Sindrom Policisticnih Jajnika

Vestica · Freak Of Nature

PCOS - sindrom policističnih jajnika obuhvata niz simptoma koji su prije svega vezani uz ultrazvučnu sliku jajnika čija veličina varira od normalnih do izrazito povećanih, dok se subkapsularno nalazi niz sitnih folikula u vidu vjenčića ili ogrlice od perli do maksimalno 7 - 8 mm u promjeru. Sindrom je opisan 1905. godine od strane Stein-a i Leventhal-a kao skup simptoma: amenoreja (izostanak menstruacije), pojačana dlakavost i pretilost udruženi s povećanim i policističnim jajnicima.

PCOS se javlja u oko 3% adolescentica i odraslih žena. Može se pojaviti već s prvom mjesečnicom. Relativno često se dijagnosticira kod mladih djevojaka upravo kod problema neurednih ciklusa za vrijeme puberteta. Predstavlja također najčešći razlog hiperandrogenemije (povišene razine muških spolnih hormona androgena) u predpubertetskoj dobi. Povišena razina testosterona izaziva djelovanjem na lojne žlijezde seboreju i/ili akne, djelovanjem na folikul dlake pojačanu dlakavost (hirzutizam) muškog tipa, a u predjelu vlasišta stanjenje dlake i gubitak kose ili ćelavost muškog tipa.
I dok je u ranijim klasifikacijama morfološki izgled jajnika igrao glavnu ulogu, danas se težište problema fokusira na endokrinološkoj obradi pacijentice. Poremećaj karakterizira u početku blagi hormonski disbalans i kasnije znatna odstupanja u hormonskom statusu: porast razine muških spolnih hormona testosterona i androstendiona (hyperandrogenaemia) kao i izmijenjena funkcija hipofize s prevagom LH u odnosu na FSH (inverzan FSH/LH ratio). Ne rijetko su involvirani štitnjača (javlja se smanjena funkcija štitnjače kod visoke razine prolaktina), gušterača (s poremećajem sekrecije inzulina) kao i nadbubrežna žlijezda.
Simptomi:
• Kronična anovulacija, s iregularnim menstruacijskim krvarenjima: njihovim višemjesečnim ili potpunim izostankom.
• Pojačani rast dlačica maskulinog tipa, akne i pojačano ispadanje kose kao posljedica povišene razine muškog spolnog hormona testosterona.
• Neplodnost.
• Pretilost.
Rani početak brojnih hormonskih i metaboličkih odstupanja, kao i često pasivan odnos prema liječenju PCOS nosi čitav niz rizika za zdravlje žene kao što su: neuredna krvarenja iz maternice, dva do tri puta češći spontani pobačaji, anemija, kao i nenormalna razina triglicerida i kolesterola u krvi. Rizik nastanka povišenog krvnog tlaka kod pacijentica s PCOS je povećan za 40%, učestalost krvožilnih bolesti je sedam puta češća, a rizik nastanka šećerne bolesti za 16% povišen. Rak sluznice maternice i jajnika je zbog kronične anovulacije i konstantno povišene razine estrogena dva do tri puta češći.
Osnovna metoda u dijagnostici PCOS je ultrazvučni pregled. Koristi se transvaginalni ultrazvuk, prilikom čega se procjenjuje da li su jajnici povećani (1 - 3 puta veći od normalnih jajnika), da li je stroma - unutarnji dio jajnika koji proizvodi hormone, zadebljana (2, 3 ili više puta), postoje li mali folikuli (nalik na ogrlicu od perli) koji stvaraju dojam mikrocističnosti. U ovome slučaju se, iako se koristi termin policistični, ne radi o tumorskim čistama jajnika, nego o folikulima koji se razvijaju do srednjeg stadija ali ne i ovulacije, jer im hormonski poremećaj to ne dopušta. Uz ultrazvuk se u postavljanju dijagnoze PCOS koristi i niz drugih pretraga kao što su mjerenje protoka krvi kroz jajnike (color Doppler), određivanje hormona, ali i analiza metabolizma, test opterećenja šećerom - OGTT, analiza učinkovitosti inzulina, mjeri se količina i raspored masnog tkiva i druge pretrage, ovisno o dominantnim simptomima.
Liječenje: Kako je pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima, takvim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što ima višestruko pozitivan učinak. Smanjenje tjelesne težine za samo 5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i inzulinom. Uz mršavljenje važna je i tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i uzimanja alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina života. U okviru liječenja neplodnosti osnovni problem policističnih jajnika je izostanak ovulacije - anovulacija, te se u ovim slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije (najčešće uz istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize) s ciljanim spolnim odnosom. Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS. Ostali problemi vezani uz anovulaciju su izostanci menstruacija (u liječenje se primjenjuju gestagenska terapija ili oralna kontracepcija), kao i problemi vezani uz visoku razinu testosterona, u čijem liječenju se primjenjuju antiandrogeni lijekovi. U prvome redu stoji lijek ciproteronacetat (Diane 35; Androcur) koji se primjenjuju po točno određenim shemama (obrnuta Kauffmann-ova ili shema po Hammerstein-u), a osim njega iako s nešto nižim postotkom inhibicije androgenog receptora se mogu primjenjivati klormadinonacetat (Belara, Neo-Eunomin) i dienogest (Valette). Ukoliko postoje značajna metabolička odstupanja: periferna rezistencija na inzulin i hiperinzulinemija koja je razlog problema s kolesterolom i lipidima te brojnim drugim endokrinološkim i metaboličkim poremećajima koji vode nastanku šećerne bolesti, što se nalazi čak kod 80 - 90% pacijentica koje nisu liječene od PCOS, primjenu nalazi metformin (Glucophage). Kod PCOS je moguće i kirurško liječenje (laparoskopski drilling ili klinasta resekcija jajnika), a osnovna svrha je smanjiti zapreminu povećanih jajnika, kao i pretjeranu proizvodnju muških spolnih hormona.
Alternativne mogućnosti: Uvijek kada postoji problem u svezi nečega tako kompliciranog kao što je to proces ovulacije ili složena funkcija jajnika, uzroke tražimo u mehanizmima koji reguliraju menstruacijski ciklus u mozgu. Obzirom da najveći broj uzroka izostanka ovulacije i amenoreje potječe iz hipotalamusa, holistička medicina promatra ovaj problem u sklopu neuravnotežene izmjene energije kod finog usklađivanja razine neuropeptida u mozgu (hipotalamusu) pod utjecajem stresa. Stresovi koji dovode do poremećaja menstruacijskog ciklusa, izostanka ovulacije ili gubitka menstruacije i nastanka PCOS uključuju negativne emocije zbog osjećaja podređenosti ili inferiornosti u ulozi žene. Ponovno uspostavljanje ciklične funkcije jajnika zahtijeva analizu usvojenih negativnih poruka, kao i ponovnu uspostavu ciklične izmjene i protoka emocija. Dopustite sebi puni opseg emocionalnih reakcija na događaje u svom životu. Ovdje svakako spada i psihoterapija, koja izlazi iz okvira alternativnih mogućnosti, a koja sigurno nalazi dodirne točke s holističkim pristupom. Od drugih alternativnih postupaka u liječenju PCOS za spomenuti je i terapija svjetlom: izlaganje svjetlosti punog spektra dva sata svake večeri i svakog jutra. Provoditi što više vremena na prirodnom svjetlu, a preporuka je najmanje 3 dana tijekom jednog mjeseca ostaviti upaljeno svjetlo za vrijeme spavanja. Uporaba prirodne 2%progesteronske kreme (ProGest, Bio Balance, FemGest, Serenity) u količini 1/2 čajne žlice nanešene na kožu dva puta dnevno od 14. do 28. dana ciklusa neutralizirati će „estrogensku dominaciju” i uspostaviti uredan ciklus kod nepravilnih i dugih ciklusa. Zdrava prehrana podrazumijeva uporabu cjelovitih životnih namirnica, odnosno prehranu koja uravnotežuje eikosanoide i glukagon, odnosno inzulin. Normalizacija tjelesne težine povećava osjetljivost prema inzulinu i smanjuje razinu androgena.

