doista jest´.”

Narcis je odrastao u prelijepog mladića u kojeg su se zaljubljivali mnogi (i muškarci i žene), ali on je uporno ostajao dalek. Jednog dana, ugledala ga je šumska nimfa Eho i istog trenutka ostala obuzeta njegovom ljepotom. Eho je bila djevojka kojoj je majka oduzela dar govora jer je njime privlačila i zavodila žene koje su kasnije postajale ljubavnice njenog oca Jupitera. Zato je mogla samo ponavljati tuđe riječi, ali ne i izgovarati svoje. Postavlja se pitanje: Kako bi ona mogla izjaviti ljubav?

Iz nastavaka Ovidijeve verzije mita o Narcisu doznajemo kako se Narcis jednog dana izgubio u šumi i osjetivši nečije prisustvo povikao: ´Jeli tko ovdje?´ Eho se na to pokazala i odazvala: ´Ovdje…´ Narcis se odmah potom okrenuo i pobjegao vičući kako bi radije umro nego primio njenu ljubav. Eho je time bila strašno povrijeđena i uskoro je umrla od tuge, a od nje je ostao samo glas.

“Narcisi slamaju srca”, piše Holmes, “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”

Jednog dana, žedan nakon lova, Narcis se nagne nad vodu želeći ugasiti žeđ. No, međutim, tek što je popio vodu, već je iznova bio žedan. U njemu se rodila žeđ koju kao da je bilo nemoguće utažiti. Stojeći tako nad vodom, Narcis ugleda svoj odraz i istog trena se zaljubi. “No što više pokušava zagrliti sebe, poljubiti usne koje mu se primiču, to se više razočarava i pati”, opisuje Jeremy Holmes, “Oplakuje svoju sudbinu. Vječno odvojen od objekta svoje ljubavi, on prvi put doživljava gubitak i tugu.”

Na kraju spozna sebe, shvati da je Drugi kojeg vidi u odrazu na površini vode on sam i poželi da se može odvojiti od samoga sebe, kako bi mogao pokloniti svoju ljubav. Shvativši da u toj odvojenosti više ne može živjeti, da mora umrijeti, krajnje suosjećanje prema Drugome i izriče riječima: Htio bih, onaj dulje da živi, kojega ljubim.
U trenutku smrti, Narcis doživljava metamorfozu i preobražava se u prelijepi cvijet - cvijet Narcisa.