Vaš reditelj

foryou10 · Iskusni član

Voljeo bi da malo razmjenimo mišljenje o reditelju kojega najviše cijenite.
Ja ću predstaviti reditelja čije filmove obavezno gledam.

Bernardo Bertoluči

Rođen u Parmi 1941. godine, kao mlad bio je inspirisan od strane oca Atilija da piše poeziju. Godine 1961. upoznaje Pjera Paola Pazolinija i napušta svoje studije na Univerzitetu u Rimu da bi radio kao Pazolinijev asistent na filmu "Accattone". Naredne godine završava scenario za svoj prvi film - "The Grim Reaper", koji je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu.

Godine 1964. stvorio je film "Before The Revolution", a 1967. piše scenario za film Serđa Leonea "Bilo jednom na Divljem zapadu" ("Once Upon A Time In The West"). "The Spider's Stratagem" režira 1969, kao i adaptaciju romana Alberta Moravije - "The Conformist". Godine 1972. stvara film "Poslednji tango u Parizu", u kome uloge tumače Marlon Brando i Marija Šnajder.

Modernu epsku dramu pod nazivom "1900" režirao je 1976. godine, istražujući borbu između levice i fašističkog pokreta. U tom filmu glavne uloge tumačili su Robert de Niro i Žerar Depardje. Tri godine kasnije - 1979, stvara dva filma: "La Luna" i "Tragedy Of A Ridiculous Man". Godine 1986, posle četiri godine pripremnog rada, Bertoluči radi na svom najambicioznijem projektu do tada - filmu "Poslednji kineski car" ("The Last Emperor"), istinitoj priči o Pu Juu, poslednjem kineskom caru, snimanoj na lokaciji pekinškog Zabranjenog grada. Film je postao hit širom sveta i osvojio devet Oskara 1988. godine, uključujući i oskare za najbolju režiju i najbolji film.

Godine 1990. adaptira roman Pola Belousa - "The Sheltering Sky", koji je sniman u pustinji Sahara, sa Debrom Vinger i Džonom Malkovičem, a 1992. vraća se na istok filmom "Mali Buda", snimanim u Nepalu i manastirima Himalaja. Tri godine kasnije, još jednom se vraća u Italiju da bi snimio film "Ukradena lepota" ("Stealing Beauty"). Glavne uloge u ovom filmu poverene su Džeremiju Ajronsu (Jeremy Irons) i Liv Tajler (Liv Tyler). Svoj film iz 1999. godine pod nazivom "Besieged" Bertoluči naziva "delom kamerne muzike za bioskop". Glavne uloge u ovom filmu poverio je Tendi Njutn i Dejvidu Tevlisu, a film je sniman u Rimu i Keniji tokom leta 1998. godine.

Cijenim ga jer pravi filmove izvanrednog sadržaja uz pomoć vrhunskih glumačkih veličina i ostalih filmskih saradnika.Film Dvadeseti vijek je za mene kultni film jer je na izvanredan način prikazan nastanak fašiszma u Italiji.Obavezano ga pogledajte ako ste u mogućnosti.

Koji je vaš najcjenjeni reditelj,najdraži njegov film i zašto?

***LaNe*** · ~SpEEdy GonSaleS~

Quentin Tarantino rođen 27. ožujka 1963. u Knoxville-u, Tennessee, SAD, je američki scenarist, filmski redatelj i glumac koji se vrtoglavo proslavio početkom 1990-tih godina kada je kao osvježavajuće odvažni pripovjedač unio novi život u najprepoznatljivije američke arhetipove.

Karijera
Tarantinov prvi veliki uspjeh bila je prodaja scenarija pod naslovom Prava romansa (True Romance), koji je napisao zajedno s Rogerom Avaryjem, i po kojem je snimljen film s Patriciom Arquette i Christianom Slaterom u glavnim ulogama. Njegov je i originalni scenario za Rođeni Ubojice (Natural Born Killers), koji je zapravo dio dužega scenarija iz kojega je potekao onaj za Pravu romansu, iako su ga kasnije znatno izmijenili drugi pisci.

Prodaja Prave romanse (1993.) pobudila je zanimanje za njegovu nadarenost. Upoznao je Lawrencea Bendera na jednoj od holivudskih zabava, i Bender je potakao Quentina da napiše film. Rezultat je bio Reservoir Dogs. Redatelj Monte Helman pročitao je scenarij i pomogao osigurati sredstva kompanije Live Entertainment, kao i Quentinov redateljski honorar. Pun stila, ovaj duhovit i krvlju natopljen pljačkaški film odredio je ugođaj njegovih kasnijih radova.