pinkie · Prijatelj foruma

Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika javlja se kod 6 % žena, a rezultat je toga što jajnici stvaraju velike količine androgena (muških hormona), pogotovo testosterona. Povećano stvaranje androgena dovodi do visokih koncentracija LH i niskih koncentracija FSH, pa folikuli ne mogu proizvesti zrelo jajašce. Kad ne proizvode jajašca, folikuli nabreknu tekućinom i pretvaraju se u ciste. Svaki put kada je jajašce zarobljeno u folikulu, formira se nova cista, pa jajnik nabrekne - ponekad i do veličine grejpfruta. Kad nema ovulacije, progesteron se više ne proizvodi, a koncentracije estrogena ostaju normalne.

Povećane koncentracije androgena (hiperandrogenizam) mogu izazvati pojačanu dlakavost lica i akne, dok su druge muške karakteristike, kao dublji glas i povećani klitoris, rijetke. Amenoreja i oligomenoreja prilično su uobičajene. Uzrok pojave policističnih jajnika još uvijek je nepoznat, iako su istraživači naveli da mnoge žene s tim poremećajem imaju povećane koncentracije inzulina, ali ga tijelo ne može efikasno koristiti ( stanje poznato kao rezistencija na inzulin). Takve visoke koncentracije inzulina mogu povećati proizvodnju androgena u jajnicima nekih žena s genetskim defektom koji uzrokuje takvu reakciju na inzulin.

