Koje su vam najvaznije jestive biljke??

BabyG · Prijatelj foruma

One su važan izvor hrane za ljude.u njih se ubrajaju i voce, povrće, začinske biljke i žitarice.
Najvažnije vrste voća:

Jestiva biljka => Godišnja(svjetska) potrošnja (u tonama)

Banane – 40 597 200
Jabuke – 34 422 144
Naranče – 30853920
Lubenice – 19 930 912

Rajčica – 57 525 248
Kupus – 34 418 560
Luk – 25 934 344

Koje su vama jestive biljke na prvom mjestu potrošnje?

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

Pa luk, koristim ga u svakom kuvanju. Smile

Lubenica je neizbezna, bez banane mogu jer mi se naduva stomak od njih, teske su mi za zeludac, ali torte od banana se prave redovno. 8) Kupus salatu obozavam, koristim ga puno i cesto. Smile

ZOZEFINA · Odomaćeni član

Kupus, paradajz ili krasravac, obozavam ij u salatama mada sam od skoro pocela i cveklu da jedem navukli me dusmani Mr. Green

a od voca su mi onako jabuke slaba strana i breskve al njih ne smem ko ranije Sad

zilika · Veštica sa bičem

pa....prokula,brokula,spanak,blitva,karfiol,paprike,biža....i kupus!
a od voca ananas,banane,mandarine i karpuza i jagooode

a sve ostalo mi je nekako dosadno Rolling Eyes

i bezeze

Lily390 · Početnik Domaćeg.de

banane, kesteni, jabuke, krumpiri, mandarine, krastavci,......

PEPPO · Upućeni član

od povrca su mi najvaznije paprike, luk i zelena salata
od voca su mi narandze i tresnje

maucetung · Prijatelj foruma

luk (crni i beli),paradajz,krompir...
A voce :jabuke (delises),kivi,nar...

black69_angel · Početnik Domaćeg.de

od toga njbolje su banane

veja_001 · Početnik Domaćeg.de

ono sta volim jesti od voća su na prvom mjestu trešnje, jagode, breskve, lubenica, dinja, kruške...
od povrća krumpir, zelena salata, krastavci, paradajz, kupus...

letizia · Početnik Domaćeg.de

krumpir i krastavac

šabanat · Početnik Domaćeg.de

banane i lubenica od voća,a mrkva i kupus od povrća

foryou10 · Iskusni član

ŠPINAT

(Spinacia oleracea)

Poznata je još po imenima: spinat, spinača, spinać, špinjača, španjak, špinak, zelje obično i dr.
Pretpostavlja se da je špinat podrijetlom sa srednjeg Istoka, najvjerojatnije iz Perzije. Zbog svojih sočnih listova ta jednogodišnja biljka uzgaja se na Istoku od pamtivijeka. Nije poznata kao divlja biljka. Uzgajanje špinata proširilo se s Istoka i preko Arapa u XI. stoljeću donesen je u Španjolsku. U Francuskoj se počinje uzgajati tek u XII. stoljeću, a zatim u ostalim dijelovima srednje Europe. Stari Grci i Rimljani nisu poznavali špinat.
Perzijski je naziv za špinat "aspanach" ili "ispany", arapski je "esbanach" ili "sebanach". Smatra se da i ostali nazivi imaju podrijetlo od perzijskih ili arapskih naziva.

