Evlija Čelebija

foryou10 · Iskusni član

Evlija Čelebi je rođen u Carigradu u kvartu Kasim-paša na Un-Kapanu 10. muharema 1020. (25.marta 1611) godine, kako nam to sam izričito kaže u svom putopisu i kako je davno tvrdio Hammer, a ne godine 1025/1616. kako je čitajući Sejahatnamu našao Gliša Elezović. Evlija Čelebija potiče iz stare turske porodice čiji su preci ranije živeli u gradu Kutahiji (Anadol). Odatle su se posle zauzeća Carigrada 1453 godine preselili u Carigrad, u kome je Evlijin pradjed dobio veliko nepokretno dobro u današnjem kvartu Kasim-paša na Un- Kapanu.Evo nekih od njegovih putopisa.

Opis manastira Orahovica u selu Mažići kod Priboja

Evlija Čelebija koji je u njemu boravio 1662. godine.
Evlija Čelebija kaže:

- Ovaj starinski manastir leži na visokom bregu koji okružuje reka Lim. To je uređen manastir četvorougaonog oblika sa raznovrsnim kupolama kao kakav grad, a sav je pokriven čistim olovom. U njemu ima 500 kaluđera, okolni stanovnici su Srbi i Bugari. Kaluđeri poslužuju goste od sveg srca, ne daju im da skinu pokrivače i torbe svojim konjima i sami ih timare. Konjima daju hranu, a ljudima čiste papuče i dan i noć stoje im na usluzi. Svakom donose jelo i piće po tri puta dnevno. Manastir ima mnogo zadužbina. Ovamo dolaze svi koji su se zavetovali za „LJubav Isusove vere", besplatno poslužuju goste hranom i čine im druge usluge donoseći im brokatne, svilene i pozlaćene jorgane i krasne presvlake. Manastir je ukrašen zlatnim i srebrnim kandilima, krstovima i umetnički jako lepo izrađenim skupocenim lusterima, a mirisi mošusa, svete ambre, alojevih drveta i tamjana opijaju čoveku mozak...

Kratak opis Počitelja

Turski putopisac Evlija Čelebija prošao je kroz Počitelj 1664. a u svojim spisima zabilježio je: "U avliji (džamije) raste visoki čempres. Ovu prelijepu džamiju sagradio je predak našeg plemenitog Ibrahim Age. U blizini rijeke, uz gradske zidine njegov plemeniti brat sagradio je narodnu kuhinju (imaret) u kojoj danju i noću siromašni ljudi mogu dobiti jelo. Četvrtkom uveče služI se biber meso i veoma ukusan sutlijaš.
Kuće u ovom gradiću sagrađene su jedna iznad druge, okrenute su prema zapadu i gledaju na rijeku. Orasi ovdje rastu u izobilju a zbog blage klime voće uspijeva bolje nego u drugim mjestima".
Evlija Čelebija takođe pominje sahat-kulu čije zvono je teže i zvoni jasnije nego ijedno drugo u Bosni i Hercegovini, a koje je prema legendi doneseno sa Krita. Godinama je ovaj sahat pokazivao tačno vrijeme u Počitelju. Njegov zvuk je odzvanjao daleko odbijajući se od kamen, tako da se za tiha vremena mogao čuti u Čapljini i u Gabeli.

Valjevo

Čuveni turski putopisac Evlija Čelebija pominjući postojanje desetak džamija, jednog turskog kupatila i većeg broja kuća okruženih vrtovima i baštama. U to vreme Valjevo se za dva i po puta povećalo u odnosu na stanje pre sto godina. Sada u njemu ima 870 kuća sa oko 5200 stanovnika.Pored toga Čelebija je zabeležio da se Valjevo nalazi u dolini, da zauzima obe obale reke Kolubare koja ga deli na dva dela. Na jednoj obali je takozvana čaršija, poslovni deo grada, sa radnjama i dućanima, dok se sa druge strane reke nalazi stambeni deo. Po svemu sudeći, Valjevo se tada nalazilo upravo na onom mestu gde je danas njegovo najuže jezgro, zauzimajući kao i danas obe obale reke.

Sokobanja

Sokobanjsko javno lekovito kupatilo prvi pominje turski putopisac Evlija Čelebija, 1663. godine. Kaže da je "vrlo impozantno, u dobroj građevini, s kupolama pokrivenim olovom, sa šedrvanom i sobama za kupanje." Ima i posebno kupatilo "samo za žene, sa toplom vodom u koju se nemože ući dok se prvo ne promeša sa hladnom vodom." U ovim kupatilima lečili su se i oporavljali bolesnici iz Turske i Male Azije.