Povišene koncentracije prolaktina

Hormon prolaktin proizvodi hipofiza koja stimulira proizvodnju majčinog mlijeka. Visoke koncentracije prolaktina kod žena koje nisu trudne ili ne doje mogu međutim inhibirati ovulaciju te tako prouzrokovati amenoreju. Povišene koncentracije prolaktina mogu ukazivati na tumor hipofize. Pojava mlijeka kod žena koje nisu trudne niti ne doje (pod nazivom galaktoreja) je simptom koji ukazuje na visoke koncentracije prolaktina i treba ga ispitati. Neki ljekovi, uključujući oralna kontracepcijska sredstva (tablete) i neki antipsihotici, takođe mogu povećati koncentraciju prolaktina.

Drugi medicinski problemi

Terapije karcinoma mogu uništiti folikule i poremetiti funkciju jajnika.

Turnerov sindrom je rijedak genetski poremećaj kod kojega nedostaje hromosom X, pa se ne razvijaju funkcionalni jajnici. Problemi sa štitnjačom, bilo da hormona štitnjače ima previše (hipertiroidizam) ili premalo (hipotiroidizam) mogu prekinuti ciklus.

Malapsorpcijski sindrom kod ćelija je povezan s poremećajima probave, a, takođe, se povezuje s kasnim pubertetom, ranom menopauzom i amenorejom.

Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde), takođe, može prouzročiti amenoreju.

Dismenoreja (snažni i bolni menstrualni grčevi)

Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije materice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija).

Dismenoreja može biti primarna i sekundarna.

Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića materice i ima je više od polovine žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica određenih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.

Uzroci dismenoreje (teških menstrualnih bolova)

Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Dismenoreja često prati menoragiju kod koje prostaglandini takođe igraju značajnu ulogu.

Sekundarna dismenoreja javlja se i kod drugih medicinskih stanja, posebno kod endometrioze.

Endometrioza je hronična i često napredujuća bolest koja nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva (tkiva koje oblaže unutrašnjost materice) implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove zdjelice (npr. jajnik).

Pojačano krvarenje i bolove mogu takođe izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni proces u zdjelici, tumori materce, pobačaj, ektopična trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju.

Žene prekomjerne tjelesne težine izložene su većem riziku pojave jakih i bolnih dugotrajnih grčeva od onih normalne težine. Pušači su izloženi 50 % većem riziku od nepušača.

Kada menstruacija nastupi u dobi od 11 godina ili ranije, rizik pojave jake boli, produženih krvarenja i dužih menstrualnih ciklusa je takođe veći.

Menoragija (obilno krvarenje)

Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9 % do 14 % svih žena i može biti posljedica niza problema. „Duga” krvarenja (oko sedam dana), te česta mijenjanja tampona ili uložaka nijesu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi trebalo da se posavjetouju sa svojim ljekarom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim, u slučaju krvarenja između ciklusa ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti ljekara. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena.

Uzroci menoragije (preobilnog krvarenja)

Gotovo sve žene u neko doba svojeg reprodukcionog života imaju obilna menstrualna krvarenja. Tumori materice su česti uzroci obilnog krvarenja.

Miomi su dobroćudne izrasline glatkog mišićnog tkiva materice, i mogu se naći kod svake treće žene iznad 35 godina. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi mogu imati povremene menoragije. Izolovan slučaj obilnog krvarenja može biti pobačaj.

Kada se krvarenje pojavi u vrijeme uobičajeno za menstruaciju, manje je vjerovatno da je razlog pobačaj. U nekim slučajevima ljekari ne mogu dijagnozirati uzroke menoragije. Ako usljed neravnoteže estrogena i progesterona dođe do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno.

Žene s menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina, supstancija koje značajno doprinose širenju krvnih žila. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice. Adenomioza, kod koje se endometrijske žlijezde usade u mišić uterusa, uzrokuje obilno krvarenje i bolove. Ovakav poremećaj češći je kod žena srednje dobi koje su više puta rađale.

Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: infekcije zdjelice; problemi sa štitnjačom; endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i hemoterapija, te neki neuobičajeni poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura).

Neki ljekovi, uključujući antikoagulanse i protiv - upalna sredstva, takođe mogu uzrokovati obilna krvarenja.

Predmenstrualni sindrom

Prije početka menstruacije oko 3 svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovine njih ti su simptomi blagi i ne utnču na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovina ima teške simptome, od kojih je jedan i depresija. Pred-menstrualni sindrom (PMS) je najčešće posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je ustanovljen PMS ne mogu normalno funkcionisati prije menstrualnog krvarenja.

