:: |
Autor |
Poruka |
Vladika Rufim Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 46
Datum registracije: 09 Okt 2005 Poruke: 121
|
|
Petar I Petrović Njegoš Ruskom Caru
Najmilostiviji gosudaru,
Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.
Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, - i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorskoga tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.
Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju - dajte pomoć mojijema trudovima ! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji !!! - Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod Austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. - Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.
Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.
Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.
U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
Petar Petrović Njegoš
8/20. maja 1817. godine.
-----------
Prekucah ovo iz knjige,
"Petar I Petrović - DJELA"
izdao CID Podgorica 1999 godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
_________________________
|
|
|
|
|
|
shadowman77 Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 47
Datum registracije: 27 Nov 2005 Poruke: 166
|
|
Petar I Petrovic Njegos je bio odlican vladar e sad vrijeme u koje je zivio je bilo izuzetno tesko. Procitao sam poslanice Svetog Petra Cetinjsko i odusevio me kakve je govore drzao i koje je probleme resavao. On je ujedinio tada razjedinjene crnogorce i suzbio sto je najvaznije krvne osvete i zato ga je Bog i posvetio.
|
|
|
|
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|