Slijedio je Pakleni šund (Pulp Fiction), dobitnik Zlatne palme (Palme d'Or) na Filmskom festivalu u Cannesu 1994. Bio je to film sa zamršenim zapletom i podjednako brutalnim humorom. Mnoge uloge iz Paklenog šunda kritičari su oduševljeno pozdravili, a izvedba Johna Travolte zabilježena je kao ponovno oživljavanje njegove karijere.

Tarantinov slijedeći film bio je Jackie Brown (1997.), adaptacija romana Elmorea Leonarda, njegova mentora. U ovome djelu napravljenom u počast tzv. blaxploitation filmovima glumila je Pam Grier, glumica koja se pojavljuje u mnogim filmovima toga žanra sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

1998. Quentin se posvetio brodvejskoj pozornici, gdje je glumio u predstavi Čekaj dok se smrači (engl.: Wait Until Dark).

U to je vrijeme planirao napraviti ratni film Inglorious Bastards, koji je odgodio da bi napisao i režirao Kill Bill (izdan u dva dijela, Vol. 1 i Vol. 2), film osvete visokoga stila u duhu Wuxia filma kineske kinematografije and japanske filmske tradicije. Ovaj film počiva na liku (mlada pred udaju) i zapletu koji su on i junakinja filma Kill Bill Uma Thurman razvili za vrijeme stvaranja Paklenog šunda.

Tarantino je također glumio u prvoj sezoni TV serije Alias kao McKenas Cole, bivši agent Udruge dvanaestorice (izmišljene terorističke organizacije), koji pokušava preuzeti urede svoje grupe da bi ukrao vrijedan predmet pohranjen u trezoru. Kasnije se ponovo pojavljuje u seriji kao jedan od voditelja nove terorističke organizacije zvane The Covenant (Savez).

Godine 2004. Tarantino se ponovno vraća u Cannes, ovaj put kao Predsjednik žirija. Kill Bill nije bio u konkurenciji, ali je prikazan na završnoj večeri u originalnoj verziji koja traje više od 3 sata.

Stil
Tarantinovi filmovi poznati su po oštrim dijalozima, slikovitom nasilju, iscjepkanoj kronologiji i opsesiji pop kulturom. Tu su i izmišljene robne marke, kao što su cigarete Red Apple i hamburgeri Big Kahuna iz Paklenog šunda, koje se pojavljuju i u drugim filmovima, uključujući Četiri Sobe (Four Rooms), Od sumraka do zore (From Dusk Till Dawn), Kill Bill, i čak Romy and Michele's High School Reunion.

Gotovo kao i njegovi filmovi, također je popularna i njegova osobna pojava u liku brbljavoga štrebera koji u stopu prati najnovije trendove i posjeduje enciklopedijsko znanje kako popularnog, tako i umjetničkog filma.