Fizički simptomi

Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije, intenziteta koji se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.

Emocionalni simptomi

Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujući depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrđeno da žene koje pate od PMS-a, usprkos „osjećaju da nijesu kako treba”, na testovima mentalne oštrine sprovedenima u pred-menstrualnoj fazi postižu jednake rezultate kao i žene koje ne pate od PMS.

Teška depresija, razdražljivost i napetost prije menstruacije zajedno se nazivaju pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim - lutealnim disforičnim poremećajem). Procjenjuje se da poremećaj zahvaća 3 % do 8 % žena u reprodukcionim godinama. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod većine menstrualnih ciklusa s pogoršanjem oko nedjelju dana prije menstruacije te smirenjem nakon toga. U rijetkim slučajevima javljaju se i halucinacije. Treba, međutim, napomenuti da se kod nekih žena prije menstrualnog krvarenja javljaju vrlo pozitivne navale kreativne energije. Spolni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.

Niti jedno ginekološko stanje ili bolest ne zahtijeva u toj mjeri integralni pristup, kao što je to slučaj s PMS-om. Traženje jednog hemijskog uzroka i jednog lijeka neće donijeti rezultate u terapiji PMS-a, jer su uzroci mnogostruki. U obzir se moraju uzeti ne samo učinak uma, emocija, prehrane, svjetla i vježbi tijela, nego i odnosi, nasljedni faktori, kao i traume iz djetinjstva.

Liječiti osjećaj nadutosti diureticima, glavobolju analgeticima, potištenost i neraspoloženje antidepresivnim lijekovima zanemaruje temeljnu neravnotežu i najčešće samo doprinosi nastanku novih neželjenih tegoba usljed uzimanja lijekova.

Vestica · Freak Of Nature

Ja imam ovaj sindrom i covek se bezveze oseca kad ima taj osecaj da su manje sanse da se ima beba. Naravno mnogo zena je rodilo i po 3oje dece sa ovim tako da se ne brinem nesto posebno....

pinkie · Prijatelj foruma

imam i ja jako pnuo preblema sa jajnicima , mada nisu izrazeni u vidu ovog sindroma..i mozda donekle ima veze sa plodnoscu ali meni mnogo veci problem predstavljaju bolivi...

jeje81 · Početnik Domaćeg.de

Nakon sto sam procitala ovaj tekst,jasnije su mi mnoge stvari i dosta se bolje osecam.Kod mene nije utvrdjeno da ima PCO sindrom,ali sam pre par dana zbog neredovnih ciklusa i povecane maljavosti dobila uput za endokrinologa,gde je kao moguca dijagnoza stavljen PCO Syndrom.Interesuje me da li je moguce da se radi o PCO sindromu iako od svih ovih simptoma ja imam samo povecanu maljavost i neredovne menstruacije sa izostankom od dva-tri meseca?

komamarko · Početnik Domaćeg.de

imam 20 godina i POCS.Sada zelim bebu ali se plasim da zbog mog stanja necu uspeti u tome.Koristila sam Endometril pa Legravan pa Primolut ali dok ih pijem sve je dobro cim prestanem sve se craca na staro. Sta treba da uradim od analiza da bih znala na cemu sam i dali cu dobiti bebu?

nastasenjka · **~daydreaming~**

prvo sto moras uraditi je otici kod ginekologa radi utvrdjivanja toga da li imas ovulacije ili ne...to se radi tako sto te lekar prati tokom jednog ciklusa skoro svakodnevno...ides na ultra-zvucne preglede i radi se vaginalni pregled (osim u slucaju da si nevina)...od toga sve krece...slede analize hormona (lekar ce ti dati spisak i reci gde to mozes uraditi...ne vidim odakle si, ali znam da je u beogradu kada sam ja kroz ovu proceduru prolazila, sve moralo da se radi po privatnim laboratorijama ili na klinikama za lecenje od steriliteta...cena analiza je bila poprilicno visoka, ali ona zavisi od toga koliko hormona ti se gleda i koji su), zatim ide terapija (ja sam pila kontraceptivne pilule diane35) i kontole nakon 4 do 6 meseci...ukoliko ni terapija lekovima ne pomogne, a zelis decu, ide se na izazivanje ovulacije (ako za to postoje sanse) ili na neku od drugih metoda (tipa vantelesna oplodna i tome slicno)...najbolje bi bilo da se kod lekara detaljno raspitas o tome sta i kako...ja sam pre neke 4 godine prolazila kroz ovu proceduru i ne secam se bas svega, a i lekari ce ti u svakom slucaju znati sve bolje reci od laika...jos si jako mlada, nema zurbe...leci ce stvari na svoje mesto samo budi uporna i istrajna...srecno! Very Happy

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Sindrom policističnih jajnika - PCOS (polycystic ovary syndrome) je veoma složeno oboljenje koje zahvata jajnike

Kod ovog oboljenja, između ostalog, stvaraju se brojne ciste, odnosno male šupljine koje su ispunjene tečnošću. Jajnici su uvećani, sa velikim brojem folikula (folicul, latinski - mešak) na površini. Folikuli su ispunjeni tečnošću koja okružuje jajnu ćeliju.