Španjolski je naziv "spanochia", engleski "spinach", njemački "spinat", francuski "e'pinard", latinski "spinacia". Naši narodni nazivi slični su nekima od spomenutih naziva.Zapisano je da se špinat za vrijeme rata koristio kao lijek kojim su liječili francuske vojnike koji su oslabili zbog gubitka krvi.. Davali su im vino čije je djelovanje bilo pojačanom sokom od špinata.
Špinat je rano povrće, koje ubiremo u proljeće pa do kasne jeseni. Danas je poznato više vrsta špinata koji se međusobno razlikuju po veličini i obliku listova. Njegovi sočni listovi, izrazito su zelene boje koju im daje velika količina klorofila (0,1-.0,2%), pa se s pravom naziva "kraljem povrća s klorofilom".
Kao i sve vrste lisnatog povrća, i špinat ima vrlo malu energetsku vrijednost: 100 grama jestivog dijela ima svega 22 kcal ili 92 kJ, To potječe od male količine hranjivih sastojaka: bjelančevina 2,2%, masti 0,3%, ugljikohidrata 3,9%. Biološka je vrijednost špinata u bogatstvu mineralnih tvari i vitamina. Ukupna količina mineralnih tvari u 100 grama špinata iznosi 1,4 grama, od čega ima najviše kalija 572 mg, kalcija 88 mg, magnezija 56 mg, natrija 55 mg, fosfora 47 mg, sumpora 40 mg, željeza 3 mg. Potrebno je ukazati na sadržaj magnezija koji se rijetko nalazi u namirnicama u tako velikoj količini.
Važan je i sadržaj mikroelemenata u špinata, a to su mangan, bakar, cink, kobalt, fluor i jod.
U špinatu se nalaze i organske kiseline u količini od 80-90 mg%.
Od vitamina, u špinatu ima najviše vitamina C, oko 59 mg%, zatim vitamina A oko 672 RE. Sadrži gotovo sve vitamine grupe B: B1 0,13 mg%, B2 0,21 mg%, niacin 0,55 mg%, B6 0,21 mg%.
Važna istraživanja posljednjih desetljeća otkrila su da špinat sadrži izuzetno važnu folnu kiselinu. U prosjeku sadrži 194 µg, gdje se pri toplinskoj obradi nešto gubi i kreće se oko 145 µg. Folna kiselina ima značajnu ulogu u građi crvenih krvnih zrnaca, a potrebno je istaći njezinu važnost tijekom trudnoće, čiji deficit u trudnoći može imati za posljedicu porođajne deficite u djece, moguć preran porođaj te smanjenje porođajne težine.
Nekada se mislilo da je špinat jako bogat željezom te stoga pogodan u prehrani u oporavljanju krvne slike. Čak je stvoren i edukativni crtić s popularnim Popajem, koji u teškim životnim situacijama crpi snagu iz limenke špinata, bogate željezom. Međutim, nakon istraživanja, uočeno je da je bogatstvo špinata u folnoj kiselini koja također ima važnu ulogu kod anemija.
Od fiziološkog je značenja i sadržaj sirove celuloze, koje u špinatu ima preko 2 grama. Mladi špinat sadrži manje celuloze od starijeg, tako da njezina količina može varirati. Celuloza je bitna u procesu probave, poboljšava rad crijeva i izlučivanje otpadnih tvari iz organizma.
Nedostatak je špinata u relativno velikom sadržaju oksalne kiseline, u prosjeku oko 485 mg%. Osim kiseline, špinat sadrži i dosta mokraćne kiseline, 70 mg% i purinske baze 25 mg%. Upravo o tim nedostacima špinata treba voditi računa jer on zbog njih nije pogodan za prehranu nekih osoba. Zbog visokog sadržaja oksalne kiseline, ne preporuča se bubrežnim bolesnicima, zbog veće količine mokraćne kiseline i purinskih baza - osobama koje boluju od gihta, artritisa, reume, koje imaju kamence u žuči i mokraćnim organima. Zdravim osobama također se preporučuje da ga ne koriste često i u velikim količinama zbog navedenih kiselina. Kod špinata je izrazit primjer potvrđivanja pravila - umjerenost prije svega. Najveći sadržaj oksalne kiseline nalazi se u peteljkama i rebrima listova te ih treba odstraniti prilikom pripreme špinata. Da bi se ublažilo štetno djelovanje oksalne kiseline na organizam, treba ga pripremati s mlijekom i sirom. Na taj način oksalna kiselina veže kalcij iz mlijeka, stvarajući netopiv spoj - kalcijev oksalat koje se izlučuje iz organizma. Na taj način, da bi se odstranila oksalna kiselina iz špinata, žrtvuje se kalcij iz mlijeka.
Potrebno je znati da se nitrati iz špinata mogu fermentacijom već skuhanog špinata, čak i u hladnjaku, pretvoriti u opasne nitrite koji mogu biti razlog trovanja odstajalim špinatom. Zato se preporuča pripremiti samo onoliko koliko se može pojesti svježe pripremljenog za jedan obrok. Ostatak treba obvezno baciti, a nikako ostaviti za sutra.
Potrebno je znati da špinat posijan u proljeće, a ubran ljeti, naročito u tijeku suhog perioda, sadrži više oksalata i nitrata od špinata posijanog ljeti, koji se ubire tijekom jeseni i zime.
Kod kupovine špinata potrebno je znati da se otpad kreće od 10-34%, tako da u prosjeku otpada 1/4 od kupljenog špinata. Od njega se mogu pripremiti razne vrste jela: juhe, variva, umaci, pire, nadjevi i sl. Treba ga kuhati na pari ili u vrlo malo kipuće vode, ne stavljati ga kuhati u hladnu vodu. Kuha se oko 5 minuta, a vodu treba baciti jer je zasićena nitratima. Može se jesti i kao salata, sirov ili kuhan, pomiješan s kuhanim krumpirom, sirom, jogurtom ili vrhnjem i sokom od limuna.
Zbog mineralnih sastojaka i vitamina, špinat je izvrsna namirnica. Zbog visokog sadržaja kalija, potiče izlučivanje mokraće, čime olakšava rad bubrega i srca, snižava krvni tlak. Sekretin potiče rad gušterače i probavu te čišćenje organizma.

Paprika

Američki starosjedioci od davnina su upotrebljavali cayenne papriku (čitaj kajen; botaničko ime - Capsicum frutescens/Capsicum spp; uobičajeni nazivi - kapsaicin, čili, ljuta ili crvena paprika) kao začin u hrani i svojevrsni lijek. Cayenne paprika je grm koji raste u suptropskim i tropskim područjima čiji su zreli plodovi izrazito crvene boje.
Glavni sastojak cayenne paprike je kapsaicin, no sadrži i karotenoide, vitamine A i C te flavoniode.

Upravo kapsaicin daje ljut i začinski okus cayenne paprikama. Premda djeluje tako da zagrijava, kapsaicin zapravo stimulira dio mozga zadužen za regulaciju tjelesne temperature i snižava je. Upravo iz tog razloga u tropskim i suptropskim krajevima ljudi konzumiraju cayenne papriku jer im pomaže da lakše podnesu vrućine. Uz to, kapsaicin ima snažno analgetsko djelovanje kad se primjenjuje lokalno na kožu. Ublažava bol tako što uništava kemijsku "supstanciju P" koja se nalazi u živčanim stanicama i zadužena je za prijenos osjeta bola u mozak, s tim da je učinak privremen.

Popularnost cayenne paprike proširila se cijelim svijetom, pa je postala važnim začinom, naročito u kreolskoj kuhinji, ali i u Kini, Meksiku, južnoj Italiji te sjeveroistočnoj Aziji. Plodovi se mogu jesti sirovi ili kuhani, no najčešće se kao začin upotrebljavaju sušeni i usitnjeni u prah.