[uredi]
Zanimljivosti
Jedan od Tarantinovih zaštitnih znakova je tzv. snimak iz prtljažnika (trunk shot) — snimak nekog od likova kamerom smještenenom u prtljažnik automobila. Iskoristio ga je u svim filmovima koje je režirao.
Uvijek u nekom trenutku u svojim filmovima ima reklamu za cigarete Red Apple.
Uvijek ubacuje scenu u kojoj nekog od likova kamera slijedi okolo prilično dugo vremena.
Još jedna stvar koja se uvijek vraća u Tarantinove filmove je pušenje: gotovo svi likovi u njegovim filmovima su pušači, s jednom značajnom iznimkom - lik mlade u filmovima Kill Bill.
Još jedan zaštitni znak je nizozemski element u njegovim filmovima: u Kill Bill (Vol. 1) lik koji glumi Daryl Hannah zvižduće pjesmu Bernarda Hermanna, nizozemskog kompozitora; uvodnu melodiju za Reservoir Dogs također je skladao nizozemac; Rutger Hauer je spomenut u Jackie Brown; razgovor o Amsterdamu u Paklenom šundu nezaboravan je za ljubitelje Tarantinovih filomova, a mlada u Kill Bill-u nazvana je po holandskoj kraljici (Beatrix).
Iako mnogi likovi završavaju okrutnom, često neobično gadnom smrću, obično za to postoji neko opravdanje, pa makar i samo po mišljenju ostalih likova u filmu. Evo nekih primjera: dvije osobe okrutno ubijene u Kill Bill-u su silovatelj i pedofil; u Paklenom šundu jedan od likova ubija drugog upucavši ga među noge jer ga je ovaj prothodno silovao; g. Blonde u Reservoir Dogs ubijen je neposredno nakon što je nekog mučio.
Jedan od Tarantinovih najboljih prijatelja je redatelj Robert Rodriguez (često se jedan drugoga zovu bratom). Tarantino je bio taj koji je predložio da naslov završnog dijela trilogije El Mariachi bude Nekoć davno u Meksiku (Once Upon a Time in Mexico). Obojica su članovi producentskoj kuće A Band Apart, u kojoj su također i redatelji John Woo i Luc Besson.
Tarantino je bio u romantičnoj vezi sa Sofijom Copollom, spisateljicom i redateljicom filma Izgubljeni u prijevodu (Lost In Translation), dobitnicom Zlatnog globusa (Golden Globe) i Oscara, a zabavljao se i s Oscarom nagrađenom glumicom Mirom Sorvino. Postoje glasine da je bio u vezi i s Umom Thurman, koju zove svojom "muzom", ali je Tarantino izjavio da je njihova veza isključivo platonska.
Izjavio je da je lik Clarencea u Pravoj romansi do izvjesne mjere autobiografski. Clarence je također bilo ime lika kojeg je igrao u amaterskom filmu pod naslovom Rođendan mog najboljeg prijatelja (My Best Friend's Birthday), čijem je scenariju koautor, a režirao ga je 1987., istovremeno kada je pisao Pravu romansu
Navodno mu je kvocijent inteligencije 160.
U njegovim filmovima često glume Tim Roth, Harvey Keitel, Uma Thurman, Michael Madsen i Samuel L. Jackson
Filmografija
[uredi]
Redatelj i scenarist
Rođendan mog najboljeg prijatelja (My Best Friend's Birthday) (1987.)
Reservoir Dogs (1992.)
Pakleni šund (1994.)
Četiri sobe (segment "The Man from Hollywood") (1995.)
Jackie Brown (1997.)
Kill Bill (Vol. 1 2003., Vol. 2 2004.)
Inglorious Bastards (2005.) - još u izradbi.
[uredi]
Scenarist
Prava Romansa (1993.)
Rođeni ubojice (1994.)
Od sumraka do zore (1996.)
[uredi]
Glumac
Rođendan mog najboljeg prijatelja (1987.) Clarence Pool
Reservoir Dogs (1992.) Mr. Brown
Pakleni šund (1994.) Jimmie Dimmick
Sleep With Me (1994.) Syd
Destiny Turns On the Radio (1995.) Johnny Destiny
Četiri sobe (segment "Čovjek iz Hollywooda") (1995.) Chester
Desperado (1995.) dostavljač
Od sumraka do zore (1996.) Richard Gecko
Šestica (1996.) Q.T
Little Nicky (2000.) propovjednik
Alias (TV serija) (2001.) McKenas Cole
[uredi]
Glavni producent
Killing Zoe (1994.)
Četiri sobe (1995.)
Od sumraka do zore (1996.)
Curdled (1996.)
God Said, 'Ha!' (1998.)

miljana58 · Početnik Domaćeg.de

Bernardo Bertolucci je moj izbor, a sta sve ynam o njemu poslacu malo kasnije........ Wink

dameski · Prijatelj foruma

hm...pa nemam bas omiljenog rezisera, mozda je to nekad bio Pol Verhoven ali iz privatnih razloga Embarassed

nego ne razumem ono, koliko ga dobro poznajete..... Shocked

cak i ono sto znamo o svima njima preko tabloida ne znaci da nekog poznajemo....

osim ako je neko zaista komsija ili rodjak Stivena Spilberga npr Mr. Green

anne heche · Početnik Domaćeg.de

D.Fincher

lavtolstoy · Početnik Domaćeg.de

sergio leone Laughing

đavolče · little sexy devil

Tarantino i Spilberg Very Happy

velociraptor · **Banovan!**

domaći - Slobodan Šijan
strani - Quentin Tarantino

@foryou10
Svaka čast na ukusu! " Dvadeseti vek " je bomba od filma, baš sam pre neki dan slušao temu iz tog filma, koju je uradio neprevazidjeni Ennio Morricone.

velociraptor · **Banovan!**

Pier Paolo Pasolini ( 1922-1975)

“ Birajuće vojniči poziv, znao sam da neću umreti prirodnom smrću».