Šta se dešava sa folikulima?

U normalnom stanju, ovi folikuli se uvećavaju, sazrevaju, i na kraju prsnu, izbacivši jajnu ćeliju. Ovulacija koja je time nastupila, izazvana je delovanjem hormona koji se oslobađaju u mozgu. Međutim, kod sindroma policističnih jajnika, folikuli ostaju nezreli i nikada ne dostignu očekivanu veličinu - kada prskaju i izbacuju zrelu jajnu ćeliju, koja je sposobna za oplođenje. Za žene sa ovim sindromom to znači da retko, ili nikako nemaju ovulaciju, da su im ciklusi neuredni, a duže vremena ih i nemaju. Obično imaju oko devet ciklusa godišnje, za razliku od prosečnih 13 redovnih ciklusa u toku jedne godine. Ciklusi često mogu da budu praćeni obilnijim krvarenjima.

Koje su posledice PCOS?

Oko 75 odsto pacijentkinja sa ovim sindromom ima problema sa ovulacijom. Bolest se obično otkriva kada žena ne može da ostvari željenu trudnoću. Međutim, oko 25 odsto žena ima ultrazvučno dokazano postojanje policističnih jajnika, ali nema nikakvih problema sa ciklusom ili plodnošću! Takođe, kod žena koje koriste kontraceptivne pilule, mogu da se nađu ovakve promene, i to skoro kod svake sedme osobe, što može da se jasno vidi na ultrazvuku. Promene na telu, u vidu pojačane maljavosti, često su praćene znatnim porastom telesne težine.

Šta je uzrok PCOS?

Pravi uzrok za ovakvo stanje još nije otkriven. Jedino se zna da PCOS može češće da se javlja u pojedinim familijama, pa to ukazuje na njegovu genetsku povezanost - s tim da su, po svoj prilici, u to upleteni jedan do dva gena. Interesantno je da, kada se sindrom policističnih jajnika prenosi preko muške strane u porodici, tada muškarci nisu neplodni. Jedino je primećeno da se ćelavost javlja ranije, odnosno pre 30. godine.

Aktuelna istraživanja potvrđuju hipotezu da bi jedan ili dva glavna gena bila odgovorna za nastajanje ovog sindroma.

Multicentrična ispitivanja su pokazala da postoji uzročna veza između insulinske rezistencije i PCOS-a, uključujući preteranu gojaznost. Simptomi insulinske rezistencije variraju od osobe do osobe, pa je u nekim slučajevima to neplodnost ili preterana gojaznost, dok je kod drugih izražen hirzutizam, odnosno preterana maljavost lica i tela. Pojava alopecije, odnosno gubitka dela kose, akne, promene na koži u vidu braon fleka (Acanthosis nigricans), orožavanje pojedinih delova kože, visok nivo holesterola, zamor i mentalna usporenost, opadanje seksualne želje i visok nivo muškog hormona testosterona su uobičajene posledice insulinske rezistencije.

Začarani krug

Insulin je hormon koji proizvodi pankreas, a koji omogućava da se glukoza iz krvi dopremi u ćelije organizma, da bi se u njima pretvorila u energiju. Kako se kod insulin rezistentnih osoba nivo glukoze u krvi povećava, tako pankreas sve više luči insulin, koji ne deluje. Posledica je da jetra proizvodi sve više triglicerida, u koje spada i ozloglašeni laki holesterol, pa dolazi do taloženja masti, tako da se situacija pogoršava. Posledice se ogledaju u bolestima srčanih arterija, pojavi visokog krvnog pritiska, šećerne bolesti, pa i nekih malignih oboljenja.

U stručnim krugovima se još uvek raspravlja šta je prvo: rezistencija na insulin ili sindrom policističnih jajnika. U medicinskom smislu, to je kao rasprava da li je starije jaje ili kokoška! U svakom slučaju, ove dve pojave idu zajedno, odnosno jedna drugu «podržavaju», pa se krug zatvara sa posledicama koje su navedene. Posebnu pažnju treba usmeriti na telesnu težinu, šećer i masnoću u krvi, a neophodno je i posebno tretirati visok pritisak odgovarajućim lekovima i pojačanom fizičkom aktivnošću, koja se pokazala nezamenljivom! Jedina korisna, produktivna dijeta je ona koja se bazira na pojačanoj fizičkoj aktivnosti, čiji rezultat je smanjenje telesne težine.

