Mihailo Lalić-Lelejska gora

Charmed · Malo ~ mače ~

BIOGRAFIJA

Rođen je 7.oktobra 1914. u Trepči (malo selo u Crnoj Gori) i odrastao u siromašnoj seljačkoj porodici. Rano je ostao bez majke i oca, pa se o njemu brinula maćeha. Uz njenu se pomoć školovao i završio osnovnu školu u Trepči, gimnaziju u Beranama, pješačeći svakodnevno kilometrima od kuće do škole. Po završenoj gimnaziji, dolazi u Beograd. Imao je želju da studira medicinu, pa filozofiju, pa modernu fiziku, ali je u jesen 1933. započeo studije na Pravnom fakultetu. Zbog nedovoljnih sredstava za život, izdražavao se radeći razne poslove. U tom periodu počinje da se bavi književnošću. Svoje prve radove, pjesme i kraće pripovijetke objavljuje od 1934. u listovima Student, Pravda, Zeta, Politika, Mlada kultura, Naša stvarnost. Uporedo sa početkom književnog rada, Lalić drži predavanja o marksizmu. Tada je i prvi put uhapšen, i od tada je hapšen i zatvaran tri puta. Zbog toga je ovaj period svog književnog rada (1930. do 1940.), nazvao literarno šegrtovanje. U tom periodu sarađuje u beogradskom časopisu Mlada kultura, koja je okupljala grupu mlađih progresivnih pisaca, publicista i likovnih umjetnika.

Po izbijanju rata 1941., Lalić se vraća u Crnu Goru i zatim učestvuje u narodnoj revoluciji, od njenih prvih dana. Ostavši na terenu, a izgubivši vezu sa partizanskim jedinicama, sredinom jula 1942., pada u ruke četnicima i dospijeva u zatvor u Kolašinu. Poslije biva deportovan u logor na Sajmištu, a odatle u Grčku. Polovinom 1944. bježi iz logora i priključuje se grčkom narodno-oslobodilačkom pokretu, grčkim partizanima, da bi se u novembru iste godine vratio u Crnu goru. Zbog toga ne čudi što se ovaj pisac, na samom početku svog književnog rada opredijelio za tematiku NOB na prostoru Crne Gore.

Po povratku postaje novinar lista Pobjeda na Cetinju, a zatim direktor TANJUG-a za Crnu Goru. 1946. prelazi u Beograd, radi opet kao urednik, a potom reporter u listu Borba. Počinje da objavljuje prozu i stihove u časopisima Stvaranje i Letopis Matice Srpske i dr. Od 1952. do 1953. boravi i radi u Parizu. Tu je izabran za člana Srpske akademije nauka i umetnosti, da bi od 1973. do 1976. djelovao kao jedan od osnivača Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Od 1965. godine kao profesionalni književnik živi i radi naizmjenično u Beogradu i Herceg-novom, sve do smrti 1993.

Svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Staze slobode, Lalić je objavio 1948. godine na Cetinju. Ubrzo zatim će se okrenuti prozi koja će postati isključiva forma umjetničkog sagledavnja vremena, događaja i ljudskih sudbina. Objavio je veliki broj knjiga pripovijedaka: Izvidnica, Prvi snijeg, Na mjesečini, Poslednje brdo, kao i romana: Svadba, Zlo proljeće, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreća, Zatočenici, Dokle gora zazeleni, Gledajući dalje na drumove, Odlučan čovjek.

Lalić u svojim romanima prikazuje vrijeme kada je u partizanskom ratovanju došlo do krize, kada su se probudili stari sukobi i podjele i kada izvjesnost borbe nije mogla da se nasluti. Njegovi junaci su zahvaćeni moralnim i psihološkim krizama, a osnovno sredstvo njihovog umjetničkog oblikovanja je unutrašnji monolog. Pojedini likovi njegovih dijela se javljaju u više romana. Tako npr. Lado Tajović je glavni lik Lelejske gore, ali i u romanima Zlo proljeće i Hajka.

Za svoj umjetničko-stvaralački doprinos, književnički akademik Mihailo Lalić je dobio brojna priznanja i nagrade. Neke od njegovih knjiga doživjele su deset i više izdanja. Karakteristično za njega je to što se on stalno vraća završenim pripovijetkama i romanima, nakon određenog vremena da bi ih opet preradio. Pojedina njegova djela prevedena su na sve jezike jugoslovenskih naroda, kao i na bugarski, češki, slovački, poljski, ruski, rumunski, litvanski, danski, njemački, engleski i dr.