Ovim rečima mirno je prokomentarisao Aleksandar fon Ler presudu Vojnog Suda u Beogradu , kojom je osudjen na smrt. Reč je o nemačkom general- pukovniku, koji je bio vazduhoplovac broj jedan prilikom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941.
Da li je možda isto to nekad bar pomislio i Pazolini, obzirom na to da je bio oštar kritičar društva i reditelj koji je hteo da na filmsko platno prezentuje bez kompromisa svoj stav i pogled na mnoga dešavanja i dogadjaje bez imalo kompromisa?
Ali , Pazolini nije bio vojnik, bar ne u izvornom smislu te reči, bio je umetnik, veliki umetnik. Neshvaćen, neshvaćen, neshvaćen...Satiričan, satiričan, satiričan...
Intelektualac? Naravno, naravno...Buntovnik? Jašta! Što na umu , to na drumu? Vazda! Originalan? Svakako, svakako...Ekscentrik? Itekako.
Šire gledano, jeste bio vojnik, oficir, pukovnik, general-pukovnik(kao i malopre pomenuti gen. Ler) u oblasti kojom se bavio. U svetu kinematografije. Sam vrh!
Ponekad u šali kažu da je za umetnika poželjno da ga ubiju ili da izvrši samoubistvo pred kraj života kako bi tako bila interesantnija njegova biografija. Mnogo zvučnije i bombastičnije zvuči kad se priča o nekom i ne kaže da je umro prirodnom smrću nego da je tragično nastradao.
Džon Lenon, jedan od «The Beatlesa» je imao takav kraj.
Medjutim, i bez toga Pazolini je imao izuzetno bogatu i zanimljivu biografiju.Čak i za umetnika. Toliko interesantnu da se treba osvrnuti na nju.

Rodjen je 1922. u Bolonji, ali je njegova familija često menjala mesto boravka. Pripadali su italijanskom srednjem staležu, a otac je aristokratskog porekla. Propala aristokratija.
Pazolini, ipak, ponovo dolazi u Bolonju i tu počinje da se formira kao ličnost, završava srednju školu i započinje studije. Detinjstvo i najlepši deo mladosti provodi , dakle, u fašističkoj – Musolinijevoj Italiji, što je bio razlog da kasnije postane jedan od najvećih kritičara tog razdoblja italijanske epohe.
Odmah se zainteresovao za ozbiljnije bavljenje književnošću i objavio je zbirku pesama
( za početak jednu) koja je naišla na različite komentare. Originalan, kakav jeste, forsirao je neke dijalekte i govor poznat odredjenom podneblju, a to se nije svidelo tadašnjim fašističim glavešinama pa su ga uzeli na zub. To je ništa u odnosu na ono što će mu se tek dogadjati.
Priključuje se komunističkoj partiji , koja je oduvek u Italiji bila jaka, ali ga izbacuju iz iste kad su saznali da je homoseksualac( svoje homoseksulane poglede na svet PPP nikad nije krio). Iz istih razloga gubi još posao nastavnika u školi, i biva pokrenut jedan krivični postupak protiv njega od strane katoličke crkve.
Pazolini se seli u Rim nadajući se da će tamo biti povoljnija klima po njega i objavljuje dva romana.
Tu upoznaje dosta ljudi iz sveta književnosti i ubrzo, zahvaljujući jednom prijatelju, počinje da radi na korekciji filmskih scenarija. To je njegov prvi ozbiljniji susret sa kinematografijom. Inteligentni kapacitet toga čoveka je i suviše veliki da bi se zaustavio na ovakvoj delatnosti. Bilo je samo pitanje dana kada će se otisnuti u solo vode i početi da prezentuje svoju kreaciju. Pozorište je takodje još jedno polje na kome on plasira svoj talenat. Piše književne članke, kritike...Još jedno veliko ime svetske kinematografije, tačnije najveće u svojoj oblasti, Ennio Morricone, postaje njegov stalni saradnik. Za one koji ga ne vole postaje destruktivac i degenerik zalutao u kinematografiju, a za one koji ga poštuju( čiji broj nije mali) postaje Isus Hris svetske kinematografije.
Ne zato što film počinje od njega i što se pre njega nije znalo za pokretne slike, već zato što je zbog svojih ideja razapet.
Kreativnost reditelja i scenariste mu postaje tesna , pa želi da se dokaže i kao scenograf i kostimograf. Na ovom forumu je bila tema « Knjiga ili film» i 90 % forumaša se izjasnilo za knjigu kao jasniji i konkretniji umetnički izraz.
Svako onaj ko je gledao film «Dekameron» od Pazolinija, radjen po Bokačovom delu, verovatno bi u toj temi glasao za film , jer onakvu atmosferu, kostime i scenografiju PPP je toliko verno dočarao da je to za svako poštovanje. Kapa dole, majstore!
Naturščici...Naturščici su ono po čemu je PPP takodje ostao poznat. Likovi nalik onima iz stripa «Alan Ford» ( musavi, štrokavi, gotovo nijedan nema zdrave prednje zube) ostaju u pamćenju i nema toga kome ne izmame osmeh.
Njegova žaoka je upućena ka svima: crkvi, fašističkom pokretu, lažnom moralu , buržoaziji... Mnogi ga smatraju autorom koji govori samo o q----u i krstu.
Ovo prvo se odnosi na Trilogiju ( Dekameron, Kanterberijske priče i Hiljadu i jednu noć), a ovo drugo na film « Jevandjelje po Mateju».
Gotovo da nema broja sudskim procesima koji su pokrenuti protiv njega.
Postaje trn u oku svima i skoro državni neprijatelj broj 1 Italije.
Sukob sa crkvom se nastavlja zbog njegovom filma « Jevandjelje po Mateju».