Preporučujem svim ženama koje imaju sindrom policističnih jajnika da dobro prouče prikazanu tabelu. Napominjem da istrajnost u fizičkim vežbama, uz smanjenje težine - dovodi do znatnog poboljšanja osnovne bolesti, a to je neplodnost. Jer, PCOS je najčešći uzrok neplodnosti žena. Trudnoća koja se ostvari je nagrada za koju se vredi žrtvovati i biti istrajan.

Smrtnost
>20 odsto smanjenje ukupne smrtnosti

>30 odsto smanjenje smrtnosti koja je povezana sa dijabetesom

>40 odsto smanjenje broja obolelih od raka koji je povezan sa prekomernom težinom

Krvni pritisak
Pad sistolnog pritiska od 10 mmHg (milimetara živinog stuba)

Pad dijastolnog pritiska od 20 mmHg

Dijabetes
30-50 odsto snižava vrednosti šećera

50 odsto smanjuje rizik za nastanak dijabetesa

15 odsto smanjenje glikoziranog hemoglobina (HbA1c)

Masnoća
10 odsto smanjuje ukupan holesterol

15 odsto smanjuje loš holesterol (LDL)

30 odsto smanjuje trigliceride

8 odsto povećava dobar holesterol (HDL)

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

PCOS

PCOS - sindrom policističnih jajnika obuhvaća niz simptoma koji su prije svega vezani uz ultrazvučnu sliku jajnika čija veličina varira od normalnih do izrazito povećanih, dok se subkapsularno nalazi niz sitnih folikula u vidu vjenčića, ogrlice od perli ili krunice, do maksimalno 7 - 8 mm u promjeru. Sindrom je opisan 1905. godine od strane Stein-a i Leventhal-a kao skup simptoma: amenoreja (izostanak menstruacije), pojačana dlakavost i pretilost udruženi s povećanim i policističnim jajnicima.

PCOS se javlja u oko 3% adolescentica i odraslih žena. Može se pojaviti već s prvom mjesečnicom. Relativno često se dijagnosticira kod mladih djevojaka upravo kod problema neredovitih ciklusa za vrijeme puberteta. Najčešći je razlog hiperandrogenemije - povišene razine muških spolnih hormona androgena u pretpubertetskoj dobi. Povišena razina testosterona izaziva djelovanjem na lojne žlijezde seboreju i/ili akne, djelovanjem na folikul dlake pojačanu dlakavost (hirzutizam) muškog tipa, a u predjelu vlasišta stanjenje dlake i gubitak kose ili ćelavost muškog tipa.

I dok je u ranijim klasifikacijama morfološki izgled jajnika igrao glavnu ulogu, danas se težište problema fokusira na endokrinološkoj obradi pacijentice. Poremećaj karakterizira u početku blagi hormonski disbalans i kasnije znatna odstupanja u hormonskom statusu: porast razine muških spolnih hormona testosterona i androstendiona (hyperandrogenaemia) kao i izmijenjena funkcija hipofize s prevagom LH u odnosu na FSH (inverzni FSH/LH odnos). Ne rijetko su involvirani štitnjača (javlja se smanjena funkcija štitnjače kod visoke razine prolaktina), gušterača (s poremećajem sekrecije inzulina) kao i nadbubrežna žlijezda.

Simptomi:

kronična anovulacija, s nepravilnim menstruacijskim krvarenjima: njihovim višemjesečnim ili potpunim izostankom
pojačani rast dlačica maskulinog tipa, akne i pojačano ispadanje kose kao posljedica povišene razine muškog spolnog hormona testosterona
neplodnost
pretilost
Rani početak brojnih hormonskih i metaboličkih odstupanja, kao i često pasivan odnos prema liječenju PCOS nosi čitav niz rizika za zdravlje žene kao što su: neredovita krvarenja iz maternice, dva do tri puta češći spontani pobačaji, anemija, kao i abnormalna razina triglicerida i kolesterola u krvi. Rizik nastanka povišenog krvnog tlaka kod pacijentica s PCOS je povećan za 40%, učestalost krvožilnih bolesti je sedam puta češća, a rizik nastanka šećerne bolesti za 16% povišen. Rak sluznice maternice i jajnika je zbog kronične anovulacije i konstantno povišene razine estrogena dva do tri puta češći.