Charmed · Malo ~ mače ~

O ROMANU

Roman Lelejska gora doživio je prvobitno izdanje1957. godine, a 1962. izašlo je drugo, potpunije i opširnije. To je široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori 1942. godine. Sastoji se iz 5 dijelova sa ukupno 60 poglavlja. Ova poglavlja su većinom samostalna i ne zahtijevaju kontinuitet, da bi bila shvaćena. Ona ne sačinjavaju fabulu zatvorenog tipa, struktura je otvorena za dalje dograđivanje, tako da svako novo poglavlje obogaćuje i upotpunjuje cjelinu. Ovo je poetski roman u monološkoj formi. Ispripovijedan je u prvom licu uz široku upotrebu unutrašnjeg monologa. U ovom djelu se akcija, egzistencija, poezija i filozofija povezuju, snažno prožimaju i uzajamno uslovljavaju.

Čitajući roman naići ćemo na humor, ironiju, gorčinu, sumnju, neprekidnu napetost, halucinacije, samoanalize i refleksije glavnih junaka. Ovaj roman donosi dramu ljudske ličnosti u dva okvira: drama mladog čovjeka, intelektualca, komuniste, revolucionara i čovjeka kao izolovanog i usamljenog bića.

Charmed · Malo ~ mače ~

STRUKTURA ROMANA

Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori 1942. godine. U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala poslije povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasjedama, glađu strahom i neizvješnošću. Ta malena grupa koju čini Lado, Ivan i Vasilj razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajević ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem i hranom. Samoća djeluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čovjeku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovjek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica i besomučnik. povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvjetljavaju Ladu Tajevića da bi opet kad ostane sam počeo da luta po gori kao zvijer. Susret sa Jakšom i kasnije Vasiljem, čini Lada čovjekom koji je svjestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije valjalo. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje i vjera u svjetlost i sunce: "Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim".

U strukturi i sadržini romana sučeljavaju se harmonija i disharmonija. Harmonija u struktuiranju romana na pet odjeljaka od kojih svako ima po dvanaest poglavlja: Bješe tama, Sam, S đavolom, Đavo lično i Prođe ljeto. Harmonija je u situiranju likova i oblikovanju priče: u prvom i poslednjem odjeljku Lado Tajović je u društvu saboraca i sapatnika, u tri središnja odjeljka je sam. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza, tame i svjetlosti: prvo poglavlje romana ima naslov Magla, a poslednje ima naslov Iz magle - dok je u prvom poglavlju čovjek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su išli u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle

Charmed · Malo ~ mače ~

LIK LADE TAJOVIĆA

Lado Tajević iz Međe je lik intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa gripom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali kakvu ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. "Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto- može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao".

On prestaje da o sebi razmišlja kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je sveden na ovakav položaj. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo dashvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti. "Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo".

U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela- probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. "Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća". Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će. Zbog svega ovog, često je mijenjao raspoloženje: Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti, ako je u šumi- skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja- izazvaće protivnika; ako ubije nekog- daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.

Đavo je simbolička uzrečica i poštapalica iz narodnog govora i umotvorina, kojom se objašnjava sve što je čudno, zlo i naopako u zbivanjima u prirodi. U strukturi romana pojam đavola se javlja od samog početka i ponavlja se konstantno u svakoj glavi, da bi se postepeno kao biće nastanilo u Tajovićevim mislima. Lado Tajović je dvostruka ličnost: prvi je lik intelektualca, koji je ideološki stabilan, ali i sujetan, a drugi je đavo- to je sve ono negativno u njemu, tj. lik otuđenog usamljenika, kradljivca i ubice. Đavo je u stvari njegov dvojnik. On se pojavljuje u romanu da isprovocira i pokoleba Ladu. U glavi Jači- tlači, đavo mu priča o vječitoj nepravdi i tako se pojavljuje kao njegov sagovornik. Svaki put prije nego što će se on pojaviti Lado preživljava psihičke i fizičke krize. Moglo bi se na neki način reći da je on uzrok tome, ali je Ladi potreban đavo jer je nesiguran i slab.

On je čovjek koji voli žene, bilo da je to Maga, Neda ili neka druga. Njega su rat i revolucija mijejali, ali nisu uspjeli da mu ubiju Vidru. Ona u stvari živi kroz Nedu. Ona mu je ulijevala snagu i stvorila saznanje da nije uzalud živio. "Glavno je da si živa Vidra. Sama pomisao da si živa ispunjava me slašću nade koja je bila izgubljena".