Njegovi filmovi su sastavni inventar svake svetske kinoteke, a neki od njegovih najpoznatijih dela su:
Accatone(1961)
Mamma Roma (1962)
La Ricotta (1963)
Oedipus Rex (1967),
Teorema (1968),
Medea(1970),
Trilogija - Dekameron (1972 ), Kanterberijske priče (1972) i Hiljadu i jedna noć (1974).
1975. Salo -120 dana Sodome

Zbog ovog poslednjeg filma je i izgubio glavu.Spise Markisa De Sada je smestio u Salo(akcenat se stavlja na poslednje slovo o). Za neupućene Salo je poslednji bedem fašističke Italije, država veštačka tvorevina na severu Italije .Film je žestoka kritika fašizmu.

1. decembra 1975. biva ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Pregažen je svojim kolima, na periferiji Rima. Mnogo toga oko njegove smrti ostalo je nerazjašnjeno.
Posthumno biva predstavljen njegov film “ Salo -120 dana Sodome”, a kasnije i neka književna dela .

Edit by nastasenjka: post sam editovala...izjave ljubavi, zahvalnosti i slicno ostavi za msn, pp, sms i ostale vidove komunikacije...ovde im nikako nije mesto...hvala

nastasenjka · **~daydreaming~**

teme su spojene...malo vise paznje prilikom otvaranja novih...hvala lepo Wink

EVIL ANGEL · Početnik Domaćeg.de

Stiven Spilberg

Stiven Spilberg (rođen 18. decembra, 1946 u Sinsinatiju, Ohajo) američki režiser. Sin inženjera elektronike Arnolda i pijanistkinje po imenu Lea.

Prvu nagradu je dobio sa 13 godina za 40-to minutni film "Escape to Nowhere" snimljen osmomilimetarskom kamerom. Sa kratkometražnim filmom "Amblin" osvaja prvu nagradu na Festivalu u Atlanti. Taj uspeh mu omogućava i potpisivanje prvog ugovora sa producentskom kućom Universal (Universal-MCA). Prvi veliki uspeh postiže s filmom Ajkula (Jaws, 1975). Spilberg je jedan od najuticajnijih režisera današnjice. Dobitnik je tri Oskara i nagrade za životno delo. Za najbolju režiju i fotografiju (Šindlerova lista iz 1993.) i najbolju režiju za film (Spašavanje vojnika Rajana iz 1998 godine).

Filmovi Stivena Spilberga
Indijana Džons 4 (2007)
Minhen (2005)
Rat svetova (2005)
Terminal (2004)
Uhvati me ako možeš (2002)
Suvišni izveštaj (2002)
A.I.: Veštačka inteligencija (2001)
Spasavanje redova Rajana (1998) (Nagrada Akademije, Najbolji režiser)
Izgubljeni svet: Park iz doba Jure (1997)
Amistad (1997)
Šindlerova lista (1993) (Nagrada Akademije, Najbolji režiser, Najbolja kamera)
Park iz doba Jure (1993)
Kuka (1991)
Idnijana Džons i poslednji kstaški rat (1989)
Uvek (1989)
Carstvo sunca (1987)
Boja purpura (1985)
Ondijana Džons i Hram sudbine (1984)
I.T. Vanzemaljac (1982)
Otimači izgubljenog kovčega (1981)
1941 (1979)
Bliski susret treće vrste (1977)
Ajkula (1975)
Šugarlend ekspres (1974)
See also: List of Steven Spielberg films

Honorari
Park iz doba Jure 3 (2001) $72,000,000)
Šindlerova lista (1993) $0 (Tražio da ne bude plaćen)
Park iz doba Jure (1993) $250,000,000 (bruto + učešće u profitu)
Otimači izgubljenog kovčega (1981) $10,500,000 + % od dobiti

Serboman · Početnik Domaćeg.de

1. Quentin Tarantino
2. Martin Scorsese
3. Robert Rodriguez