Osnovna metoda u dijagnostici PCOS je ultrazvučni pregled. Koristi se transvaginalni ultrazvuk, prilikom čega se procjenjuje jesu li jajnici povećani (jedan do tri puta veći od normalnih jajnika, minimalno je volumen 10 ml), da li je stroma - unutarnji dio jajnika koji proizvodi hormone, zadebljana (dva, tri ili više puta), postoje li mali folikuli (nalik na ogrlicu od perli, najmanje 12 folikula/slici) koji stvaraju dojam mikrocističnosti. U ovom slučaju se, premda se koristi termin policistični, ne radi o tumorskim cistama jajnika, nego o folikulima koji se razvijaju do srednjeg stadija ali ne i ovulacije, jer im hormonska poremetnja to ne dopušta. Uz ultrazvuk se u postavljanju dijagnoze PCOS koristi i niz drugih pretraga kao što su mjerenje protoka krvi kroz jajnike (color Doppler), određivanje hormona, ali i analiza metabolizma, test opterećenja šećerom - OGTT, analiza učinkovitosti inzulina, mjeri se količina i raspored masnog tkiva i druge pretrage, ovisno o dominantnim simptomima.

Liječenje: Kako je pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima, takovim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što ima višestruko pozitivan učinak. Smanjenje tjelesne težine za samo 5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i inzulinom. Uz mršavljenje važna je i tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i uzimanja alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina života.

U okviru liječenja neplodnosti osnovni problem policističnih jajnika je izostanak ovulacije - anovulacija, te se u ovim slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije (najčešće uz istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize) s ciljanim spolnim odnosom. Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS.

Ukoliko postoje značajna metabolička odstupanja: periferna rezistencija na inzulin i hiperinzulinemija koja je razlog problema s kolesterolom i lipidima te brojnim drugim endokrinološkim i metaboličkim poremećajima koji vode nastanku šećerne bolesti, što se nalazi čak kod 80 - 90% pacijentica koje nisu liječene od PCOS, primjenu nalazi metformin (Glucophage). Kod PCOS je moguće i kirurško liječenje (laparoskopski drilling ili klinasta resekcija jajnika), a osnovna svrha je smanjiti zapreminu povećanih jajnika, kao i pretjeranu proizvodnju muških spolnih hormona.

Ostali problemi vezani uz anovulaciju su izostanci menstruacija (u liječenje se primjenjuju gestagenska terapija ili oralna kontracepcija), kao i problemi vezani uz visoku razinu testosterona, u čijem liječenju se primjenjuju antiandrogeni lijekovi. U prvom redu na raspologanju stoje ciproteronacetat (Diane 35; Androcur) koji se primjenjuje po točno određenim shemama (obrnuta Kauffmann-ova ili shema po Hammerstein-u), kao i gestageni s nešto nižim postotkom inhibicije androgenog receptora: klormadinonacetat (Belara, Neo-Eunomin), drospirenon (Yasmin) i dienogest (Valette).

Alternativne mogućnosti: Uvijek kada postoji problem u svezi nečega tako kompliciranog kao što je to proces ovulacije ili složena funkcija jajnika, uzroke tražimo u mehanizmima koji reguliraju menstruacijski ciklus u mozgu. Obzirom da najveći broj uzroka izostanka ovulacije i amenoreje potječe iz hipotalamusa, holistička medicina promatra ovaj problem u sklopu neuravnotežene izmjene energije kod finog usklađivanja razine neuropeptida u mozgu (hipotalamusu) pod utjecajem stresa. Stresovi koji dovode do poremećaja menstruacijskog ciklusa, izostanka ovulacije ili gubitka menstruacije i nastanka PCOS uključuju negativne emocije zbog osjećaja podređenosti ili inferiornosti u ulozi žene.

Ponovno uspostavljanje ciklične funkcije jajnika zahtijeva analizu usvojenih negativnih poruka, kao i ponovnu uspostavu ciklične izmjene i protoka emocija. Dopustite sebi puni opseg emocionalnih reakcija na događaje u svom životu. Ovdje svakako spada i psihoterapija, koja izlazi iz okvira alternativnih mogućnosti, a koja sigurno nalazi dodirne točke s holističkim pristupom. Od drugih alternativnih postupaka u liječenju PCOS za spomenuti je i terapija svjetlom: izlaganje svjetlosti punog spektra dva sata svake večeri i svakog jutra. Provoditi što više vremena na prirodnom svjetlu, a preporuka je najmanje tri dana tijekom jednog mjeseca ostaviti upaljeno svjetlo za vrijeme spavanja. Uporaba prirodne 2%progesteronske kreme (ProGest, Bio Balance, FemGest, Serenity) u količini 1/2 čajne žlice nanešene na kožu dva puta dnevno od 14. do 28. dana ciklusa neutralizirati će "estrogensku dominaciju" i uspostaviti uredan ciklus kod nepravilnih i dugih ciklusa. Zdrava prehrana podrazumijeva uporabu cjelovitih životnih namirnica, odnosno prehranu koja uravnotežuje eikosanoide i glukagon, odnosno inzulin. Normalizacija tjelesne težine povećava osjetljivost prema inzulinu i smanjuje razinu androgena.

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Opasne ciste na jajnicima

Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrinološki poremećaj u reproduktivnom periodu žene i glavni uzrok steriliteta i smanjenog fertiliteta žena, kaže dr Slavica Vasiljević, ginekolog, akupunkturolog i vlasnica ginekološke ordinacije „Merida“ u Beogradu. Ona dodaje da to nikako ne znači da žene s ovim sindromom ne mogu da ostanu u drugom stanju, već samo da je njihov rizik veći, pa njihovo stanje mora da se prati i leči. Smatra se da između pet i 10 odsto žena tokom reproduktivnog perioda ima policistične jajnike.

AKNE, DLAKE, NEREDOVAN CIKLUS
Istovremeno je kod njih, objašnjava doktorka, ovulacija retka ili je uopšte nema, pa se zato smanjuje mogućnost trudnoće.
– Folikul često ne sazreva i ne oslobađa jajašce, što je neophodno za ovulaciju. Ciste se i stvaraju od tih nezrelih folikula – kaže doktorka.
Osim problema s ovulacijom, ovaj sindrom karakterišu i:
• Poremećen menstrualni ciklus koji se ogleda u neredovnim menstruacijama, pa žene umesto 12 menstruacija godišnje imaju, recimo, po sedam-osam.
• Cistični jajnici izgledaju kao niz bisera ispunjenih tečnošću, često su uvećani, nekad i do tri puta u odnosu na normalnu veličinu.
• Povišen nivo muških hormona, posebno testosterona.
• Otpornost na insulin, zbog čega su žene s ovim sindromom u većem riziku od dijabetesa.
• Povišen nivo lošeg holesterola i smanjen nivo dobrog.
• Povećan krvni pritisak.

Sindrom se odražava i na fizički izgled, i to najčešće kroz:
• Povećanu dlakavost, ili hirzutizam, posebno na licu, bradi, grudima.
• Alopeciju, to jest mušku ćelavost, izraženu više na temenu nego na slepoočnom delu glave.
• Pojačane akne, pri čemu je proizvodnja masti stimulisana povećanom proizvodnjom androgena.
• Gojaznost, i to muškog tipa, naročito izražena u predelu stomaka, dok su ramena uska i noge tanke.
Prvi simptomi, kaže dr Vasiljević, počinju relativno rano. Najčešće u pubertetu, posle prve menstruacije, dok poremećaj kod nekih žena počinje da se ispoljava kasnije, tek u trećoj deceniji života.

KAKO SE SINDROM LEČI
Simptomi se razlikuju od žene do žene, pa se u dijagnostikovanju bolesti osim anamneze, odnosno razgovora sa ženom o simptomima, ranijim i porodičnim bolestima, koriste ultrazvučni pregledi, kao i laboratorijski nalazi hormona.
Lečenje se, kaže doktorka, razlikuje zavisno od toga da li pacijentkinja rešava svoj estetski problem ili leči sterilitet. Ženama koje žele da se oslobode malja ili akni najčešće se prepisuju oralni kontraceptivi, koji preuzimaju hormonsku kontrolu i regulišu menstrualni ciklus.
– Kada je reč o lečenju steriliteta lečenjem tzv. insulinske rezistencije, može da se reši smanjena fertilnost, to jest mogu da se regulišu ovulacije, smanji hiperandrogenizam, kao i estetski nedostaci. Nakon uspostavljanja ciklusa može da se radi indukcija ovulacije. Ranije primenjivana operacija, klinasta resekcija jajnika, napuštena je zbog tendencija ka nastanku priraslica i fibroze. Koristi se ovarijalna elektrodijatermija, koja svodi krvavljenje i traumu tkiva na minimum. I davanje kortikosteroidne terapije pokazalo se korisnim za uspostavljanje ciklusa, a u izvesnim slučajevima čak i ovulacije, kaže dr Vasiljević.

Genetika ili poremećaj ravnoteže hormona
Uzroci nastanka sindroma nisu dovoljno poznati, a doktorka Vasiljević navodi da je u pozadini nastanka verovatno genetska predispozicija i poremećaj ravnoteže hormona.
– Drugi naziv za sindrom jeste funkcionalni ovarijalni hiperandrogenizam, to jest povećanje nivoa muških polnih hormona, a naročito testosterona u jajniku. Novija istraživanja pokazuju da veliku ulogu u razvoju sindroma ima i nivo insulina i odgovor na insulin u tkivima, a povišen nivo ovog hormona u krvi može da podstakne jajnike na stvaranje većih količina testosterona. I povećana telesna težina povezana je s povišenim nivoom insulina u krvi i to stanje takođe može da doprinese stvaranju povećanih količina testosterona u jajnicima – kaže ona.

{Zena}